kako pomoći??

Imam prijateljicu,bolje ne bi bile da smo u trbuhu skupa rasle.
On već dugo(od rođenja djeteta koje će sad 3g)ima problema sa mužem-tipična kriza koju valjda svi prolazimo s našim muževima,samo u varijacijama-kako sad podijeliti dužnosti,biti velikodušan,staviti sebe na stranu i dijete na prvo mjesto,mama nije ta koja sve treba raditi,dijete se voli i mazi bez da se to mora napomenuti,dijete jede kad je djiete gladno i na to treba misliti ,a ne hrani se kad to nama odgovara,lijekovi se daju na vrijeme ,a ne kad se sjeti,ne spava se kraj budnog djeteta koje po kući trči...On je inače neka ful cool,indiferentna osoba,za koju ne bi rekla da ga ništa ne pogađa,već je njegova nastup takav-ali zato ništa manje iritantan.Puno uplitanja sa strane roditelja(brak 2 različite vjere),ona je svoje kratkim postupkom riješila,on svojima šuti i trepće-jer što da govori kad neće slušati.....

Danas opet usran dan,izazvam njegovom mamom(čuvala je malog,odvela ga u Zagorje bez njihovog dopuštenja,na izričit zahtjev da ga odmh vrati rekla je da neće pa makar ga više ne vidjela,opća ludnica,frendica radi i ne može s posla,muž kao ljut al sve laganica,materi opet ništa nije rekao-osim da neće više vidjeti malog i sad je njemu sve 5 mirno doma sjedi,ja bi streljala okolo da sam na njegovom mjestu)

Već sam čitala savjete da je najbolje se ne petljati,ali kad je naš odnos takav da će ona trebati razgovor ,a ne samo slušanje...?Ja ne zam što bi više rekla,iscrpila sam svu svoju kreativnost(a kreativna sam osoba),samo joj mogu reći još da ide savjetniku.

Ali htjela bi da mi iskusne kažete-on ne pije,ne karta i koliko znamo ne vara,ne tuče i ne udara,ne izlazi okolo,ne troši bez veze "samo" je lijen i nezainteresiran i čini se nesretan(jer se od njega očekuje i traži dinamičnost)-što kategorički odbija priznati.Meni se čini da je za njega idealan život onaj u kojem život ide ,a on za njim kaska umjesto da ga sam aktivno vodi.I sad je li to dovoljan razlog za razvod,kako pokrenuti nekog po prirodi takvog...statičnog...očekivanja su tu i smanjiti se ne mogu jer nisu nerealna-briga za dijete i briga o samome sebi ,ako ne već o supružniku, nije ništa pretjerano zahtjevno za normalnu osobu-ili se varam?

Da li ostaviti osobu jer je prestatična i lijena? Kolika mana je lijenost uopće?(meni velika u toj mjeri ali opet...)Kada je dosta lijenosti?

Ja pričam i sa njom i sa njim-odvojeno-sa tim da sam prije ja njega nukala na razgovor,sad on mene nazove kad vidi da je vrag odnio šalu.Makar ne bih rekla da mu je srce iskreno u želji za promjenom,više kao da se boji "sramote" razvoda,razočaranja koje ono predstavlja,samoće koja onda dolazi i stana koji će morati naći?Rekla bi da nju i sina voli ,to nije upitno.

Njena mana je u netrpeljivosti koju ona sada već jako osijeća,živčanosti zbog cjele situacije(podstanari,novaca nikad niodkuda,puno se radi,malo je pomoći,sve je stvarno većinom na njoj),upitnosti cijele situacije-i zbog toga ni ona više ne pruža fer i iskrene prilike-ali da sam ja na njenom mjestu i meni bi bilo dosta tih prilika-makar uvijek savjetujem da pruži još jednu?Griješim li?
Ona griješi mislim i u nekim pokušajima da ga prisili na brigu i rad po kući i sl-pa onda kad on počne ona pretjera(u želji da malo odahne),pa onda to krene u neko poluiskorištavanje(za koje razumijem zašto ona smatra da ima pravo jer i on nju iskorištava)-pa sve to bude nepošteno sa obje strane.Jedan poluparazitski odnos..... :/
On griješi što čeka da mu se sve veli i više od nekoliko puta,i uvijek tek na povišeni ton reagira,pa to ne ostaje samo na povišenom tonu već bude odma svađa...u kojoj ona viče,on šuti i neće govoriti-on općenito kad je ljut ili povrijeđen odbija komunicirati(kućni odgoj-o problemima se šuti pa će nestati/zaboraviti se)a ona pak viče pokušavajuć glasnoćom doprijeti do njega.
I tako još puno "sitnica"......
Ona je zgodna žena,ponuda ima,ona nikog drugog ne želi,želi svoj brak i svoje dijete u komadu,ljubavi ima dovoljno.
I znam da ćete svi reći-neka razgovaraju-ali ja trebam(a i ona jer će sigurno vovo čitati)kako da razgovaraju,što da poduzmi (osim savjetnika),kako dalje i najvažnije-da li nastavljati dalje tako?
Pisala je ,crtala,govorila,vikala,dala šamar :( ........i posramila se.... :(

Hvala svima!!

a zakaj se ti u to petljas?

pa ne petljam se,već pitam za savjet ako ga imaš da joj prenesem tipa joj cure koje su to prošle kažu da je dobro tako i tako....uostalom pročitaj post i objasnila sam,a ako ga nemaš ne trebaš biti zajedljiva.

Pokusati zovjeti kao da ga nema (kada ga i onako nema, tu je ali kao da nije, posto nista ne radi i ne reagira), jedostavno zamisliti da je samohrana majka i oslonniti se samo na sebe, njega ignorirati, mozda shvati?
Ako ni to ni savjetnik ne pomogne postoje opet 2 opcije, ili se pomiriti sa tim da ce uvijek ona morati biti motor pokretac ili ga napustiti.

jel to ona njega ošamarila ili sam ja krivo pročitala ?

nasilje je nasilje, pa bilo muško bilo žensko....

Sandra,tvoja prijateljica je ta koja bi trebala znati što hoće.Voli li ga više?Voli li on nju.Ima li se tu uopće što spašavati?Pored takvog muža nije se teško zamisliti kao samohrana majka jer ona već i živi kao samohrana.Vjerujem da joj može biti samo lakše,teže ne.Jer će imati jednu brigu(čitaj-odraslo dijete) manje,manje nervoze,manje stresa i manje nade hoće li se pasivac napokon mrdnuti i shvatiti svoje obaveze?Točno znam o čemu pričaš jer imam istu situaciju u kući i vjeruj mi ,odvratno je živjeti s osobom koju konstantno moraš podsjećati da kao otac(u mom slučaju troje) djece ne može sebi priuštiti nekakve pubertetske zabave ili spavanje do 10 ujutro ili sjedenje ispred kompjutera 12 sati ili spavanje dok troje njih trči po kući a kao čuva ih.Ili bilo što drugo,sve se mora crtati,svaki pokret,svaka riječ i tako svaki dan jer on to nema u sebi i neda mu se usvajati gradivo.Pa eto,malo sam i ja svoju dušu istresla :mrgreen: i pojma nemam što da ti savjetujem,tj tvojoj frendici jer smo u skoro pa istoj situaciji.

A još nešto bih dodala.Super je da ima tebe jer inače,kad se ideš nekome požaliti na taj problem ljudi misle da od buhe praviš slona jer on nije alkoholičar,narkoman,ne tuče te i što je najvažnije,ne vara.I što onda hoćeš?On je super osoba.

Trina ,hvala,evo usput da kažem ona vas čita i možda štogod i napiše....

Oni opet pričaju i pričaju,odnosno ona priča on gleda.... :/ ....tak bar ona veli,ne znam....

Nije bitno što se smatra društveno prihvatljivim razlogom za razvod. Ako ne želi više biti u toj situaciji, neka se razvede. Ako ga voli i želi spasiti stvar, postoji obiteljsko savjetovalište.

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

Trina ,hvala,evo usput da kažem ona vas čita i možda štogod i napiše....

---

A možda ona i piše :love:
Sretno u svakom slučaju ~~~~~~~

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

Trina ,hvala,evo usput da kažem ona vas čita i možda štogod i napiše....

Oni opet pričaju i pričaju,odnosno ona priča on gleda.... :/ ....tak bar ona veli,ne znam....

---

daj ti meni nesto reci, kad si bila klinka i kad su ti starci, odnosno uglavnom mama ispirali mozak razgovorima i non stop zabranjivanjem i kokodakanjem koj je bio efekt? ti si ju veselo poslusala inspirirana konstruktivnom komunikacijom ili si zgadjena maminim monologom i kokodakanjem jedva zekala da zatvori usta?

ako ona prica a on suti nek si malo porazmisli da li kopira ponasanje svoje vlastite mame i tretira si partnera ko zlocesto dijete kojem mora ocitati lekciju jer je drugacije ponasanje za njegovo dobro?

sa takvim pristupom nece nis napraviti, eventualno ce se tip jos vise zatvoriti ili ce nakon nekog vremena jednostavno odustati i krenuti na svoju stranu

pa da meni neko non stop soli sto i kako da radim sad u odrasloj dobi ja bi ga jednostavno izbrisala iz vlastitog zivota (to sam i napravila sa matsovim starcima, sad vise ne smiju dolaziti ovamo dok smo mali i ja dom a mi tamo uopce ne idemo)

konstruktivni razgovor se ne odigrava tako da jedna strana non stop reda kritike na racun druge strane

pricam opcenito jer nemam pojma kakvi su ljudi i kak te seanse "razgovaranja ko odrasli ljudi" odvijaju ali zakaj se ona tak mahnito trudi da ga promijeni, pa tip je bio i prije braka i prije djeteta upravo takav kakav je, niko ju njije natjerao da zavrsi sa njim. ako on nju ne tjera da se mijenja i recimo bude ko on otkud si ona daje za pravo da ga mijenja

ak joj ne pase takav kakav je ili nek se pomiri sa tim da je takav ili nek si ga zamjeni za savrseniji model

btw ja sam neke stvari sa matsom rijesila tako da sam jednostavno kopirala njegovo ponasanje pa je znao hodat na posao u mojim gacama jer nije imao svojih cistih ili nije imao cistu obleku, ili doma nije bilo kruha pa je skuzio da ako to ne napravi sam da je u banani, i sad smo svi sretni

Stray cat,a kako se razgovara s nekim ko ne želi sudjelovati u nikakvom razgovoru.Ikad.S nekim tko konstantno ignorira sve oko sebe i totalna je flegma prema svemu što se dešava oko njega.Kako se to radi?
A ono što kažeš da je to bila ista osoba i prije braka...To nije istina.U mom slučaju bilo je tako da smo hodali jako dugo,oboje smo bili hiperaktivni ljudi,bilo nas je svugdje,izlazili smo stalno,izguštali se,sve 5.I onda došlo troje djece,skoro pa zaredom.U takvim okolnostima ja njega ne poznajem od prije,sad se pokazao kakav je otac.Sad vidim kako funkcionira pod pritiskom,zatvori oči i da vidimo što će biti kad ih otvorim.I onda sve ispočetka.Nema rješavanja problema,samo nagomilavanje starih i dodavanje novih.

Kada dolaze situacije stani - pani nema nekih formula. I ako ona ne može više ovako a neka sama mijenja svoj pristup.

Ne volim suditi o njemu iz postova kada je voda prešla preko ušiju jer mislim da nisu potpuno objektivni i tu ima puno gorčine.

Ono što mislim je da bi bilo dobro da radi na svojoj promjeni, malo proširi prag tolerancije, malo opusti i nađe nekog terapeuta. Naravno da bi bilo lijepo da to rade zajedno, ali ako on nema želju ili misli da je ok, zašto ga tjerati.

Uvijek je lakše drugom vidjeti greške, kritizirati ga i napadati. Nek malo stane na loptu, zašuti i razmišlja.

trina, pa ja bih pobjegla iz takve veze.

moze tebi partner predbacivati zast ti nisi indiferenta ko on, i traziti da se ti promjenis da budes ko on

nemres ti od njega zahtjevati da se promjeni, mozes mijenjati jedino sebe. kak mislis pomoci nekome tko sam sebi ne zeli pomoci ili ko mozda ni ne vidi problem. moguce je naravno da se odbija otvoriti i komunicirati jer je non stop napadan

na osobno nemam ni snage ni strpljenja glumiti nekome terapeuta jer sam i sama sebi sa svojim problemima dovoljna. ak ja nemrem funkcionirati sa nekim u zdravoj vezi, nek ga ljece profesionalci ili neka druga dobra vila, ja cu spasavati sebe

a inace, to sto opisujes djeluje kao simptom teske depresije i time sto mu non stop drzis predavanja neces mu pomoci a nemam pojma kako ces ga dobiti da potrazi pomoc

evo čula sam se sa njom,rekla se javiti večeras kad dođe s posla :) ,pisala je ona već i prije...pa će najbolje ona vama sve objasniti.

Inače sa njm sam ja pričala jučer(nazvao me da malo porazgovaramo,on ne kuži što se žena ljuti na njega ...??...)i tako na moje pitanje zbog čeg je depresivan je rekao da nije uopće već da njega samo brinu tipične stvari tipa lova i sl.Da on sve te probleme ne vidi uopće tako i da njž pretjeruje-i kako sad da ona njega natjera ili mu pomogne ili šta ja znam da on uvidi...?

Bok svima!


Da se prvo predstavim:ja sam ta frendica o kojoj sandra priča i prvo se njoj moram zahvaliti što je iznijela moj problem i potražila pomoć u moje ime jer je znala da je nemam snage ili hrabrosti :love: . :*
Zatim da se i zahvalim svima vama :* na savjetima i podršci te pomoći koju ste mi pružile i da se ispričam što se prije nisam javila,ali eto pokušala sam još jednom sjesti i izvesti stvari na čistac ponukana vašim ,dakle savjetima i primjerima.Stanje je malo bolje ,on se otvorio,ja sam skupila svu kontrolu svijeta i mirno ga saslušala i neke stvari smo raščistili,pa se nadam da će krenuti nabolje sada.
Još jednom vam svima puuuuuuunooooo,puunoo hvala :* :mrgreen:

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

pisala je ona već i prije...pa će najbolje ona vama sve objasniti..?

---

Sandra- bolje bi bilo da se malo isključiš iz njihove problematike i da ih pustiš da sami rješe problem, jedino ako se ne možeš isključiti, onda nam se javljajte obje.
Malo je čudno zamislit situaciju da jedan muškarac naziva ženinu prijateljicu i zabrinut razgovara o svom braku, a sa svojom ženom nije toliko otvoren.
Cijela ispričana priča mi ne drži vodu, ali mislim da shvaćam o čemu je riječ, pa tako znaš sve.
Savjet za probleme u braku je uvijek isti- samo otvoren razgovor može pomoći, da što manje ima situacija kad netko misli što drugi misli i onda zakompliciraju..

eto sad je ispalo da ja lažem i govorim o sebi u trećem licu :nope: ....

on priča sa mnom jer smo svi bliski prijatelji....ma ne da mi se više objašnjavat,hoćeš pomoć pa ispadneš idiot.

Sven eto vidiš.... :(

i nisam ja samo"ženina prijateljica",ja sam i njegov prijatelj....

Sandra je samo htjela pomoći. i ne priča o sebi u trećem licu već je uistinu samo riječ o meni i nikome drugome
A MM je nju nazvao iz razloga jer sam ja bila na poslu i nije mogao pričati samnom,a nju je trebao za savjet.Ona nije samo i isključivo moja prijateljica ,već divna žena koja će pružit ruku i savjet bilo kome tko ju pita za pomoć i utjehu.

i zaista nema razloga da se ovdje itko skriva i piše u trećim licima jer ako se i netko pozna u privatnom životu,prepoznaje se i ovdje i nema potrebe za skrivanjem.
,napisala je post u moje ime jer ja nisam znala kako prikazati situaciju,nisam imala hrabrosti iznijeti problem jer nisam bila objektivna i kao takva spremna govoriti o svom problemu....

a žena je samo htijela pomoć... :nope:

Ok, primite moje isprike!

Citiraj:

---

Mercedes prvotno napisa

Malo je čudno zamislit situaciju da jedan muškarac naziva ženinu prijateljicu i zabrinut razgovara o svom braku, a sa svojom ženom nije toliko otvoren.

---

Meni nije čudno. MM je u stanju sa svima razgovarati o problemima, o NAŠIM problemima, osim sa mnom.
Od zajedničkih prijatelja do kompletne MOJE familije.
A sa mnom ne. NIKAKO

meni je moj rekao da je to zato kaj ja odma izgubim strpljenje i da ga odma napadam pa da on onda izgubi volju bilo šta mi reć i onda sve ispada krivo

pa sam ja sad u zadnjem razgovoru skupila svo strpljenje svijeta i jaaaakooooooo se trudila saslušati ga....i uspjela sam

i sad smo neke stvari riješili,sad bu valjda bilo bolje
mercedes,sve ok

Baš mi je drago da ste krenuli na bolje.

ja sam sličnu situaciju kao sven imala, i trajala je 6 godina. na sreću nije završila vjenčanjem niti je rođeno dijete, uspjela sam na vrijeme pobjeći.

on je bio, jeste i ostat će točno onakva osoba kakvu sven i sandra opisuju, i ja moram reći da se takve osobe nikad neće promijeniti.

sve sam ja pokušavala, razgovarala mirno, objašnjavala, urlala, durla se, ignorirala.....ako je i bilo pomaka oni su trajali maksimalno mjesec dana i onda se opet sve vraćalo na staro.
na kraju, nakon 6 dugih godina sam odlučila otići. bolilo je užasno jer na kraju krajeva navikne se čovjek i na komad namještaja a da ne bi na živu osobu, ali osim praznine koju sam osjećala, osjećala sam i veliko olakšanje...kao da mi je netko skinuo 100 kila sa leđa.
nakon mog odlaska, on je molio, plakao, klečao, prijetio, vikao, pio....radio sve ono što ga ja nikad nisam vidjela u 6 godina da radi, ali je tad bilo kasno. ja više ništa nisam osjećala, u meni nije bilo više nikakvih emocija prema njemu i ja njemu više nisam imala što pružiti.

ja sam shvatila da ja nemam pravo tražiti od tog čovjeka da se promijeni i prilagodi meni, jer se ni ja nisam htjela mjenjati i prilagoditi njemu tj postati indiferentna, hladna, lijena, nekomunikativna i sl osoba, i na kraju sam odlučila otići.
doduše, meni je bilo lakše donijeti tu odluku jer nisam imala dijete, ali svejedno trebalo mi je dugo dugo da napokon uistinu odem.

ljudi se ne mijenjaju i ako ih nemožemo prihvatiti onakvima kakvi jesu trebamo se ili mi prilagoditi i pomiriti s tim ili otići, bez obzira tko to bio: muž, roditelji, prijatelji....
da je on od mene tražio da se ja promijenim i postanem više kao on ni ja na to nebih pristala, pa sam tako zaključila da se niti on ne treba mijenjati radi mene i otišla.
tko sam ja na kraju krajeva da nekome određujem kakav će biti?

stoga, sven, pametnog savjeta što napraviti nemam, jer riječ je o tvom životu, ja sam o sebi i o svom donijela odluku i danas sam sretna zbog toga, jer sam svjesna da bih se rastala jako brzo da sam otišla s tim vjenčanjem do kraja i da sam ušla u brak s njim bilo bi mi samo gore i gore.

znam i da sam ja bila u boljoj poziciji nego sven, ali kad razmišljam i o tome kako žene ostaju u vezama zbog djece sjetim se svoje drage frendice koja kaže: "Nikad svojoj mami neću oprostiti što se nije rastala od tate pa da imamo normalniji život, makar i siromašni i kruha gladni."

draga sven, što god napraviš, napravi da tebi i djetetu život bude kvalitetniji i sretniji.

želim ti puno sreće

jooooj,sad si me malo prepala....i obeshrabrila možda....
ali nekako si stalno mislim ,tu je dijete o moram se trudit zbog njega,iako sam svijesna da i trud ima svoje granice

hvala ti na dobrim željama... :*

Draga Sven čitajući ovaj topic htjela sam ti reći neke stvari, ali onda sam vidjela da ste uspjeli normalno razogvarati što mislim da je velik pomak i svaka čast na uspjehu. Kod mene je najbitnije pronaći nekakav put do tuđeg mozga i odabrati način na koji će ono što ja govorim zaista i doći toj osbi do svijesti, a to zahtijeva ponekad puno truda, mozganja i isprobavanja. Ako tvoj muž ne shvaća svoje ponašanje (za koje razumijem da si iznervirana jer i mene bi to nerviralo) i ne vidi se onda mu moraš nekako otvoriti oči da on to i uvidi. Ako ti stalno "melješ" prodike, a on hladnokrvno odsluša i nastavi po svome onda mijenjaj taktiku. Mislim da se isplati boriti za vašu vezu jer svaka veza ima svoju krizu što je potpuno zdravo i normalno samo ovisi kako će se ljudi prema tome postaviti i koliko će biti mudri i ustrajni da ju riješe.
Moji roditelji su prevladali jednu veliku samo ustrajnošću moje mame i njezinom velikom izdržljivošću, ali zato sada imaju očuvan brak. Meni je moj muž moj "čovjek za po kući" kako ga nekada od šale zovem i teško da si mogu zamisliti život bez njega i zato sve krize rješavam u korist spasa naše veze jer ga smatram dijelom sebe. Imali smo i mi svojih kriza većih i manjih, ali smo ih isto tako rješavali. Ja na život gledam kroz periode. Postoje periodi za patnju, postoje za sreću, za puno love, za manje love itd. Kod tebe je sada možda samo jedan teški period kojeg će te riješiti. Eto ja ti želim puno sreće i hrabrosti da uspiješ otjerati sve svađe i prepirke. :*

I pohvalila bih Sandru što se tako "bezobrazno umiješala" :mrgreen: Prijatelje koji mozgaju i trude se kako pomoći riješti prijateljičine probleme teško je naći.

cure,evo javljam se nakon podosta vremna,samo da javim da se mm iselio i da je razvod u postupku.Odnosno,ja moram kontaktirati odvjetnika i sve,jer je on predrven da bi se pomaknuo.

Sin mi je super,puno bolje nego što sam očekivala,ja sam smirena i nekako zadovoljna da se to riješilo.Niksam ni tužnma ni depresivna makar su svi oko mene to očekivali,i nije da sad pjevam od sreće po cesti,ali osijećam se kao da mi je veliki teret pao s leđa.Sad sam sama,znam da sam sama,imam svu pomoć i podršku koju sam mogla zamisliti i nemam straha(nkog pretjeranog) da moj sin i ja nećemo uspjeti sami i da nam ovako neće biti bolje.

Dapače,svaki put kad susrećem bivšeg samo si jop jednom potvrdi ispravnost moje odluke da se razvedemo jer ui dalje je neodgovoran,bezobrazan,lijen i proizvodi gluposti.Sa tim da sad i mene provocira i stalno bi se svađao,a ja se ne dam. :)

Danas je njegov dan da provede s djetetom,i ja ovo pišem od svoje frendice,jer on je uzeo kompjuter.(i naravno da je zakasnio i imao opet problem sa tim što je s djetetom)Ne smeta me jer to je sve što je uzeo,ostalo je nama ostavio-a i nije da smo puno imali za podijeliti.

Ja sam i dalje podstanar,stanodavka mi je izašla u susret tako da mislim da ćemo financijski moći,ako ne idem nazad svojim roditeljima.

Imam puuuno pitanja-izmđu ostalog-koliko me košta sporazumni razvod i koji je postupak?
Hvala!!