Odjednom - plačljivica bez razloga
Lea kao beba nikad nije plakala bez razloga. Dapače, vrlo je malo plakala, i kad bi zaplakala, znala sam da nešto zaista nije u redu.
Sad, a sve otkako je krenula u vrtić, počinje pokazivati razne oblike ponašanja viđene od druge djece. Tako je počela i plakati bez ikakvog razloga ili joj je razlog potpuno mizeran.
Primjerice, jutros nije uspjela sama raskopčati svoju vreću za spavanje, zvala me je da joj pomognem, što sam i učinila, a onda se ona rasplakala, jer sam joj pomogla :shock:
I revala je cijelo jutro, a sve u jednoličnom plaču, nabrajajući "Maaaaaamaaaaaa taaaaaataaaaaa".
To mi točno zvuči kao klinci u vrtiću koji po cijeli dan tak tuguju. Mislim da je to čula i "pokupila" od njih, i sad se "fura" na to.
Mene, pak, to izluđuje, i uopće se ne znam postaviti, jer mi je to novo. Uglavnom, zaključila sam da ju je najbolje ignorirati, što i nije lako, jer hoda za mnom i vješa mi se po nogama. Tješila bih ju i grlila, ali znam da joj nije ništa i nekako osjećam da bih joj time samo dala znak da je u redu zaplakat čim jedna dlaka ne stoji po njenoj volji.
Postupam li dobro i kako vi "rješavate" taj plač bez razloga kod djeteta koje je već prilično razumno?