Printable View
Imam malog penjača od 13 mj.
U početku mi je njegova žilavost bila simpatična, ali nakon što je nekidan metar od mene iskočio iz vrtića i napravio salto, nisam više presretna.
Stvar je u tome što se recimo digne na noge na sjedalo od autića koje ispod njegovih malih nožica ide lijevo- desno ili se uspenje na stolicu da se klacka po naslonu pa me pogleda ponosno "gle mama šta je mogu", a ja se moram izvikati. :(
Kako rješavati takve stvari?[/b]
moj je malo veći, ali isto izvodi od kad je prohodao...
probala sam s objašnjavanjem, ali nije djelovalo... pa sa NE, niti to..
jedino što pali je kad kažem - ajde, popni se pa ću ti pokazati kako bi mogao pasti... e onda neće... barem jedno 10ak min :mrgreen:
puštam ju! :gumi:
ne mogu ju obuzdati, ne mogu joj zabraniti, počne odmah vrištati, pa ju puštam da izvodi akrobacije. nekoliko puta je zviznula, ne jako sva sreća, jer joj ipak ne dozvoljavam penjanje po ormarima, prozoru....
i već je prava vjeverica- samouvjerena, sigurna, hrabra, istraživačica, al najvažnije od svega S(P)RETNA! :)
Andrej nije bio "ekstremni" penjač, ali je za penjanje uvijek pokazivao više sklonosti nego za neke druge aktivnosti.
Uglavnom smo ga puštali - skužili smo da jako dobro zna vlastite granice. Kad mu je nešto previsoko, ili se osjeća nesiguran, ni ne pokušava. I stvarno nismo imali nikakvih problema, padova i sl. (dosad).
ja kao i tanjab
Moja mlađa kćer potpada pod kategoriju penjačice. Upravo su zaspale i MM i ja komentiramo to njeno penjanje...kad pogledam na forum- ta tema :lol:
Čini mi se da je mala dosta spretna, ali, priznajem da me je malo strah tog njenog penjanja, ali pustimo je. Naravno ne po ormaru!
Kad je spustimo, vrišti! Pustim je na stol, po kauču i budem pored nje.
Samo se nadam da se neće ozlijediti.
istoCitiraj:
Tea prvotno napisa
btw danas se potpuno samostalno i bez nečega što glumi stepenicu popela na ugaonu (visina od poda 45cm :shock: )i sva je bila srećna i ponosna
A tek joj je godina... i već zamišljam šta će joj sve na pamet pasti, gdje se može popeti.
Na koga god da se "baci" od nas, zasigurno znam da će znati i da se popne i da siđe ;)
Ja sam našu vjevericu uvijek puštala da se penje di god je bilo po život neopasno :mrgreen: i danas je prilično spretna četverogodišnjakinja.
Ima i vještijih i bržih penjača od nje, ali nije u tome kvaka, već u tome da ona tam di se penje uživa, jako dobro zna svoje granice i ja sam sretna kad je vidim kako je ponosna ne sebe :heart:
Btw. u našoj obitelji ja sam ona koja dozvoljava, dapače - potiče :mrgreen: sve vratolomije, a tata, koji bi po standardnoj podjeli uloga trebao biti glavni troublemaker, umire od brige :lol:
Kod nas je bilo sve isto kao i kod klo klo, uključivši i tatu koji bi najradije razapinjao vatrogasno platno ispod djeteta. :lol:
Djeca se moraju penjati, to im je posao. A naš posao je da im osiguravamo elementarnu sigurnost.
Identično!Citiraj:
kloklo prvotno napisa
On upozorava mene kad se malena penje!!! :lol:
uvijek ih pustam da se penju. uz to pustanje, od prvog pokusaja usadjujem im pravilo: "penjes se sam, kamo mozes i do kud mozes. i silazis isto tako - sam."
u pravilu dobro prihvacaju to "ogranicenje" i razviju sigurnost u sebe i vjeru u svoje sposobnosti (ali i prihvacanje granica vlastitih sposobnosti).
hm, jucer sam svog uskoro petogodisnjaka u zadnji cas prizemljila s visine od 2,3 metra :shock:
u nekoliko sekundi je napravio toranj po kojem se popeo da dohvati loptu s najvise police. da me nije zovnuo da se pohvali, uuuuh. mozda bi i sisao sam :/
mala curka se penje na sve što se ne da zamisliti da se živ čovjek može popeti - uključujući ručkice od ladica (služe kao lojtrice), prozorska daska, cijevi od centralnog, komode, kotlić od wc-a... najgore što joj se dogodilo do sada je da je letjela po stepenicama cijeli niz naglavce, razbila usnicu i ništa strašno.
ja sam u konstantnom strahu od njenog pentranja i akrobacija, ali ona je jednostavno takva, mora biti pod malo jačim nadzorom da se stvarno ne dogodi veće zlo i na to smo već navikli (btw starija na to njeno samo odmahuje glavom uz jedan veliki "užas, šta opet radi!")
Bravo majstorice, uvijek izvučeš poantu u par rečenica za citiranje :D :heart:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Jao meni što me čeka :shock: ,moj još ne hoda samostalno a mislim da bih trebala početi trošiti tablete za živce :/
_________
D 1998.
I 2007.
Čini mi se da je počeo reagirati na "ne" u situacijama tipa "sad ću skočit na glavu sa naslonjača od trosjeda".
U manje opasnim situacijama ga puštam.
24satni nadzor! Da mi je netko pričao...