Drage moje Rodice!
Skupila sam malo hrabrosti da vam se pridržim na ovom forumu koji mi je do sada bio jedino utočište.Moja prića je sljedeća: U braku smo 3 godine, od početka znamo da neće biti lako začeti bebača jer je muž operirao maligni tumor desnog bubrega (hvala bogu nema metastaza i proriče mu se dug sretan i zdrav život) ali je operacija ostavila svoje posljedice u obliku lošeg spermiograma. Krenuli smo na potpomognutu u Splitu. U 8.mj punktirani su mi jajnici i dobili smo 10 dobrih embrijića. dva su mi prebacili odmah ali ništa. Jadna beta od 20 i već drugi dan 0. Nakon toga su usljedila dva transfera sa smrzlićima i opet ništa, ni makac. Ja imam 30 godina i poptuno sam zdrava (fizički). Mentalno sam se dobro držala do sada ali ovo.......totalni jad i tuga. Nemam volje ni za što. Poptuna me panika od eventualne nove punkcije. Ostalo je još embrija za jedan transfer pa ću čekati ožujak jer sada više nemam volje. Nadam se da ću do tada doći sebi.
Inače, nakon svakog transfera odmah prvi dan počnem osjećati pritisak u nogama i stomaku kao da ću svaki čas prokrvariti,koma! Izdeprimiram se već u prvom danu što na kraju bude UPRAVO TAKO!
Ne znam kako dalje, trebam podršku i iskustva!
Veliki pozdrav!
