Mislila sam da samo treba htjeti....

Nakon šest mjeseci starosti moje šefice odlučila sam napisati svoju priču o neuspjehu u dojenju.Dakle, moja edukacija o dojenju je počela prije same trudnoće, a u trudnoći sam intenzivno čitala, proučavala ispravne položaje, razgovarala s prijateljicama koje su uspjele u dojenju i s onima koje nisu, o problemima na koje bi mogla naići i kako ih prevladati, prošla Rodinu školu dojenja i puno prije samog poroda zaključila da je sve u glavi, edukaciji, da samo treba htjeti, ostalo će priroda napraviti.No, nakon poroda sve kreće u krivom smijeru.Mlijeko ne nadolazi, beba je samnom 24 sata, ne stavljam ju uopće u krevetić ,nego je pored mene i vuče jednu, pa drugu siku..nakon prvog dana pedijatar nalaže sestrama da ju počnu na špricu nadohranjivati i odmah da ju vrate meni na sisanje, vidi moju veliku želju i upornost, no mlijeka nema, ona plače, ja postajem nervozna...treći dan nas otpuštaju kući, ja sam i dalje bez mlijeka, kolostrum ide u zlatnim kapljicama, ona vuče, no malo je i uspavana, povuče par puta, pa odspava, pa opet par puta..ništa ne ide, ona plače, ja plačem..u ponoć MM odlazi u dežurnu ljekarnu i kupuje adapt. i špricu kako bi se svi malo odmorili i nju nahranili, velika nervoza vlada u stanu..no, ne ide na špricu, sve izlazi van, ne znamo :( .pravimo bočicu, ona jede i spava..ja plačem..tu smo se zavrtili u začarani krug iz kojeg se nismo uspjeli izvući na žalost..ja sam tri tjedna danonoćno ležala u sobi i držala ju na sisi, mlijeko je došlo tek 6. dan, no ona tad više nije htjela vući, dok je išlo samo sisala je, čim je trebalo povući-vrištanje..i dalje je bila uspavana prilikom podoja, mijenjala sam položaje, zvala sos, mama mi je bila velika podrška, no moj mozak je odmagao.nisam se mogla opustiti, stalni tel. pozivi i upiti, najavljivanje gostiju, zurenje u nas- sve je to odmagalo da se opustimo i krenemo s normalnim sisanjem.na žalost nakon dva mjeseca borbe više nisam imala snage, a ni podrške od okoline..posustala sam..užasno mi je žao što je tako završilo i nadam se da ću idući put biti jača, uspjeti izdržati pritisak, da će mlijeko ranije doći i da će sve krenuti onako kako je priroda zacrtala.mislim da je ovo jedan od mojih najvećih životnih poraza i nikada si to neću oprostiti.

Pužica nemoj se mučiti.
Ja znam da si se trudila i da si dala sve od sebe.
Tvoja šefica ima najbolju mamu na svijetu i to je ono što je najvažnije.
Kad bude odrasla moći će reći da si joj uvijek pokušala dati najbolje od sebe.

:love:

:love:

Citiraj:

---

nadam se da ću idući put biti jača, uspjeti izdržati pritisak

---

ja bih na tvom mjestu radila na tome da pritisak uklonim iz svoje neposredne blizine, okoline

tibica ti je rekla ono što bi ti i sama mogla reći, jer zajedno s tobom smo donekle prolazile tvoje gorko iskustvo...potpisujem je od prve do zadnje riječi!
Vjerujem da si detaljno analizirala svaki trenutak od izlaska iz rodilišta do (nažalost) prestanka dojenja...neka ti ovaj neuspjeh bude put uspjehu u drugom, trećem i možda još kojem pokušaju! :love: :* [/b]

oprosti si to!!! jako je bitno... kod mogućih drugih beba. shvati, pročešljala si sve, dala sve... volje je bilo na pretek. i znaj da je i do bebica red. tvoja se u ključnom trenutku nadolaska mlijeka ipak priklonila bočici. to te ne čini lošom mamom, dapače...
i svakako, okolinu tj pritisak što dalje od sebe.
:heart:

pužić, veliki :love:
pratila sam tvoju priču, znam koliko si se trudila i što si sve pokušavala, zato ne grizi se...znam da ti je teško.... :* :heart:

Puzicu, :heart:

necu duljiti sa svojom pricom o (ne)dojenju, ali ti iz svog iskustva mogu reci da te U POTPUNOSTI razumijem.
Prvo sto ti zelim reci je sljedece - TO NIJE NIKAKAV NEUSPJEH!!! Tvoj USPJEH je sto si rodila zdravu djevojcicu i na tome treba biti Bogu zahvalan. Nemoj se opterecivati i dodatno sebe zamarati pricama o tome SBBKBB (sto bi bilo kad bi bilo). Iskreno, ja sam se toliko opterecivala jer svuda oko mene (tu ne ukljucujem svoju obitelj vec Internet) bruji o velikim prednostima dojenju (sto mi je definitivno jasno), kako svaka zena moze dojiti (jasno mi je da hormon prolaktin imamo svi, ali u kojim omjerima :) ), i slicno, da mi je to predstavljalo preveliki pritisak. Bila sam u groznoj situaciji (psihicki i fizicki) da mi je jednostavno sada zao sto to vrijeme nisam iskoristila da budem 100% okrenuta svojoj maloj princezi koja je bila vise nego dobra i strpljiva bebica. Zdrava je od rodjenja, do sada niti jednom bolesna. Uspjela sam izdajati ovih prvih 6 mjeseci i prezivila je s mojim mlijekom i adaptiranim. Naime, Nika isto nije htjela vuci. Sisala je i malo gutala na pocetku kad je curilo, a poslije samo nasisavanje po 2h a nista nije jela. Dakle, hocu reci mogla sam imati mlijeka kao u prici, ali nije uvijek jedna strana dovoljna da bi dojenje bilo uspjesno. Dobro sam ju imala postavljenu (i patronazna i pedica :klap: odobrile), ali je problem bio u njoj i jednostavno nismo uspjeli papati iz cicice. A u svim clancima, odnosno knjigama i raspravama se nikad nije postavljalo pitanje "sto uciniti kada beba jednostavno ne zna ili nece vuci od pocetka". Cak i na forumu sam dobila uvijek pitanja tipa "koliko ima popiskinih pelena, koliko cesto kaki, kakav je polozaj....", ali to Niki nikad nije bilo dovoljno da pocne vuci kako spada. U prici sa svim svojim poznanicama i frendicama dosla sam do zakljucka da svako dijete nije isto, da s jednim mozes uspjeti a mozda sa sljedecim ne i obrnuto, ali da si NIKADA nemoj to predbacivati kao neuspjeh, jer je to sve samo ne neuspjeh. Nika je izrasla u divnu bebicu, zdravu, uspava se sama navecer, spava cijelu noc od svog 2.mj., i s njom nemamo nikakvih problema. Ja uzivam svaki provedeni trenutak s njom, uzivam u svakom njenom okretu i prvom govorkanju "ba-ba-ba", svakom njenom (o)smijehu, sreci i zadovoljstvu kojim zraci da si na kraju samo mogu cestitati i reci: "Uspjela si, mamice"!
A za par godina se mozda opet "sretnemo" na forumu i nostalgijom prisjetimo ovih dana jer cemo mozda tada imati bebice koje ce biti i veci sisavci od samog kita. :lol:
Samo pozitivno razmisljaj i sve bude u redu.
P.S. Ja sam, npr, sisala jedva 3 mjeseca uz adapt (koje je tada "u doba dinosaurusa" :) bilo jedva jedljivo i prihvatljivo) pa sam do sada izrazito zdravo bice i dapace vrlo otporno. 8)

I jos da napomenem da sam i ja prosla Rodinu skolicu o dojenju, procitala niz knjiga o dojenju, i planirala dojiti do njenog "puberteta" :lol: , ali jednostavno s ovim djetetom se ta moja zelja nije ostvarila. Ali, idemo dalje.... ;)

Moja je priča slična, dojenje se završilo na dan kad je E. napunila 3 mjeseca. Svašta sam pročitala prije njenog rođenja, a bila ubjeđena da će to ipak ići samo od sebe. I bila je to najteža odluka u mom životu, do tad, i bila sam očajna, i ubjeđena da je moglo drugačije. I vrijeme je prolazilo, Emina je rasla, zdrava, lijepa, pametna, sretna i vesela. I ja sam sebi oprostila (RODA i priče o manje ili više uspješnom dojenju su mi jako pomogle u tome).
Naravno da ćeš oprostiti sebi, iz razloga što si htjela i pokušala sve. Nekad ne ide, i nije to zbog tebe. Okolnosti se tako poslože, uhvati te strah, a napusti racionalno razmišljanje. I tvoja će mišica odrasti, i treba sretnu i zadovoljnu majku da bi učila kako da bude sretna i zadovoljna, i drugi tvoji mišići koji dolaze :mrgreen:
Daj sebi vremena. Ja se nadam popravnom :lol:

Citiraj:

---

pužić prvotno napisa

mislim da je ovo jedan od mojih najvećih životnih poraza i nikada si to neću oprostiti.

---

joj nemoj tako, pa dala si sve od sebe, kao sto su cure rekle jedan dio i beba mora odradit. za dojenje je potrebno dvoje :mrgreen: ajde drzi se, pa nije kraj svijeta, beba je zdrava, sve je u redu, ti i dalje imas volju za dojenjem pa ces se i drugi put trudit, to te cini hrabrom i uspjeh je sto i dalje nisi odustala (generalno) od dojenja, to je uspjeh! sretno! :love: :*

Citiraj:

---

mislim da je ovo jedan od mojih najvećih životnih poraza i nikada si to neću oprostiti.

---

Stvarno, nemoj ovako misliti. Vidim da ti je žao što ne dojiš, ali zaista ne smiješ ovako o sebi misliti.

Sretno :love: :heart:

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Citiraj:

---

mislim da je ovo jedan od mojih najvećih životnih poraza i nikada si to neću oprostiti.

---

Stvarno, nemoj ovako misliti. Vidim da ti je žao što ne dojiš, ali zaista ne smiješ ovako o sebi misliti.

Sretno :love: :heart:

---

potpis!
dušo draga, tvoje dijete je tek na početku svog života, toliko toga treba učiniti za njega, izvesti ga na pravi put... nisi ništa loše uradila, dapače, pokušala si sve najbolje... daj sebi i njoj šansu, skini to breme samooptuživanja sa sebe. nije se svijet srušio! što je bilo bilo je, idemo dalje... sretno!

zao mi je da je tako ispalo, ali stvarno moras prestati zivjeti s tim osjecajem krivnje. nisi ti kriva!

nemoj misliti da je sve u glavi, edukaciji, zelji...bila si dovoljno jaka i uporna i ovaj put, ali nije sve u tome. nisi stroj, ni ti ni beba.

jedino sto mozes iduci put napraviti je odgoditi posjete i uznemiravanja dok sve ne profunkcionira. iskljuciti telefon ako treba!

:love: :*

Jao Pužić pa nemoj se toliko kriviti. Točno znam kako ti je bilo na početku jer i ja sam imala sličnu situaciju kao ti. Meni je mlijeko isto došlo 6.-i dan i dohranjivan je u rodilištu, vječito sam visila na telefonu sa rodinim savjetnicama, sa svojim prijateljicama sa Rode iz Osijeka koje su mi došle provjeriti jel mali dobro prištekan na siki, MM nije htio ni čuti za adaptirano i branio me i nekako smo jedva uspjeli. Prvih 6 tjedana je bilo doslovno krvavo, ali da nije bilo svih tih ljudi sumnjam da bih uspjela. Tako da nikako ne možeš reći da ti je to najveći životni neuspjeh jer u tvom slučaju je bilo previše okolnosti koje su radile protiv toga. Svoj uspjeh za dojenje uopće ne pripisujem samo sebi i Patriku nego i Rodi, obitelji, svojim prijateljicama, patronažnoj, pedijatrici tako da i ti za svoj neuspjeh ne možeš reći da je isključivo tvoj. Znam da ti je užasno krivo, ali pusti to i kreni dalje. Kako kraljica Freya :mrgreen: Mama courage kaže ima puno stvari koje ti tek sada trebaš za svoje dijete napraviti i u kojima se trebaš pokazati. Pusti to, bilo pa prošlo idemo dalje. Ima puno važnijih stvari, čekaj da popuže i prohoda pa da vidiš tuluma :D :*

hvala vam :love:

pužić :love:
ja sam gorko plakala kada sam nakon neuspjelog isključivog dojenja morala prijeći na kombiniranu prehranu moje djevojčice koju su htjeli hospitalizirati, jer je dobila samo 200 grama u prvom mjesecu života i nije vratila porođajnu težinu.
dok bi joj davala ad suze bi same krenule.
nakon 4 mjeseca začaranog kruga brojenja mililitara, neprestanog izdajanja i neuspjele relaktacije odlučila sam da ću prestati brinuti zbog (ne)dojenja.
put samooptuživanja je stranputica koja samo može odmoći kad dobijemo priliku dojiti drugi put.

Ma pužiću, nemaš si šta opraštati i niti žaliti za nečim. Sada ti je to još friško, ali kroz neko vrijeme nećeš više o tome uopće razmišljati. Bilo pa prošlo...

Joj pužiću, savršeno te razumijem. Ja sam se 6 mjeseci izdajala. Sad sam mjesec dana pred porodom, opet se bojim da neću uspjeti..........a tako silno želim..............

:taps:

pužiću, nemoj se više mučiti: najteže je bilo suočiti se sa neuspjehom :heart:
sad, kada je to iza tebe, kreni dalje: dala si sve od sebe, informirala se, tražila pomoć... nii čekala da se dojenje - dogodi.

ponekad se, jednostavno, stvari i situacije tako poslože i teško nam je na njih utjecati.
glavu gore, imaš toliko toga za dati svojoj bebi :love:

koda sam citala svoju pricu o dojenju! :cry:

ali ne daj se, necu ni ja, uspjet cemo s drugim, trecim, cetvrtim.... :love:

pužice, jako dobro znam koliko si željela i koliko si davala.
ne se optuživati. nora ima mamu za 5!
:love:

puzic :love:

I ponekad se pitam jel edukacija zbilja bitna? Tu citam da ima puno mama koje se puno educiraju o dojenju..imaju veliku zelju..volju..znanje...i na kraju ipak ne uspije.. :/

Ja npr uopce nisam htjela dojit..dojenje mi se cinilo bezveze i gadljivo..na Rodinom portalu citala sam sve tekstove osim onih dojecih..te sam preletila..
I eto me di sam..28mj..jos uvijek dojim..i ne znam uopce kak se iz tog iskobeljati. :? :mrgreen:
Hocu reci..bez obzira na edukaciju, volju..zelju..potporu..ocito postoje jos neki misterijozniji faktori..

bitna je bitna edukacija, može jako puno pomoći, osobito ispravan položaj da ne dođe do problema zbog kojih se odustaje.., o važnosti i dobrobiti dojenja svi mislimo da znamo, no dobro je i to čuti, puno se stvari nauči u Rodinoj školi dojenja (hvala vam tete nastavnice), bilo bi dobro da je neka od savjetnice dostupna i doći kod friške mame i pokazati što i kako ispravno, jer smo svi zbunjeni na početku, praksa je nešto sasvim drugo od teorije i tu treba biti jak, odvažan, ne posustati, ne opterećivati se raznim stvarima nego se usredotočiti na ono pokraj sebe..sve to znam, al psiha je odradila svoje..evo, ona je trenutno bolesna i ja se po ko zna koji put pitam bi li bila da sisa?...recimo da sam na neki način prešla preko tog neuspjeha, no svako malo se dogodii situacija koja me podsjeti na to i postavljam si pitanje što učiniti idući put, kako i hoću li uspjeti?????

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

pužić :love:
ja sam gorko plakala kada sam nakon neuspjelog isključivog dojenja morala prijeći na kombiniranu prehranu moje djevojčice koju su htjeli hospitalizirati, jer je dobila samo 200 grama u prvom mjesecu života i nije vratila porođajnu težinu.
dok bi joj davala ad suze bi same krenule.
nakon 4 mjeseca začaranog kruga brojenja mililitara, neprestanog izdajanja i neuspjele relaktacije odlučila sam da ću prestati brinuti zbog (ne)dojenja.
put samooptuživanja je stranputica koja samo može odmoći kad dobijemo priliku dojiti drugi put.

---

Moram se potpisati pod ovo jer je priča gotovo identična, uz neke razlike koje su tek nijanse :).
Ja se još uvijek pitam šta sam to krivo radila? Volim misliti da sam se pomirila sa situacijom, ali bi stvarno voljela znati odgovor na ovo pitanje, čisto za ubuduće.
(Porod mi je bio koma, malac je imao žuticu, sigurno je nadohranjivan u bolnici - pa valjda sve to).

Citiraj:

---

pužić prvotno napisa

... puno se stvari nauči u Rodinoj školi dojenja (hvala vam tete nastavnice), bilo bi dobro da je neka od savjetnice dostupna i doći kod friške mame i pokazati što i kako ispravno, jer smo svi zbunjeni na početku, praksa je nešto sasvim drugo od teorije i tu treba biti jak, odvažan, ne posustati, ne opterećivati se raznim stvarima nego se usredotočiti na ono pokraj sebe...

---

potpis

trebamo savjetnice za laktaciju u svakom gradu, ili restrukturiranje patronaže ako želimo imati dojenu naciju (zvuči ko politička parola :mrgreen: )

pups :love:

Citiraj:

---

pužić prvotno napisa

postavljam si pitanje što učiniti idući put, kako i hoću li uspjeti?????

---

hoćeš
sad imaš i iskustva ... teškog iskustva
:love2:
bude bolje

Puzic i Mirna :*

Zaista mi je tesko gledati vas koliko ste truda ulozile, a sve da bi popravile ono sto su vam na pocetku postavili stupicu :(

Puzic, da su tebi u rodilistu rekli - SVE JE U REDU sto nemate jos mlijeka, obicno nadodje 3-7 dan, dojite, necemo dohranjivati bebu, sve ce to biti ok - vjerujem da bi prica drugacije tekla.. Lako je srusiti dojenje ko kulu od karata kada se mami izvuce tepih samouvjerenosti pod nogama pricom "uf, nemate mlijeka 2. dan (!) i nadohrani se dijete".. :( Prestrasno i pretuzno za procitati :(

Mirna i tebi treba dici spomenik (a vec sam ti to rekla :love: )... Da, neki klinci zaista imaju problema s dojenjem i ne ide im tehnika, i treba im vremena da je savladaju i nauce. Ako takva bebica dobije i jednu bocicu u rodilistu - rezultat je precesto "baj baj dojenje" - i bebaci ne savladaju dojenje dojke :( I djaba onda mamin trud, muka i suze da beba nauci - stupica je postavljena od strane sistema i tesko se izvuci van (ili nemoguce).

Stvarno mi je zao da vam se to desilo. Vi ste dale sve od sebe, dalje od toga ne mozete. Budite sretne sa svojom djecom i nemojte se gristi zbog proslosti - previse je lijepih trenutaka pred vama da biste trosili to vrijeme na razmisljanje o SBBKBB i losim osjecajima :love:

Uzivajte u svojoj prekrasnoj djecici :*

Citiraj:

---

pužić prvotno napisa

mislim da je ovo jedan od mojih najvećih životnih poraza i nikada si to neću oprostiti.

---

E ovo me je duboko potreslo: tako ja razmišljam o svojem porodu.
pužić, :love:
Sve su gore već divno napisali. :heart:

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Puzic, da su tebi u rodilistu rekli - SVE JE U REDU sto nemate jos mlijeka, obicno nadodje 3-7 dan, dojite, necemo dohranjivati bebu, sve ce to biti ok - vjerujem da bi prica drugacije tekla.. Lako je srusiti dojenje ko kulu od karata kada se mami izvuce tepih samouvjerenosti pod nogama pricom "uf, nemate mlijeka 2. dan (!) i nadohrani se dijete".. :( Prestrasno i pretuzno za procitati :(

---

apsolutno se slažem s tobom...
moje iskustvo je slično ovome....mlijeko nije dolazilo, sestre me zaplašile da će dijete morati ostati u bolnici zbog gubljenja na težini ako ga ne nadohrane i baj baj sva moja edukacija o dojenju...strah i neiskustvo čini svoje...dijete su nadohranili 2 puta ali srećom kad smo izašli van iz bolnice mlijko je došlo i mali je bez problema prihvatio cicu...imali smo sreće....

nekako se mislim da nakon iskustva s prvim djetetom me ne bi više mogli tako izmanipulirati s drugim djetotom...živi bili pa vidjeli... :)

pužić svaka ti čast :naklon: ...ti si heroj!!!!!!