PLAC

Imam jedno vazno pitanje: kako vasa djeca placu? Naime, sinoc je B. pao pokusavajuci da napravi prvi korak sam i nakon pada je poceo da place. No to je bilo nekako grozno, prvo je plakao, pa je onda nekoliko sekundi to bio potpuno njemi plac (onako kada prestanu disati), i tek onda je nastavio ponovo jako plakati.
Par minuta poslije, kada se smirio sve je bilo normalno. Nastavio je da se igra, smije itd.
Da li vam se ovo desavalo? Trebam li ga voditi kod doktora zbog ovakvog nacina plakanja?
Onih desetak sekundi (neko mi je rekao da se to zove "zakocenuo se") meni je izgledao kao vjecnost i potpuno sam se prepala. :cry:

Sta treba da se radi u takvim situacijama?

Molila bih vas za savjete i iskustva ako ih imate.

Marko se isto tao zna ponekad "zakocenuti"

ništa,nosam ga i tepam mu,nisam baš oduševljena kad to izvodi,strah me je,ali što mogu :roll:

još bi bilo gore da ga pustim

sad to radi sve rijeđe

Tamy, ne brini, to je čini mi se jako česta stvar...moja Leo zna nekad kad jako, jako plače (a to je najčešće ako joj se nešto zabrani i ako se samo usudim reći NE :mrgreen:) imati takve epizode...

Zgleda ko da hvata zrak i kad joj je pluća napune do vrha - onda se razdere da se zidovi tresu :shock:

Ja mislim da ne trebaš brinuti, sve to ide u rok službe :*

Uh, izgledalo je stravicno (meni barem) i ucinilo mi sa da je trajalo vjecnost (najmanje). MM :love: ga je nosio, mazio, pazio i on se smirio. No u meni onako tinjalo pitanje pa sam odmah jutros vama na "raport".
Znala sam da ce biti neka od vas sa odgovorom.
Hvala.
Trazila sam po internetu ima li nesto o tome, ali ne znam pravi naziv te "pojave" pa do sada nista.

Ako se dijete zaceni, prvo što treba napraviti je da mu jako rašitrite ruke kako bi se prsni koš što više otvorio. Ako ne reagira, prestrašite ga nečim, iznenadite (pljesak ispred očiju ili slično), a ako ni to ne "upali", poškropite ga hladnom vodom (ako je potrebno, i zalijte).
Od nošenja, maženja i ljubljenja nema velike pomoći - pomaže samo neka vrsta šoka.

a moze li meni neko objasniti koliko je opasno to stanje?

evo vam prenosim teks sa www.trudnoca.net:

Citiraj:

---

Kad se dijete "zaceni"

Dijete odjednom brizne u gorki plač, problijedi. Ako su jecaji jaki i učestali, nakon intenzivnijeg izdaha može prestati disati i nekoliko trenutaka izgubiti svi*jest. Potraje li takvo stanje dolazi do laganih grčeva mišića ili nekontroliranih trzaja nogu i stopala, što je ipak rjede ali se dogada. Nakon nekoliko sekundi budi se zbunjeno, cmizdreći još uvijek. da bi na kraju zaspalo dubokim snom. Medicinski je termin za takve napade afek*tivne respiratome krize te apnoičke atake (kratkotrajni prestanak disanja uslijed eksce*sivnog plača). Iskustva su pokazala da se ta neočekivana pojava javlja kao reakcija na

okolnosti koje dijete plaše ili su posebno napeta.


Takvi su ispadi najučestaliji izmedu navršenih šest mjeseci i druge godine života. Prije šestog mjeseca maleni se ne služe tim mehanizmima, jer još uvijek osjećaju da su jedno s majkom, a nakon treće godine nauče ver*balno iskazati svoje osjećaje. Krize se zadržavaju jedino kod onih koji na taj način žele privući pažnju ili manipulirati odraslom osobom kako bi je "smekšali" i dobili ono što žele. Od sto mališana u dobi od oko jedne godine čak tri ili četiri će ovako burno reagirati na neku njima stresnu situaciju, dok će dvoje na tisuću u tim napadima na nekoliko minuta izgubiti svijest.



Što učiniti?



lako te neugodne reakcije izrazi*to zabrinjavaju roditelje, struč*njaci tvrde kako nema razloga za paniku. Ipak, liječnici pre*poručuju da se u slučaju afek*tivnih respiratornih kriza, a ob*vezno ako su praćene gubitkom svijesti, obavi neuropedijatrijska medicinska obrada i isključe mogući drugi uzroci tog stanja. Poželjno bi bilo savjetovati se s dječjim psihologom kako bi se istražili uzroci tih afektivnih ispa*da bijesa i preventivnim postupcima prorijedila njihova učestalost.



Kad se dijete "zaceni" potrebno je sačuvati mir i ne predati se panici. Naime, što je roditelj ner*vozniji i uznemireniji to je veći rizik da se kriza ponovi. Kad dijete prestane disati dobro je, sugeriraju liječnici, puhati mu nježno u lice: to će ga stimulirati da udiše zrak i započne disati. Ako je palo u nesvijest treba ga položiti potrbuške i lagano ga lupkati po ledima. Kad mu se svijest povrati važno je urnanjiti značaj onoga što se dogodilo, pokušati ga umirit pričajući mu smireno i s puno ljubavi, odnos*no učiniti sve da bi se spriječilo anksiozno ponašanje koje bi moglo pogoršati situaciju. Treba se posavjetovati s pedijatrom, prepričati mu detalje što se dogodilo te pokušati zajedničkim snagama otkriti motiv koji je napad uzrokovao. On će pregledati mališana i ustanoviti je li potreban specijalistički pregled. Takva su djeca jednostavno "senzibilnija i ranjivija" te zbog naslijedenog nižeg praga tole*rancije na frustraciju, strah ili bol i burnih reakcija gube svijest. Ili, ako se ne radi o naslijedenoj osobini, takve će se epizode pojavljivati u ambijentu u kojem se dijete ne osjeća sretno. Ti su napadi češći u obiteljima gdje vlada napetost ili je osoba koja brine o djetetu tjeskobna. Nikad se ne pojavljuju bez nekog moti*va kojega bi trebalo naučiti pre*poznati kako bi se njihova frekvencija ponavljanja uspješno smanjila.

Najbolja je prevencija smiren obiteljski ambijent u kojem se dijete osjeća sigurno zaštićeno. Navike i ponašanje odraslih koji su uzrok dječjih kriza trebalo bi nastiojati izbjeći i promijeniti. U slučaju da u obitelji ipak dođe do napetosti, uputno je osataviti mališana izvan problematičnog ambijenta: kod bake, tete, u vrtiću... ondje gdje će pronaći zadovoljstvo i mir u toj osjetljivoj fazi razvitka itekako potrebni.

---

i ja se zacenim kad placem

meni je doktor rekao da je dovoljno djetetu u tom trenutku samo puhnuti u lice. I prode!

Nama se to par puta desilo po noći, vjerovatno je nešto sanjao, onda smo ga probudili do kraja, dosta brzo je nakon toga prestao plakati. Sad se to već dugo nije dogodilo...