Marlena od mame kukavice

ANAMNEZA: Prvorotkinja, prva trudnoća iz prvog pokusaja, 33 godine, «kukavica» (rodilište Sveti duh, porod u 39 tjednu, beba Marlena, 2850g,48cm)

Tko god mene poznaje, zna i da se ja oduvijek bojim poroda, prava pravcata kukavica i zato dugujem pricu jedne «kukavice».

Tjedan dana prije poroda,dobih krvarenje odmah nakon pregleda i odmah me posali u predradjaonu na jednodevno promatranje. Iako sam umrla od straha to sam poslije shvatila kao prst sudbine da se mogu dobro pripremiti prorod. Predradjaona je obicna bolnicka soba sa jedno pet zena u trudovima. Neke citaju,neke skacu po lopti,neke jaucu,a neke samo gledaju u prazno...Ja sam se osjetila kao uljez jer sam znala da moj porod jos nije blizu pa sam im dodavala casu vode,pokusavala pricati...Iz susjedne sobe culi su se krikovi zena koje su radjale. Eto i to sam cula.I na moje iznenadjenje bas mi je bilo lakse kad sam sve to vidjela, mogla sam se tamo zamisliti.
Zapamtih najvise jednu koja je uporno odbijala epiduralnu jer kao moze ona to podnjeti i svi je hvalise.Nakon nekog vremena vristi ona kako hoce epiduralnu, e al sad doktori kazu da ne moze jer je kasno (previse otvorena). I tako ja odlucih traziti epiduralnu odmah na vrijeme. Iskustvo tog dana mi je strahovito pomoglo jer samo tjedan dana eto me opet na istom mjestu,ali sa trudovima.

Pocelo je u 4 sata u noci (tada se najvise luci hormon koji potice trudove,pa uglavnom trudovi pocinju nocu), 8 dana prije sluzbenog termina. Osjetila sam neke grceve koji su me probudili,ali jos nisam pomislila da je stvarno pocelo. Nakon nekog vremena izmjerih ponavljanje bola kad ono svakih 7 minuta, drugo mjerenje 6 minuta, trece 5 minuta. E da ste samo vidjeli paniku kad shvatila da je to to, iako po onom sto sam znala tebalo je biti svakih 10 minuta, kroz 2 sata. Kao i uvijek ja sam van svih standarda.Na brzinu muz i ja skocili u auto u 8 sati ujutro,u autu trudovi vec na 2 minute.Torba je bila spremna, ali tek tog jutra sam shvatila da mi prskalica ne radi i jos stosta ipak nije bilo spremno...

Kad smo se jedva nekako popeli do radajone na Svetom duhu na drugom katu,morali smo cekati vani jer kao prvorotkinja navodno imam vremena, pa kud mi se zuri.Vec je bilo 9h. Boli li ga boli,a oni me jos ne zovu,suze na ocima,previjam se na cudo svih oceva koji su cekali vijesti od svojih zena,. Slucajno prodje jedan dr,kojem sam beskrajno zahvalna i skuzi da mene to fakat boli i uvede me unutra. Brze na stol, klistir (ja sam to doma sa cepicima sredila,al mora se i ovo).Ja dogovorih epiduralnu,oni obecali,ali:

I tako ja kukam kako ne mogu vise, a meni dr. kaze pa kako ne mogu kad to je to tek pocetak.Ja se mislim kako sam ja stvarno najgora kukavica na svijetu. I dodje babica nakon sto sam rekla da moram leci,makar i na pod da mi je svejedno,pregleda me i kaze «djete moje ajmo na stol!!!» Nema mjesta u radjaoni, stavise me u predradjaonu na nekakav prirucni stol.Odjednom gledam njih 5-6 oko mene. Pocelo je ono cega se bojim cjeli zivot, mislim se.

Ja: « Pa gdje mi je muz? Gdje mi je epiduralna?»
Babica: «Nema duso ni muza ni epiduralne,ti si za porod.U predradjaonu ne mogu muzevi» ...Nije bilo mjesta u radaoni , sve je bilo popunjeno.
Ja svima:» Dobar dan, pa ja sam tek dosla»
Oni svi u smjeh, a ja pogledah na sat bilo je 10h.

Pokusavala sam disati po instrukcijama babice,a li bas to i ne ide u bolovima.Sjecam se kako sam u trenutku gubila svjest, ali kad je babica rekla bravo,vratila sam se i dobila cudnu snagu i beba je izasla uz veliki krik van u 10.25h. Rezali su me 5 savova, ali nista nisam osjetila, sjecam se samo kako su mi bebu stavili na prsa,a ja sam pitala jel to stvarno moja beba nevjerujuci jos uvijek da sam mama. Dobro sam je zapamtila, bila je nekako kao mali mis.Nekako sam utonila u san kad su rekli sve je u redu.

U medjuvremenu ceka muz pred vratima da mu dam stvari, pokusava uci unutra, a babica se samo nasmije drzeci nasu bebu i kaze: «ovo je vase, zena vam je stvorena za radjanje». Muzevi na hodniku samo su rekli blago vama mi cekamo cijelu noc.

Nakon svega vidim da porod stvarno nije ni blizu bio tezak koliko sam mislila da ce biti, poslije je slijedila puno teza bitka zvana dojenje, ali o tome drugom prilikom.
Bila sam prezadovoljna lječnicima i babicama na Svetom duhu, ali sestre na odjelu babinjača su sasvim druga prica (naravno ne sve). Dr.Stanojević je jedini bio od velike pomoći za dojenje i ako imate prilike pitajte ga sve.

Moram jos nesto vazno reci sto mi je jako ostalo u sjecanju i mislim zauvijek utjecalo na zivot. Malo prije Marlene rodjena je jedna predivna curica Lorena duge crne kosice, koja je nazalost umrla odmah drugi dan po porodu iz cista mira (kazu tzv. smrt u koljevci). Nikad necu zaboraviti ni nju ni njezinu predivnu mamu Sladjanu i bol koju je ona osjetila s nama u sobi.Tko god ovo procita neka se pomoli za njih obje. Mozete zamisliti osjecaj kad vas probude usred noci i kazu da nesto nije u redu s vasom bebom, a ujutro kad donose sve bebe u sobu, ne donesu samo vasu bebu. Uh,drage mame budite zahvalne za svaki trenutak sa svojom bebom.

Svima koje jos nisu osjetile cari poroda i majcinstva zelim im sto prije da im se zelje ispune, a posebno svim tzv. « kukavicama».

Nekoliko malih savjeta:
Grudi

· Prije i nakon poroda pripremite bradavice i stavljajte kremu za bradavice, npr.Purelan
· Prije dojenja stavljajte tople obloge na grudi i popijte nesto toplo,a nakon dojenja hladne obloge (ponesite gaze ili pelene s kojima mozete raditi obloge).Za otecene grudi moze pomoci oblog od komoraca (znaju se stvoriti grudvice kad mlijeko navali).Ponesite izdajalicu,a ko imate male bradavice i stitnike.
· Za stvaranje mlijeka pomaze malo i (kršitelj koda)ov caj za dojilje
. Ako mlijeko nece da potece moze pomoci Sintocinon sprej za nos (pitajte ipak dr. dali smijete)

Rana od epiziotomije

· Nakon poroda kad idete mokriti,odradite to pod mlazom vode pod tusem, inače češće se tuširajte u donjem djelu
· Bivacin sprej prskajte po ulosku
· Ranu od epiziotomije doma ispirite cajem od hrastove kore i nema brige, ako odrzavate higijenu svaki put, a ako vam se stvorio podljev ispod,stavljajte heparin gel.
· Mrezaste jednokratne gacice su spas (imate ih u Rozistepu)

Bravo Kate!
Iskrene čestitke i drago mi je da si se vratila na forum :)

Kate, drago mi je vidjeti te opet :* .

Marlena je prava ljepotica. :love:

dobro nam se vratila kate :D
jedva cekam vidjeti malu ljepoticu uzivo :)

Prekrasna ohrabrujuca prica, osobito za "kukavice" poput mene. Tesko mi je priznati, ali stvarno se bojim i bolnice i poroda. :/

Cestitam mami i maloj ljepotici :heart:
Neke dijelove price mogla bih potpisati - dio o dojenju :/

Podsjetila si me na moj porod... :D samo što je mene sestra, kad sam usred noći došla pješke na 2.kat, na ta ista vrata i pozvonila, pitala:"da, izvolite?" ja sam joj živčano odgovorila:"vreću krumpira! a kaj mislite kaj radim tu usred noći s trbuhom do zuba?!? :evil: nekad su stvarno čudni.. :? s tim da trebam napomenuti da je odškrinula vrata tek toliko da promoli nos, ko da se bojala da ću joj provaliti u stan...čudim se da nije stavila lanac :lol: sad su to samo uspomene na koje se dobro nasmijem kad ih se sjetim...ali tada mi i nije bilo baš smješno... a što se tice samog poroda, i ja sam bila kukavica, i to velika... mislim da me tamo još pamte... :mrgreen: stavili su na portu moju sliku sa natpisom: NE PUŠTATI BLIZU RAĐAONE!!! :lol: :lol: :lol: ali sve je to OK, to je skroz normalno...curke, nije sramota biti kukavica!!! :mrgreen: glavno da sve dobro završi! :D :D

zaboravih čestitati :* :* :*
Marlena je pravi bonbončić :heart: :heart: :heart: