Tako je moj Dino rekao baki neki dan, kada je pitala gdje sam ja. A ja, mene duša boli. Ovaj mali je stalno na sisi, da jedva stignem sa Dinom da se poigram. Drži me baby blues, a kad on tako nešto kaže srce mi puca. Šta da radim??? Tužna sam :cry:
Printable View
Tako je moj Dino rekao baki neki dan, kada je pitala gdje sam ja. A ja, mene duša boli. Ovaj mali je stalno na sisi, da jedva stignem sa Dinom da se poigram. Drži me baby blues, a kad on tako nešto kaže srce mi puca. Šta da radim??? Tužna sam :cry:
Samo hrabro!
Pokušaj odvojiti bar malo vremena za Dinu, ali samo za njega. Neka netko drugi pričuva bebu. I uključi ga u sve što možeš oko bebe. Neka ti dodaje pelenu, kremicu, neka ti ga pomogne namjestiti i sl.
Prošla isto, teško je ali sve će se posložiti na svoje mjesto.
:love:
Joj Andreja, znam da nisam ni prva ni posljednja, ali me fakat puca non stop. Znam da neće trajati do vijeka i da će se sve posložiti, ali izgleda da mi strpljivost nije jača strana. Ima li ikakvih tips and tricks :(
srećom je baby blues prolazna faza, a beba ima tek 2 tjedna.
treba vam vremena da se prilagodite situaciji.
dini je to novost kao i tebi.
odjednom je u kuću stiglo nešto kmečavo što se prikačilo za njegovu mamu i otelo mu je.
mazi se s dinom kad god nađeš vremena, a sve kućanske obaveze odgodi.
:love:
kada sam ja rodila i došla s kmečavcem kući, nakon par dana kćer je izjavila da "brat služi samo zato da privlači goste kao govno muhe." a nije bila mala, imala je 10 god.
draga Bera baš kako ti je rekla Andreja što više ga uključi oko pomoći za bebu. moja curka je sad opet u fazi ljubomore i dosta je naporno, a bembo se počeo dizati, sve ga zanima, puno bi se nosio. pokušaj šta god da radiš oko bebe pričati Dini šta radiš, kad beba ciki legnite se svi zajedno na krevet i Vinu mazi,pjeva, pričaj mu kako je i on tako papao, pa šta je sve radio dok je bio mali. . . samo puno priče. meni je to s curkom pomoglo, jer se ona onda ne osjeća zapostavljenom.
a čuj da je teeško je i da ima svakakvih izjava ima i da srce puca puca, aliveć sam to napisala milion puta nema ljepšeg kad počne bratski izljevi ljubavi :zaljubljen:
moji ujutro kad se probude počnu cendrati, al čim vide jedno drugo osmjeh od uha do uha, navećer kad trebaju ić spavati braco kad se naciki puže seki u krevet, a ona ga grli i pokriva . . .
šaljem ti veliki :love: i da što lakše prebrodiš početak, jer svaki početak je najteži :*
Draga,
potpisujem mial u cijelosti.
Točno je tako i kod nas. Najveća faza ljubomore je bila kad se mala počela dizati na noge, puzati, hodati.
Pričaj starijem o svemu. Moja kćer najviše voli priče "kad je ona bila beba, kad je ona sisala, ..."
To je skroz normalno, sve njegove reakcije. Ja sam isto nakon nekih riječi svoje starije kćeri znala biti :cry: , ali nemoj se zbog toga tako živcirati. Znala je reći: "Jako sam ljuta što imam sestru. Male curica kao ja ne bi ni trebale imati seke, već biti same s mamom i tatom."
Ako uspiješ, probaj se posvetiti starijem kad maleni zaspi pa radite nešto samo vas dvoje :love:
Sretno!!! :heart:
Ja znam kako cu ja - odnosno kako sam zamislila da cu: Malog u maramu i igrat se sa V...
:*
I cestitam!!!!! :love:
nisam uspjela doći do marame, iskreno i ne znam kako bi to izgledalo, valjda bolje nego sada i hvala :*Citiraj:
ninet prvotno napisa
Možeš li nekom naručiti da ti sašije? Ne treba ti neka super vješta šnajderica za to.
Samo hrabro, još je rano, a ti pod hormonima. Nedaj se, poslije će biti zabavno!
:love: :*Citiraj:
bera prvotno napisa
kod nas je ta faza kratko trajala
držim fige d atako bude i kod vas
:)
M. je bio totalno oduševljen bebom (i dalje je) i nije imao niti jedan ispad ljubomore ili takvih izjava, ali ja sam bila silno tužna zbog količine vremena koje sam provodila s njim. Odjednom - s tatom ili bakama ide van, a ja u sobi s bebom, hrani ga tata, ja i dalje u sobi, igra se s tatom, mi i dalje na istom mjestu...ma baš mi je bilo teško.
Totalno te razumijem, ali utješno je da će brzo proći, kod mene je trajalo prvih mjesec dana, nakon toga je polako sve došlo na svoje, iako me povremeno i sad zna uhvatiti nostalgija za dobrim starim vremena, ali ne tako intenzivno.
:love:
proci ce, ali ako ikako mozes nabavi maramu. ja se s BC-om nisam mogla zamisliti u toj kombinaciji, ali me spasava u kombinaciji sdvoje klinaca, pogotovo kad sam sama (a puno sam sama s njih dvoje)
:love:
bera, pokušaj kod šnajderice neka ti napravi maramu: 60 cm širine, 4.60-5 m dužina. to je spasCitiraj:
bera prvotno napisa
Još jedan glas za maramu - nemam dvoje djece, ali sam prošlog ljeta nekih mjesec dana bila zamjenska mama jednom dvomjesečnom dječačiću. Kaleb je tada imao 16 mjeseci i marama nas je spasila, doslovno. Beba ti se u marami jaaaaaaaako umiri i odspava i po 3 sata u komadu.
i mene je marama spasavala, doduse ne bas u prva dva, tri, cetiri tjedna. tad sam uglavnom lezala i dojila, i bila umorna i depresivna.
mislim da se treba pomiriti s cinjenicom da je prvih nekoliko tjedana tesko brinuti o vise djece, i da stariju djecu u pravilu 'preuzimaju' tate.
bar je kod nas bilo tako.
ali brzo smo se uhodali, i onda je stvarno bilo ok.
dok sam lezala i dojila, njemu sam citala (sva sreca da je mali intelektualac).
taj period suzivota starijeg brata i mladje sestre bio je zapravo idilican (u usporedbi sa sadasnjim :mrgreen: )
uključi ga oko bebe, kao što je netko gore napisao. Moj Karlo je do rođenja Jana bio centar svijeta četvero odraslih osoba. I onda je došla beba, ... i bilo je nešto slično kao kod tebe.
Ako ti može netko pričuvati bebu uzmi Dinu i zajedno listajte slikovnicu, ako odgovori na neko tvoje pitanje, pohvali ga, tipa "vidiš kako si ti veliki i to znaš!", kako je on sad zbilja veći u odnosu na bebu, možeš ga uključiti da ti "pomaže" oko bebe, ja sam znala ići presvlačiti Jana, i reći Karlu :"Sine, hajde molim te pomozi mami, donesi braci jednu pelenu iz ladice", on bi odjurio kao raketa do komode i u trku govorio "Dobroooo", ili bih mu pričala kako se on već sad zna sam kupati zajedno sa igračkama a mama samo sjedi pored, a bracu baš mora držati kad je tako mali,....
Naglašavala sam pomalo da je stariji i učinila da se osjeti važnim i potrebnim meni dok se bavim mlađim
primjetila sam da se gura kod mene da mi pomogne kad kuham ili mijesim, i već mi je normalno da i sad dođe kod mene sa svojim već legendarnim "Mama, mogu li ti kako pomoći?". Jednom sam mu rekla da mogu sve sama, pa sam vidjela da je tužan. Sad mu dam da poulji tepsije sa četkicom, ili mu dam komad tijesta pa to oblikuje. Bitno mu je da je samnom i ja ga uključim u to da mi pomaže. Sad druga stvar koliko on meni u kuhinji stvarno pomogne. Napravi nekad više štete nego koristi, ali nema veze, počistim to brašno, dam mu nekoliko zrna kima da posipa po tijestu a ne cijelu staklenku kao jednom, ispečemo ono što je izmuljao sa tijestom, a ponekad bude i jestivo. I sad ode braci po bodić ili hlačice kad ga pošaljem, i onda kad donese oči mu ko krijesnice, i onda još zna dodati kako je braco mali i "niš nezna jer je kao beba".
Onda ja znam reći "E moj Karlo, blago meni kad imam tebe, a kad si ti bio beba, mama nije imala nikoga da ga pošalje po hlačice ili kremu".
nadam se da sam bila od neke pomoći