Osmjesi od-uha-do-uha i smijanje na glas

Zanima me koliko se vase bebe osmjehuju i smiju na glas.

Stalno pisemo koliko kakaju, piske, placu, spavaju... ajmo sad malo o osmjesima, koji nam daju snagu da izdrzimo neki naporan dan pun tih pokakanih i popiskitih pelena, placa i negodovanja (kad je tesko).

Meni kad je najteze najveci je lijek njen predivan, bezubi osmijeh koji razvuce od uha do uha.

Koliko se vase bebe smiju? I kome? I kako?

Moja se beba smije i naglas ali samo po par minuta na dan i to za sad samo meni i koji put tati.

Osmijeh od-uha-do-uha upucuje svima pa i strancima, sto mi je otegotna okolnost kad je imaju poriv pipati i unositi joj se u lice i dirati je po rukicama koje ona i dalje non stop stavlja u usta.

Osobito se jako smijesi baki i ujaku. Oni je osim mene i tate joj, vidjaju najcesce.

Zanima me kad ce se poceti cesce smijati na glas. Kad su vase bebe s tim pocele cesce? Vjerujem da je to i razvojna faza ali i dio karaktera, neke se bebe cerekaju cesce a neke su onak ozbiljnije 8)

Mare se počela osmjehivati s mjesec i pol, a sada (2mj. 1 tj.) smo u fazi glasnog od-uha-do-uha, najviše meni jer ja i najviše trkeljam s njom... voli kad joj se priča, a MM joj samo guguće neartikulirano, pa joj to nije toliko smiješno 8) .

Moja se osmjehula prvi put s punih mjesec dana. A ovo glasno je pocela s cca 3 mj. No, to cini dosta rijetko ali svaki dan bar jednom :heart:

M. se počeo osmjehivati s 5 tjedana, ali nikad nije bio neka velika smijalica, bio je ozbiljna i oprezna beba, a L. se prvi put osmjehnula s 25 dana, mislila sam - je li to moguće, ali odonda ona se ne prestaje smijati. Sad ima 2 mjeseca i prava je mala smijalica, osmjehne se na svaki naš pogled.
Na glas se zasad ne smije, ali čekamo i to...

Počela je da se smeška sa nešto malo više od mesec dana, ali najiskreniji osmesi su bili u snu. Za sve ostale morali smo dooooobro da se potrudimo (glupiramo, kreveljimo, zabavljamo). Tek nedavno je počela svima da se smeši, do skoro je to bilo nategnuto, osmeh tipa da-se-nasmejem-kad-se-već-toliko-trudite-da-me-zabavite :roll:
Glasno se smeje kad se igramo, zabavljamo, kad se tata, baka ili ja ekstremno kreveljimo, kad se krijemo i kad ja ležim a ona "leti" iznad mene (tj. tata je nosi). Ima 10 meseci i zovemo je mrgud :P

Jan se počeo smijati s 5 tjedana.
Smije se samo ženskama. Muškima tako tako. :/
Voli kad mu se priča, onda se jako smije.
I hihoće se. Pa počne štucati.
I gugutati te se sav zaslini od priče.

N. se počeo smijati sa nekih 6 tjedana, a ubrzo je počeo i glasno. Smije se svima tko mu priča i tko ga nasmijava, čak i nepoznatim licima, što mi nije baš :/ .......kako i LE kaže da ga gnjave i diraju po rukicama, a ja još iz pristojnosti pregrizem jezik i šutim. Jako je druželjubiv, čak se glasno smije sam sa sobom i igračkama iznad kreveta. :heart:

Luka se počeo osmjehivati jako rano. Bio je star tek par dana kada mi se prvi puta osmjehnuo.
Za 7 dana će 3 mj. i puno se smješka meni kad mu pričam kao i svima drugima. Ma dovoljno je da mu se netko približi i pogleda ga i on se već smije.
Ali... na glas se nasmijao sam jednom i to u snu :? , ne znam kome.
Inače nešto malo guguče, kao nešto viče itd. ali od smijanja naglas još ništa :(

Moj maleni je prava smijalica. Voli se smijati svim poznatim licima posebno nakon što ih neko vrijeme nije vidio. Jako se veseli mojoj sestri i prema njoj gaji posebne simpatije. Smije se kad ga škakljam po vratiću ili trbušćiću, a onako od srca bez posebnog razloga mi se jučer predvečer smijao kad smo se šetali u marami. Oboje smo se smijali jedno drugom kao da se smijemo dobrom vicu. Srce mi se rastopilo. Nema te boljke ili lošeg raspoloženja koje se ne raspline pred jednim osmjehom moje bebe.
Sunce mamino...

Moj maleni je prava smijalica. Voli se smijati svim poznatim licima posebno nakon što ih neko vrijeme nije vidio. Jako se veseli mojoj sestri i prema njoj gaji posebne simpatije. Smije se kad ga škakljam po vratiću ili trbušćiću, a onako od srca bez posebnog razloga mi se jučer predvečer smijao kad smo se šetali u marami. Oboje smo se smijali jedno drugom kao da se smijemo dobrom vicu. Srce mi se rastopilo. Nema te boljke ili lošeg raspoloženja koje se ne raspline pred jednim osmjehom moje bebe.
Sunce mamino...

Moja Paula se smije na glas kad ju nasmijavamo. Npr. MM ju drži na rukama okrenutu trbuhom prema dolje ko da leti i onda ju tak njiše prema meni, ili ju drži gore a ja ispred nje skačem i glupiram se. Najviše se smije kad si stavimo dekicu ispred lica da nas ne vidi i onda brzo maknemo.
Inače se smiješi svaki put kad se probudi i ugleda nečije lice

Ne sjecam se kad se tocno prvi put nasmijala ali se svima smije bez tona, od uha do uha ... a nama se smije na glas kad ju nasmijavamo ili kad djezi gologuza po krevetu kod mijenjanja pelene ... i smije se sama sebi u ogledalu :mrgreen:

Ne znam kad je počela, ali kao i Leila - cerekalo malo. S tim da ona voli "Pojačati ton" :lol:

[quote="srecica" ali se svima smije bez tona, od uha do uha ... a nama se smije na glas kad ju nasmijavamo ili kad djezi gologuza po krevetu kod mijenjanja pelene ... i smije se sama sebi u ogledalu :mrgreen:[/quote]

tak i kod nas :)

Sven se smjeskao vec sa par dana starosti. Prvi put se glasno nasmijao s nekih mjesec i pol i to sam sebi, taman smo ga skinuli za kupanje, ja sam pripremala vodu, MM mi je nesto pricao a nas malac se opalio smijat ko zna cemu. I od onda se svaku vecer puuuuno smije kad ga skidamo za kupanje. (a place kad ga oblacim za spavanje) Preko dana se smije najvise meni dok mu pjevam (u zadnje vrijeme obozava da mu pjevam new york, new york :lol: ) ili dok ispustam cudne zvukove. Smjeska se stalno svima a i sebi u ogledalu.
A najdrazi osmijeh mi je onaj ujutro, cim se probudi i pogleda me, i osmijeh od uha do uha, dan mi je odmah uljepsan. :heart:

Bartol se smiješkao odmah sa par dana. Bili su to mali osmijesi koje smo valjda samo njegov tata i ja prepoznavali i bili uvjereni da su upućeni baš nama iako bi u svim knjigama drugačije pisalo. Prvi put se nasmijao na glas sa nešto manje od 2 mjeseca i to tati. Tad se počeo i sam sebi smiješkati u ogledalu i to je još uvijek glavna fora - oduševi se svaki put kad ugleda tu bebu. Meni se rijetko kad hihoće, uglavnom se široko osmijehuje ili se smije onako nekako kao delfinček i vriska, a tati se hihoće na sve kaj on kaže ili napravi. Najbolje mi je to što se smije i oduševljava svim novim licima i ne znam si to objasniti obzirom da znam da su njemu sva lica (osim mame i tate) ipak još uvijek svaki put nova. A jutarnji osmijeh koji, vidim skoro svi spominjete je stvarno drugačiji od svih osmijeha i valjda nešto najljepše na svijetu. Koji put ne možemo odoljeti pa mu u 6 popodne šapućemo 'dobro jutro' pa izmamimo takav osmijeh na prevaru.

smije se od svoja 3 mjeseca...u početku je to zvučalo kao da se davi al sa 4 mjeseca se već smijao ko veliki...i tako slaaatko iz sveg glasa...tak je i danas :zaljubljen:

a smije se na gluposti većinom....kad ja "žongliram" narančama, kad ga ljubimo po vratu, trbuhu, umire kad ja prislonim lice sa druge strane stakla pa nešto pričam....i kad bježi ako napravi sranje..:zaljubljen:

Smije se od uha od uha svakome tko je pogleda. Na glas se smije samo meni i braci :)

A. se nasmijao sa negdje 1,5-2 mjeseca...a baš onako smijati-smijati nedavno kada je glumio avion. :)
Najbolji je krezubi osmjeh-od-uha-do-uha ujutro kada skuži da sam došla po njega. :love:

mislim..svjesno nasmijao sa 1,5-2mj. Prije toga se smijao u snu, nakon što bi se najeo. :)

Hanna se smije kad joj netko priča, a pogotovo kad joj MM nešto priča. prvi put se meni nasmijala kad sam joj nešto pjevala, bila je to pjesma od Nine Badrič-Čarobno jutro na radiju pa sam ja pjevala a ona se nasmijala od-uha-do-uha. to mi je bilo preslatko, i od tad se stalno smije kad joj se priča. jedva čekam da se počne na glas smijati :zaljubljen:

i moj malac je sličan svemu ovome što pišete - prava je smijalica i to od ranih dana.
ali htjedoh reći - to je stvarno ono što liječi i koliko god mi teško bude, kada se nasmije: to je to, sve su brige daleko. to su čari roditeljstva :love:

sunce moje najdraže :*

d. se smije glasno kada mu "glumim sovu", tj. radim nekakvu smiješnu facu koja pogledava lijevo, desno pa u njega, to mu je ludnica...valjda ne bu mislil da je to moja normalna faca jer je to stvarno jako bedasto zgleda! (inače jako voli vidjeti sovu u slikovnici pa je otuda i to, morala sam mu pokazivati slikovito kako sova stane na granu pa gleda i gleda i gleda...pa ispala dežurni bedak)
tati se tak smije kada ga on diže viiisoko i zagnjuri glavu u njegov trbuščić.

nama je dugo trebalo da ju nasmijemo!
inače je jako ozbiljna i nepovjerljiva pa se u skladu s tim niti ne smije puno...drugima!
meni se stalno smije, bilo da pričam ili ju nasmijavam ili joj se samo osmijehnem!
tati se jako veseli pa mu odvrati smješkom!
kad je dobre volje i kad se igramo tako se glasno smije da mene trbuh zna zaboliti koliko mi je to smiješno!
ali nekom drugom....baki i dedi nakon pola sata glupiranja!
bilo kome dok je u marami....nemoguća misija!

ona svoje osmjehe čuva za mamu!!!!!!!!!!

sad kad razmislim, naša šefica još uvijek samo začuđeno gleda, promatra i snima situaciju.
osmijeh joj se potkrade samo kad završava cicanje i tone u san.
onaj 'svjesni' još nisam dobila, ali jdva čekam!