zanima me ima li kakve promjene u bjelovarskom rodilistu...rodila sam prije 7 god,koji su sada doktori?babice kakve su?? Dali daju epiduralnu ako trazis? molim iskustva....
Printable View
zanima me ima li kakve promjene u bjelovarskom rodilistu...rodila sam prije 7 god,koji su sada doktori?babice kakve su?? Dali daju epiduralnu ako trazis? molim iskustva....
Ja sam se porodila prije mjesec i pol dana, a bila sam u rodilištu i prije gotovo četiri godine. Što se tiče rađaone nema ništa novog babice i osoblje je sve ok poneko osoblje čak i više od toga, epiduralne i slično i dalje nema, glede napretka ništa novoga. Što se tiče rodilišta znači nakon poroda, stanje koma. Ja nisam mogla vjerovati da je stanje gore nego prije četiri godine. Babice koma samo jedna prodojeća, ostale sve živi užas, neljubazne, nitko ti neće pomoći, savjetovati te i sl. Nitko ti neće ništa reći o djetetu i da li je sve uredu, obraćaju ti se samo ukoliko nešto nije ok, a i u tom slučaju su vrlo šturi i kratki.
Hrana koma, ponekad je bila takva da nisi mogao jesti, bila sam na krevetu koji je imao zgužvanu prekratku plahtu tako da su mi noge bile na onoj gumi. WC papir i slično možeš samo sanjati, sve što ti treba moraš ponijeti.
UKRATKO ŽIVI UŽAS.
Jedina svjetla točka je dr. Zadro.
tatjana toplo preporučam ne ići roditi u bj rodilište.....nisam bila, ali vidjela i čula......grozote same naravno
preporučam Varaždin.....puno bolje stanje rodilišta čak i od zg, rooming in, dijele uloške svaki dan, hrana ok
tatjana toplo preporučam ne ići roditi u bj rodilište.....nisam bila, ali vidjela i čula......grozote same naravno
preporučam Varaždin.....puno bolje stanje rodilišta čak i od zg, rooming in, dijele uloške svaki dan, hrana ok
Ja sam rodila u Bj prije nešto više od tri godine. Na samu pomisao o porodu osjećam jednu veliku nelogodu, jer sam se osjećala najusamljenije do tada u mom životu, vezana na ctg, ležeći ne lijevom boku, uz jake trudove, dok su se sestre i doktor na specijalizaciji zabavljali u svojoj sobici i svakih sat vremena me došli pogledati. Najtrumatičniji dio poroda je bio kada su oni odlučili da je vrijeme i kada su na krevet prostrli sve one škare i noževe. Totalno sam se prestravlila i nisam mogla niti tiskati, ali sam se brzo skulirala i sve je prošlo ok.
Sina su mi odnijeli nakon poroda i tek na moje inzistiranje su mi ga donijeli pet sati nakon poroda, što mi je stvorilo strah od odvajanja, da sam se tek nakon dvije i pol godine mogla malo opustiti i ostaviti ga na spavanju kod mojih roditelja.
Dojenje je druga priča. Naravno da te niti ne pitaju da li želiš dojiti, iako se deklariraju kao da potiču dojenje. Kada su mi se grudi upalile nakon dva dana ostao je sa mnom 24 sata, iako je i tu bilo borbe tipa pa ostavite ga kod nas, mi ćemo ga nahraniti, da se ja kao mogu odmoriti. Moram pohvaliti nekoliko starijih sestara koje su mi puno pomogle kod dojenja svojim savjetima i podrškom. Jedva sam čekala da odem kući. Evo i uspjeli smo dojiti već više od tri godine i još uvijek.
Bilo je i nekih ok situacija, ali upravo radimo na drugoj bebi koju sigurno neću roditi u BJ.