Ostati s djetetom do 3. godine?

Razmišljam o ostanku s dijetetom do 3. godine. Ponekad sam u nedoumici, da li ostati? Mislim da bi to stvarno bilo najbolje rješenje i za mene i za njega. Posao mi nije neka važna karika u životu, osim što bi naravno financijski malo morali stegnuti remen. Financijski si to možemo priuštiti, ali ja bih rekla malo nategnuto. Ako idem raditi čuvala bi ga baka, ali ne 1 na 1, nego 1 baka na 3. Ustvari nisam baš sigurna koliko bi taj aranžman 1 na 3 funkcionirao, a naravno nemam priliku prije isprobati. A opet razmišljam ako sam s njime 3 godine, da će to biti prekrasne godine koje nam nikakvi novci, ni ništa na svijetu ne može zamijeniti. Nekako mislim da će s godinu dana još jaaako trebati mamu u svim segmentima. Kakva su vaša razmišljanja?
Ako je več bila tema, dajte link, ja nisam našla.

I ja sam planirala ostati sa blizancima do njihovog trećeg rođendana ali su okolnosti ispale drugačije. Oni su bili jako naporna deca (nespavači pod jedan, brojna nadmoć pod dva, gomila sitnih problemčića pod tri), ja sam ih čuvala bez ičije pomoći - čak i bez suprugove jer ima takav posao da je od 8h do barem 22h van kuće...

U jednom trenutku sam počela da pucam po šavovima. Oni su imali 18 meseci, bilo ih je svuda, nismo imali šta da jedemo jer ja od njih nisam mogla skuvati, nisam imala snage ni da ih presvučem jer sam se svake noći budila po hiljadu puta da dodam dudu ili mleko, nisamo imali šta da obučemo jer ja nisam stizala ni uključiti mašinu...Bio mi je poreban odmor od sopstvene dece i plakala sam kao kiša kad sam to prvi put shvatila.

Probala sam sa čistilicom ali nije išlo. Probala sa peglačicom ali mi nije baš puno pomagala - trebalo je i oprati taj veš, skuvati, počistiti...Kad bi moja mama došla na par dana da mi pomogne svaki put bi čula moju famoznu rečenicu ''Pusti mene da čistim, molim te, ti samo čuvaj decu''

Ja sam 10 godina čekala na njih dvojicu i bilo mi je strašno kad sam morala da priznam da ne mogu više biti 24h u kući. Onda sam ih upisala u jasle, dala sebi i njima 1 mesec adaptacije na novonastalu situaciju, za to vreme dovela kuću i sebe u red a onda sam se vratila na posao.

Da li žalim? Uglavnom ne. Deca su se brzo adaptirala na kolektiv, i jaslička i vrtićka grupa su im super (i grupica i tete), dragovoljno odlaze i raspoloženi mi se vraćaju. Dok su oni u vrtiću ja radim još nešto sem hendlanja dece i to me odmara. Imam zgodno radno vreme, od 8h do 14h i do kraja dana imamo još 7h da ih provedemo zajedno

Joj clumsy mum baš me nisi ohrabrila. Dobro tvoji su ipak bili brojčano nadmočniji. :lol: Razmišljam, ako ostanem, uvijek se mogu ranije vratiti na posao, a ako počnem raditi nema povratka. :/

Naravno da su prve tri najvažnije i ako to zaista želiš i imaš financijske mogućnosti, ostani sa djetetom. Pogotovo ako ti posao nije bitna karika u životu, ako ne uživaš u njemu i vidiš sebe negdje drugdje. Možda samo želiš riješiti dvije stvari jednim udarcem; sama odgajati svoje dijete i riješiti se posla koji te ne ispunjava? U svakom slučaju dobro preispitaj svoju odluku, da ne bi za dva mjeseca poželjela vratiti se na posao, a posla više nema.

ja bi ostala doma s djetetom.
buduci da si napisala d a ti posao i nije neki faktor a da mozete prezivjeti i bez tvoje place a vidim da imas volje - mislim da su bitni uvjeti zadovoljeni. bebi je to bitno i bogata su ona djeca kojoj se to moze priustiti. a svi roditelji kazu da to djetinjstvo prolazi jako brzo i sve ide u nepovrat. uzivaj dok mozes!

Ostala sam sa djetetom do druge godine, a sad mi je žao što nisam i do treće. Vratila sam se na posao i iz financijskih razloga (da možemo kupiti veći stan), a i zato što sam bila odsutna već gotovo tri godine (na bolovanju u trudnoći). Ja sam dosta inertna i zatvorila sam se u kuću, pa sam imala jednu malu krizu -zakašnjelu postporođajnu depresiju :mrgreen: - ali to je bilo uzrokovano i brojnim drugim okolnostima. Inače mi nije niti sekunde žao, žao mi je samo što nisam još duže ostala kod kuće.

Ja ću nimalo pjesnički reći.... ako imaš:
1) financijske mogućnosti
2) vlastitih kapaciteta (strpljenja, živaca, kreativnosti, maštovitosti, snage...)

za to.. ostani, bez razmišljanja. :)

Malo pritegnuti financijski remen je čak i zdravo za naš razmaženi potrošački duh, a to vrijeme sa djetetom je nemjerljivo i za tebe i za njega i za vaš odnos i...... :love:

Ako mozes financijski ostani ja sam ostala malo smo se stegli s lovom i nisam pozalila :love:

Apsolutno sam ZA ostajanje s djetetom. NIKAD više neće biti tako mali i nikad te više neće toliko trebati. Ja sam našla srednju opciju - imam svoje poslovanje i radim od doma u "graveyard shift", dok on spava - i prezadovoljna sam. Bude teško i naporno, ali mislim da je vrijeme koje imamo svaki dan neprocijenjivo.

tko može, super pozdravljam i podržavam ,jer smatram da dijete do 3 godine ne treba ići u kolektiv

tko ne može, neka ne žali ( počela sam raditi jako rano )


zato jer su prije 100- 200 godina skoro sve majke bile doma, pa nisu baš ispali svi idealni

Naravno, maria, tko ne može - ne može. Ali žena je napisala da može.

ja navijam da ostane, ako može

gle ,meni Marko ide 4 dana u vrtić ,jer mi se raspored promijenio, pa kad radim od 3. sata popodne ,odvedem ga mojoj mami koja radi taj dan do 2.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Razmišljam, ako ostanem, uvijek se mogu ranije vratiti na posao, a ako počnem raditi nema povratka. :/

---

ja mislim da je ovo dobro razmisljanje.
vidjet ces kako ce ti dijete sazrijevati i procijeniti kad je zrelo za vrtic ili baka servis.
meni je npr. za sina jako zao sto je vec s godinom dana krenuo u jaslice, ali za curku ne zalim ni malo, ona je i prije treceg rodjendana bila zrela za to, i sad stvarno uziva u grupi.

Ja bih svakako probala.

ja za sad ostajem do druge godine, a onda cemo vidjeti

Ja sam s prvim djetetom ostala do 3. godine doma i tako nam je bilo dobro da ću i s drugim ostati.

Moj posao nije nekakav da bih mogla graditi karijeru, plaća prosvjetarska. :/
Financijski izdržimo. Kad smo MM i ja stavili pluseve i minuse, definitivno nam se više isplatilo da sam ja doma. MM nema često doma. E da i mene nema pola dana, što bi tako malo dijete imalo od svojih roditelja. Ja sam te tri godine uživala. I veselim se što ću opet. Dan nam je bio prekratak. Svakodnevno vani, u šetnjama, igra.
Koristi?
Prvenstveno zdravlje. Ja ne znam što su bolesti. Pa i sad kad ide u vrtić. Dobro kažu. Prve tri su najvažnije.
Meni su neki govorili da će dijete biti ovisno o meni jer smo stalno zajedno. Važno je da dijete, iako je s mamom, dođe svakodnevno u kontakt i s drugim osobama, sa svojim vršnjacima.
Kad je napunila tri, kao da je jedva čekala da "ode" od mene. Zato se i vrlo brzo prilagodila na vrtić.

Ja sam ostala i ne žalim ni trena .

Daleko od toga da mi je nekad svega preko glave,i kuće i svkodnevne monotonije vezane uz kuću,ali kad sad sagledam situaciju ne da mi nije žao,već mi je jako drago da sam to mogla ostvariti!

I potpisujem Matildu!

Ja sam bila ostala.
Financijski smo to jedva izdrzali. U trenucima kad bi frendovi pricali o investiranju i sl.,a mi jedva pokrivali za hranu, mene je puklo kolika je to financijska zrtva bila.
Kaze MM da sam dosta znala kukati da mi je monotono.
Ali ipak su to bile tri spokojne godine.
Ostao mi je zauvijek u sjecanju jedan proljetni radni dan na Jarunu. Fiona i ja trcimo po livadama, a nigdje ni zive duse. To je bila uzivancija.
Mama sretna, dijete sretno...
Kaze mi frendica da se vidi na djetetu da je bilo doma, iako ne kuzim po cemu.

Moram reći i to da je meni na odluku da se kad je Lea imala dvije godine vratim na posao znatno utjecalo i to što ju je mogla čuvati moja mama, a MM dolazi kući već u jedan pa preuzima čuvanje; da sam ju morala upisati u vrtić ne vjerujem da bi se vratila, financijskoj situaciji unatoč.

imam osjećaj da jako puno ljudi ovdje nema pojma što znači živjeti od jedne plaće od 3500 kn

dvoje ljudi jedno dijete ,jedna mačka :mrgreen: ....3500 kn


ne opravdavam svoj izbor niti napadam vaš, samo ističem cifru s kojom smo raspolagali i trebali smo odlučiti.....

a nismo imali piceke, pajceke i vrt i sponzore ( ne mislim da vi imate, govorim o konkretnim primjerima iz svoje bliže okoline )


da se razmemo nikom ne zavidim na financijskom statusu

želim iznesti svoju stranu

Naravno Maria da se financije moraju dobrano razmotriti!! Nažalost!
Da sad trebam ostati doma opet 3 godine,samo zbog financija ne bi,jer je sve otišlo gore i doslovno se preživljava svugdje!

Ni mi ne bi mogli živjeti samo od jedne plaće,ali mm još radi honorarno pa smo ipak izdurali financijski ove godine,a i manja pomoć roditelja je ipak bila!

Deedee-kužim o kojem filingu pričaš,tako smo i mi i to će mi uvijek i zauvijek ostati u sjećanju :heart: :love:

Ja sam odlučila što duže biti kod kuće. Živimo sa mojim roditeljima koji oboje rade, MMovi su daleko. Doduše ja nemam dilemu vratiti se na posao ili ne jer su me sa istog šutnuli kad sam ostala trudna. Ali u mom poslu i bivšim firmama uvek bi se našlo nešto, neki ljudi su me zvali još kad je Nađa imala 6 meseci da radim makar pola vremena. Finansijski to nikako ne bismo mogli da podnesemo da ne živimo sa mojima.
Kasnije ću proceniti situaciju pa možda uzeti neke duple smene vikendom ili noćne kad baka ne radi i može da čuva dete. Imam sreću da mi je posao takav da mogu da kombinujem.

Sa prvim djetetom sam ostala doma do 3 god,sada sa malim nema šanse da ostanem makar bi jako htjela :cry: .Kad vidim kako je maleni,ovih dana će god dana,srce mi hoće puknut :cry: .Moramo ga staviti u jaslice jer..doma ga nema tko čuvati svi rade a da ne idem na posao financijski nebi mogli izgurati,dvoje djece s time da je jedna školarka,krediti....nikako.
Mislim da nas ima više takvih jer situacija u lijepoj našoj je :evil: .
Po pravilu bi majka sa djetetom trebala ostati na plačenom porodiljnom do tri godine......a to nikada neće biti.

_________

D 1998.
I 2007.

Draga Anemona,
Ja sam tu temu ponovo pokrenula prije par mjeseci kad mi je trebalo ohrabrenje kao i tebi.
Također želim ostati s bebom do 3.godine i to sam nagovjestila u firmi.
Još nisam dala konačnu odluku ali moja želja se do danas nije promijenila.
Također znam da ćemo financijski morat stegnut remen i živjeti skromnije, smanjiti apetite, ali kao što je već netko spomenuo to i nije loše u ovom ludilu potršačkog društva. Mislim da je to za nas promjena na bolje.
Ah čuj, i sada ima dana kad mi je teško zbog neprospavanih noći ili cendranja, ali mislim da je to najveća investicija koju možemo dati djetetu. Stvarno vjerujem da su prve tri najvažnije.
Koga god znam da je tako učinio kaže da mu (joj) je to bilo najljepše razdoblje u životu :heart:
A i što netko kaže, ako vidiš da ne ide vratiš se na posao. Ako ovog više nema doći će neki drugi, bolji naravno.
Treba pozitivno razmišljati.
Naravno, ako je netko stvarno na donjiem limitu financijskih mogućnosti, neznam kolko je to moguće i mudro, ali svatko mora biti iskren prema sebi i vidjeti koliko mu je stvarno potrebno za normalan život a koliko su naše željice i povođenje za materijalističkim nam društvom.
Ja to govorim radi sebe jer volim trošiti, na sve i svašta, veseli me, i znam da će mi to u nekim trenucima faliti, ali se nadam da ću se uvijek podsjetiti da imam veći izvor sreće kraj sebe radi kojeg sam to izabrala...
Dakle, kao što ovime ohrabrujem tebe, ohrabrujem i sebe :love:

Da nema te stavke "financije" bez razmišljanja bih ostala doma te tri godine. S prvim sam išla na posao s godinu dana. Sad kad sam na bolovanju (trudnoća s drugom bebom) i doma s prvim djetetom, u ta četiri mjeseca promijenio se drastično od vremena kad sam radila. Budi se s osmjehom, cijeli dan nešto pjevuši, mirno spava većinu noći, s drugom djecom se za čas složi i zaigra, otvoren je. Nema one "zakačenosti" za mene kao kad sam dolazila s posla, pa cijeli vikend, straha da ću opet nestati... Sad bez problema odlazi s bilo kime van ili kad odlazim i ostavljam ga negdje, samo mi mahne i pošalje pusu :) Postala sam nekako manje važna u njegovom životu, baš zato što dobija dovoljno onoga što treba od mene. Vidim kako se otvara prema svijetu, uskoro će imati i tri godine i sve manje i manje će me trebati.

Citiraj:

---

Honey prvotno napisa

Sad bez problema odlazi s bilo kime van ili kad odlazim i ostavljam ga negdje, samo mi mahne i pošalje pusu :) Postala sam nekako manje važna u njegovom životu, baš zato što dobija dovoljno onoga što treba od mene. Vidim kako se otvara prema svijetu, uskoro će imati i tri godine i sve manje i manje će me trebati.

---

Takav je i Kaleb, koji je 9 mjeseci mlađi. Neki dan je plakao jer je želio ići s didom i bakom doma, nama je slao puse i mahao nam pa-pa.

Koji put odem negdje na čitav dan, a on ostane s tatom ili didom i bakom i jedva me pogleda kad dođem. Baš je jako siguran u mene, to mi je predivno. :heart:

Mogu ovo potpisati, Lea je mene totalno ignorirala dok sam bila sa njom doma, ja sam joj se podrazumijevala i bila sam joj sigurna, pa je patila samo za tatom. Otkad sam počela raditi se ili ljuti ili je (vikendom) priljepljena na mene ..

Joj baš ste nekako potvrdile što sam i sama mislila. Nekako sam sigurna da ću ostati, stvarno su prve tri najvažnije i mislim da će to biti prekrasno razdoblje. Malo ćemo još preračunati financijsku stranu, ali valjda bude išlo, a i po zakonu se uvijek mogu vratiti na posao. Hvala. Ako tko još ima kakav savjet/mišljenje, dobrodošli su.

izborila sam se za mogucnosti.

i blizi se treci rodjendan i PRESRETNA sam sto sam ove godine bila s lukom 24/7...

kod mene to nije bila jedna odluka nego bezbroj malih odluka koje su pocinjale u trudnoci, cak i prije... dio moje osobnosti i odnosa prema onome sto je ispred mene...

u svakom trenu sam ju mogla promijeniti... ta mogucnost mi je bila bitna u trenucima kad bi pocela 'pusiti' price o 'karijeri', 'uspjesnosti', 'poziciji na trzistu rada' - koje imaju veze s mojim zivotom kao i knjiga "alisa u zemlji cudesa"... (kad malo bolje razmislim "alisa " ipak ima malo vise veze :mrgreen: )

a sad se iskreno radujem poslu i radujem se laganom planiranju vodjenja luke u grupe za igru i vrtic ...


ako cu ikada imati jos koje dijete - opet cu nesto iskemijati pa makar preokrenula nebo i zemlju...

ja bih, da nemam stambeni kredit na plaći i ostale okolnosti te vrste odmah izabrala da budem s D. doma do treće godine! bez razmišljanja!
mislim, volim svoj posao, stvarno uživam u njemu, ali želim iznad svega biti uz njega dok je tako mali i srce mi se para kad pomislim da ću ga morati svaki dan ostavljati na brigu nekoj drugoj osobi ili vrtiću, to mi je totalno neprirodna situacija (drugo je kasnije, kad malo naraste).
bilo bi mi malo lakše kad bi ga čuvala koja od baka, ali rade obje i nije moguće.
nemam izbora i mogu se samo nadati nekom dobitku na lotu ili sl :/
ili da pokrenem neki vlastiti biznis od kuće...
ma nesmijem se još bedirati, imamo prekrasnih 6 mjeseci pred nama, a onda bumo se već nekak prilagodili, izvukli najbolje od svega.
:)

Ja sam diplomirala 2 mj. prije poroda, nemam posao na koji se moram vratiti i zato sam još uvijek doma sa Matejom. I ja sam razmišljala o tome da ostanem s njim do 3. godine, financijski bi to mogli izdržat, ali ipak neću. Počet ću raditi sa njegovih 19,5 mj. Da nemam baka-servis, da ga moram dat u jaslice, vjerojatno bi drugačije razmišljala jer ga, zasad, ne planiram dat u vrtić prije 3. godine.
Zapravo, ovako sam razmišljala. Ja sad moram stažirati godinu dana i položiti ispit. Ako to odgodim još 2 godine, onda sljedeću trudnoću odgađam još minimalno 3-4 godine. Nije da još planiram trudnoću, ali, eto, i o tome sam razmišljala.
A i sad mi se pružila dobra prilika za posao. Tko će me čekati još godinu i pol? Lijepo je kad možeš raditi od doma i biti s djetetom, ali, nažalost, nemamo svi tu mogućnost. :/
Uglavnom, bitno je da smo "na miru" sa svojom odlukom ma kakva ona bila. Savjeti su uvijek dobrodošli, ali ne može nam nitko reći napravi to i to.

Anemona, ostani-za početak. Lako se vratiš na posao ako vidiš da ne možeš drugačije iz bilo kojeg razloga.

Ja sam prve dvije godine bila isključivo kod kuće i to vrijeme ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Treću godinu sam radila honorarno, a taj posao mi je omogućavao da dijete bude stalno sa mnom i bilo nam je zabavno objema. Krenula je u vrtić s 3,5-u pravo vrijeme kad joj je trebalo društvo. Mislim da nisam pogriješila i beskrajno sam zahvalna MM-u jer se on za sve to vrijeme lomio da nas sve izdržava i omogući mi da budem bezbrižna mama.

Ja bih ostala, naravno nije potrebno govoriti da financije ipak moraju biti izdržljive za dotičnu obitelj.
Ja sam probala sve varijante, i moram reći da je najbolje za mene, za dijete i obitelj da sam doma. Probat ću izmajmunirat da i s drugim djetetom budem što više i dulje doma. Nekakav poslić mi treba, makar kao hobi da eto tako - nešto zaradim, i da nešto za sebe napravim, ali nikako da kolidira s onim što je najvažnije :heart: :heart: :love:

ja sad imam pravo na tri godine porodiljnog i stvarno se tome od srca veselim,nadam se da ćemo financijski moći. :)

Odluka o ostanku je u mojim mislima još od trudnoće, naime, dosta dugo (za mene predugo) smo čekali naše malo zlato i sad kada je napokon tu ne mogu zamisliti da ga prepustim na čuvanje nekom drugom (osim MM - kad bi imao tu opciju). I sad naravno ima napornih dana, umorna sam, ponekad i iznervirana, ali sam sretna, sretna sam kao nikad do sad. Obožavam ga gledati kako raste, napreduje, kako se smije,... Mislim da bih previše toga propustila. A sad famozni posao, naravno nisam naivna, ti novci će nam stvarno faliti. Bojim se kad na poslu spomenem ostanak da će pasti na guzicu, nisu valjda niti čuli da se to može. Na poslu nisam baš najzadovoljnija, ali ima nekoliko velikih + koji poništavaju brdo minusa. A to je da mi je udaljenost do posla max 100 metara, pa mogu za svaki gablec na pola sata doma, subote i nedjelje su slobodne, ako je praznik u utorak ili četvrtak vikendi su spojeni, samo u iznimnim situacijama se radi duže (čitaj rijetko). Te pogodnosti su mi vrlo bitne sad kad imam dijete, pa bih se svakako željela nakon 3 godine vratiti na isti posao. Nadam se da to po zakonu zbilja funkcionira.
Htjela sam čuti Vaša mišljenja, jer ponekad u bližoj okolini naletim na komentar da će mi dijete biti preovisno o meni, pa me to malo štrecne. A ja si nekako mislim da će nakon te 3 biti još puno godina za samostalnost. ;)

Tko želi i može svaka čast.
Ja ne bih mogla. Ljepše mi je i doma kad se vratim s posla nego kad sam svaki dan doma :)

Ko moze i zeli neka ostane s djetetom.
Ja sam jako, jako rano ostavila R. kuci, vec sa njegovih 7 mjeseci sam se morala vratiti na posao, doduse skraceno radno od 08.0-13.0 i za to vrijeme ga je cuvala teta koja zivi u komsiluku i sama ima dvoje manje djece, tako da je od rana navikao da nisam ''stalno'' tu i privikao se na druge. Tacno sa godinu dana sam ga upisala u vrtic i od tada je u vrticu. Bilo je i problema i placa u vrticu, svasta...ali eto..izbora nije bilo, jer bez posla ne bi mogli opstati. :(
U svemu tome, jako cesto ostaje kod dede i nane, cisto da nije stalno u vrticu, evo vec mjesec dana je trenutno kod njih, jer sam ja bila bolesna, a i vladala je neka epidemija, pa smo ga izmakli od kuce.
S obzirom da tamo ima tetku, dedu, nanu i svi skacu oko njega i ugadjaju mu, mirna sam. :)
Ipak, cesto mi bude krivo sto mu tako malo vremena mogu posvetiti jer dok se vratim s posla, napravim jelo, uradim nesto po kuci, vec je skoro noc i nema mnogo vremena koje mu mogu posvetiti za igru. :( ( A tako stvari idu iz dana u dan..doduse valjda bi se taj nedostatak paznje i manjak koji dijete osjeca ispoljio u njegovom ponasanju, a on je uglavnom sretno i veselo dijete.

m je bio tri godine doma samnom. financijski nam nije problem i bilo mi je uzasno glupo da sam ja doma a on u vrticu. ponekad sam mislia da cu se baciti kroz prozor jer nije uvijek lagano biti doma 24 h na dan samo i iskljucivo u djecjoj problematici. krenuo je u vrtic kad je on zelio sa tri godine i tri mjeseca. prvi dan je sam ostao u vrticu 45 min. dakle zaista mislim da su price o pretjeranoj vezanosti totalni mit, i ja bih svakoj mami koja si to moze priustiti financijski i zeli ostati doma s djetetom preporucila da to i napravi.
meni zdravstveno ostajanje doma nije prevec znacilo, dotukle su ga igraonice :/
ali emotivno i za samopouzdanje mislim da je to za njega bio pun pogodak.

ja bih ostala, ako mozes.
odbila sam do sada nekoliko poslovnih ponuda jer mislim da to vrijeme tako brzo prodje i nikako mi se ne svidja pomisao da netko drugi uziva u svim prvim stvarima mog djeteta (prvi koraci, prve rijeci, prvo penjanje itd..) :)

najesen ga mislim dati u vrtic, tada ce mu biti 3 godine.

Evo ja sam s Lovrom kod kuce. Financijski nekako spajamo kraj s krajem. Prije trudnoce nisam radila, onda i nemam posla na koji bih se mogla vratiti. A tesko je i nesto naci - u stvari to me ne zanima.
Mada ponekad ludujem kad sam stalno kod kuce (kada je Mali prehladen ili je ruzno vrijeme), ali na kraju ipak sam sretna. A kad sam vec kod kuce onda i mozemo o drugom dijetetu razmisljati ;)