Baka servis!

Kakav imate stav prema baka servisima?

Kako se postaviti prema baki koja kaže "ne želim čuvati tvoju djecu"? Al to čuvanje nije da roditelji idu na posao, rade puno sati dnevno, putuju i provode se u slobodno vrijeme, nego čuvanje kada ti hitno zatreba- al to hitno je stvarno hitno, npr. 1-2 sata jednom, dvaput godišnje!?

Gledam i čitam svuda kako bake čuvaju svoju unučad, neke manje neke više, što zbog potreba roditelja, što zbog vrtića, što zbog toga jer smatraju da je bolje djetetu u poznatoj okolini, neke bake ne mogu odoljeti da pričuvaju svoje unuče, jedva čekaju (zbog daljine, zbog toga što roditelji rade distancu)... a na drugu stranu čujem ovakvu izjavu kao ovu gore, al još k tome sa dodatkom: nije ni meni nitko čuvao tebe, pa ne moram ni ja tvoje dijete! Ja sam se iskreno zgrozila nad ovim! Možda netko drugi ne bi, al meni je ovo strašnooooo. :shock: :(

Zanimaju me vaša stajališta!

I ja sam jednom čula takvu izjavu, ali nije me začudila jer je ta osoba i inače dosta hladna. Nema unučad, pa će se možda situacija promijeniti kad ih dobije... :/ Meni bake pričuvaju, ne bune se, ali trudim se ne opterećivati ih kad ne moram, svi vole svoj mir.

Kako bih se postavila??? Uh...ako se radi o osobi s kojom živiš... a ništa. Šta je tu je. Našla bih druge osobe u blizini koje mogu pričuvati djecu a tu bih osobu malo držala na distanci.. (Nekako mi je "kripi" kad netko odbije tako "važnu" uslugu)

točno je da nije obavezna pričuvati unuče. ali je isto tako točno da se i ti prema njoj možeš odnositi na isti način kad njoj nešto treba. vrlo jednostavno...

meni je to bas tuzno :(

Nisu bake dužne čuvati svoje unuke, ali bih ja svejedno bila jaaako razočarana i tužna i jadna kad bi se moja ili MM-ova mama tako postavila. :/ Meni je to nezamislivo.
A kako bi se postavila prema njoj? Isto ko ona prema meni, valjda. :mrgreen:

Ja ne mogu vjerovati da je netko mogao voljeti i požrtvovno se brinuti za svoje dijete, a da može ostati mrtav hladan na dijete svog djeteta.
Tko ne voli svoje unuče, taj ni vlastitom djetetu nije pružio previše ljubavi.

Citiraj:

---

Tea prvotno napisa

...nije ni meni nitko čuvao tebe, pa ne moram ni ja tvoje dijete!...

---

Ta baka i pored svojih zrelih godina sebi nije neke stvari definirala, necuvanje unuceta samo je manifestacija tih problema.

Opcenito mrzim... mrzim koristiti pojam "mrzim"... kada neko svoje "dugove" mora nekako naplatiti, pa makar i preko ledja djeteta kao u ovom slucaju. I ta uzasna gorcina zbog koje takvi ljudi drugima ne cine neke usluge - jer njima niko nije - mi je prestrasna za pojmiti. Ono: zasto bi tebi bilo dobro u zivotu, ako meni nije (bilo)? S takvim stavom, nikada im i nece biti dobro.

Ja sam mišljenja da je baka servis 10h dnevno poprilična žrtva, koju nebi priredila svojoj mami ni sveki, nego bi, da imam mogućnost, rado njih "iskoristila" da mi dijete kasnije odlazi i ranije dolazi iz vrtića
S druge strane, povremeno čuvanje bi svakoj baki trebalo bit zadovoljstvo il s takvom babom ne bi imala posla. Ne da mi pomogne, mogu platit i tetu čuvalicu na hitno, nego jer ne želi provodit vrijeme s unukom

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

točno je da nije obavezna pričuvati unuče. ali je isto tako točno da se i ti prema njoj možeš odnositi na isti način kad njoj nešto treba. vrlo jednostavno...

---

potpis

kod nas bake jedva čekaju čuvati unuke, ali su nam daleko pa je to vrlo rijetko. za hitne situacije (tipa mlađa mora na srebrnjak pa da ne vodimo i stariju) zovemo mog brata, a sestra ih pričuva i češće (da ih ne moramo vući s nama u šoping, npr)

Moji čuvaju s guštom i bez pogovora, a da ne žele, snašli bi se i bez njih.
Svekiji je čuvaju kad radim, i kad hitno moram izaći na cca pol sata, a ako ja i mm negdje idemo kino isl. čuva ju moja mama.
Ja bih uvijek pričuvala svačije dijete da treba, a kamoli ne svoje unuče...
Nevjerojatno mi je to, ok ako ne žele čuvati po cijele dane, ali uletiti po potrebi :nope: bezobrazno

Citiraj:

---

Audrey prvotno napisa

Tko ne voli svoje unuče, taj ni vlastitom djetetu nije pružio previše ljubavi.

---

potpisujem... i znam kako je to.

opisani slučaj mi jeste malo ekstreman, priznajem, i baka zvuči poprilično hladno.
ALI, moja mama također nije baka čuvalica, i meni to nije niti čudno, niti hladno, niti nenormalno.
ona i moj tata su ljudi sa svojim poslovima, hobijima, prijateljima, i imaju svoj, ispunjen i sretan život (a ne žive preko svoje djece i unučadi, kao mnogi mnogi drugi koje poznajem). totalno mi je nezamislivo da bi njih dvoje bili baka i deda servis.
kad je hitno, kad je frka, naravno da uskoče. kad zara želi prespavati kod njih, jako se vesele. obožavaju svu svoju unučad (imaju ih 4 zasada).
i meni paše takav odnos.
gore sam napisala da baka zvuči hladno jer ne znam kakva je stvarna situacija - obzirom da i moja mama-nečuvalica zna reći da nismo imale bake koje su nas čuvale, ali u potpuno drugom kontekstu i nikada u stilu "nitko nije meni, pa neću ni ja vama"

Ne znam, jedino postupiti kao što su cure već rekle. Uredu, hoćeš distancu evo distanca. Nema ti tu nekog pametnog rješenja, ako neće ne možeš je natjerati, a vjerujem i da ne želiš, bolje se snalaziti sam ili uz pomoć nekog drugo nego da ti djecu čuva preko kl...a

Nisam se susrela s tim...

Moja mama i svekrva kazu, da dok su njihova djeca bila mala ja i mm nisu imale vremenaa za nas jer su radili a djeca u vrticu jer nije im ko imati cuvati djecu..
a sad da imaju vremena, i zele uvijek uskociti cuvati...nemam tu problema...
moram priznat da sam imala sa svekrvom u pocetku, al njm je bio nepokretan u kolicim ai nije imala vremena oko njega je bila 24 sata dnevno.. a sad kad njega vise nema... ona je sama, i jedino veselje joj predstavljaju djeca..

Stav nitko nije cuvao moju pa necu ni ja tvoju .. susrela sam se kod prijateljice s tim.. njena mama nece da cuva, a i ona sama kaze, kako sad nitko nece da cuva njenu da nece ni ona niciju... ja se ne slazem s tim jer mislim da su djeca najveca radost i najiskreniji smijeh donose na lica...

Nitko nije dužan čuvati unučad, slažem se potpuno. Ali mislim da time svi puno dobivaju i većinom bake i djedovi obožavaju biti s unučićima.
Naši roditelji nama jako puno pomažu, ponekad se i previše žrtvuju, ali sve rade s voljom i bez ikakvih naknadnih prigovora. Cijenim to, zaista.

ni aj nikad ne bih trazila mamu da mi cuva dijete 10 sati dnevno, al da mi ga ne moze pricuvati 2 sata u godini :?

pa da mi dode neko s ceste i to me zamoli napravila bih ako bih imala vremena i mogucnosti

ja uvijek kad negdje moram ici ili ja i mm idemo van nariktam da dorian spava ili ide spavati pa ga ona uspava. ali i kad nije tako onda oni dva uzivaju zajedno.

mislim da je ovaj slucaj stavrno ekstreman i rijedak, jer svakodnevno citamo na raznim temama da bake silom hoce unucad, a mame ne daju :mrgreen:

Ja sam to doživjela. Prihvatila sam to kao takvo i tražila pomoć na drugim mjestima. To je tako i točka. Nisam uzela za zlo, jer mislim da neki ljudi jesu, neki nisu za bebe/djecu. Osim toga, jednim dijelom sam razumjela takvu odluku, jer za sebe isto mislim da neću biti baka čuvalica. Doduše, ne mogu si zamisliti da odbijem uskočiti svom djetetu u nuždi i da nemam redovite kontakte s unucima, ali, s druge strane, sve svoje dajem svojoj djeci, a kad oni odrastu, svoju starost želim posvetiti sebi i svom poslu. Tako mislim i da naša baka ima pravo raspolagati svojim vremenom. U našem slučaju sve se je došlo na svoje kad je dijete poodraslo, jer ta naša baka radije provodi vrijeme s većim nego s manjim djetetom.

moja mama je fulltime čuvarica
ne znam kako bi bez nje, znam da bi nekako, ali ne želim o tom rezmišljati, jer MM radi stalno popodne, ja 2-3 dana u tjednu i nema tog vrtića koji će nama čuvati dijete do 21h
njoj nije ima tko pomoći i možda i zbog toga se ona toliko posvećuje mom djetetu, da pomogne meni, jer zna kako je njoj bilo teško
njena najbolja prijateljica isto tako hendla svoje unuke, ima ih 3 i svojoj je kćeri stalno na raspolaganju
rekla je da je njoj njena pokojna svekrva puno pomogla, uvijek čuvala djecu, i da će ona sad tako svojoj kćeri i radi posla, a i da može izaći sa svojim mužem, dok su još relativno mladi
meni je to normalno i iskreno se nadam da ću moć tako svojoj kćeri pomoći

Svekrva i moja mama uskaču kad i koliko mogu i na tome im beskrajno hvala.

Meni uskaču i mama i sveki. Kad radim ujutro mama, a popodne sveki. Sveki je čak sa posla pokupi... znači cijeli dan ima obavezu :* i nije joj problem, voli je čuvati. Sad kad počnem raditi za stvarno, moja mama će je najviše čuvati i nema ništa protiv, ona se zafrkava da će onda i ona počet raditi kad i ja :D
Ja se trudim da je čuvaju kad stvarno moraju, da ih ne opterečujem i čim bude malo veča probat ćemo jaslice, barem na neko skračeno radno vrijeme, da rasteretim bake jer mi je užasno što moramo toliko ovisiti o bakama :mrgreen:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Svekrva i moja mama uskaču kad i koliko mogu i na tome im beskrajno hvala.

---

isto ovako. a kad budem radila svekrva ce ih cuvat.

I moja mama je čuvalica, po vlastitoj želji. MM srećom dolazi doma već oko jedan pa se ne radi o cjelodnevnom čuvanju. Ja nisam baš presretna oko toga: čini mi se kao veliko opterećenje, s druge strane skoro da mi je nezamislivo ostavljati dijete nepoznatoj osobi. Ne mislim da je cjelodnevno čuvanje unuka obaveza baka i djedova i jako sam zahvalna mami što mi čuva dijete. Povremeno pričuvati, uskočiti, i to nakon što se pita (druga baka kod nas se ne nudi sama čuvati, ali kad god smo pitali je pristala), to bih ipak nekako očekivala.

ja se samo nadam da ću doživjeti vrijeme kad ću moći čuvati svoju unučad :mrgreen: ... ne znam što bi mi pod stare dane moglo donijeti toliko veselja, kao briga o unucima... :heart:

Ne mogu razumijeti da baka ne bi uskocila u hitnim situacijama:

Citiraj:

---

nego čuvanje kada ti hitno zatreba- al to hitno je stvarno hitno, npr. 1-2 sata jednom, dvaput godišnje!?

---

Pa i od poznanika bi ocekivala da tada uskoce, i stvarno ne mogu zamisliti da bi baka odbila. Tada bi jednostavno ovako:

Citiraj:

---

ali je isto tako točno da se i ti prema njoj možeš odnositi na isti način kad njoj nešto treba. vrlo jednostavno...

---

Makar mislim da bi nakon takvog postupka vjerojatno polako prekinula buduce kontakte.

moja sveki je rekla da nece cuvati dok je manja, kad nam je bila totalna frka i molili smo je da pricuva na par sati odbila nas je (tad je imala 2,5 god.). opet smo imali frkovitu situaciju ovo ljeto i tad je pristala - ne znam zasto sam ja pristala jer je u tom jednom danu napravila sve ono cega sam se bojala.
treba postivati to njihovo ne, ima razloga zasto ga kazu.

Zao mi je sto imate takve probleme.
Kod nas je, srecom, situacija dobra.

Tek za ilustraciju, izjavila sam da cu traziti cuvalicu kad krenem na posao, a baka moje M je na to rekla da to ne trebam jer da ce ona cuvati dijete kad god to bude potrebno. No, ne bih je opteretila s cjelodnevnim cuvanjima... ali "ponekad" i "po potrebi" mi jako, jako puno znaci.

Mozda je i stvar u mom ocekivanju: naime, ne mislim da je icija duznost cuvati moje dijete osim moja i moga muza. Zato sam i iznenadjena mogucnostima koje su se otvorile. Iako ja i dalje razmisljam i o cuvalici. Obje bake od starta rado uskacu i cuvaju moje dijete, onako na kratko, mislim da silno uzivaju s njom i da je zadovoljstvo utoliko obostrano.

Ipak, ako se baka ikad osjeti umornom ili zbog bilo kojeg razloga ne bude mogla cuvati moju bebu, sigurno joj to NIKADA ne bih zamjerila. Pogotovo jer znam i uvjerena sam u to da nikad ne bi rekla da ne moze uskociti s cuvanjem bebe zbog posla, karijere, uzitka ili nekog "vlastitog vremena" i komoditeta, nego zbog drugih, puno dubljih zivotnih razloga. ;)

MM je čuvala njegova baka, otišla je čak i ranije u mirovinu da bi mogla biti s njim.
Ja sam bila po vrtićima, sama doma.
Našu kćer čuva cijela obitelj, mada se najviše možemo osloniti na tu istu mm-ovu baku.Moja mama nije za čuvanje.Mislim da ima dosta veze to što to nije imala prilike vidjeti kod svoje mame.
Bake i djedovi nisu obvezni čuvati tu unučad, isto tako ni ta unučad nije ih dužna posjećivati, zar ne?
Sve te usluge su uzajamne i smatram da mogu donjeti više koristi nego štete.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ne mogu razumijeti da baka ne bi uskocila u hitnim situacijama:

Citiraj:

---

nego čuvanje kada ti hitno zatreba- al to hitno je stvarno hitno, npr. 1-2 sata jednom, dvaput godišnje!?

---

Pa i od poznanika bi ocekivala da tada uskoce, i stvarno ne mogu zamisliti da bi baka odbila. Tada bi jednostavno ovako:

Citiraj:

---

ali je isto tako točno da se i ti prema njoj možeš odnositi na isti način kad njoj nešto treba. vrlo jednostavno...

---

Makar mislim da bi nakon takvog postupka vjerojatno polako prekinula buduce kontakte.

---

potpis.

ne mislim da su bake tu da čuvaju unučad, niti mislim da su im u stare dane unučad jedino što ih može razveseliti, dapače... prihvaćam da ljudi u tim godinama imaju i drugi ritam života i interese i želju da ih provedu kako žele. poštujem to. no, opet mi nije jasno da se u ekstremnim situacijama ne može priskočiti - kao pomoć roditelju (rođenom djetetu, ako sam dobro shvatila). :? što ta baka sutra očekuje od svoje djece ? da ju paze i pomognu kao što je ona njima pomogla ?!? :?

Citiraj:

---

ella roo prvotno napisa

Moja mama nije za čuvanje.Mislim da ima dosta veze to što to nije imala prilike vidjeti kod svoje mame.

---

mislim da to nema baš nikakve veze... :/
po toj logici meni bi kikica bila "smetalo".

sveki karla ne čuva nikako a ja ne bi imala ni hrabrosti ostavit joj ga jer mi djeluje smotano, a moji kad god su kod nas ili mi kod njih čuvaju ga sa zadovoljstvom.

A kad u zg-u trebam negdje ić a njega ne mogu vodit sa sobom čuva mi ga jako dobra frendica

Cijenim svu pomoć koju dobivam i koju sam dobivala, a razumijem i prihvaćam razloge onih koji mi je nisu pružili kad sam ih molila. Svatko zna svoje najbolje, a prosuđivati tuđu situaciju možemo samo onda kada je u potpunosti poznajemo. ;)

Javila sam se na ovaj topik, jer sam doista bila u situacijama kakve opisuje Tea, bila sam u njezinoj koži i znam kako joj je, pa sam joj htjela dati savjet da prijeđe preko toga što je boli. Par puta sam se našla u očajnoj situaciji kada sam se okretala svuda oko sebe ne bi li mi netko pričuvao dijete, a nisam tu mogućnost našla. Naime, MM zbog posla je znao biti danima i tjednima odsutan, a ako su bili odsutni i moji roditelji, ja sam bila na suhom. Ne govorim ovdje o čuvanju zbog nekih redovitih stvari nego o iznimnoj, hitnoj potrebi i vrlo kratkom čuvanju – govorim o pomoći koju sam tražila samo nekoliko puta u sedam godina, na doslovno sat-dva. Nikada, ali baš nikada nisam tražila pomoć od bilo koga u trenucima kada su ti ljudi imali nekih drugih, izvanrednih briga i obaveza prema drugim osobama. Nisam nikada nikog stavila u neugodnu situaciju da me mora odbiti zbog prečih stvari.

Kad bih dobila košaricu, rješavala sam te situacije tako da sam moljakala za odgodu važnih poslovnih dogovora zbog kojih nisam izvisila samo ja nego i drugi ljudi, vodila dijete na ispit ili sam, npr., išla nakon sudara na uviđaj u policiju s malim djetetom i pokušavala ga umiriti postavljajući auto u traženi položaj i slično. Tih jedan sat preznojavanja u kojem mi je djelatnik nešto govorio u jedno uho, a dijete urlalo u drugo, usjeklo mi se u pamćenje kao malo što. Tko to nije doživio, tko nije doživio taj ne u velikoj potrebi, sretan je što ne zna kako je to.

Ipak, poslije svega, uopće ne zamjeram onima koji su me odbili s nekim svojim obrazloženjem (npr. „ne mogu ostati nasamo s malim djetetom“) – to su njihovi razlozi, u to ne ulazim i ne želim se s time opterećivati. Jednostavno, moja djeca su moja odgovornost i tako sam se i ponašala, uz zahvalnost prema svima koji su mi pomagali i pomažu mi, bilo malo bilo puno. Neke stvari jednostavno moraš prihvatiti i ići dalje, a vrijeme ponekad donese rješenje.

Što se tiče baka i djedova, sad kad je najteže razdoblje brige o djeci iza mene, važno mi je samo to da moja djeca imaju odličan odnos sa svima njima. Prema svima njima osjećam ljubav, poštovanje i dug i pomoći ću im kad to bude bilo potrebno ne važući tko je meni koliko pomagao.

Kad sama budem baka... o tom potom, prvo treba podignuti djecu, a onda, nadam se i to dočekati. Sigurno je da neću ostavljati svoju djecu, snahu i zeta na cjedilu i da ću im priskakati u pomoć, pa i više od toga, htjet ću biti sa svojim unucima. Ali, kao što su moja djeca moja odgovornost, njihova djeca će biti njihova odgovornost, a ja ću se posvetiti drugim stvarima koje su meni važne u životu. Nakon godina posvećenosti svojoj djeci, u smiraju života držat ću to svojim pravom, bez obzira što tko mislio o tome.

mene je čuvao moj deda od 1 god do škole

i nema te sile koja bi me danas zadržala da ako on hoće ptičjeg mlijeka da mu ja ne donesem

i sve njegove hirove daans ispunjavam

Zdenka, bas me rastuzila tvoja prica.

imam slicno iskustvo sa muzevom obitelji, ali nisam toliko mudra i strpljiva kao ti, nego sam vise puta vrlo emotivno reagirala. to sve nazalost ide preko ledja MM, a mama mu je.... uh. niti mene nije prihvatila u obitelj apsolutno nikako, a djecu :roll: ... cula sam da je maloj od sogorice jednom rekla da je glupa, a moju djecu gleda sa podsmijehom i bas je ... nemam druge rijeci nego "zlocesta" prema njima. kad i pristane jednom u pola godine pricuvati djecu od muzevog brata, jos tri tjedna kasnije svi okolo nje moraju slusati tracanje kako "ona nema vremena za nista, ta djeca su neogojena, da su oni njezini ne bi to tako..." :(

zanima me, kako si ti prevalila to odbijanje svoje djece u doba kad ti je toliko trebala pomoc? ja ne mogu pa ne mogu preci preko nekih stvari, a bilo bi toliko bolje za mir u obitelji da jednostavno progutam i pustim :/

ma muza mi je zapravo najvise zao, mi smo ionako vec navikli sve sami rjesavati

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

Zdenka, bas me rastuzila tvoja prica.

zanima me, kako si ti prevalila to odbijanje svoje djece u doba kad ti je toliko trebala pomoc? ja ne mogu pa ne mogu preci preko nekih stvari, a bilo bi toliko bolje za mir u obitelji da jednostavno progutam i pustim :/

---

Stvarno te ne treba rastužiti, jer nije ni mene. To što sam napisala, napisala sam zato da bude jasno da ne govorim bezveze i da sam stvarno imala teških trenutaka. Kako sam to prevalila? Nisam to uopće shvatila kao odbijanje svoje djece, jer to nije ni bilo to. Znala sam da dotične osobe (ne radi se samo o bakama i djedovima nego i o drugim bliskim osobama) vole moju djecu, ali su tada imali u sebi neka ograničenja i strahove koja su im onemogućavala da ostanu sami s mojim sinom. Neki drugi imali su neke svoje emotivne probleme koji su ih paralizirali u pomoći meni. Ja sam to shvatila i prihvatila i to je dugoročno donijelo dobro za sve. Uvijek sam znala da su i moja i muževa obitelj dobre obitelji i zbog toga sam mogla prijeći preko nekih situacija koje su za mene bile teške. Kod mene nije bilo ovog da netko moju djecu gleda s podsmijehom ili da imam razloga misliti da ih ne voli - u takvom slučaju bih se distancirala što je moguće više, jer ne bih mogla prihvatiti da mi netko blizak emotivno odbacuje djecu.

Zanimljivo mi je ovo što kažeš o strpljivosti radi mira u kući, jer je to osobina koju ima moja mama i koju je, dugo sam tako mislila, uzaludno pokušavala prenijeti na mene, koja sam uvijek bila više za istjerivanje pravde nego za čuvanje mira u kući. Ali, gle čuda, s godinama sam shvatila koja je to vrijednost i danas sam mnogo toga (ne sve) spremna podnijeti radi mira u kući/obitelji. Imam i ja svojih slabosti i nedostataka i s godinama sam naučila biti tolerantna prema sličnim i drugačijim slabostima kod drugih ljudi. Ne mislim da sve znam i da mogu svakome suditi, a kad pomislim da je netko u nečemu pogriješio samo se podsjetim svojih grešaka.

evo me, tek sada čitam vaše komentare.

naime, moja mama kad god ima prilike jedva čeka kontakt sa curama. u biti, čak ih neće gledati ni preko skypa zato što joj je to pre stresno, jer bi ih ona mazila i grlila, a ne može :( . kada je ona tu, mi dole uopće je ne pitam da li će ih čuvati, jer znam da hoće kad može.

a onda na drugu stranu imam ovakvu situaciju prije par mjeseci:
dijete mi završi u bolnici na terapiji, i treba ju hitno odvesti netko u bolnicu (naranvno ja ili mm) a nas obadvoje bolesni da se ne možemo dignuti iz kreveta, mm povraćanje i proljev, a ja isto bolesna totalka. mala mora hitno na terapiju. mm zove svoju mamicu, onda ga odbija- ne zato što ne može, nego zato što ne želi. :shock: :( . ne trebam vam govoriti koliko me to rastužilo, koliko sam se razočarala....
zovem svog starog koji nikad nije bio nizašta, al voli pričuvati Niku kad god može(jer je starija i samostalnija), al sa Ines nema pojma NIŠTA. i on pristaje odvesti ju sam u bolnicu, biti sa djetetom cijeli dan sam u bolnici dok traje terapija i dovesti ju nazad. mislim, to mi je bio šok samo takav, jer se to od njega nisam nadala, drugo zato što je bez problema OSTAVIO SVOJ POSAO, i otišao tamo bez ikakvog iskustva sa malom djecom (on je plovio dok sam ja bila mala).

ovo me muči već mjesecima, i morala sam podjeliti to sa vama.

jasno mi je bilo kada nitko nije htio i mogao čuvati Karlu. nikoga nikad nismo niti tražili niti očekivali. ali zdravu djecu, pričuvati doslovno u hitnim situacijama. da ne govorim da ta ista baka radi od našeg prozora udaljena 20 metara, ona se ne sjeti i ne dolazi vidjeti svoje unučice! :shock: :( , nikad, nego ih ja dovedem tamo bez ikakvog povoda, čisto da se vide, jer želim da znaju tko im je baka i da malo budu sa njom. onda nekad ispadne da joj smetaju..... :/

ja to ne mogu shvatiti, i ne želim se sa njom zamjerati i vračati joj istom mjerom, jer bi onda bila ista kao ona. ne, neću se spuštati na tako jadnu egoističnu i pohlepnu razinu.

a sad se sigurno pitate što mm kaže na sve to! sliježe ramenima i kaže da ju ne može natjerat i njemu u biti i nema neke potrebe, kad ih uglavnom čuvam ja. on uleti kad može i mora! :/

Tea :love:

moja mama je 24 sata nama na raspolaganju.ponekad se toliko rastrga na sve strane obzirom da radi u školi kao profesoricaali tu je za NAS svake minute ako treba.dođe jedno 3-4 puta dnevno nas obići.na sreću škola joj je kraj moje zgrade :mrgreen: ..pričuva malu kada god treba..ma stvarno se žrtvuje maximalno za nas!
dok...sveki :roll: e to je druga priča..ona nije takva požrtvovana osoba nego je tip osobe da kad joj su čuva onda čuva a kad ne-NE !znači u stilu ako si je isplanirala nešto to popodne a nama recimo uleti hitno nešto ona će hladno reći NE ili kak mi je jednom rekla NEMA ŠANSE :evil: dok moja mama leti i ak treba noću i kad god.sveki pričuva nju recimo vikendom i onda očekuje pismenu zahvalu tako mi se čini kao da je napravila neznam ni ja što a ne čuvala SVOJU unuku :roll:
bake i djedovi mojih prijateljica jedva čekaju da čuvaju unuke :)
sveki je rodila s 15 godina u to vrijeme i ona uopće nema neke osjećaje oko svega toga..npr mala se razbolila,temperatura i sva onako bolesna..mama mi na nastavi a sveki kod kuće..MM naravno na poslu.nazovem je da dođe na pola sata da samo izvedem psa da ne obavi u stanu nuždu i do trgovine a ona meni "NEMA ŠANSE pristavila sam ručak" :evil: :evil: katastrofa!

I mi smo čuli famoznu rečenicu ''Ja njih neću moći da čuvam'' kad su imali samo mesec dana. U početku mi je delovalo bezobrazno - nisam bila ni ljuta ni tužna ali mi je bilo neshvatljivo kako to ja moram da cimam mamu koja do svojih unučića putuje 5h sa dva presedanja da bih ja otišla do susednog grada u kupovinu kolica/vrtića/autosedalica kad već imamo sveki u istom dvorištu

Ne smeta mi. Bilo je dana kad jeste smetalo ali tih dana sam uglavnom bila ili neispavana (pojam neispavana kod mene znači da nisam sklopila oči barem 48h) ili bolesna pa ni sebe nisam uzimala za ozbiljno. Jednostavno žena ne želi obaveze sad kad je u penziji.

Inače, moja sveki ima problema sa kičmom i teško hoda (ima pritom i preko 100kg koji joj kao ni kičma ne smetaju da štrapacira gradom svake večeri sa mužem) i razumljivo je donekle da ne može čuvati blizance pa mi to i ne smeta. Smeta mi što ne ume, sada kad su već veliki, da iskoristi činjenicu da je celog života bila učiteljica pa da im barem stihove i priče govori. Oni su obožavali da im se peva maltene od rođenja ali baka nije koristila tu činjenicu da bi se zbližila sa unucima i tako sebi dala neki bonus kad moram da ih ostavim njoj. A vala ostavljam ih sad barem jednom sedmično na sat vremena - iz inata :lol:

da napomenem da moja mama ima operiranu kralježnicu i sve "može" a gospođa sveki ništa! :evil:

Mislim da je vrlo neodgovorno od bake ili djeda čuvanje djece ukoliko se o njima ne mogu brinuti iz objektivnih razloga (zderavlje, itd). Ako se o unucima ne žele brinuti, to je opet njihova stvar. Ali kada zdravi bake i djede odbijaju pomoći u hitnim situacijama, gdje treba uskočiti na sat-dva, e to je stvarno tužno :(

Slažem se s Lutonjicom i Zdenkom. Bake i djede bi trebali u svojoj zlatnoj dobi uživati u svojim hobijima, druženjima, svemu onome što nisu mogli ili imali vremena dok su podizali svoju djecu. Mislim da je briga i odgoj male djece dosta zahtjevan posao, koji traži i fizičku energiju koja u toj dobi već pomalo odlazi. Znam da mi se svekrva umori tako da nakon dana provedenog s N. samo jadna padne na kauč. A još ima i svekra koji joj pomaže. I baš zbog toga MM i ja se trudimo da to njihovo čuvanje svedemo na minimum.
Doduše, neke bake drugačije riješe problem - stave dijete ispred TV i crtića i tako lijepo cijeli dan riješe čuvanje. Ne znam, u tom bi slučaju radije dijete dala u jaslice ili platila tetu čuvalicu, koliko god da dođe; ali da to vrijeme provedeno u čuvanju bude donekle kvalitetno, a ne uludo potrošeno.