-
evo i moje...napokon
Znam da sam i ja ostala duzna svoju pricu...proslo je eto jos malo pa 2 god. pa se bas i ne sjecam svih detalja, tesko mi je jos i danas misliti na sve to sto smo prosli u trudnoci i nakon poroda u bolnici, jednostavno ne zelim prozivljavati te emocije ponovno, tako da se unaprijed ispricavam sto je prica ne-emocijonalna.
Sve je pocelo jos 13.5. kad sam ujutro vidjela malo krvi na gacicama, nisam se previse obazirala, jer sam 16.5. trebala doci lezati na odjel zbog problema u trudnoci, naime zadnja procjena tezine bila je 1700g, sumnjalo se na zastoj u rastu, krace duge kosti...mogucnost da bude patuljastog rasta, pa su eto smatrali da je bolje da od 38. tj. lezim tamo pod kontrolom.
Taman je md dosao k nama za vikend i otisli smo do grada, popili kavu, malo se prosetali po Cvjetnom.
U nedjelju ujutro kada smo se probudili na gacicama je bilo toga sve vise, nazvala sam ginekologa koji mi je vodio trudnocu i on nam je savjetovao da odemo do SD da nam naprave ctg, da vidimo dal je sve ok. Nisam uopce pomislila da je to to, nego eto jos jedan u nizu problema...
Kad smo dosli, doktorica me je pregledala i rekla da sam otvorena 2 prsta, al posto dugo nisam pregledavana nismo znali dal sam se pocela otvarati, ctg je pokazao da nema trudova, ali su eto oni odlucili da ipak ostanem u bolnici jer ovako i onako trebam doci prekosutra na odjel i da je bezveze da sad idem kuci.
MD je otisao doma po stvari, a ja sam smjestena u preradaonu dok se ne oslobodi koji krevet na ginekologiji III (patologija) pa ce me preseliti.
Nitko nije obracao paznju na mene, cak su dosle mojas sestra i mama i donjele mi rucak, a ja sam setala po radaoni i ispred nje i pomagala curama koje su samnom lezale u predradaoni.
Popodne je md odlucio krenuti kuci jer mora sutra raditi, a kako se nista ne dogada sta ce bezveze ostati u zgb.
Mene je negdje poslijepodne nekako pocelo boljeti u ledima i ja kazem doktoru B. da me boli, spoje oni mene na ctg al od trudova nista...i tako ja cekam i cekam, a sve vise boli. Govorim ja doktorima da me boli, a oni ne reagiraju.
Negdje malo prije 9h navecer dode nova doktorica u smjenu i kaze...ajde da vas ja pregledam...kad ono ja otvorena 4 prsta...i kaze „evo krenulo je...“
Ja na mobitel, a md taman stigao kuci i govori bratu kako treba pripremiti brod ako krene porod ponoci, a ne vozi trajekt da moze doci...i tako njih dvoje odmah u brod i na kopno, i ponovno put Zagreba.
Meni su trudovi postajali sve jaci i pravilniji, svake tri minute, sa pauzom od 1 minute u kojoj sam uspjela odrijemati malo (jos mi nije jasno kako). Nisam bila stalno prikopcana na ctg-u, al jednostavno nisam mogla hodati od trudova, pa mi je bilo lakse lezati.
Nesto prije ponoci dolazi doktorica i pregledava me...7 prstiju...u box...a mog dragog jos nema...ja ga zovem iz boxa, a oni tek u Karlovcu...
Oko mene cjela ekipa; 2 sestre, babica, 2 doktorice, 1 doktor i sefica pedijatrije...ja im svima govorim da md stize i da ga puste unutra kada pozvoni.
Kako mi nije pukao vodenjak...sto vjerojatno bi da sam hodala, oni su ga probusili i porod je krenuo... bez mog dragog...odjednom sam dobila nagon za tiskanjem, u 3-4 truda (ne sjecam se tocno) Marino se rodio, bilo je 00:20...sjecam se samo da su me u jednom trenu razrezali i da me je uzasno peklo.
Kako nismo znali spol...moje prvo pitanje je bilo jel curica ili decko?
Tatica je stigao 5 min kasnije...pozvonio je na vrata, a sestra je sa smjeskom rekla „samo malo“...u taj cas stigla mu je moja poruka „decko“.
Sefica pedijatrije je odmah pregledala bebu i ustanovila da je sve ok...da je Marino proporcionalna manja beba...imao je 1950g i 41cm i da nema nikakve krace ruke i noge.
Dali su mi ga da ga vidim samo na trenutak dok su mi pokazivali brojeve na narukvicama, jer su ga odmah nosili na odjel da se nebi podhladio. Ajme kako je sicusan bio. Nista od prvog kontakta koza na kozu, nista od cicanja...vidjela sam ga tek drugi dan na minutu jer je bio smjesten na intenzivnu.
Mene su odvezli u predvorje i ostavili tamo nekih 2 sata da budem sa svojima...
Imam srece da me nitko nije ozbiljno shvacao da cu roditi, tako da je sve islo prirodno i moje tijelo se stvarno pripremilo na sve to, sada se znamo nasaliti i reci da je M. uranio da bi nam pokazao da je sve u redu i da se mama i tata ne brinu.
Zao mi je sto je tatica zakasnio na porod i nije samnom podjelio to predivno iskustvo.
Al eto drugi put nadamo se da nece...
-
-
-
-
:love:
I ~~~~~~~~~~~ da ste drugi put utroje!
-
-
-
Joj, bas mi je drago da ti je sve proslo ok
-
-
Dia :love: , sjećam se dobro te noći i sms-anja s tobom, cijelu noć nisam mogla spavati.
:heart: za Marina, kako je to već veliki dečko.
