Tuča

A. se prošli tjedan potukao u školi. Posvađao se s najboljim prijeteljem dok su igrali graničara i prijetelj ga je napao - jednom ga je rukom držao oko vrata, a drugom udarao šakom u čelo. Ostala je poštena modrica. Treći prijatelj ih je razdvajao, i A. je ulovio trenutak da prijatelju vrati - šakom u tjeme.
Ovu subotu je A. bio kod tog istog prijatelja, među njima je sve u redu. Mene, međutim, muči način na koji su se tukli. Čini mi se preozbiljan i opasan. Naime, već se u nekoliko navrata pokazalo da se njegova generacija tuče - šakama. Šaka u trbuh, šaka u glavu...
A. je lako zapaljivo dijete i imao je relativno agresivnih faza u ranom djetinjstvu, ali se kroz zadnjih nekoliko godina iskristaliziralo da on ne započinje fizičke obračune već sukobe rješava verbalno. Međutim, kad se brani - brani se jako agresivno, a tako biva i napadnut.
Meni tuče nisu smak svijeta, ali baš na ovakav način? Je li tako bilo i kad smo mi bili djeca? Je li to ono kako bi dječje tuče i trebale izgledati, ili je malo previše? Pokušavam odlučiti da li da odem u školu i razgovaram s učiteljicom - ne zato što mislim da treba poduzeti neke mjere vezano za njih dvojicu, nego se pitam je li ovo potrebno postaviti kao problem na višoj razini.

Meni tuce jesu smak svijeta. Ne znam za samarcic i samarcinu - meni je to isto. I radila bih na tome da se ne tuce nikako, umjesto da radim na tome da koristi neke suptilne tehnike dok se tuce.
E sad kako....?
Zvucace kontradiktorno s onim sto sam vec rekla, ali nije...Prica mi drug koji se bavi judom da je judo idealna ventilana za djecu. (Vjerujem da je isto i sa ostalim borilackim vjestinama, ali judo je kao nesto naj naj)
Oni se tu isprazne, nauce kako se treba tuci i niko od njih to ne zloupotrebljava.
Sto ne bi i njega i druga "nalozila" da zajedno idu na neki borilacki sport - ono, kad im vec ide od ruke... :)

Bravo ninet, mislim da je prijedlog za 10! :D

moji stariji idu na taekwon-do

i tu uce napad i obranu...

i onda se pomlate (ili ih ovaj mladji izmlati oboje :roll: ) al ne znaju to svoje znanje s treninga upotrijebiti u medjusobnim "makljazama"...

misllim da je to zato jer tkd u ovoj fazi nije kontaktni sport, vec se ti napadi i obrane rade samostalno (stojis i mases rukama i nogama, vrtis se u krug... ali nikog nemas kao protivnika)...

judo je kontaktan od pocetka i mislim da je djeci (mladjoj djeci) zanimljiviji i "korisniji" od tkd-a...


da NE BI NETKO OVO PROCITAO KAO DA JA ZAGOVARM IKAKVE BORBE _(ukljucila mi ami capslock :roll: )

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pokušavam odlučiti da li da odem u školu i razgovaram s učiteljicom - ne zato što mislim da treba poduzeti neke mjere vezano za njih dvojicu, nego se pitam je li ovo potrebno postaviti kao problem na višoj razini.

---

pa ako se to vec i prije dogadjalo, ja mislim da bih (samo pretpostavljam, nisam jos bila u takvoj situaciji).
vidjeti da se takvi mali tuku sakama ili nogama je i meni grozno (iako mislim da je toga bilo i nekad).
s druge strane, ako je tvoj sin napadnut, a ako je i inace malo vatreniji, tesko je ocekivati (a mozda ne bi ni trebalo) da nece uzvratiti i braniti se jednakom mjerom.

Pa, mislim da ste malo promašile bit. Svakako ge neću zbog jedne tuče u kojoj se branio poslat na tečaj upravljanja ljutnjom. Ni njegov prijatelj nije nikakav tučar.
Nemam ja šta posebno raditi na tome da se on ne tuče - on se ne tuče, osim kad se brani. Brani se šakama - i napadaju ga šakama. Njima su šake standard.
Mene zanima kako je u vašoj okolini - prije svega veće djece, školske ili predškolske, i zanima me možete li to usporediti sa svojim djetinjstvom - je li tako bilo i prije, ili su stvari postale zloćudnije. Ja se nisam tukla, dečki iz razreda su se redovito tukli, neki više, neki manje, rijetki uopće. Ja te tuče nisam gledala i zapravo ne znam kakve su bile. Pitala sam jednog prijatelja - on kaže da im je maksimum bio naguravanje i noga u guzicu. Muž isto misli da je ovo daleko previše. I jedan i drugi su se tukli kao djeca, ali ne ovako.

Odgovarala sam ninet i Nataši.

ja nekako mislim da je to do drustva, ekipe - pa kako se djetetu posreci.

toncek jos nikad nije upao u tucu, ali npr. na moru gdje ima malo agresivnije drustvo, vidim da bi mogao biti toliko isprovociran da udari.

dakle, ako su u njegovoj ekipi (skoli, razredu), sake standard, onda mislim da je to pregrubo, i da bi netko (valjda uciteljica) tome trebao posvetiti paznju i cesce o tome razgovarati.

inace, ja sam se tukla i doma s bratom i sestrom, a i u skoli kad sam bila napadnuta. ali sam pazila. nikad sakama u glavu, i brata nikad u jaja ;)

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa, mislim da ste malo promašile bit. Svakako ge neću zbog jedne tuče u kojoj se branio poslat na tečaj upravljanja ljutnjom. Ni njegov prijatelj nije nikakav tučar.
Nemam ja šta posebno raditi na tome da se on ne tuče - on se ne tuče, osim kad se brani. Brani se šakama - i napadaju ga šakama. Njima su šake standard.
Mene zanima kako je u vašoj okolini - prije svega veće djece, školske ili predškolske, i zanima me možete li to usporediti sa svojim djetinjstvom - je li tako bilo i prije, ili su stvari postale zloćudnije. Ja se nisam tukla, dečki iz razreda su se redovito tukli, neki više, neki manje, rijetki uopće. Ja te tuče nisam gledala i zapravo ne znam kakve su bile. Pitala sam jednog prijatelja - on kaže da im je maksimum bio naguravanje i noga u guzicu. Muž isto misli da je ovo daleko previše. I jedan i drugi su se tukli kao djeca, ali ne ovako.

---

Neko te savjetovao da ga saljes na tecaj upravljanja ljutnjom? :shock:

A sta je bit?
To da su danas tuce mnogo opasnije i agresivnije? Pa jesu naravno. Kad ih se bombarduje nasiljem od pelena kroz crtice...Sad su sake standard...sutra ce biti boxeri i nozevi (ja sam jos pod dojmom dogadjaja u Sa)...a takva okrutnost, makar u samoodbrani moze biti opasna...zato bih radila na tome da se ne tuce.

PS Namjerno sam ti (vec 2 x) rekla sta bih ja radila, a ne sta ti trebas da radis...

jos da dodam, antuna sam mogla promatrati u nekoliko ekipa - vrtickoj, skolskoj, iz parkica i s mora.
jedino je u ovoj morskoj bilo za moj ukus malo previse naguravanja, lupkanja, prepucavanja i sl., a cak i medju njima se jedan decko isticao svojom gruboscu (ono - za svaki ruzniji pogled ili krivu rijec je spreman udariti sakom ili nogom). hocu reci, takva grubost mi se i u toj ekipi cinila kao iznimka, a ne pravilo.

no, da, ne valja na brzinu pisat, ostane mi sve napola receno...


dakle, nisam mislila svojim postom reci da je ikakva makljaza medju djecom opravdana ili pozeljna (sacuvajboze).

htjela sam reci da klinci imaju cesto potrebu fizicki se "obracunavati" - hrvati, hvatat jedan drugog, rusit na pod i slicno - znam da smo se moj stariji brat i ja tako "igrali", znam da se i moja djeca tako ulove pa se po podu zapletu, ne znas gdje je kome glava gdje rep...

pa sam shodno tome htjela predloziti da je judo (ko sto ga netko gore spomenuo), sport koji u sebi obuhvaca puno fizickog kontakta i uci djecu kako se izgustirati fizickog "obracunavanja" a da se ne povrijede...

ako me netko razumije uopce :/


sto se tice ovog sto se tvom djecaku dogodilo - saka u glavu, drzanje za vrat, mislim da je to preagresivno, da su djecaci premali da bi se na taj nacin obracunavali i da se u moje vrijeme decki nisu tako mlatili :/

sto se razgovora s uciteljicom/skolom tice, ne znam sto reci. mislim da bih razgovarala, al kad malo razmislim - tolerancije na tucnjavu nema (mjesto nulte tolerancije na nasilje), pa mi se ne cini da bi im itko rekao - tucite se, al malo njeznije...

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Neko te savjetovao da ga saljes na tecaj upravljanja ljutnjom? :shock:

---

To se odnosilo na judo :mrgreen: .

Mislim da ću ipak razgovarati s učiteljicom. Ona se gadno naradila u prvom polugodištu prvog razreda, jer smo imali jednu poplavu agresivnosti u razredu (od koje je A. stajao debelo podalje i zapravo me oduševio svojim dobrim prosudbama). Mogu reći da je to majstorski odradila i u drugom polugodištu je situacija bila bitno drugačija. Međutim, čini se da se na ovom pitanju i dalje treba raditi.
Hvala, pomogli ste mi da odlučim!