Kako ste uspjeli?

U zadnje vrijeme mi je dijete postalo pravi mali hahar. U vrtiću stvara nevolje(razbacuje i neće slušati tetu),a kod kuće je van svake kontrole.Imam osjećaj da onaj tip demokratskog odgoja ništa ne pali. :? Mene kao da više ne želi slušati,a što je najlošije čak me i probala udariti,na što sam ostala skroz zabezaknuta i više ne znam kaj da radim. Što je najgore od svega prekipim kad vidim da se s tatom hoće lijepo igrati i da ga sluša,a vidi ga jednom u dva tjedna.naravno svaki put kad on ode meni ostaje dijete koje je još gore nego prije nego ga je vidjela. :evil:

Kako ste postigle da vas dijeca slušaju?Ma još bolje dugoročno gledajući,kako postići da vas poštuju???Koji tip odgoja je za jednoroditeljsku obitelj?
I da moje dijete ima 2 godine i 5mjeseci,ali po mom mišljenju ako me ne bude uskoro krenula slušati,neće me nikada,a onda tko zna šta mogu očekivati u pubertetu.

ja sam se borila i još se borim s istim problemom :shock:
mi smo malo stariji imamo punih 5 godina :saint:
u vrtiću nema problema, naime tetaiz vrtića kažu da je moja srečica jedno jako dobro dijete
promjene uslijed odlaska kod tate su vidljive tetama, ako da možeš i sama pretpostaviti kako su meni vidljive promjene :evil:
tatu i njegou mamu ne pita ništa, ako dobije nešto dobro dobije, zna da će mama kupiti sve kaj treba :*
nakon povratka imale smo problem, doduše ne u ponašanju osim tu i tamo povišenoga tona ....
ja s mojim anđelom jako jako puno pričam
znam i sama da je nkad jako jako teško dati po guzi
sjedni i razgovaraj s tatom , reci mu na koje bitne stvari treba paziti, koje su granice koje si ti postavila
teško je, vjeruj mi ja znam da jest :x
i dan danas pokušavam upititi na dosta stvari, ali ne ide
dijete ti je još malo, mali anđeo niti ne shvaća što se događa
to je njezin način da iskaže nezadovoljstvo i da dobije pažnju
posveti se samo njome kada dođe od tate
vjerojatno da nisam puno pomogla :cry:
nije sramota pitati za pomoć nekoga stručnijega ako pokušaš sve a ne ide na bolje...
to su stručni ljudi koji znaju svoj posao
navodno ima jako dobra klinika za take slučajeve, privatna ...
držite se
velika pusa nas dvije :love:

hmmm... moja ima 2 godine i jako je... živahna :mrgreen:
čupa, grize, udara, pretpostavljam da je to u vrtiću pokupila. pokušavam sve moguće načine da to sredim, niš ne pali, samo mi se počne smijat.
sa starim je onako... baš ga i ne doživljava u zadnje vrijeme. poigra se malo, ali ne da mu da ju nosi, ne da mu pusu ni ništa... a mene stalno ljubaka.
što se tiče tvoje situacije, jedno su vrijeme moji roditelji živjeli odvojeno jer je tata radio u drugom gradu, tako da sam ja živjela s mamom i viđala ga svaka dva tjedna na vikend. kad god da me netko pitao kog više volim, ja bih rekla tatu. zato što sam rijetko viđala, ti su se susreti svodili na cici mici evo čokolada i igranje, nismo se imali vremena zakačit, tak da je vjerojatno u tome bila stvar. no kad smo napokon počeli svi živjeti zajedno.... ko pas i mačka :mrgreen:

Hvala na pomoći.
Ali sve koje sam pitala,svatko ima svoju teoriju o postavljanju granica i na koji način ih kontrolirati,kako kazniti kad prevrši mjeru?
Susjeda je svoje redovno znala po guzi odalamiti i sve čekam kako ću nju vidjeti da će ju sin za koju godinu istući.Ne bi htjela da mi se to dogodi,ali shvatila sam da uopće ne znam kako postaviti čvrstu granicu. :/ Polagano se počinjem pitati koje su uopće granice za koju dob.Imam osjećaj da je kad si sam sve duplo teže,non stop te gledaju pod povečalom kako šta radiš i samo znaju prigovoriti,barem je tako kod mene s druge strane "obitelji".Baš zato me i užasno strah da ne pogriješim.

imaš pravo
sve je dosta teže kada si sam
i stalno stalno si po nekim povečalom :evil:
a svaki tvoj pokret se može krivo protumačiti
baš sam i sama danas bila u jednoj takvoj situaciji
:evil: :evil: :evil: :evil:
te svakodnevne stvari me dovode do ludila

moguce je da su vam dejca u "prvpm pubertetu" i da isprobavaju granice dokle mogu. moguce je da su emonconalno smrvljeni a premali su da se suoce sa svim tim emocijama i pucaju po savovima pa kaznjavanje moze prouzrociti jako puno stete

takodjer je moguce da je rijec o nekom od poremecaja (adhd, autism) i tad je takvo ponasanje uvjetovano neodgovarajucom prehranom, bolovima u probavnom traktu jer su vrlo prisutne najrazlicitije infekcije, bakterije pa cak i ulceri u probavnom sistemu

obratite paznju da li takva ponasanja budu naglasenija nakon odredjene hrane. nas mali je tek nakon sto smo ga prebacili na GFCF diet bolje prokomunicirao i nakon nekog vremena koristenja probiotika i GFCF rekao da ga vise ne boli trbuh (sto znaci da ga je trbuh bolio svo to vrijeme a mi nismao imali pojma, i logicno da djeca koja konstatno osjecaju bol to pokazuju kroz ponasanje, pa da mi odrasli zivimo sa konstantnim jakim bolovima u trbuhu bili bi konstantno zivcani)