Kazna

kada predju granice sta im radite??? Mislim da je kazna krajna neminovnost, ali i neminovnost jer zaista je nekada neophodna.
Ja sam pokusavala sa odvodjenjem u sobu, ali tada nastaje haos. Odmah izlijecu iz sobe i nastaje vriska. Ja ih opet odvedem u sobu, ali dok zatvorim vrata oni ispadaju :/


Maloprije me je Sami udario jer mu nisam nesto dozvolila. E to stvarno ne mogu tolerisat. Odnijela sam ga u njegovu sobu, i evo sad cima stekom i vristi.

Plizz recite mi kada pribjegavate kaznama i kako te kazne izgledaju, te kako vasa djeca reaguju na kaznu.

Mislim, ja sa svojom djecom non-stop razgovaram, objasnjavam, ali trenutno ta uporna prica nista ne pomaze.

meni nije ništa previše šokantno u tome da te udario. to je relativno normalno, skoro svako dijete će u velikoj frustraciji bar jednom to napraviti.
naravno, moraš mu pokazati da to nije u redu i da to ne toleriraš, ali ne moraš se toliko iščuđavati od toga ;)
zara me par puta udarila, tada sam ju uhvatila za ruke, ozbiljno i strogo rekla da to ne dopuštam. da razumijem da je ljuta, da može biti ljuta, ali da me ne može tući.
kad se situacija smiri i kad ona više nije pod utjecajem intenzivnih emocija, porazgovaramo o ljutnji i rješavanju iste.
nisam nikad previše dramila oko toga.

Isto kao i Lutonjica...udario me par puta iz bijesa...I ja ga primim za ruke da mu dam do znanja da se to ne smije raditi i naravno ,nakon toga opet beskonačna objašnjavanja!

E sad...kazna??
Mi ne znamo što je to,odnosno uopće ne znam kako bi ga kaznila i kako bi to sprovela jer imam osjećaj da njega baš briga hoće li gledat crtić,ići van..ili npr. smjeti uzeti naj igračku!

i ja ne dramim previše oko toga, što, dakako, ne znači da to odobravam
uvijek joj ozbiljno kažem da ne želim da udara- mene, tatu, seku.

kazne ne prakticiram- u smislu time outa
to nije za moje dijete

priznajem, nakon što je par puta jako udarila sestru, stavila sam je da sjedi na krevetu 3 minute i više neću nikad
to ne daje nikakve rezultate

radije joj kažem što ne želimo da radi, što nikako nije u redu
to više kod nje pali

žao mi je što sam ikada uopće probala ovo "hlađenje" na kauču

svako dijete to može raditi u naletu bijesa
da se mogu sami smiriti i drugačije reagirati, to bi i napravili
ne znaju

Cekajte, ovo o udaranju je samo primjer sta se desilo. Ne dramim ni ja oko toga, ali ako se desava da te dijete vec nekoliko puta udari, pored sve price i razgovora koje imas sa njim, e onda mislim da treba nesto drugo provest. Kod mene ovo drugo tj kazna ne fukcionise, pa je rijetko praktikujem :mrgreen:
Znaci, kod vas nema kazne, samo razgovori. I kod mene je uglavnom tako, pa sam dobila kompliment da sam od djeteta napravila debila

btw, jako bih voljela da ova tema ide u pravcu diskusije da li smo za kaznu, zbog cega nismo, od cega se sastoji... a ne da se daju nekakvi savjeti za mene ili nekoga treceg :mrgreen:

postoje razgovori i razgovori :/

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

kazne ne prakticiram- u smislu time outa
to nije za moje dijete

---

I s ovim se slažem,ali recimo u razgovoru s nekoliko roditelja (i sa ovog foruma) sam baš razgovarala o primjeni kazne,pa me zanima da li primjenjujete i od koje dobne granice? I na koji način?

Ja jednostavno mislim da nije kazna sa svako dijete,ne znam....

mislim, "razgovori" MM-a sa zarom su ili ljutnja i strogost /ovo je bilo ružno, da to više nikad nisi napravila, što ti je danas/ - nemaju efekta, naravno, nikako da to shvati :roll: ili moljakanje cendravim glasom /moooooooooolim te nemoj skakati po krevetu jooooooooooj zara moooooooolim te nemoj/ još gore, to on radi kad se sjeti da se ne smije derati, isto nema efekta, naravno

moji razgovori su uglavnom ozbiljni i smireni i jasni "ne dopuštam/ ne prihvaćam da to radiš jer .... "

i radimo oduvijek time-in (nikad nisam znala da za to postoji naziv, hvala Kanga :* )

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

i ja ne dramim previše oko toga, što, dakako, ne znači da to odobravam
uvijek joj ozbiljno kažem da ne želim da udara- mene, tatu, seku.

kazne ne prakticiram- u smislu time outa
to nije za moje dijete

priznajem, nakon što je par puta jako udarila sestru, stavila sam je da sjedi na krevetu 3 minute i više neću nikad
to ne daje nikakve rezultate
radije joj kažem što ne želimo da radi, što nikako nije u redu
to više kod nje pali

žao mi je što sam ikada uopće probala ovo "hlađenje" na kauču

svako dijete to može raditi u naletu bijesa
da se mogu sami smiriti i drugačije reagirati, to bi i napravili
ne znaju

---

i kod nas je isto ovako. Kazne uopce ne daju nikakve rezultate, a Boga mi ni uporni razgovori. Sve je rezultiralo tim da ih ne mogu nikome ostavit jer se niko ne moze nositi sa tim. Imam osjecaj da niko nema snage toliko pricati sa djecom, i da bi svi po kratkom postupku. MM me jos i nekako prati, ali i on posustaje. Mama ce mi cuvat Samija od sutra, a Boga mi ne znam hoce li to funkcionisati.
I onda svi sa strane "pa ti njih ne odgajas, nego samo pustats da se sami odgajaju" :shock:

kao što rekoh, razgovor mora imati neke određene karakteristike da bi bio efektan. možda trebate nešto promijeniti?

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

mislim, "razgovori" MM-a sa zarom su ili ljutnja i strogost /ovo je bilo ružno, da to više nikad nisi napravila, što ti je danas/ - nemaju efekta, naravno, nikako da to shvati :roll: ili moljakanje cendravim glasom /moooooooooolim te nemoj skakati po krevetu jooooooooooj zara moooooooolim te nemoj/ još gore, to on radi kad se sjeti da se ne smije derati, isto nema efekta, naravno

moji razgovori su uglavnom ozbiljni i smireni i jasni "ne dopuštam/ ne prihvaćam da to radiš jer .... "

i radimo oduvijek time-in (nikad nisam znala da za to postoji naziv, hvala Kanga :* )

---

time-in- mislis da se vi ohladite tj. odvojite ili tako nesto :?

slažem se da nije kazna za svako dijete. ili, barem, da treba biti vrlo pažljiv kako ju primjeniti i koliko.

time in

time out kod mog djeteta primjerice pali

pošaljem ga u sobu i nije vezan za krevet..samo nije sa nama u prostoriji

nakon par minuta ili koliko mu već treba se smiri i dolazi mi reći da je shvatio/ajmo se pomirit ili što već

tek onda slijedi razgovor jer u trenu dok je histeričan ne čuje ni jednu riječ, naravno

Citiraj:

---

mislis da se vi ohladite tj. odvojite ili tako nesto

---

i ovo, ali vrlo rijetko, to kad stvarno pucam po šavovima i kad bih je najradije pošteno odalamila (postanem agresivna kad sam isfrustrirana :( , ali sam užasno ponosna da sam do sad svaki put uspjela maknuti se iz situacije i ne udariti je)

In fact, the main purpose of time-in is to help you establish a state of mind that's conducive to creative problem-solving. And often that state of mind IS the solution, since children tend to mirror their parents' states.

tek sad vidim da ono što pokušavam i sama napraviti ima ime. ovo sam izdvojila jer mi se čini ključnim. time-in ne nudi rješenje već te dovodi u stanje u kojem pronalaziš zadovoljavajuće rješenje za tebe i dijete. kao i uvijek, u jednostavnosti je ljepota :).

snorki, meni je udaranje uvijek znak da dijete surađuje, tj. poručuje mi svojim jezikom da nešto ne štima. što ne štima moram ja otkriti. ako ne otkrijem, odem krivim smjerom ili ne uzmem time-out (za sebe i svoje misli) dijete će mi to sigurno poručiti.

lada zna zveknuti mm-a i što se on više opire to je ona više ljuta na njega. njeno ponašanje ne znači da je zaista ljuta na njega, ali ona još ne može uvijek precizno reći što je muči, ljuti, frustrira i obzirom da je on dobar medij (jer se uzruja kad ga ona lupi) ona uvijek napada njega :P meni to nije big deal i to njeno ponašanje gledam drugačije, tj. ne doživljavam ga osobno kao mm. zato još nije nasrnula na mene :mrgreen:. pokušavam naći uzrok i zbližiti se s njom. trudim se ne razgovarati puno jer vjerujem da puno riječi malcima ne znači ništa. kažem joj kako se osjećam, pitam je li ju nešto muči, postavljam pitanja okolo-naokolo da vidim što je moglo dovesti do "neprihvatljivog" ponašanja i pozovem je da se pomazimo, čitamo slikovnicu zagrljene ili joj pričam kakva je bila kao mala beba (to je obično raspekmezi, a i mene također). kad skužim da smo obnovile energiju, izgladile frustraciju ili štoveć, nastavljamo dalje s aktivnostima ne obraćajući previše pažnju na to što je bilo. nekako vjerujem da s previše riječi nekim stvarima dajemo preveliki značaj i to dijete može koristiti protiv nas (uvjetno rečeno) ako vidi da nam je do tog nečeg jako stalo.

prije svega da istaknem da je meni apsolutno neprihvatljivo da me djeca udaraju...ne udaram ni ja njih pa im nastojim od prvog trena vrlo ozbiljno pokazati da nećemo takvo ponašanje tolerirati ni opravdavati

moja su djeca strašno međusobno različita,sukladno tome primjenjujem različite oblike kazne.Nemam nikakve oblike grižnje savjesti zbog toga jer mislim da su i kazne dio odgoja,iako ih ne primjenjujem često.

Kod starijeg djeteta primjenjivala sam time out,jedno mjesto gdje je smirio histeriju i poslije mogao normalno sa mnom razgovarati...na tragu ovog što je pisala ninochka ..tako je to otprilike funkcioniralo kod nas neko vrijeme.Sada više ne.Totalno sam izbacila tu metodu jer ju je nekako prerastao,ispadi bijesa su vrlo,vrlo rijetki,razgovorom uistinu rješavamo 90 % konflikata,a kao kaznu,ako svjesno prekrši prethodno upozorenje,navečer ostane bez svojih sat vremena na računalu.U tome istinski uživa i zaista će sve poduzeti da do kazne ne dođe,i stvarno,mislim da sam svega dva tri puta ostvarila prijetnju.zaista mi je s njim sve lakše,puno razgovaramo,stalno ga hvalim kako sam ponosna na njegovo ponašanje,pogotovo ako učini nešto lijepo,primjerice stariju susjedu je neki dan pitao:kako ste a meni usta ostala otvorena,pohvala na njega jako djeluje u pozitivnom smislu.


Mlađi je....druga priča.Sasvim različitog karaktera,tvrdoglav(škorpion -bik a kakav bi bio :mrgreen: ),u time out stavila sam ga jednom i nikad više.Na njega to jednostavno ne djeluje.Za razliku od starijeg,koji bi se skroz smirio i ispričao ako treba,mlađi zašuti dok je u izolaciji a kad izađe nastavi urlikati i izvoljevati što je već htio...i može tako satima.
Ja mu ne popuštam...kad mogu,napravim kompromis,ili svrnem pažnju,no ako to ne uspije,a ponekad ne uspije,primjenjujem jednu vrstu nečega za što sam teg sada saznala da se zove time in :mrgreen:

Ozbiljno mu kažem da mi se ne sviđa takvo ponašanje,da ga ne dopuštam,da ne može jesti slatkiše prije večere ...a onda se maknem,odem u drugu sobu i ostavim ga samog.Bez publike nema ni predstave,bar u Rokovom slučaju.Najčešće zaboravi što je uopće htio,a često za pet minuta doletim s nečim što ga oduševi i to ispadne super.

Eto...kod jednog je djeteta funkcionirao time-out,kod drugog nije.Djeca su različita.No od početka smo strašno dosljedni,i ja i MM,obožavamo klince,oboje smo ajmo reći podjednako strogi,i nekako u svemu tome od početka znamo koje granice ne želimo da se pređu,a koje su nam stvari nebitne. :)

Lutonjice,

nisam ni ja znala (do jučer) da postoji naziv time in.
još jedna zahvala Kangi
Ja sam ga znala primijenjivati za njene ispade, nas dvije odemo u drugu prostoriju i malo porazgovaramo.

A njoj se to sviđa pa ga sama traži :roll:

I MM glumi strožeg i govori joj "da to više nisam vidio... " i sl.

mislim da više pali ozbiljan glas, pogled u oči i kratko joj kažem, što ne želim da radi :)

Lutonjice,

nisam ni ja znala (do jučer) da postoji naziv time in.
još jedna zahvala Kangi
Ja sam ga znala primijenjivati za njene ispade, nas dvije odemo u drugu prostoriju i malo porazgovaramo.

A njoj se to sviđa pa ga sama traži :roll:

I MM glumi strožeg i govori joj "da to više nisam vidio... " i sl.

mislim da više pali ozbiljan glas, pogled u oči i kratko joj kažem, što ne želim da radi :)

Živio time-in! ;)

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

mislim, "razgovori" MM-a sa zarom su ili ljutnja i strogost /ovo je bilo ružno, da to više nikad nisi napravila, što ti je danas/ - nemaju efekta, naravno, nikako da to shvati :roll: ili moljakanje cendravim glasom /moooooooooolim te nemoj skakati po krevetu jooooooooooj zara moooooooolim te nemoj/ još gore, to on radi kad se sjeti da se ne smije derati, isto nema efekta, naravno

moji razgovori su uglavnom ozbiljni i smireni i jasni "ne dopuštam/ ne prihvaćam da to radiš jer .... "

i radimo oduvijek time-in (nikad nisam znala da za to postoji naziv, hvala Kanga :* )

---

:shock: ovo k'o da sam ja pisala. MM-ov i Lein odnos mi postaje ozbiljan problem. Prvo joj dve godine nije znao za ništa reći ne, i očekivao je potpunu stopostotnu 24-satnu posvećenost, a sad se ponaša kao da je velika i očekuje od nje poslušnost. Ili viče, ili ju moljaka. Govori joj da ga gleda u oči :roll: i ispituje 'zašto si to napravila'.

dok je bila manja mi bi se razdvojile dok se ne ispusemo, svaka na svoju stranu sobe ili u razlicite sobe, ali uvijek s mogucnosti kontakta (znaci ne zatvorena vrata i sl.) ako bi ona zeljela tada bi se i mazile ili dodirivale...no ona to ne zeli, sad ona sama u nekom nasem sukobu ode...lijepo se nasred sukoba pokupi i ode u sobu, zatvori vrata i kaze da ce se vratiti kad se ispuse. ona na meni primjenjuje time-out. :roll:

Lutonjice, Pinocchio, Anci, mmmama, toplo mi je oko :heart: kad vidim da roditeljima ne trebaju nikakvi vanjski izvori da bi shvatili cari time-ina – u tome je snaga :)

Vec sam jednom pricala o tome na ovom forumu – ja se trudim ne primjenjivati arbitrarne (umjetne) kazne i nagrde (ukljucujuci i pohvale koje mi ne dolaze ravno iz srca).

Punishments and rewards are two sides of the same coin and that coin doesn't buy you much. (Alfie Kohn)

Primjena tih metoda najcesce ce uspjesno zadovoljiti moju kratkorocnu potrebu da se djeca ponasaju onako kako ja zelim (i u tome lezi njihova primamljivost), ali slabo ce zadovoljiti moje dugorocne (i meni bitnije) potrebe da a) imam harmonican odnos sa svojom djecom, i b) da mi djeca internaliziraju, usvoje prave motive zbog kojih se ponasamo na odredeni nacin.

Ovo sto cu sad reci mozda ce zvucati kontradiktorno onome gore, ali – ja ocekujem da me djeca "slusaju" u situacijama u kojima mi je to bitno, i to tako najcesce i jest. Ako se dogodi situacija u kojoj to "slusanje" ne dolazi spontano, ne posezem za kaznom ili nagradom, nego za argumentom da sam ja starija i iskusnija (i zbog toga odgovorna da sve bude ok). Ako taj argument ne "pali", prvo cu preispitati svoje prohtjeve (npr. jesu li realni za razvojni stadij djeteta, kako izgledaju iz djetetove perspektive, mogu li ih nekako modificirati da budu prihvatljivi i meni i djetetu...), a uz to cu se svakako truditi raditi na poboljsavanju naseg odnosa (jer na njemu sve pociva).

(Dvije knjige koje su meni bile izuzetno vrijedne u smislu da su potvrdile ono sto sam i sama osjecala i dale jos puno vise materijala za razmisljanje: Uncoditional parenting i Hold on to your kids)

Evo nekih razmisljanja Scotta Noela (koji je skovao termin time-in) o

udaranju frustration with hitting

davanju prevelikog znacaja nekim stvarima resistance is futile, there is only yes

hendlanju svoje frustracije djetetovim ponasanjem emotional midwifery, transforming anger, oak tree (ovo mi je najljepse i cesto sebe zamisljam kao hrast :) )

i za kraj – o izboru ovog tipa roditeljstva vjera

evo i moje "analize"

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

Maloprije me je Sami udario jer mu nisam nesto dozvolila.

---

on je pogazio tvoju osobnu granicu, tj. tvoj integritet

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

Odnijela sam ga u njegovu sobu, i evo sad cima stekom i vristi.

---

ti si reagirala na isti način: povrijedila si njegove osobne granice tj. integritet i pri tome mu uzela dio slobodnog kretanja

kad me Nera lupi u ljutnji i sl. (ili ugrize, još jemala i ne zna sve načine komunikacije i izbacivanja negativnih emocija), ja se naljutim , kažem joj da me neće tuči/gristi, to me boli, ako treba fizički blokiram udarac ili pokušaj ugriza, uz daljnje pokazivanje moje ljutnje, a ako je to ne zaustavi, onda ja odem u drugu sobu, ili dalje od nje
time sam napravila odmak, dala joj prostora da se smiri ili naljuti na razvoj situacije, uglavnom slijedi tuga, smirejne i pomiranje
tim postupkom nisam povrijedila njene osobne granice, obranila sam svoje i pokazala joj kako se ponašati kad te netko napadne, tj. da imaš mogućnost i pravo maknuti se od napadača

ako na napad odgovoriš napadom, onda je napad prihvatljivo ponašanje
djeca uče iz primjera, više nego iz riječi
[/b]

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

btw, jako bih voljela da ova tema ide u pravcu diskusije da li smo za kaznu, zbog cega nismo, od cega se sastoji... a ne da se daju nekakvi savjeti za mene ili nekoga treceg :mrgreen:

---

malo je problem što stalno otvaramo iste/slične teme o tome (stalno se iste javljaju :lol: including me, myself and i), pa se osobno malo gubim u svim tim topicima. :/ tj. bojim se da se samo mogu ponoviti.

neki predlažu time in, mgrubi predlaže da ona ode iz sobe, ja sam znala poslati moju u sobu (naravno prije toga joj velim nemoj, uhvatim je za ruku i sl). - sama moraš vidjeti što tebi odgovara u tom trenutku. il što ne smatram loše je malo unaprijed si zamisliti scenarije kako postupit u nekim situacijama koje se mogu ponoviti.

moja je samo jednom to pokušala učiniti i to kao jako mala i nekoliko puta prije nekoliko mjeseci me iz huje pokusala ugristi. na svu sreću sam fizički jača i okretnija od nje pa sam se uspjela obraniti (tako sam je uhvatila i okrenula oko njene ose da se zabezeknula :mrgreen: ) i odvela u sobu. nisam je udarila, al sam je nosila i pokušavala se obraniti od njenih napadaja. odgajam sa sistemom kazne, al to je sad načelno rečeno (kao što mgrubi ne odgaja s kaznama), koliko često sam te kazne koristila, na koji način i u kojim situacijama (uvijek nastojim shvatit zašto se tako ponaša... recimo kad smo kod moje bake i kad nas je puno u kući, tad zna bit očajna i tad primjenjujemo time-in iz čistog razloga jer ne mogu sve druge poslati van iz sobe, nego se mi povučemo u drugu sobu, a i iz razloga da mi ne sufliraju svi u odgoj u trenutku kad ionako ništa ne dopire do djeteta), u stvari koristim kaznu uvijek kao ultima ratio, dam dovoljno vremena da joj dopre do mozga da promjeni ponašanje (mislim da je ovo jako bitno i često zanemareno od odraslih!), kazne nisu duge (time out ne traje duže od 30 sekundi i više nam koristi da se ona smiri).... sve u svemu jako individualno i može se prebrojati na prstima jedne ruke.

OT
MC moja je neki dan spomenula kako si je htjela poslati tramvajem doma i kako je to bilo jako ružno

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

OT
MC moja je neki dan spomenula kako si je htjela poslati tramvajem doma i kako je to bilo jako ružno

---

a što si joj ti rekla ? jel smatraš da sam pogriješila, da sam bila previše stroga ? (pitam iskreno, bez ljutnje).

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

OT
MC moja je neki dan spomenula kako si je htjela poslati tramvajem doma i kako je to bilo jako ružno

---

a što si joj ti rekla ? jel smatraš da sam pogriješila, da sam bila previše stroga ? (pitam iskreno, bez ljutnje).

---

da je to bilo jer se nije htjela vezati, a da dobro zna da ne bi išla sama na tramvaj, da bi ja išla s njom
i prihvatila je da je obaveza vezati se, a ako se ne vežeš da se ne možeš voziti u autu
nije ona o tom pričala kao o nekoj traumi, nego usput spomenula
da li si bila stroga? ne znam, mislim da nisi, mada bi ja vjerovatno razvukla ubjeđivanje
mada stvarno ja nemam nikad problema s njom u sjedalici, fakat joj se valjda nije sjedalica dopala :P
što bi se ti ljutila :?

ja to samo napisala da upozorim ljude kako si ti opasna ženska

Citiraj:

---

mada stvarno ja nemam nikad problema s njom u sjedalici,

---

ovo ti potpuno vjerujem. i sama sam pomislila vidi je sad što nas nateže :mrgreen: . imaš donekle pravo, trebala sam joj dati malo više vremena, al već je bilo kasno i u biti se uvijek bojim da onda ta natezanja pređu u natezanja natezanja radi, pa to volim po kratkom postupku spriječit. u stvari, zahvalna sam joj što je bila pametnija pa popustila :heart: , jer fakat ne znam što bih sa vama da je ostala pri svome... :/ :mrgreen: ma ne ljutim se, nego si me nekako uplašila s prvom rečenicom.... :/

Citiraj:

---

ja to samo napisala da upozorim ljude kako si ti opasna ženska

---

pih, kao da to ljudi već ne znaju! :roll:

Citiraj:

---

davanju prevelikog znacaja nekim stvarima

---

joj ovo je tako važno, a zapravo sam to tek nedavno potpuno osvjestila na jednom skroz banalnom primjeru:

šetamo zara, moja mama i ja. zara kupi ogroman komad pizze i želi ga cijelog izvaditi iz škarnicla i jesti, a moja mama inzistira da ga ili drži u škarniclu ili otkine komad pa u ruku. i tako se one prepiru, situacija eskalira, dok ja ne pomislim "pa radi se o jedenju pizze, što je njima???"
i kažem zari neka jede kako hoće, moja mama skoči na to "pa preveliko je, pa past će joj!!", "da, i što ako joj padne?" kao da će smak svijeta zbog toga
naravno da joj nije palo i da je pojela cijeli komad 8)
ali nije to bitno, bitno je da nekad znamo upičiti oko tako bezveznih i banalnih stvari, krenuti u nekakvu igru moći a da toga nismo ni svjesni.
puno nam je ljepše otkad smo ovo osvjestili :D a trudim se da to i bake i dede osvjeste

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ali nije to bitno, bitno je da nekad znamo upičiti oko tako bezveznih i banalnih stvari, krenuti u nekakvu igru moći a da toga nismo ni svjesni.
puno nam je ljepše otkad smo ovo osvjestili :D a trudim se da to i bake i dede osvjeste

---

ja sam se preksinoć ponovno podsjetila na ovo
i meni ide na živce kad netko Lanu pila oko sitnice pa si mislim "jel toliko bitno s kakvom će žlicom ručati i sl" :roll:
mi, u pravilu, ne davimo

a onda ja napravim isto: dam joj da obuče pidžamu preko potkošulje, a ona kaže da će obući kad joj pročitam priču
i inače bi ja rekla ok, ali dan je bio lud, mala je bila umorna i samo sam čekala da se sve tri uvalimo u krevet, pročitamo kratku priču i ugasimo svjetlo, bez ponovnog ustajanja radi oblačenja, pranja zubi i sl.

i krenemo se objašnjavati (bezveze, skužila sam to poslije) i na kraju obuče ona pidžamu kako sam joj rekla i odmah sam vidjela da sam pretjerala...

sinoć opet isto, i ja kažem "ok, obuci se onda poslije"

a na njenom licu samo osmijeh :love:
i mom, naravno :heart:

i kao što ti kažeš, sretna sam što smo se u tome osvijestili i tješi me da je ono neki dan samo bile jedna epizoda nekon jednog ludog dana

roditeljstvo ne bi trebalo biti igra moći

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

davanju prevelikog znacaja nekim stvarima

---

joj ovo je tako važno,
, bitno je da nekad znamo upičiti oko tako bezveznih i banalnih stvari, krenuti u nekakvu igru moći a da toga nismo ni svjesni.

---

Ovu crtu sam ja jos davnih dana primetila kod sebe i trudim se da je iskorenim sto bolje mogu.
Decu ne tucemo, ona dva -tri puta sto su u zivotu dobile po guzi pamtim kao najmracnije momente svog roditeljstva. Svi smo se osecali lose. I izvinili smo se deci, kao i svaki put kada izgubimo kontrolu.
Kazne... trudim se da ne kaznjavam uopste, a pogotovo ne preteci, uslovljavajuci ili pametujuci. Kod princezica razgovor je bio i ostao mocno oruzje kojim se postize uglavnom svaki dogovor. Ali razgovor dvoje ravnopravnih u kojem svaka strana ima pravo da kaze sta ima.
Kako rece, mislim ,Lutionjica "postajem agresivna kada sam ljuta". Ovo je i moj slucaj i onda se sklanjam dok se ne smirim.
Neko je pricao o postavljanju granica. I ja smatram da je neobicno vazno kako ne dirati u detetove granice, tako i cuvati svoje. Dakle, na primeru: nema prislile npr. kod obroka, biranja garderobe, aktivnosti... Ali nema ni skakanja po meni dok pijem kafu ili citam "Rodu". Demokratija u nasoj porodici je dovoljno zrela da se vecinom zna kada nekog treba pustiti da bude sam, odluci nesto sam ili radi nesto po svojoj volji. Naravno da praksa nije bas ovakvo savrsenstvo. Deca budu nesnosna, mi nervozni, bude i vike i inata, ali se generalno zna da je postovanje osnov funkcionisanja izmedju nas cetvoro...

[quote="Lutonjica, bitno je da nekad znamo upičiti oko tako bezveznih i banalnih stvari, krenuti u nekakvu igru moći a da toga nismo ni svjesni.
puno nam je ljepše otkad smo ovo osvjestili :D a trudim se da to i bake i dede osvjeste[/quote]

i ja nastojim ne daviti oko gluposti

jednom je obukla 3 majice preko bodija, big deal
prvo si postavim pitanje: najgora posljedica je...? ili pokušam sebi objasniti zašto na dječjoj razini ...

najteže mi je sa odraslim ukućanima (osim MM-a) i njima objasniti Nerine granice čije prelažnje ja neću tolerirati, i ispravljam ih
isuse kak znaju biti inatni

Citiraj:

---

ili pokušam sebi objasniti zašto na dječjoj razini ...

---

točno to

u onom mom primjeru s pidžamom je MM mene pitao "a što će biti ako pidžamu obuče za 10 minuta???"

ništa

Citiraj:

---

isuse kak znaju biti inatni

---

djeca il stariji ukućani ? :mrgreen: ;)

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

isuse kak znaju biti inatni

---

djeca il stariji ukućani ? :mrgreen: ;)

---

ma stariji :lol:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

isuse kak znaju biti inatni

---

djeca il stariji ukućani ? :mrgreen: ;)

---

ma stariji :lol:

---

ma znam, gori su neg' djeca. :roll: lakše objasniti četvorogodišnjoj zxuji, nego njenoj osamdesetogodišnjoj prabaki. :lol: a skoro pa šezdesetogodišnja baka je slučaj za sebe. :roll: i sad se dambo pita otkud meni diplomatske mudrosti..eh, iskustvo... dugogodišnje...

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

nekoliko puta prije nekoliko mjeseci me iz huje pokusala ugristi. na svu sreću sam fizički jača i okretnija od nje pa sam se uspjela obraniti (tako sam je uhvatila i okrenula oko njene ose da se zabezeknula :mrgreen: ) i odvela u sobu.

---

Da si fizicki jaca od yxuje, vjerujem ti na rijec (ali - do kad? :mrgreen:). Da je intelektualno nadmasujes, itekako sam se uvjerila citajuci te po ovom forumu. A imam razlog za vjerovati da si i emocionalno superiornija od nje.

Tonka u rijetkim prilikama pokusava svoju ljutnju ili negodovanje izraziti udaranjem. Kad sam u losem stanju (umorna, pod stresom) oslanjam se primarno na svoje fizicke sposobnosti da sprijecim ono sto ne zelim da se dogada. Kad sam u dobroj formi koristim svoju intelektualnu i emocionalnu superiornost da stvorim stanje kakvo zelim. I taj je osjecaj neusporedivo bolji.