Za kaznu: stani u kut!

Kada sam išla u osnovnu školu učiteljica je znala "zločestu djecu" staviti u kut da stoje za kaznu, sada kad se toga sjetim, naježim se.

Nedavno sam primjetila kako jedna djevojčica na bakin prijekor: nemoj to raditi, spusti malu glavicu, krene u kut govoreći:

...V bija zocesta, tani u kut..." djevojčica će uskoro napuniti 2 godine. :(

Nisam već jako dugo čula da netko "kažnjava" dijete na ovakav način, meni je to strašno (iako je u mojoj školi bilo i packi po prstima).

Nadam se da toga danas nema u školama....

samo se ti nadaj.... možda u gradovima ne ali po područnim školama ima svakakvih čuda....

Kod kuce: meni nema neke velike razlike izmedju kuta ili time-outa....ali jeste tuzno kad dijete samo tamo ide bez da ga se posalje - ko dresirani psic. Za skolu mi nije primjereno jer je to kaznjavanje naocigled ostale djece, dakle sa svrhom da ponizi.

kazne su beskorisne

Joj,ja sam kao mala stajala u kutu iza vrata svako malo i to doma,ne u školi.
I bilo mi je to pregrozno,ponižavajuće. Ponekad sam morala i klečati i slušati staroga kako mogu biti sretna jer je on u djetinjstvu morao klečati golih koljena na kukuruzu i moliti očenaše!!! :shock:
Ja prekidam lanac okrutnog i besmislenog :D i nema šanse da mi tako nešto padne na pamet kod mog djeteta.

Nikada me doma nisu kažnjavali ni na kakve načine, a u školi sam bila u kutu jednom, mislim negdje u 2-3 razredu i toga se sjećam ko da je jučer bilo.,
Odvratan je to osjećaj, a još su mi odvratniji ljudi koji toj kazni pribjegavaju.

I Time out i kut nikako nisu jednaki iako oboje spadaju pod kaznu.

Nisam ni za kakvu kaznu,a pogotovo ne za stajanje u kutu...to mi je tako hladno i mogla bi reći okrutno.
A pogotovo ne u školi :nope: .

A za vrijeme dok je dijete u kutu,mislim da je bolje s njim porazgovarati o tome što je napravilo,nego da samo stoji tamo!

Nisam ni rekla da su jednaki, nego da nema velike razlike. Za mene je time out/mirni kutak sofisticirani kut ....
Bezveze

Ja time-out ne smatram kaznom nego dobijanjem na vremenu da se dijete smiri, pa da se onda u miru može nešto riješiti ili razgovarati.
A stajanje u kutu mi je zastarjelo isto ko i kad su djeca nekad sama išla po šibu s kojom ih se tuklo i zapravo mi uopće nema razlike jel u kutu klečiš na na nečemu ili samo stojiš, stvar je superiornosti, kontrole i poniženja.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Nisam ni rekla da su jednaki, nego da nema velike razlike. Za mene je time out/mirni kutak sofisticirani kut ....
Bezveze

---

slažem se: nije vrat nego šija

odmak za smirenje ne treba ime, ako je iskreno ponašanje, ako je to način koji inače roditelj koristi da smiri sebe , dakle iskren pristup

ja se odmaknem kad "pucam", nema mi smisla nju tjerati u kut ili joj treči da ide u time-out tj. isključenje
i jedno i drugo su prisilna izolacija nje

postoji druga opcija: roditelj (ili napadnuti brat/sestra) se odmiču od "agresora"
a to je suočavanje sa posljedicom i učenje o rekaciji drugih ljudi kad su njihova prava ugrožena a istovremeno uči i kako se treba ponašati kad su vlastita prava ugrožena

Kako rekoh, bezveze mi je i jedno i drugo. Neko salje dijete u time-out da se sam smiri, neko da smiri dijete, a neko jer zeli pokazati ko je sef.

Ne mislim da je svrha kuta uvijek ponizavanje. nekad je i to dobijanje na vremenu. Nekad puka dresura....

No na nekoj skali kaznjavanja, slanje u kut mi je daleko ispod fizickog ili verbalnog zlostavljanja....

Ponavljam, ono ritualno slanje u kut u skoli je nesto sasvim drugo...magarece usi i to...cisti atavizam.

Nisam za kazne, ali sam par puta Piji naredila da sjedne na stepenicu jer je uporno tukla Doru i nije htjela poslušati.

Poslije toga smo mirno razgovarale o tome zbog čega sam se naljutila i zbog čega je bila kažnjena...

Ja sam valjda pola vremena u osnovnoj školi od 1.-4. razreda prostajala u kutu il još gore pred vratima učionice :(
Bilo mi je uvijek jako neugodno kad bi netko prolazio hodnikom i vidio me da tamo stojim.. :oops:
Mislim da takvo kažnjavanje, jer sam imala previše energije i bilo mi je dosadno sjedit mirno u klupi, nije polučilo nikakvo poboljšanje u mom ponašanju u školi već naprotiv osjećala sam se da me učiteljica etiketira kao lošiju od ostalih. Ostalo su bila 'fina' djeca, neki od njih kao 'gljive', a ja mali ološ :evil: Pogotovo jer učiteljica nikada poslije nije razgovarala samnom o mom ponašanju sa željom da ga približi svojim očekivanjima i potrebama...kokoš..

Danas, moja curica je još mala i nadam se da ću uvijek ili bar većinu puta naći hladnu glavu da rješim takve tricky situacije na neki mudar način, od kojih ste neke navele...hvala vam na idejama :love:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Nisam ni rekla da su jednaki, nego da nema velike razlike. Za mene je time out/mirni kutak sofisticirani kut ....
Bezveze

---

slažem se: nije vrat nego šija

---

Da, ta danas vrlo popularna metoda odvajanja,izoliranja, da dijete razmisli o ucinjenom je samo drugi naziv za kut.

Neki dan sam ostala :shock: , kad sam čula klinca koji ide u drugi razred kak se žali mami da je bio u kutu!?
Uistinu sam mislila da toga više nema...

Ja sam dosta puta bila u kutu i bilo me sram i poslije nisam radila stvari za koje bi me stavljali u kut ali trebalo je vremena i vremena u kutu,nemam traume zbog toga vise me strah danas sve im se da ,sve im se kupuje ,ugadja i onda samo se iskreo nadam da kod nas nece jos dugo biti ko tu u americi pucaju jedni na druge ,postaju clanovi bandi ma uzas toga se ja bojim.Tesko je naci sredinu i tesko je biti uvijek pribran,nama je jedno vrijeme time out palio sad vise ne ako pucam ja odem u wc par minutica pa se vratim na razgovor.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Nisam ni rekla da su jednaki, nego da nema velike razlike. Za mene je time out/mirni kutak sofisticirani kut ....
Bezveze

---

slažem se: nije vrat nego šija

---

Da, ta danas vrlo popularna metoda odvajanja,izoliranja, da dijete razmisli o ucinjenom je samo drugi naziv za kut.

---

i šta će povezati? da je poslijedica učinjenog kut?

Bas.... :mrgreen:

(Mislim bilo bi super kad bi kut ostao najveca kazna i posljedica za sve zivotne gluposti koje napravimo....)

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Bas.... :mrgreen:

(Mislim bilo bi super kad bi kut ostao najveca kazna i posljedica za sve zivotne gluposti koje napravimo....)

---

Stvar je u tome što se slanje u kut najčešće koristi za manje "gluposti", a ne za one životne. Meni je slanje u kut, timeout i sl. skoro pa jednako kao udaranje po guzi. I jako sam protiv takvog kažnjavanja.

Ma meni je koncept kazne inace uvijek upitan...Ali da prijetim svim i svacim - prijetim...(znam da nema efekta, ali meni bude lakse :roll: )

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Stvar je u tome što se slanje u kut najčešće koristi za manje "gluposti", a ne za one životne. Meni je slanje u kut, timeout i sl. skoro pa jednako kao udaranje po guzi. I jako sam protiv takvog kažnjavanja.

---

sve je to demostracija moći

sve dok dijete/teenovac ne shvati da može reči: neću
i počinje borba za moć

onda imaš problem, jer ako baziraš odgoj na toj moći sebe dovodiš u rat za moć kad dođe pubertet i vrijeme odcjepljivanja od roditelja i osamostaljivanja dijeteta/odraslog čovjeka

Ja nisam za kazne.
Ali nisam ni za nagrade.
Ne u smislu- danas si bila dobra i kupit ću ti Traktora Toma.

Moja starija kćer zna udariti seku (sad i mlađa udara nju) i mi je ne kažnjavamo. Niti time- outom niti nekim zabranama i sl. Prvo joj onako ozbiljno ( i glasno) kažem da nedam da tuče seku, smirim malenu i sa starijom kratko popričam.
Mislim, ona zna da je ne smije udarati, da to nije način postupanja u našem domu, samo joj iznova to svaki put ponovim.
I nedam da uzvraćaju udarac. To ponavljam, ponavljam, ponavljam... i počelo je djelovati.

Ja sam, priznajem 2,3 puta time out (sjedila na krevetu, otvorena vrata) probala u jednom periodu kad nisam znala što ću. Mislim da je time postalo još gore i nisam to napravila više nikad. I sigurno neću. Čim sam ja promijenila pristup, postalo je puno, puno bolje...
:love:

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Ja nisam za kazne.
...

Mislim, ona zna da je ne smije udarati, da to nije način postupanja u našem domu, samo joj iznova to svaki put ponovim.

---

imam jedno pitanje, ne samo za tebe nego sve koji ovdje kazu (bar deklarativno) da ne kaznjavaju uopce. pa sad, kad to kazes, a konkretno ovdje velis da ona "zna da NE SMIJE udarati", kako joj konkretno to zabranis ako ona isto tako zna da kazna ne postoji? dakle, koja je posljedica, ako to nije kazna za takvo ponasanje? ili recimo ako bi udarala sestru bez namjere da prestane kako bi joj tocno docarala to da "ne smije" bez kazne?

ja sam za nagradjivanje i kaznjavanje btw. bez toga mislim da dijete ne moze ucinkovito neke stvari povezati. ali to sam samo ja i to su samo moja djeca :love:, tako da je lako moguce da kod tebe pale neke druge metode!

Citiraj:

---

kako joj konkretno to zabranis ako ona isto tako zna da kazna ne postoji? dakle, koja je posljedica, ako to nije kazna za takvo ponasanje

---

Ne znam da li imam "razumno dijete", ali kada joj objasnim da nesto nije lijepo ponasanje, u 90% slucajeva to nece vise ponoviti.

A dok je bila manja, svejedno sam objasnjavala (cak su mi neki rekli da kako to sa njom razgovaram, kao da ima 5godina, a ne 5 mjeseci), a kada bi ponavljala neku "losu" radnju (udaranje, bacanje, neku stetu...) jednostavno sam je nakon objasnjenja udaljila iz te situacije.

Samo razgovor i razgovor...

I da..i mene i mog brata su tako roditelji odgajali i objasnjenje nam je bilo dovoljno. Nikad nismo bili kaznjeni. A cinjenica je da nismo ni imali biti za sto kaznjeni. S druge strane, nekim roditeljima je dovoljno da se dijete za vrijeme obroka samo pomakne, pa je to razlog za kaznu (onaj dokumentarac koji smo komentirali). Razlog za kaznu bi po meni bilo samo neko namjerno nanosenje boli ili stete, sa stvarno velikim posljedicama, ali takva agresivnost opet bi zahtjevala neki drugi odgojni pristup. Tako da bi i u takvim situacijama tesko posegla za kaznom.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ne znam da li imam "razumno dijete", ali kada joj objasnim da nesto nije lijepo ponasanje, u 90% slucajeva to nece vise ponoviti.

---

ne bi rekla da je stvar u tom da imas razumno dijete nego vise u tom da imas jedno dijete :mrgreen: ... ja sam takodjer imala puno vise pristupa i vremena baviti se sa svakom situacijom dok ih nije bilo cetvero oko mene, a ja sa trbuhom do zuba... tako da nama i nagrade i kazne (a najvise velika ploca u kuhinji na kojoj sve to biljezimo :) )jaaaako pomazu.

posljedice su kljucni dio odgoja. i mi puno razgovaramo, ali isto tako ne stajemo samo na tome ako se radi ili o jako ruznom ili jako lijepom ponasanju. i nagrada i kazna funkcionira nam jako dobro kao posljedica odredjenog ponasanja...u mnogo cemu primjetila sam da pristup slican onom u skoli gdje ih ocjenjuju jako dobro funkcionira. kao sto sam rekla imamo tu plocu u kuhinji i cvjetici i crne tockice ih jaaako motiviraju. 8)

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

imam jedno pitanje, ne samo za tebe nego sve koji ovdje kazu (bar deklarativno) da ne kaznjavaju uopce. pa sad, kad to kazes, a konkretno ovdje velis da ona "zna da NE SMIJE udarati", kako joj konkretno to zabranis ako ona isto tako zna da kazna ne postoji? dakle, koja je posljedica, ako to nije kazna za takvo ponasanje? ili recimo ako bi udarala sestru bez namjere da prestane kako bi joj tocno docarala to da "ne smije" bez kazne?!

---

ne kažem deklarativno, nisam licemjerna, ja ne kažnjavam

konkretno: nemoj me tući, to boolii (riječi popračene emocijama boli) !, neću!! onda se maknem i naljutim (takva mi je i faca)

to je posljedica kad nekog udariš

% slučajeva je dovoljno: nemoj ili neću

ako nekog udariš, nije poslijedica "kut", nego je poslijedica da te ta osoba neće blizu i da se ljuti na tebe

ako naučiš dijete da nakon udaraca roditelj te prisili na "kut", naučiš i da kad te roditelj ne vidi onda nema kuta - a to je put laganju i prešučivanju

ja želim otvorenu komunikaciju sa djetetom , a to ne mogu ako koristim kazne jer će moje pametno zlato odvagnuti mogućnost da je pogriješila a samim tim i da će dobiti kaznu
kao što sam ja radila

Citiraj:

---

mam jedno pitanje, ne samo za tebe nego sve koji ovdje kazu (bar deklarativno) da ne kaznjavaju uopce. pa sad, kad to kazes, a konkretno ovdje velis da ona "zna da NE SMIJE udarati", kako joj konkretno to zabranis ako ona isto tako zna da kazna ne postoji?

---

Naravno da zna da su udarci neprihvatljivi, ima skoro 4 godine i bistro je i razumno dijete. Samo joj se nekad svijest pomrači :mrgreen: . Ne, stvarno, nekad izgubi kontrolu, ja si to tako tumačim, ne zna kako se drugačije postaviti u datoj situaciji. Ona je dijete.
Najčešće je to npr. u igri s mlađom sestrom koja još ne može pratiti njezin tempo igre i ruši joj kocke dok se igraju i sl. (mlađa je 16 mj) i starija, ne uvijek, sad već jako rijetko, nju udari.

Ja joj u takvoj situaciji samo kažem da to ne želim. Ne želim udarce.
I gotovo. Nema daljnjih rasprava niti sankcija.
"Metoda" nemam.

Ja, pak, ne želim da ona niti neko dobro ponašanje poveže s nagradom. Ne želim svaki put kad nešto lijepo napravi davati čokoladu i igračke.
Ona to ni ne očekuje. Isto kao ni kaznu. Ne želim da izbjegava neka ponašanja samo zato da je ja ne kaznim pa da mi to radi iza leđa.

Ona meni sama kaže: Sad sam počupala seku. Dira mi to i to.
Onda je zagrli i "pomire" se.

Citiraj:

---

Ne znam da li imam "razumno dijete", ali kada joj objasnim da nesto nije lijepo ponasanje, u 90% slucajeva to nece vise ponoviti.

---

Ovako je bilo i kod nas nekih 2.5, 3 godine i onda nam je postavila neke nove izazove...Onda smo jedno vrijeme češće ponavljali...

Citiraj:

---

nekad izgubi kontrolu, ja si to tako tumačim, ne zna kako se drugačije postaviti u datoj situaciji

---

to se zna i desiti odrasloj osobi
često tako nešto čujem za "opravdanje" skidanja-prašina-sa-pelena

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

ne kažem deklarativno, nisam licemjerna, ja ne kažnjavam

konkretno: nemoj me tući, to boolii (riječi popračene emocijama boli) !, neću!! onda se maknem i naljutim (takva mi je i faca)

to je posljedica kad nekog udariš

% slučajeva je dovoljno: nemoj ili neću

ako nekog udariš, nije poslijedica "kut", nego je poslijedica da te ta osoba neće blizu i da se ljuti na tebe

ako naučiš dijete da nakon udaraca roditelj te prisili na "kut", naučiš i da kad te roditelj ne vidi onda nema kuta - a to je put laganju i prešučivanju

ja želim otvorenu komunikaciju sa djetetom , a to ne mogu ako koristim kazne jer će moje pametno zlato odvagnuti mogućnost da je pogriješila a samim tim i da će dobiti kaznu
kao što sam ja radila

---

Potpis! :klap:

MGrubi i ja smo postale u istp vrijeme i praktički isto rekle za ono "iza leđa"- a ja imam i praktično iskustvo - kad ona nama nikad ne prešućuje i ne stišće seki ručice iza leđa da nitko ne vidi (što znam vidjeti kod neke djece)

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Ja joj u takvoj situaciji samo kažem da to ne želim. Ne želim udarce.
I gotovo. Nema daljnjih rasprava niti sankcija.
"Metoda" nemam.

---

ok, a da u tom trenutku ne prestane nego nastavi jos zesce?

pa maknula bih je ako npr. nekog udara
ako nema kazne, ne znači da ja to dozvoljavam

da još pojasnim: ako npr, udari sestru i ne prestane, je ću malu uzeti na ruke da je smirim i obrnuto- ako mala nju čupa, razdvajam ih

Sad ispada da se moja djeca samo čupaju :mrgreen:
Ali stvarno nije tako. :)

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

pa maknula bih je ako npr. nekog udara
ako nema kazne, ne znači da ja to dozvoljavam

---

maknula bi ju, dakle ipak bi uslijedila nekakva posljedica. meni je posljedica samo vrsta kazne. dok su djeca manje, sve je to puno jednostavnije. kad po-odrastu za vece psine (nazalost vidjela sam svasta u razredu moje kceri) niti posljedica ne moze biti da dijete od 40 kila fizicki maknes. a radi bas glupost. i ZNA da mu nitko nista ne moze :/

pojasnila sam poslije, razdvojim ih, a kad npr, nekad udari mene, ne nosim je niti mičem bilo gdje već se JA maknem

gle, npr. da sam u parku i moje dijete nekog udari- ja ne mogu čekati da se to drugo dijete makne već ću ja doći do svog djeteta i pozvati ga ili maknuti na stranu i porazgovarati

ne želim se opterećivati nazivljem, ali to po meni nije kazna :?

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

gle, npr. da sam u parku i moje dijete nekog udari- ja ne mogu čekati da se to drugo dijete makne već ću ja doći do svog djeteta i pozvati ga ili maknuti na stranu i porazgovarati

ne želim se opterećivati nazivljem, ali to po meni nije kazna :?

---

dijete to ipak moze dozivjeti kao kaznu, posebno ako je inace jako privrzeno. ako se odmaknes od njega moze do taj cas dozivjeti kao odbacivanje (meni je moja S to jednom jako zamjerila, vise nego kad sam je bas kaznila). tako da je po meni bolje da se sve verbalizira: bila tebi to kazna ili ne, da ZNA je napravila nesto neprihvatljivo, da ti ZBOG toga sad ides u drugu sobu ili da se kasnije referiras na to sto se dogodilo kao nepozeljnu posljedicu (pojednostavljeno, naravno, da skuzi). a vidis, sad smo na kraju dosli do tog termina ipak, sto je nepozeljna posljedica ako ne kazna?

ja uvijek kažem njoj ako mislom da je napravila nešto ružno
ali kod nas razgovor najviše pali
ona se najviše smiri kad ja sjednem pored nje i popričam kratko zašto je to napravila

ti si pitala što bi bilo kad ne bi htjela prestati i ono gore je bio odgovor na to

ali , ponavljam, kod nas je najbitniji razgovor

a sad mislom da bi nas dvije trebale ići spavati :)

hehe, ja sam ti u drugoj vremenskoj zoni tak da nis od toga ;)

ali tebi zelim laku i ugodnu noc!

btw, kuzim sve sto si rekla, samo postoji jako velik broj situacija, a svako se dijete toliko razlikuje tak da... mislim da obje primjenjujemo ono sto nasoj djeci najbolje odgovara . :love:

meni su time-out i kut isti...s time da mi je kut posramljivacki i to mi se ne svidja.
obje metode su mi ono lose, ali ppodnosljivo lose u odnosu sa nekim drugim nasilnim metodama.