o zajednickom spavanju

kak sam se ja nacitala o tome kaj antropolozi pricaju o dojenju (mi ljudi bi se trebali ugledati na majmune, nosit non stop bebu sa sobom i pristekat svaki put kad trazi bla bla)

sad mi je u ruke dosla knjiga di se objasnjava da je izbacivanje bebe iz roditeljskog kreveta stvar mode koja je krenula u dijelu amerike, u kanadi i europi oko 1900. godine i dio ljudi ju je opako popusio i prihvatio

ak malo bolje gledate ostale sisavce jedino covjek izbacuje svoju bebu od sebe u odvojeni lezaj, cesto cak i u odvojenu prostoriju, jedino covjek od svih sisavaca pokusava bebi uvaliti raspored hranjenja

ono kaj moram priznati je da kad smo tek dobili sebastiana nisam bila toliko samouvjerena kao mama i dala znala sam poslusati "savijete" koji su mi prilicno znali poljuljat samopouzdanje i trebalo je dok se nisam sredila i pocela slusati jedino vlastite instinkte

trenuntno doma imamo raspravu jer ja zelim krenuti u kupovanje djecije sobe. samo mu zelim dati sansu da se igra sam ako to zeli a ne da je primoran igrati se u dnevnoj sobi di se non stop mora sa psima i mackama otimati za svoje igracke. takodjer mu samo zelim dati sansu da ako zeli sjesti ili cak leci na svoj krevet to i moze. mats je zbog toga dozivio takvu paniku, i ponasa se ko da sebastiana zelim izbaciti iz kreveta. objasnjavao mi je da je sebastian jos premali da spava sam i da je spretnije da je jos s nama i slicno. on je taj namjestaj i opremanje sebastianove sobe dozivio kao neprijatelja i ne znam sto da radim.

ili pricekas dok i mats to ne probavi...

ili krenes s malim stolicem, stolcicima i policom/kutijom/necim za igracke, slikama na zidu...

krevet ne mora biti prva stvar u sobi ;):D

ne znam kako ces s muzem rijesit stvari, samo da ti kazem da moji klinci idu zamnom bez obzira sta imaju divno sredjenu sobu. oni dovuku svoj stolic i stolice u kuhinju ili dnevnu sobu, ovisno gdje su mama ili tata i onda se tamo igraju, crtaju, whatever.
ponekad se Andrija ode igrati u sobu ako ne zeli da mu Lovro cacka. al to je dosta rijetko.
osobno mislim da ti soba realno jos ne treba. mozda da pricekas jos godinu dana, pa da onda i on ide s vama birati krevet i ostale stvari?

Za cetiri mjeseca dolazi nam jos jedna bebica, tako da cu uskoro Editu morat premjestit u njenu sobu. Sad zasad smo napravili sobu za igru bez krevetica, a za mjesec-dva planiramo Editu odvojit :cry:
Meni se vec sad place, ali... :/ Ipak ce za cetiri mjeseca dobiti bracu :mrgreen:

snorki, upravo je braco razlog da Edi ne dobije svoju sobu - osjećat će se odbačenom i mislit će da ju je braco "istjerao".
Skupite se sve četvoro i ... super!

Snorki, potpisujem Apricot....zamisli kako će se Edita osjećati....ja isto planiram imati još jednog bebača uskoro ali ne mogu ni zamisliti kako bi se Niko osjećao kad bi spavao u drugoj sobi, još je on veliki pa bi mu možda mogla i objasniti (ma bi vraga :D ) ali kako ćeš ti Editi objasniti zašto ona ne spava sa vama, a braco spava....i povrh svega još ona početnička ljubomora koju će odvojeno spavanje samo pojačati....
ili se ja možda petljam tamo gdje mi nije mjesto :/ :/ , ne zamjeri!

Mi smo svi u istoj sobi, i po našem iskustvu, a i nekih frendova, djeca kada su mala vole jako blizinu roditelja. Mi nemamo sobu viška, ali se nadamo da ćemo ju "nabaviti" do škole.
Frano spava u krevetu odmah do mene, a Katrina je samnom. I mene malo muči što če biti kada ona malo naraste, jer za još jedan krevet nemamo mjesta.

ma mi imamo dovoljno prostora

dodatni veliki problem je matsovo bjesomucno kupovanje igracaka za sebastiana. zapravo, on je specijalizirao playmobil i skuplja mu serije gusari i vitezi a to zapravo znaci da imamo dvokrilni ormar zapunjen kutijama neotvorenog playmobil-a.

ja kupujem lego kad natrcim na rasprodajama a tu je i odjeca a to je jos jedan dvokrilni ormar

dodatni veliki problem mi predstavlja to sto dnevna soba ima drveni pod a imam hendikepiranog macka (i fizicki i mentalno) koj vrlo cesto pisa di stigne i nonstop perem i pod i igracke jer ovaj ne bira di ce se isprazniti

samo sam htjela sebastianu dat sansu da ima svoj kutak, ne pada mi na pamet da ja radim separaciju, to ce on napravit sam, ali zelim mu dati sansu da radi sto hoce, i ako zeli da smije bit odvojen od nas kad to zeli

mislim da matsova panika da cu izbacit sebastiana potice iz njegovog djetinjstva i odvojenog spavanja. njegova je stara sva ponosna kak ga je moga od vrlo rane dobi ostavit po 12-13 sati u krevetu :/ da ga ni ne nahrani ni ne presvuce a rodjen je kao izrazito sitna beba i jezivo je izgubio na kilazi (imao je 2200gr kad je sletio s porodjajne tezine) i mislim da je zapravo bio vise gladan nego sit i da je bio vrlo zapusten pa valjda ima paniku da se to ne dogodi sebastianu

Stray, F ima 'službeno' svoju sobu, s krevetićem i ostalim pomagalima.

U tom krevetiću odsanja dnevne snove, igra se i tamo i u dnevnom boravku.

U našoj sobi također ima krevetić, spava malo u njemu, malo s nama u krevetu, ovisno kakvog je raspoloženja. Kada se noću budi zbog zubića, boljki, nesanica, whatever, uvijek završi između nas, primazi se uz moj vrat i tako spava do jutra.

Prvih mjeseci spavao je s nama. I nije me bilo strah, znali smo zaspati i dojeći...
I službeno sam odlučila okretati glavom na sva 'upozorenja' o zajedničkom spavanju (mislim na ISTI krevet, a ne samo na sobu).
Držim se savjeta o sigurnom spavanju i problema nema.
Ni muž ni ja se nikada nismo bunili, pa ne znam zašto je ostatku svijeta uglavnom grozno zašto mali ne spava u 'svojoj' sobi i zašto ima dva krevetića.

A ima dva zato jer sam htjela da je uz mene, a krevetić iz njegove sobe je prevelik da ga uguram uz naš krevet. ;)

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

snorki, upravo je braco razlog da Edi ne dobije svoju sobu - osjećat će se odbačenom i mislit će da ju je braco "istjerao".
Skupite se sve četvoro i ... super!

---

Bojim se da ce braco Sami (tako ce se zvati, ako mi ne dune pa se ne predomislim :mrgreen: ) buditi Editu, koja ponekad i prespava noc u komadu. A mislila sam da MM predje sa Edi u drugu sobu, a ja da spavam sa Samijem. :?
Ono sto cu sigurno uraditi tipa njihovog odgoja, jeste da cu cim prije i Samija prebaciti sa Editom u zajednicku sobu. I tako neka odrastaju.
Bas kao ja i koj brat, izmedju kojih je razlika manja nego sto ce biti izmedju Edite i Samija. :love:

bokić stray :*

da se i ja malo prisjetim... :mrgreen:

kikica je spavala u mom krevetu mjesecima, iako je imala svoj kinderbet. tamo sam ju nastojala staviti tijekom dana.

kad je zajedničko spavanje postalo malo prenaporno, stavila sam kinderbet tik do svog kreveta, i onda smo se držale za ruke i "pričale" :mrgreen: dok nismo zaspale. kad je kindač postao premali, dovukla sam polukauč :lol: :lol: ... s neke njene 4 godine sam taj polukauč opet odvukla :? u njenu sobu (ko da sam švarceneger :lol: ), i nastojala da ona tamo spava.

naravno, mamin krevet je i dan danas NAJBOLJE mjesto za spavanje ;) :mrgreen: . navečer se najbolje u njemu ugrijati i pomaziti, a kad je škola ujutro - sat zvoni pola sata ranije da bi se opet uvukla u njega...