kak sam se ja nacitala o tome kaj antropolozi pricaju o dojenju (mi ljudi bi se trebali ugledati na majmune, nosit non stop bebu sa sobom i pristekat svaki put kad trazi bla bla)
sad mi je u ruke dosla knjiga di se objasnjava da je izbacivanje bebe iz roditeljskog kreveta stvar mode koja je krenula u dijelu amerike, u kanadi i europi oko 1900. godine i dio ljudi ju je opako popusio i prihvatio
ak malo bolje gledate ostale sisavce jedino covjek izbacuje svoju bebu od sebe u odvojeni lezaj, cesto cak i u odvojenu prostoriju, jedino covjek od svih sisavaca pokusava bebi uvaliti raspored hranjenja
ono kaj moram priznati je da kad smo tek dobili sebastiana nisam bila toliko samouvjerena kao mama i dala znala sam poslusati "savijete" koji su mi prilicno znali poljuljat samopouzdanje i trebalo je dok se nisam sredila i pocela slusati jedino vlastite instinkte
trenuntno doma imamo raspravu jer ja zelim krenuti u kupovanje djecije sobe. samo mu zelim dati sansu da se igra sam ako to zeli a ne da je primoran igrati se u dnevnoj sobi di se non stop mora sa psima i mackama otimati za svoje igracke. takodjer mu samo zelim dati sansu da ako zeli sjesti ili cak leci na svoj krevet to i moze. mats je zbog toga dozivio takvu paniku, i ponasa se ko da sebastiana zelim izbaciti iz kreveta. objasnjavao mi je da je sebastian jos premali da spava sam i da je spretnije da je jos s nama i slicno. on je taj namjestaj i opremanje sebastianove sobe dozivio kao neprijatelja i ne znam sto da radim.
