Rođenje Luke – žabice

Luka je drugo dijete. Prva trudnoća je bila u redu, ali porod (Merkur) je bio prestrašan, inducirani porod, drip, dijelić posteljice ostao, skoro dobila sepsu, operirali me ponovno 3 h nakon poroda i tek drugi dan, još omamljena donijeli su mi kćer - iskreno - apsolutno nikakvih osjećaja nisam imala. Možda jedino tuga, teret .... Dojenje? Ni 1 minutu.

Druga trudnoća nakon 10 godina, prekrasna, nikakvih tegoba, razmišljala sam samo – to mora biti prirodan porod. Odlučila sam se za Rijeku – porod u vodi i imala sam podršku mm. Pošto smo iz okolice Samobora – ljudi iz okoline su jedino bili jako skeptični – pa kako ćete znati kada treba krenuti? – Da lik ćete stići, što ako ??? Ja sam uvijek bila mirna – u dubini srca znala sam i osjećala da će sve biti u redu. Termin je bio 23.08.07., termin prošao, a nikakvih naznaka, ja sam i dalje bila mirna, nekih 11 dana poslije termina bilo mi je više dosta nositi mojih 27 kg viška (trbuh je bio OGROMAN – doktor je bio u strahu da nešto nije u redu – a ja i dalje znam – SVE je u redu) i odem u Vinogradsku. Kaže doktor – otvorena sam, mogu ostati i da mi papir na kojem piše – upućuje se za drip. Kako da ne, malo sutra?!!!
Odemo doma, najedem se, otuširam, odspavam sat-dva i mm, kćer i ja krećemo za RI.
Osjećam se super, puna pozitivne energije i želje da rodim u vodi i vidim našeg Kvrga (to mu je bio nadimak dok je bio u utrobi). Stigavši prikljućuju me na EEG (valjda se to tako zove) i zamjećuju se trudovi koje ja ne osjećam. Nakon pola h počinjem osjećati ali lagano. Vode me u rađaonu i tu predajem plan poroda i sve prođe OK, u slučaju komplikacija pristajem na medicinske zahvate – ali – Kakve komplikacije? Neće ih biti!
Trudovi su bili sasvim čudesni, bila sam sasvim prisebna i između svakog sam odspavala i osjećala se kao na nekom sedmom nebu, totalno blaenstvo, prekrasno. Jedino su mi rekli da je beba zauzela položaj u kojem ne bi smjela roditi do kraja u vodi – okrenula je tijelo na drugu stranu – ne naopako već samo leđa .... tako da kad bude već skoro vani – morat ću na stol. Kad su počeli malo žešći – upadam u bazen! Da – dok se bazen punio bila sam na lopti i sama u sobi – i primjetim ja da ta voda ide u bazenu ide i ide i da će gotovo preliti rub i onakva ogromna sa trudovima bauljam po hodniku i tražim nekog, sretnem doktora a on nije znao jel da se smije ili ljuti – Pa neće voda nikud, vratite se unutrašta vam je, ne smijete šetati? – Mislim si pa što sad, ne zna on šta ja sve mogu! U bazenu sam bila sat i pol otprilike i kad sam izašla – na stolu 5 min i evo ga – rodio se Luka. 4 kg i 55 cm. Nakon što su ga malo obrisali dali su mi ga i odma je malo cicnuo i gledao me svojim okicama, neki kažu beba ne vidi kad se rodi. Mene je Luka gledao u oči – i nije gledao prazno, mutno, omamljen lijekovima (jer ih nisam primila!) – gledao me gotovo bistro. To je bio prekrasan, trenutak pun čarolije. Preponosna sam na sebe i njega što smo cijeli porođaj odradili sami, rodila sam ga u tišini i znam da sam mu time priredila najbolji doček na ovaj svijet. A to se sve vidi i sada na njemu. Isključivo je dojena beba, otvoren je prema svim ljudima, bistrog pogleda, a radost i znatiželja mu zrači iz lica. Totalni je pozitivac.
Ja sam zahvalna Bogu za to a naravno i KB Rijeka koji omogućuju tako nešto rodiljama, moram i spomenut da je u bolnici rooming IN – 24 h sa djetetom i da svako malo dođe sestra koja pomaže savjetima oko dojenja. Svaka čast bolnici. Presretna sam. I za kraj onih 27 kg – 22 kg je otišlo za 3 – 4 mjeseca – sve dojenjem jer jedem i dalje ko da sam trudna, ostalo mi taman 5 kg koji mi trebaju da izgledam ženstveno – jer sam zatrudnila sa 52 kg – a visoka 167 cm – to je bilo premršavo.

:heart:

Divna priča, čestitam na Luki :heart:

:heart: koje samopouzdanje! :heart:

Puno hvala, mislim da to svaka žena može, samo treba slušati svoje srce i unutarnji glas. Medicina je od porođaja napravila problem a zapravo je to divan trenutak.

krasna priča,baš ju je lijepo bilo čitati :heart:

čestitam na porodu kakav si željela :heart:

čestitam :heart: stvarno si mama puna samopouzdanja , upravo onako kako i treba biti

Drago mi je da je da je sve bilo kako si željela. Priča je prekrasna :heart: