"Mama, zašto sam rođen u Vž?"
Sven se rodio pred Badnjak u OB VŽ i evo ja odlučila prepisati našu priču koju sam na papir stavila još u rodilištu... znam koliko su meni priče pomogle da se odlučim za rodilište u kojem bih voljela roditi svog drugog sina, pa možda i moja priča pomogne nekome da lakše donese svoju odluku :)
Ivor se konačno vratio iz bolnice nakon 5-dnevnog boravka. Rota virus ga je totalno iscrpio, ali najvažnije je da je doma. Cijelo popodne provodimo zajedno, igramo se, nismo se vidjeli 5 dana jer je bio u Zaraznoj pa su mi savjetovali da ne idem k njemu kako ne bih još nešto pokupila. Hvala još jednom bakama i dedama što su uskakali kad je trebalo da malo rasterete MM i da mališa ne bude sam.
Kontrakcije su stalno lagano prisutne i ja imam jaki osjećaj da bi večeras ili noćas mogli krenuti u Vž. Ivor je zaspao, a ja se pokušavam koncentrirati da vidim jesam li sve spremila u torbu. Oko 23h idem u krevet odspavati još koji sat ako ću moći. U 1 ujutro me probudi još jedna kontrakcija. Gledam na sat i mjerim. Svakih 7-8 min i traje oko 30 sek. Vani je debeli minus, voljela bih da izdržim do jutra da ne moramo krenuti u noć po ovoj zimi, ali ipak budim MM. To je to, moramo stići do VŽ, nije za čekati. Zovem starce da dođu čuvati Ivora i oko 2 sata krećemo.
U 3.10 zvonimo na vrata bolnice. Sve je mirno. Nije dežuran moj doktor, provjeravam sa sestrom "tko je?". Nepoznati su mi obojica. Nakon što mi je sestra upisala tehnikalije i otvorila "karton", dolazi dr. M. Probudili smo ga, vidim mu na faci da je sav smežuran. Pregled bolan (svi su bolni nakon moje nježne doktorice i dr. J), ali kratkotrajan. Otvorena 5cm! Super! Ići će to brzo.
Sestra me vodi na 1. kat gdje me čeka vrlo ljubazna primalja. Zamoljena sam da malo pričekam jer baš imaju jedan porod u tijeku. Ostajem sama u sobi, nema gužve što je dobro. Osvrćem se uokolo-sve je vrlo uredno i čisto, skužim WC i tuš.
Dolazi ona ista sestra, obrije me i daje klizmu. Raspitujem se o dežurnom doktoru. Sestra me pita jesam li napomenula doktoru da želim porod na stolčiću pa po tome vidim da su pročitali moj plan poroda. Hm, zar sam trebala? :/
Malo me obeshrabruje saznanje da dežurni doktor nije ljubitelj stolčića. Raspitujem se za drugoga, ali sestra je vrlo rezervirana i kaže da što se njih tiče nema problema ukoliko je s bebom sve ok, ali da je doktor taj koji mora potpisati porod. Ostavlja me samu, već je 4.00h. Nakon nekoliko min ponovno dolazi i kaže kako doktor za sada nema ništa protiv stolčića! To je već bolje-mislim si-ima šanse!
Obavila sam WC i malo dulje bila pod tušem jer još uvijek nema nikoga u sobi pa koristim priliku. Trudovi su cijelo vrijeme na cca 5min i već dosta intenzivni. Konačno zovu MM i oko 5h nas smještaju u veliku sobu sa krevetom na kojem je jastuk za dojenje, poviše kreveta 3 lopte za fitness, pored kreveta s jedne strane krevetić za bebu... vaga... sve potrebno.
Sestra me prikopčava na CTG, spušta mi loptu i nudi mi Spasmex ili Apaurin. Za sada mi nije potrebno. Ostavljaju nas ponovno same... MM i ja se divimo komfortu koji imamo, slikamo se... :mrgreen:
Njišem se na lopti, prodisujem trudove koji su sve bolniji. Penjem se malo na krevet da vidim jel će mi biti lakše. Trudovi se pojačavaju... Osjećam da moram na WC isprazniti mjehur pa MM zove sestru da me otprati do Wc-a. Vraćam se u sobu. Opet smo sami. Sad me već dosta boli tako da nisam ni skužila da su se primalje zamijenile i da je došla smjena u 7 ujutro. MM mi kaže kako su donijele stolčić! Bolovi su već tako jaki da mi ništa nije važno, ali vidim da se ipak sve odvija onako kako smo htjeli. Primalja V. koja je došla nova, kaže MM da mi pomogne da sjednem na stolčić. Malo me brine što vodenjak još nije pukao. Sjedim na stolčiću, MM me pridržava iza leđa, hvata me još jedan jaki trud i pljas! Velika količina vode je pljusnula na strunjaču ispod mene. MM sav sretan jer je znao da ne želimo da ga prokinu i da je ovo najbolja moguća varijanta.
U silnim bolovima vidim samo da su uz V. u sobi još dvije mlađe primalje. V. se spušta na koljena ispred mene kako bi dočekala Svena, a druga primalja mi je s lijeve strane i drži me za ruku. MM me drži za leđa, dva jaka truda, dva jaka vriska i osjetim glavicu kako izlazi. Sad mi je već nekako lakše iako još nije gotovo. Osjećam topli oblog, druga primalja polijeva međicu uljem. Primalja V. polako masira i glavica lagano izlazi van. Neopisiv osjećaj olakšanja, više me uopće ne boli tako jako i znam da je kraj blizu. Glavica je vani, a ubrzo i ostatak tijela. Gotovo!
Bacam pogled na Svena koji je sav plav, ali prekrasan. Pupkovina je prerezana i uzimaju krv za MS. I to je riješeno. Primalja V. me zamoli da se popnem na krevet kako bi izvadili posteljicu. Dobivam oksitocin u ruku i to je ujedno jedino od lijekova što sam primila. Posteljica je i dalje dosta visoko i ne izlazi. Primalja V. savjetuje da ispraznimo mjehur kateterom jer možda to priječi put posteljici da izađe. Pristajem iako se bojim katetera ko samog vraga. Kod 1. poroda su mi oštetili sluznicu kad su ga vadili i trebalo mi je jako dugo da se od toga oporavim.
Nedugo nakon toga, posteljica je vani, V. pregledava-cijela je! Nisam popucala! MM slika Svena koji se već nalazi u krevetiću pored mene zamotan u dekicu. Težak je 3430gr, dugačak 50cm, apgar 10/10. Savršenstvo u malom! :heart:
Dežurni doktor dolazi na vrata sobe kako bi provjerio jel sve ok na što mu primalja V. odgovara kako je tu sve u redu i da može ići dalje. Presretna sam što nije bilo nikakvih intervencija, osjećam se kao da nisam rodila prije koju minutu. Ostavljaju nas opet same i konačno mi se Sven nalazi na prsima.
Još uvijek ne vjerujem da je sve tako lijepo završilo, toliko prirodno, mirno i staloženo. Upravo onako kako smo željeli i kako mora biti.
Vrlo sam ponosna na sebe i MM jer smo ustrajali u našem naumu da dođemo u Vž i za nagradu dobili porod koji ćemo pamtiti cijeli život. Ivor je rođen na Sv. Duhu u ZG, a ja jedva čekam dan kada će me Sven pitati: "Mama, zašto sam ja rođen u VŽ?", pa da mu s veseljem mogu ispričati barem dio ove priče. Stvari će mu odmah biti jasnije 8)
