Privikavanje bebe na čuvalicu

Ispričavam se ako već postoji tema.
Radi se o mojoj sestrični i njenom 11mjesečnom sinu. Ona se vraća na posao u travnju i našla je dobru tetu čuvalicu, ali problem je u tome što maleni ne zna zaspati bez sise. Dosad se nisu odvajali. Danas je čuvalica pokušala uspavati maloga noseći ga, i davala mu je bočicu sa izdojenim mlijekom, ali on je urlao sat vremena i napokon su odustali. Moja sestrična ne može i ne želi ostati na porodiljnom dulje od godinu dana, dakle mora naučiti malenog da provodi vrijeme i sa drugim ljudima (uspavljivanje je osnovni problem). Postoji li neki način koji je manje traumatičan za sve uključene, ili će maleni morati otplakati svoje?

Moj mali sisavac isto nije znao zaspati drugačije nego na sisi.
Prvih dana s tetom čuvalicom je cendrao kad je bio pospan, ona ga je nosila pa bi joj zaspao na ramenu i prva dva-tri dana spavao na njoj jer bi se probudio čim ga spusti. No vrlo brzo su njih dvoje našli svoj modus uspavljivanja u kolicima. Njoj dan danas tako spava iako mu noge dooobrano vise, ali ne pristaje na drugo.
Isto tako je u jaslicama u početku plakao i uspijevao odspavati jedva 15 minuta i to držeći tetu za ruku, da bi nakon nekog vremena samo legao u kinderbet i zaspao bez ikakvih problema. Meni je još godinu dana nakon toga bilo :shock: takvo njegovo samouspavljivanje jer to doma nije prolazilo ni pod razno.
Bit je u tome da djeca vrlo brzo nauče razlikovati rutinu u ovisnosti o tome tko ih čuva i takvu usvoje. Vrtićka rutina, rutina s tetom čuvalicom, rutina doma-kod nas su vrlo različite (govorim o spavanju) i bez problema se prebacuje iz jedne u drugu.

i moj je prije zaspivao iskljucivo na cici., ali sam znala da pocinjem raditi i kada tako da sam iz nuzde mjesec dana prije pocela sa odvikavanjem od tog tretmana i sa dojenjem krenula onim ritmom kojim ce dojiti kada ja pocnem raditi ( u nasem slucaju je to ujutro i prije spavanja navecer ). Malenom je trebalo neko vrijeme da se navikne i sada nema problema.

Bolje da ga ona sama navinkne zaspati bez cike i da bude tada s njim, nego da ga da cuvalici da ga uspavljuje pa ce imati dvostruki sok; nema cike i nema mame :cry:

hvala :love:
mene zanima postoji li neka metoda (samoj sebi :roll: ) da se izbjegne dugotrajno plakanje ili je cry-out nužan? Moj savjet je bio da izađe u šetnju dok čuvalica pokušava maloga uspavati, da se barem ona ne uzrujava... ma sve mi je to grozno, a znam i da se ona muči, a i bebonja, pa ako netko ima savjet, plizzzz...

Mihael ako sam ja doma zaspiva na cici...rijetko al zna se dogodit da zaspe na ramenu...

kad ej kod moje mame ako nema mene...dovoljno mu je da ga ona podigne i on se smjesti na njoj i zaspe...

već će se prilagodit... :*

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

i moj je prije zaspivao iskljucivo na cici., ali sam znala da pocinjem raditi i kada tako da sam iz nuzde mjesec dana prije pocela sa odvikavanjem od tog tretmana i sa dojenjem krenula onim ritmom kojim ce dojiti kada ja pocnem raditi ( u nasem slucaju je to ujutro i prije spavanja navecer ). Malenom je trebalo neko vrijeme da se navikne i sada nema problema.

Bolje da ga ona sama navinkne zaspati bez cike i da bude tada s njim, nego da ga da cuvalici da ga uspavljuje pa ce imati dvostruki sok; nema cike i nema mame :cry:

---

Ja se s ovim ne bih složila. I Tin se uspavljivao samo na cici, zapravo, za dnevno spavanje se još uvijek, kad sam ja doma, uspavljuje samo tako. Sigurna sam da ima izuzetaka, ali vjerujem da većina djece brzo shvati što tko ima i nauči se uspavati na različite načine.

Tin se s prvom čuvalicom u početku uspavljivao kroz šetnju, kasnije kroz maženje po glavi i nogicama. Sad smo imali privikavanje na novu čuvalicu, kako kolica vec dugo nemamo, setnja nije bila opcija. Prvi dan jednostavno nije htio zaspati već se stalno ustajao, ali vec drugi je bilo lakse, a sad joj zaspi u roku 5 minuta. Ona ga uspavljuje pričom "što smo danas radili i što ćemo raditi kad se Tin odmori". Mislim da nema potrebe za izdojenim mlijekom, ne uspavljuje mlijeko. Možda ga to i dodatno "razbudi" jer ga još više podsjeća na mamu. I obično kažu da je bolje da mama uopće nije u kući, da dijete zna da je mama blizu, a mislim da će i čuvalica biti opuštenija.

Također, mislim da to nije cry-out. Neće čuvalica pustiti dijete da plače dok ne zaspi već će biti uz njega, tješiti ga i maziti.

Ja sam slušala svakake priče o prevelikoj vezanosti mene i T, on je u prvoj godini života jednom bio odvojen od mene i tate i to doslovno na 15 minuta pa se priviknuo na čuvalice bez problema. Priviknut će se oni :love: Sestrična vjerojatno malo teže nego maleni, ali hoće ;)

moja starija se meni preko 2 godine uspavljivala na cici, ali samo ako sam ja kod kuće - ako mene nije bilo, zaspala bi u svom krevetiću :shock: , uz malo maženja - uglavnom bez ikakvih problema (samo joj je prvih par dana trebalo malo duže da zaspi)
ako sam ja bila kod kuće i netko drugi bi je probao uspavati (pa čak i MM) - to je bilo prestrašno za slušati koliko je urlala sve dok ja ne bi došla :roll:

tako da mi nismo imali period učenja uspavljivanja dok sam još bila na porodiljnom - to je bilo nemoguće - nego sam jednostavno morala početi raditi i taj dan ju je uspavljivala moja mama - zaspala joj je kad se umorila, uz mrvicu cendranja, ali nikako urlanja kakvo smo slušali kad sam ja bila kod kuće a pokušao ju je uspavati netko drugi

neva sutra puni 13 mjeseci, a od ponedjeljka se ja vraćam na posao. pokušali smo s jaslicama, vrištala je neutješno i nakon par dana sam odustala. ovaj cijeli tjedan uhodavamo se s čuvalicom (nije teta nego cura) i ne mogu se baš pohvaliti. čuvalica je mlada, nikada nije radila s djecom ali meni to nije bilo presudno. činila mi se ok i stvarno mislim da bi to moglo funkcionirati. ali, neva ne misli tako...ili, barem za sada :/
jedan dan je bilo sve ok i to je jedini put da ju je uspjela uspavati. nakon tog dana plače kad je vidi, pa se malo smiri, pa opet plače, pa se smiri kad odu van. vani je neko vrijeme ok ali neva opet počne neutješno plakati. kad se vrate doma i kad je već svlada umor nastaje totalna tuliona. uglavnom ona plače. cura je strpljiva, pokušava je utješiti, kad je frka uletiti mm (radi doma), a kad je frka onda zovu mene pa ja uletim.

što me zapravo muči? je li to rekacija baš na ovu čuvalicu ili je to rekacija na čuvalicu općenito?
nemam dojam da joj fali cica (od rođenja nije neka cicoovisnica za razliku od lade), doma je, ide u prakove u koje je išla sa mnom, tata je blizu i ona to zna. čini mi se da smo dosta vremena provele s čuvalicom zajedno, nisam je odjednom ostavila s njom...
danas me čuvalica zvala da dođem doma jer je neva bila neutješna i odbijala je uopće biti u njezinom naručju. to sve nakon što je tjedan dana provela s njom cca 6 sati (od toga bi samo s njom bila najviše 3 sata). jednostavno nema napretka.
već sam odlučila da ću ostati na neplaćenom porodiljnom ako ovo ne bude funkcioniralo, ali nije baš da to žarko želim.


kakva su vaša iskustva? koliko je vašim klincima trebalo da prihvate neku novu osobu? jesu li burno reagirali?

Mi smo imali dvije čuvalice i sa svakom je prvo proveo tri dana. Planirali smo dulje, ali u oba slučaja je došlo do nepredviđenih okolnosti, no bilo je sasvim dovoljno. Prvi dan je bila zajednička šetnja pri kojoj sam se ja udaljila na pola sata, drugi bi one stigle, bili bi malo zajedno doma i zatim bi njih dvoje otišlo van, a treći bi se još vratile nazad, malo igrale i stavile ga spavati. Obje su bile jako mlade i T. su se svidjele na prvi pogled, a s obje dugoročno imamo jako dobro iskustvo, naročito sa sadašnjom.

Možda joj baš ova ne leži, mislim da bih ja na tvom mjestu probala neku drugu. Kako sam gore napisala, T. nikad nije bio bez ili mene ili tate osim te jedne situacije od 15 minuta, moji su se zaklinjali da ga nikad nećemo moći pustiti samog, da smo ga upropastili, blabla, a stvarno je sve prošlo puno bolje nego što sam se nadala. T. inače voli mlade cure, odmah im se nabacuje, tako da je možda i to pomoglo. I iako je dosta otvoren, nije sa svima druželjubiv, ima, i imao je naročito u to doba, čitav niz ljudi na koje bi odmah počeo plakat (obje none, muškarci s bradom, mlađi muškarci kao moj brat...) Možda da probate s muškom čuvalicom, u mojoj okolini često male curice bolje reagiraju na odrasle muškarce.
A možda joj je baš nešto - novi zubić, početak neke prehlade... plus, ipak je već imala mali šok s jaslicama.

I još da te probam utješiti - mi smo oba puta imali pehove... prvi put nam je u dva tjedna što smo imali za adaptaciju otkazala prvo jedna nakon 4 dana, a onda druga nakon tri... Drugi put smo imali tjedan dana pa je A. koja ga čuva završila u gipsu i isto smo sve odrađivali zbrda-zdola... i opet je sve ispalo odlično, bolju "tetu" od A. ne bismo nikad mogli naći.

Citiraj:

---

pinocchio prvotno napisa

kakva su vaša iskustva? koliko je vašim klincima trebalo da prihvate neku novu osobu? jesu li burno reagirali?

---

Moja starija je tri tjedna vrištala za nama kad smo išli raditi.
S njom, već 4-ogodišnjakinjom, i dalje teme po pitanju plača otvaram.

A mlađa totalno druga priča.
Sa čuvalicom se odlično snašla, kuc kuc i jaslice zasad prolaze ok.

Tako da...ko što se kaže- ovisi, nema pravila.

Znam da neke čuvalice šeću klince u kolicima i tako zaspu bez problema.

Nadam se da će se malena uskoro prilagoditi :love: :*

nama uspavljivanje nije jedini problem već općenito prihvaćanje. na momente je sve super (kad se ja motam po kući, npr.),a na momente je ne može vidjeti.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

A možda joj je baš nešto - novi zubić, početak neke prehlade... plus, ipak je već imala mali šok s jaslicama.

---

to svakako. prehlada je taman krenula prije 2 dana, ali ne znam jel' posljedica ili uzrok. bojim se da je ovo prvo.

Moj definitivno voli svoju tetu br. 2 - prica o njoj preko vikenda, o njenom cucku, mase mi pa-pa i ode s njom... ak je slucajno sretnemo u parku, trci joj u zagrljaj :love:
A opet, nekad ima jutra kad bi najradije ostao sa mnom i place cim ga ona uzme u narucje.
Prestane to za 30 sekundi, al dijete jasno izrazi svoj stav.
I to je ok :)

Prvoj je isao 2 dana u tjednu i urlao je svih 6 mjeseci koliko je isao, kod ostavljanja i kad bi dosla po njega.
Tada je imao samo godinu dana i ja nikako da se pomirim da idem na posao. Trebalo mi je jedno 3 mjeseca.
Nakon toga je prestao urlat kad dolazim po njega. Ali su rastanci i dalje bili traumaticni.

Nije na odmet rec da mi je ta druga teta sjela od prve, dok prva...
Pa, imala sam puno povjerenje u nju i znamo se godinama, odlicna je dadilja, mm je bio odusevljen s njom.
A meni kao osoba jednostavno nije "sjela", jos od prije neg je K. pocela cuvati. Ne toliko njene metode jer je radila kako se dogovorimo, nego bas licnost.

evo i mi se "privikavamo" već 6 dan i vrlo malo se promijenilo od početka :/

M. je mamo&cicoljubac i velika maza. Kako isto voli mlade cure, takvu smo mu i našli čuvalicu, zbilja mlada simpatična, odgovorna mlada studentica pedagogije koja se s njim totalno zaigra.

Ali

kad ja izađem iz stana nastane totalna histerija. On neutješno plače cijelo vrijeme. Kad ona izađe s njim u šetnju (bilo s kolicima ili biciklićem), bilo da je sit ili gladan, on PLAČE cijelo vrijeme.

Inače kad ju vidi sretan je i ide joj u krilo, da joj da ga ljubi (što ne da ni tati), igraju se lijepo.
Ali strašno je kako to izgleda kad ja odlazim, odljepljujem ga sa sebe, pokušavam se kratko oprostiti ali on mi grčevito visi na nogama i plače :cry:

Drugi problem (doduše manji) je taj što on zadnjih mjesec i pol praktički ništa ne jede osim cice. Tak da ga ona ne može ni nahraniti kak spada pa uspavati kad me nema i sl.

Imamo još 3 dana i onda ja počinjem raditi :/

Ne znam što raditi?

Da li da češće odlazim na kratko pa da se ne istraumatizira dugim plakanjem ili da jednostavno odem i nema me 2 sata (dok on vjerojatno plače :/ )

Uh

Citiraj:

---

Majuška prvotno napisa

Ali strašno je kako to izgleda kad ja odlazim, odljepljujem ga sa sebe, pokušavam se kratko oprostiti ali on mi grčevito visi na nogama i plače :cry:

Drugi problem (doduše manji) je taj što on zadnjih mjesec i pol praktički ništa ne jede osim cice. Tak da ga ona ne može ni nahraniti kak spada pa uspavati kad me nema i sl.

Imamo još 3 dana i onda ja počinjem raditi :/

Ne znam što raditi?

Da li da češće odlazim na kratko pa da se ne istraumatizira dugim plakanjem ili da jednostavno odem i nema me 2 sata (dok on vjerojatno plače :/ )

---

Obično se savjetuje kratko razdvajanje pa sve duže... Na početku izađeš doslovno na 3 minute, kažeš mu da ćeš ti sad otići i da ćeš se vratiti nazad... pa se vratiš i ponoviš da si otišla, ali se i vratila. Ponavljam se, ali mislim da je dosta bitno da naglasiš to da ćeš se ti uvijek vratiti. Zatim razdvajanje produžuješ... Rastanci su i nama izgledali ovako kako opisuješ, ali bi se T. jako brzo umirio. Možda tvoj M. zna da si blizu pa zato ne prestaje s plačem? Za hranu bih isto rekla, možda će njoj jesti kad te ne bude blizu.

Puno sreće vam želim, ali pripremi se da na početku najvjerojatnije neće biti lako, tebi i više nego njemu. To tako mora biti, ipak si ti mama... ali proći će :love:

Još ništa bolje, odnosno, gore je :/

Naime, sad ne mogu više ni na wc ili u kupaonu otići, on lupa po vratima i plače. Danas sam se tuširala i sređivala cca 20 minuta i on je cijelo to vrijeme plakao dok ga je tata nosao i pokušavao zaigrati :/

Skužio je da se nekaj zbiva i sad mu stalno moram biti na oku. Neće ni da ga tata nosi nego se baca meni. Ne znam ni sama da li da mu sad posvećujem još više pažnje i nježnosti (ako je to uopće moguće ;)) ili da mu dam do znanja da ovakvo ponašanje nije ok.
Mislim, to ponašanje je relativno ok; on iskazuje osjećaje. Ljut je i tužan i ne zna zašto se to sad događa. Ali osjećam da mi trebaju neke smjernice kako se sad postaviti prema situacijama tipa da sad gura tatu ako me zagrli i poljubi i sl

Ajde nek me barem neko utješi i kaže: "ma da, ali nakon ovog ti se dogodi KLIK i sveee kreće na bolje!"
Ajde, ajde :predaja:

Citiraj:

---

nama uspavljivanje nije jedini problem već općenito prihvaćanje. na momente je sve super (kad se ja motam po kući, npr.),a na momente je ne može vidjeti.

---

Draga Pinocchio
Mislim da bi trebalo uzeti u obzir da je to dijete od tek 13. mj. (ako sam dobro zapamtila)
Nisu sva djeca ista, jedno će se prilagoditi situaciji u roku od 2 dana, drugo za 2 mjeseca, treće za 2 tjedna.neki imaju burne rekcije , neki potišteno sve drže u sebi... Zato nema smisla uspoređivati vlastito dijete s drugom djecom- moj ovako, moj onako...
Neutješan plač, otimanje i bježanje od tete čuvalice su sasvim normalna reakcija u vremenu prilagodbe pogotvo za tako malo dijete.
Takve reakcije djeca imaju i u vrtiću pa se na kraju prilagode novoj situaciji, tetama koje imaju i sve više - manje super štima. Pitanje je jedno koliko teta čuvalica prepoznaje te rekcije kao normalan proces prilagodbe i odvajanja od majke po prvi put ili je lovi panika i strah da nešto ne štima.
Zna li ona to prebroditi i strpljivo bit uz dijete dok se to sve događa ili je izbezumljena?!
Ne bih paničarila na tvom mjestu već bila strpljiva i razgovarala s tetom čuvalicom također da bude i dalje strpljiva jer do promjene će doći sigurno.