Mali Luca...

Jos uvijek ne kontam sto se dogodilo, znam jedino da imam tu pored sebe zivu igracku...biondu, sa mojim nosom...bas je slatki.
Sve je krenulo u nedjelju (20.03.) u ponoca, MM je vec bio u horizontali, ja sam gledala tv..Najednom osjetim da piskim..ali opet ne piskim, (sto se nesto dogada??) Pukla me panika, iako sam ocekivala “znak” svaki dan, svaki sat, nisam si mogla pomoci. Pocela sam se uzasno tresti i zazivati Marca koji me naravno nije cuo jer mi je glas previse treperio. Dosla sam do sobe i rakla mu Marchi mislim da bi trebali u bolnicu...E da ste vidjeli taj skok...kao kad macku zalijes sa hladnom vodom! Odskocio je od kreveta 2 metra..he he...odgovor je bio Kako to mislis? Zasto? (za babino brasno he he). Odmah smo nazvali bolnicu u kojoj sam zeljela roditi u vodi, no oni su nam rekli da bi bilo pametnije otici tu u riminijevsku bolnicu na kontrolu ctg-a s obzirom da mi je pukao vodenjak..i tako smo otisli..Osim bazena vode koja je izasla ja nisam imala nikakvih drugih simptoma poroda. Malih bolova da, ali sve je to bilo nista. Na srecu, sa malenim je bilo sve ok pa sam poslala mm doma jer nije
bilo smisla da bude sa mnom kad je sve bilo pod kontrolom. Bila sam u sobi sa jos 5 zena koje su u trenutku mog prijema spavale dubokim snom. Cijelu tu nedjelju, dakle 20.3. nije se nista konkretno dogodilo. Marco je jadnicak dolazio i odlazio, bilo mi ga je glupo drzati naokolo znajuci da ne podnosi bolnice, a plus toga bio je umoran kao pas..Regola bolnice je da ako se nista prirodno ne pokrene 30 sati od pucanja vodenjaka, porod se mora inducirati. Mojih 30 sati je isticalo u pon u 6 ujutro, kad sam trebala biti “gelirana”, no vec u toku noci su me pocele ubijati kontrakcije. Al’ sam se nasetala do 6…mamma mia.. U 6 sam isla na kontrolu..kaze doc (mladi debeli, prsti kao cevapi) Ej, pa krenulo je! Otvorena si 1 prst..( ciji? Njegov? Mojih bi 3 stala…!). Usprkos pomaku, ipak su mi dali pola doze tog gela onako da malo pripomogne..Do 10 ujutro sam naucila novu hrvatsku brojilicu najgorih rijeci koju sam sretno izgovarala na sav glas, a da me nitko ziv nije nista razumio (bas fora!!) dok je mm oborene glave mijenjao boje, prepoznavajuci prve naucene hrvatske rijeci..he he. Rekli smo Super! To je to. Malo morgen. u 10.30 nista!!! Sve je stalo, kao da se nista nije ranije ni dogodilo! Upitnik..i sto sad? U 13.oo sam trebala na kontrolu...kazu mi sestre Nista, idemo ispocetka..opet pola doze gela i napomena da bi Luca mogao stici tek za 2 dana...Kolap me uhitio..! Jeste li vi normalni????????? Kazu oni Vidjet ces...prije prekosutra se nece nista dogoditi..Zasto?? Zato sto ove kontrakcije nisu one prave..mali jos nece van. Ako se do prekosutra nista ne dogodi ides na stol! Joj bas ste zlatni! Poslali su me van. Nova kontrola u 16. Vratili smo se u sobu. Bila sam ljuta kao pas. Moje su se cimerke pocele zezati da cu stici do njihovog termina za Uskrs...Joj kako sam bila ljuta! I nista. Sto sad. Pocela sam se zezati naokolo, Marco me samo gledao...kao da sam dosla u posjetu nekome..u 14.oo je krenuo val
ludila. A sto ces, hodaj, gori doli..Nisam dogurala do 16.oo U 15.15 sam se vratila na kontrolu..Kaze sestra E ovdje se nesto pokrece..ali nista od
toga..najmanje 12 sati..otvorena 2 cm (daj mi ubijem da se pistolj!) i ode vanka. Valjda sam pustila malo jace moj glasic..(.hm.)..dode
sestra...Ej pa tebe boli..(ne tebe ce boliti...kad te hitnem..) kaze Idem
reci tvom muzu da donese robicu za klinca..od sada do ponoca ure mozda
budemo vidjeli malog Lucu (bilo je tocno 16.00)..posla ona. Malo nakon toga dosao Marco..drzao me za ruku cijelo vrijeme i govorio aaaaaaaaaaaa zajedno sa mnom...Medjutim, moj se aaaaaaaaaaaaaaaaaaa gadno mijenjao iz minute u minutu, sto je naravno pobudilo znatizelju kod sestara i ostalih prisutnih rodilja (bila sam zamoljena stisati volume mojih aaaaaaaa…!!??)..Vratila se ova moja
babica i kaze...Ej pa ovdje su pomaci nevjerojatni..zena vise nije izasla iz prostora. Nije stigla. Nevjerojatno sto molitva moze uciniti. Kad su mi rekli da bi mogla docekati ponoca, uru pocela sam se moliti..E sad, sve je to islo super naprijed, moji su cm dosli do 8 u roku od 45 min..pita Marco Leu (med.sestru).. Kad doguramo do 10 cm koliko ce
vremena trebati Luchi da izade vanka? (odgovor)…Oko 1.5-2 sata..Marco je pogleda, pa pogleda mene pa opet pita..A ono, za 10 min je l' moguce? Kaze Lea…Mozda sa trecim djetetom. Ne sa prvim...gledam na sat..17.15..do sedam??? Upomoc..onda ti je moj Marchi pobijelio jer je govorio previse aaaaaaaaaaaaaaaaaa pa je finuo u hiperventilaciju, sve mu se zacrnilo..poceo se gubiti. Nije htio izaci iako sam ga molila da ode napraviti gjir..bolje da je ostao jer su se u slijedecih 15 min dogodile stvari koje su sokirale i doktora i sestre koje su se okupili u nasoj sobi...Ej Gorana je l' ti znas da si pobila sve rekorde prvorotkinja? Lucu sam katapultirala vanka u 17.35. Bez savova. Toliko sam ostala sokirana cijelom scenom da ga nisam htjela primiti (ajme sto sam uzas!!!). Marco je ostao sokiran mojim "majcinstvom" sestre takoder...onda su ga ipak stavili meni na stomak, bilo me je strah dodirnuti ga..on je tu nesto malo plakao..pa su ga odnijeli na mjerenje i ciscenje...
Pitanja upucena Marcu:
Papa papa dodji vidjeti evo glavice...................Marco zelen....lagana
3 koraka unatrag..ali ruke jos uvijek sa mojima
Papa papa hoces li presjeci pupcanu.................Marco proziran....pa ne
bih bas.......uzima bocu sa vodom...lagano je u komi
Papa papa primi malog u ruke...........................Marco crven.......a
kako se to radi?
Bez njega ne bih bila iskombinirala nista. Stvarno. Nevjerojatno koliko
podrska znaci..dodir...stisak ruke...rijeci...nevjerojatno..presao je samog
sebe. Bila sam sigurna da nece biti u stanju izdrazati unutra po ure..Sav ponosan mi je prenosio informacije o Luchi, koliko je tezak (3,385),
koliko je dug (52), lijep i skladan decko sa mojim nosem i glavicom tipa
Headcones...(jeste li gledali onaj super stari film sa Danny Akroydom...? E pa Luca je imao takvu glavicu koja je mene sokirala)..uzas..
Slijedecih 2 sata smo proveli u sredivanju formulara i emocija, a potom su nas odvozali/otsetali do sobe..
Danas je Luca 4 dana star i preslatki je. Glavica se ispravila, cijeli je
kao buhtla, pun i okrugli, kad te njegova dva oka pogledaju nema sanse
ostati hladan..i ono sto me najvise dodirne unutra jest da samo u mojim
rukama nalazi mir i tisinu..spokojstvo. Imam osjecaj da ce ovaj novi put kojim koracam biti pun nevjerojatnih otkrica...Predivno!
:* :* :*

Super priča. I kod mene su mislili da ću rodit za 7 sati a ja ih zaribala pa rodila za 10 minuta. Pusa :angel:

:love:
Kada čitam ovako lijepe priče, i ja bih odmah ponovno malu bebicu. :heart:
Stvarno je taj novi put optočen najljepšim i najčudesnijim stvarima koje si do tada nisam mogla niti zamisliti :love:

Gora, prekrasno... vrlo iskreno i dirljivo!

Luca je došao u divan zagrljaj! :D

Preslatka priča... :) i normalno :D mama, :D tata i :D :D :D :D mali mišu!!!!!!! :love: