prijateljica se ljuti na mene....
jer sam konacno otvoreno odbila voziti njeno dijete u svom autu bez AS. Potrefi se ponekad da njen muz treba auto i ode negdje, a mi trebamo negdje ici s djecom, bio to bundek, kazaliste bilo sta.
Par puta me dosada pitala, a dobro zna kolko mi je to tesko i grozno. Svaki put pocne recenicu sa: „Da li bi presla ovaj put preko svojih uvjerenja i prevezla nas?“ Ja nudim da iz mog drugog auta prebacim AS, ona se drzi da OK kad vec gnjavim ali da ona osobno ne vidi razloga ( do prebacivanja AS jos nikad nije doslo). Nekako vrdam, izbjegavam, jednom smo cekali njenog brata da dodje po nju autom, a mala njena je kurila 39, stajale smo tako, brat nikako da dodje, ona je bijesna i uplakana rekla: onda idemo na taksi kad nas ti neces vozit! a ja sam drzala fige da taj brat dodje sto prije, stvarno mi je bilo jezivo ( i srecom dosao je nakon 100 godina). Prijateljica place s bolesnim djetetom u narucju a ja ju ne zelim prevesti! Sad sam cak ponudila da je vozi moj muz, a ja idem svojim autom. I opet se drzala kao: Jadan covjek sta ga gnjavis, nije to opce potrebno!! Jadan covjek medjutim ne moze, ima posla, ja sam joj rekla da si trazi drugaciji prijevoz ili ide tramvajem, i sad je ljuta, opce ne znam kak ce to zavrsiti! a tri mjeseca je trudna! Ja saljem trudnu majku s djetetom po tramvajima! Ne znam sta trazim od vas, neko uvjeravanje da sam u pravu, savjet kaj da joj kazem, ne znam! Ona inace ima AS u autu i brine se za to i malu skoro uvijek veze, i dovukla sam ju i na montazu u heinzelovu itd itd, ali ona misli da to ipak nije TAKO vazno kao sto ja brijem.
Ja bih joj iskreno voljela reci da me to vise nikad ne pita i gotovo. Sta vi mIsilite?