Placete li pred decom?

Danas smo imali grozan dan....podstanari smo i saznali smo da vlasnik stana zeli da ga proda....potpuno nas je to stuklo,narocito zato sto je ,po dogovoru,trebalo najmanje 5 godina da budemo u tom stanu....elem,dosta smo plakali....oboje....i sve znajuci da suze ne mogu resiti nista i da ne bi trebalo da dizemo jos vise sebi tenziju,nismo mogli da se iskuliramo....i svaki pogled ka tom malenom,neduznom bicu jos bi nam vise suza izazvao....ne zelim vas opterecivati emocijama vezanim za mogucu selidbu,za izlazak iz stana u kojem su nam se divne stvari dogodile vezane za nase dete.....zelim samo pomoc kako i da li da sakrijemo suze pred Pikom....i izvinjenje sto je ovaj post ovako lose srocen....potpuno sam nesto otupela...

ja stalno cmoljim pred malim. bar nek me on upozna kakva jesam.

zao mi je za vas stan :( . pretpostavljam da ga ne mozete vi otkupiti, neki kredit ili nesto?

:love2:

ja isto plačem ako mi se plače, ne skrivam emocije od njega i nitko me neće uvjeriti da je to loše. Mislim da dijete uči od nas o svemu, pa tako i o iskazivanju emocija.
Nemoj se sad još i time opterećivati, dovoljno ti je problema i bez takvih briga!

Citiraj:

---

Sun prvotno napisa

Mislim da dijete uči od nas o svemu, pa tako i o iskazivanju emocija.

---

x

:love2:

ja bi stvarno i iskreno volila da se mogu nekad dobro i pošteno isplakat.
ali već godinama nisam pustila suzu ono baš iz duše i da si olakšam.
ponekad zacmoljim, ali to je par suzica gledajući tv.

i Šefica me vidila, ali daleko je to od neke navale emocija da bi ona mogla uopće skužit da i mama ima srce i meku dušu. negdi su mi se blokirale suze i neće iz oka pa da ih boguješ. :roll:

Ja sam jednom ljetos plakala poslije poroda i stariji kad me vidio sa suzama bio izbezumljen. Donio mi maramicu, grlio me, počeo se maziti a on se nikad ne mazi. Do nedavno se nije dao ni zagrliti, osim u temp. Ali tad me iznenadio i bila sam zaista zbunjena, pa sam nekako sam prestala plakati. Tako me tužno molio da ne plačem.

Citiraj:

---

monax prvotno napisa

Ja sam jednom ljetos plakala poslije poroda i stariji kad me vidio sa suzama bio izbezumljen. Donio mi maramicu, grlio me, počeo se maziti a on se nikad ne mazi. Do nedavno se nije dao ni zagrliti, osim u temp. Ali tad me iznenadio i bila sam zaista zbunjena, pa sam nekako sam prestala plakati. Tako me tužno molio da ne plačem.

---

Slično i kod mene. Od tada se trudim ne plakati pred njima. Vidim da ih uznemiruje i da su zbunjeni. A kad u tom trenutku promislim, obično i ne bude nešto vrijedno suza (više nagomilana napetost) pa mi je i lakše se skulirati.

Mikka,oboje radimo u privatnim firmama kod kojih nam je plata prijavljena na minimalan iznos,a ostatak daju u eurima,te tako nemamo dovoljnu osnovu za uzimanje bilo kakvog kredita jt. nismo kreditno sposobni.Roditelji,familija-to kod nas ne postoji kao faktor pomoci.
Sun,slazem se da je to sto vidi nas da ispoljavamo bilo koju emociju jedan vid ucenja iskazivanja emocija....ali kakvu to moze stvoriti sliku o mami u njenoj malenoj glavi?Da je mama(a i tata) jedna slaba placipi**a,koja ne zna da stegne zube i snazno se bori za bolje sutra?
Da ja bar mogu da doziram ekspresiju bilo kojih emocija.....nego istresem sve iz sebe,bilo to tuga,radost,ljutnja.....uzalud je md jurio po ZG BUDIZAM ZA MAJKE,kad ja jadna nista ne naucih o samokontroli.....


RODA je moje stabilno utociste.....

Citiraj:

---

ali kakvu to moze stvoriti sliku o mami u njenoj malenoj glavi?

---

da je mama osoba od krvi i mesa koja izbaci emocije iz sebe i ide hrabro naprijed?
zamisli tek što bi dijete naučilo da u nekoj teškoj situaciji vidi grč masku na licu. Naučilo bi da se emocije ne pokazuju..
Ne znam, ja sam uvjerena da je bolje ovako, iskreno.
Mene reakcije mog djeteta na moje iskazivanje emocija oduševljavaju. Svaki put mi pomogne da brzo izađem iz krize :heart:

Citiraj:

---

Sun prvotno napisa

Mene reakcije mog djeteta na moje iskazivanje emocija oduševljavaju. Svaki put mi pomogne da brzo izađem iz krize :heart:

---

Neverovatno kako nas je danas gledala i grlila....mali mis od godinu dana,a tako puna empatije.....i onda se nasmeje.....i ne osecas nista sem toplote tog osmeha....
.....hvala,cure :love:

Moje je dijete od mene vidjelo vrlo siroku lepezu emocija i iskazivanja istih. Takva sam.
Vrlo cesto sam joj i dodatno objasnila, ako bi je vidjela da je zbunjena ili (koji put) uplasena, kako se osjecam i da je to jedan od nacina kako se neka emocija (ne)iskazuje.

Mislim da je iskazivanje emocija visestruko ok, i za roditelja i za dijete - dijete uci o emocijama, kako ih pokazati, kako se nositi s njima, da ih ne treba skrivati i da nema sramotne emocije, a roditelj nauci kako primjereno pokazati neku emociju (ja sam inace bila uragan kad bih se naljutila na MMa, sad sam burovita, ali s mjerom) i dobiva neprocjenjivo bogatstvo natrag u obliku djecjih reakcija.

Tvoja Pika je još premala, ali ima jedna prekrasna slikovnica "Kada sam tužan". Ali mislim da bi ta slikovnica koristila tebi. Pred kraj kaže nešto kao "Najviše volim kada me zagrli netko drag i kaže da će svi biti dobro". Tako je i mene Rio zadnji put kad sam se rasplakala zagrlio i rekao "mama, nemoj plakati, sve će biti dobro" :heart: .
A mislim da je i njemu bitno da mu i u praksi pokažemo da je stvarno u redu ponekad biti tužan/sretan/ljut/preplašen, pa nismo od kamena.

A što se tiče kredita, banke imaju puno opcija osiguranja, jesi sigurna da baš nikako ne možete dobiti taj kredit. Naravno, ako možete plaćati ratu. Ali kod nas rate kredita i nisu baš puno veće od stanarina.

placem pred lukom (kao i pred blizim clanovima obitelji i bliskim prijateljima)...
i to sto mu objeasnim u jednoj dvije jednostavne recenice zasto placem (bez detalja) nas poveze sa jednom finom notom koja svira u pozadini 'sve je u redu, proci ce'...

super slikovnica za nosenje sa djetetovom tugom je 'kad sam tuzan'... ponekad se pitam za koga je vise radjena - za nas ili djecu...

drago mi je da je vidio kako sam prosla i kroz razdoblje velike tuge tijekom prekida sa bivsim...
i da se unatoc sto u zivotu zna biti bome gadno - itekako moze otresti prasinu s koljena i dici se na noge...

marikapika, tebi i tvojima
:heart:

Draga Marika ,kad je moj M bio 7mjeseci star mi smo bili u stanu od MM strine koja je tada zivjela u SF i kaze nama zena usred zime iz cista mira da se iselimo, uzas.Sto smo tad prolazili da ti ne pricam ja sam sama tih 45 kvadrata renovirala jedan majstor i ja u sedmom mjesecu trudnoce sam kupaonu radila, htjela sam da sve bude super kad malisa stigne .Sve sredila u dogovoru s njom, mi sve placali dogovor bio da ostanemo u tom stanu jos 3 godine i eto morali smo se iseliti.Dusu sam isplakala ali proslo je ,neka nje i stana dalje od mene.Sad otisla sam malo OT samo da ti dam podrsku da znas da nisi sama.Da,ja placem pred svojom djecom zelim da znaju da je plakati u redu, da je plac emocija kao i smijeh.Zelim da nauce da je u redu se isplakati i ne zelim da skrivaju svoje osjecaje.Imali smo par situacija kad je M bio tuzan i rekao mi mama meni se place od tuge uvijek sam rekla isplaci se ,zagrlila ga i znam da mu je poslije bilo lakse.

Plačem. I velim mu da plačem jer sam tužna / jer me boli / jer se dogodilo to i to , isl. Smatram da je to sasvim normalno, jer mora naučiti da su roditelji takodjer ljudi koje nešto može boljeti, rastužiti a isto tako pokazujem i druge emocije i imenujem ih. Mislim da je korisno.

A to što ti se dogodilo ---- potpuno te razumijem. Meni tj nama se dogodila potpuno ista stvar u prosincu. Još smo se pomalo ogorčeno zezali da ćemo završiti kao Josip i Marija u štalici na Božić (jer sam bila i trudna) .. ma grozno. Isto smo se naplakali..

Riješili smo srećom tu priču u svoju korist i danas živimo u svom stanu. Polako ga još uređujemo (uspjeli smo dić neke kredite a MMovi su nam ustupili svoj tavan za preuređenje).

Nadam se da ćete i vi nekako sve riješiti. I ne skrivajte osjećaje :love:

Evo jučer sam proplakala pola dana, kombinacija pms-a i tuge s razlogom.... :/
e,i, čovjek sam.
Naravno da plačem pred djetetom, smijem se i pjenim, tužna sam i sretna, svadjam se i grlim.
Moje dijete je čovjek, nije mimoza za pod stakleno zvono,
mora upoznat i poštovat tudje osjećaje, kako se i njegovi poštuju.

Nisam zaplakala tačno 8 godina. Majka sam skoro 3.5. I meni su se suze negde blokirale a ponekad bih rado da ih odblokiram.

U stvari, pustila sam par suza od porođaja (znači nisma plakala već bi mi te suze stajale negde na uglovima očiju) ali bi mi to uvek došlo kad sam potpuno sama. Moja deca su videla široki dijapazon mojih emocija ali, eto, suze nikad. A trebali bi, čisto da vide da se može plakati i sa razlogom :lol:

Ni ja ne vidim razlog zašto ne bih zapalakala pred djetetom ako osjetim potrebu za tim. Smatram to sastavnim dijelom života - i tugu i plač, i radost i smijeh.
E sad, druga priča je to što ja već gooodinama nisam zaplakala, imam osjećaj da nemam vremena za plač, a mislim da bi mi ponekad baš dobro došlo da se pošteno isplačem.

Plačem, naravno da plačem. Čovjek sam, imam osjećaje i ne skrivam to pred djecom. Dapače, mislim da bi bilo loše prikazivati se kao neki uebermensch kojeg se ništa ne dotiče.

plačem kad mi se plače. ponekad jepotrebno njoj objasniti o cemu se radi i da ona nije kriva za moje suze.

Naravno da placem.
Mama mi cesto zna da kaze da treba da prestanem s plakanjem kad je Novi tu, ali, kao sto cure rekose, sve sam to ja, to su moje emocije, samo mozemo bolje da se upoznamo i razumemo ako ne skrivamo ono sto osecamo jedni pred drugima.
Isto vazi i za dete.

A sto se stana tice, sta da ti kazem, nama je ovo 4. podstanarski stan od kad je Novi zacet.
Mi smo njega naucili da je njegova kuca tamo gde smo mi.
Poslednji put kad smo se selili bilo je tesko jer je mali (imao je 2.5 godine kad smo saznali) pa je teze objasniti, a preveliki da prodje bez objasnjenja.

Zao mi je sto nikako da upoznamo neko dete iz kraja, jer stalno pobegnemo prerano..
Iz istog razloga se nismo vezivali ni za vrtic ili igraonicu.

Ljubi Piku, i Novi joj salje pusu iz Pariske Komune. :)

Marika Pika, a jeste probali oboje razgovarati sa šefovima da vas prijave na puni iznos makar par mjeseci dok ne steknete uvjete za kredit?

Citiraj:

---

kli_kli prvotno napisa

Mi smo njega naucili da je njegova kuca tamo gde smo mi.

---

:heart:

Plačem, smijem se, ljutim se... Zašto zazirati od neke emocije? Sve su one sastavni dio onoga što nas čini ljudima. Mislim da nas iskrene i raznolike emocije samo mogu bolje povezati s djetetom i njega osloboditi za izražavanje istih, ali i "nošenje" s njima.

Rijetko.
Zapravo nedavno sam se rasplakala pred njima i shvatila sam da ih je to užasno pogodilo, počeli su me grliti i nezaustavljivo ridati...jedva sam ih smirila.
Ne skrivam pred djecom emocije, nego jednostavno dugo uopće nisam plakala, pa su ih moje suze malo šokirale.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Mislim da je iskazivanje emocija visestruko ok, i za roditelja i za dijete - dijete uci o emocijama, kako ih pokazati, kako se nositi s njima, da ih ne treba skrivati i da nema sramotne emocije, a roditelj nauci kako primjereno pokazati neku emociju i dobiva neprocjenjivo bogatstvo natrag u obliku djecjih reakcija.

---

X

dakle...plačem :mrgreen:

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Mislim da je iskazivanje emocija visestruko ok, i za roditelja i za dijete - dijete uci o emocijama, kako ih pokazati, kako se nositi s njima, da ih ne treba skrivati i da nema sramotne emocije, a roditelj nauci kako primjereno pokazati neku emociju i dobiva neprocjenjivo bogatstvo natrag u obliku djecjih reakcija.

---

Potpis, potpis i opet potpis :)

Plačem,plačem i previše! :oops: A i Dominik plače predamnom,pa šta??? :lol: Šalu na stranu,moje mišljenje je da emocije treba otvoreno pokazivati pred djecom,i dobre i loše,to je za mene prirodno i normalno!

rijetko placem (isto imam blokadu) al vide vrlo siroku lepezu raznoraznih osjecaja i manifestacije istih, bez ikakvih ustezanja :mrgreen:


jednom sam samo pukla ko kokica pred njima, ovo ljeto kad je ami imala oko mjesec dana, bili smo sami (mm na dvomjesecnom putu), ljeto, ja nisam nikako mogla (od umora, stresa, vrucine, svega zajedno) doprijeti do njih, oni nisu nikako suradjivali, i jednostavno sam pukla, plakala sam sigurno preko pola sata, ful na glas, ridala doslovce...


kako su oni reagirali? ami je bila beba, plakala je i trazila cicu. leo nije kontao ni pokazivao da konta. noa se malo zabrinuo i govorio idi da se ide ispricati (ona, kao "sefica"), ida je umirala od smijeha i, kao, pokusavala mi se ispricati al od smijeha nije mogla... :roll: :/

plačem!!!

prošlo ljeto smo uređivali stan živjeli kod mame, i bila sam psihički koma, i kad su me jednom naljutili jel me ništa nisu slušali, a mama me špotala, rasplakala sam se i onda su odmah promijenili ploču, obljetali oko mene, govorili da će me slušati...

.. i ja!
Plačem, ljutim se, nekada i vičem, radim sve što bih radila da smo MM i ja sami.
Mislim da on mora znati da sam i ja samo čovjek od krvi i mesa, nisam supermama, ako takva postoji. Na koncu, tako i on uči da je iskazivanje emocija ok. Poštojem njegove, za uzvrat tražim da se poštuju i moje.