osjećaj krivnje

Pozrav svima. Evo nešto što me muči već dulje vrijeme pa ako je netko imao sličnu situaciju molim da mi pomogne svojim razmišljanjem.
Imam dvoje djece i veliku želju i nadu da ću imati još jedno. Kako vrijeme prolazi s tom se mišlju zaista prvom budim i bila bi najsretnija kad bi mi se želja i ostvarila. Moj brat i njegova žena ne mogu imati djece i ne moram vam ni pisati kroz što svaki dan prolaze. Njihova borba i nada su veliki, cijela obitelj živi skupa s njima u toj želji da dobiju dijete.
Imamo divne roditelje, obožavaju moju djecu i mislim da im je jedina želja u životu da i moj brat dobije dijete. I gdje se krije moj strah i moj problem?
Mi smo djecu planirali i dobili je u vrlo kratkom vremenu pokušavanja,ja nisam iskusila ni jedan posto od onoga što oni proživljavaju iz mjeseca u mjesec. Imam dvoje predivne djece a želim još jedno. Oni se bore svim snagama za svoje prvo. Bojim se što će biti ako zatrudnim. Hoću li im zadati makar nenamjerno udarac koji će ih jako boljeti iako mi neće htjeti pokazati. Kako će to primiti naši roditelji? Već jesam mama a bila bi i treći put, hoću li u njihovom pogledu i glasu osjetiti trunčicu zamjeranja.?
Znam da bi svi bili sretni , znam da bi , ali bojim se stašno onoga ali.
Razumijem da bi to i bilo prirodno jer nešto tako jako želiš ,ne polazi ti za rukom a netko to dobiva kao od šale.
Mislim da bi mi od svega bilo najteže ako bi tom svojom trudnoćom njih na neki način povrijedila a to bi od svega najmanje željela.
Pomozite mi svojim razmišljanjima.

Ako ikako mogu pomoći svojim iskustvom. Bila sam u vrlo sličnoj situaciji, ali obrnute uloge. Dugo mi je trebalo da zatrudnim i u tom razdoblju stvarno sam se osjećala ljuto. Svi oko mene bili su najednom trudni. Nikad nisam bila ljuta na bliske ili nepoznate "trudne" ljude, na neki način sam osjećala ljubomoru, ali nekako pozitivno. Ne mogu objasniti s jedne strane se strašno raduješ radi njih, a s druge strane žališ sebe i svoju situaciju. Nikad se nisam našla povrijeđena radi tuđe trudnoće, jednostavno se raduješ s nekom sjetom u srcu i čekaš svojih 5 minuta. Ti im ne nanosiš nikakvo zlo niti tugu i mislim da te to ne mora brinuti. Raduj se i oni će se iskreno radovati s tobom, kao i ti s njima kada dođe i njihov mali :saint:

Mislim da tu nema nikakvog straha. I moja sestra je bila trudna i rađala, a ja ne. Zbog svojih nećakinja osjetila sam samo sreću i ništa drugo osim toga. Isto tako nisu me pogađale ni trudnoće prijateljica. Jednostavno, njihov život je njihov, a moj je moj. Vrlo sam bliska s nećakinjama i jako ih volim, kao i djecu mojih dobrih prijateljica. A sada i ja imam dvoje predivne djece koje volim više od svega na svijetu i sve je došlo na svoje. :heart: :heart:

Spoznaja da netko od mojih bližnjih čeka bebu mene zaboli ali nikako u smijeru što dotična obitelj čeka svoje malo zlato već kratka spoznaja da ja još na tom planu moram puno raditi. Nikada nisam osjetila ljubomoru!!! Čekala sam izvješća sa pregleda svojih prijatelja, kumova (svako ima po troje djece), sestrine dobre prijateljice... i uživala u lijepim vijestima... i obožavam ih maziti i čuvati.

Eh jedino moja "mala" (uvijek će za mene biti mala) seka nema još dijete. Mislim da se ona osjeća poput yummymummy i meni je zbog toga žao. Nitko od mojih nemože utjecati da ja dobijem dijete, niti je kriv što mi još nemamo. Jako bi željela da ona rodi što prije.

Nadam se da sam Ti odgovorila.

A ovim putem molim seku za jednog njenog bebaća slijedeće godine.

I ja sam bila na "drugoj strani" ove priče. Jedan duži period nisam mogla iznijeti trudnoću. I za to vrijeme sam imala različitih perioda, pa sam se tako različito osječala prema trudnoćama iz bliske okoline. Ali nikad me nisu te trudnoće povrijedile, uvijek sam bila sretna zbog njih i željela najbolje roditeljima. Neke bi me podsjećale na moj problem neke davale nadu da ću i ja jednog dana postati majka. Problem tvog brata nije nikako razlog da se ti suzdržavaš od svoje želje. A ja vam želim da zajedno trudnujete :mrgreen:

baš razumijem o čemu pišeš

nedavno sam popila kavu sa jednom meni jako dragom osobom,koja je u 12 godina braka,nakon bezbroj IVF-a zatrudnjela,i na moju strašno veliku žalost,pobacila u 5.mjesecu trudnoće.Mislim,zatrudnjela je ona već 3-4 puta ali bi se zadržalo neka tri tjedna,sad smo stvarno svi mislili da je to-to

ja joj u tom našem razgovoru stvarno nisam imala snage ni hrabrosti reći da čekam treće dijete,iako znam da bi joj bilo drago,no isto tako znam da bi joj u trenutnoj očajnoj fazi u kojoj se nalazila moja objava bila ,nekako,sol na ranu

no kad se radi o sestri i nećacima,mislim da je involvirano previše emocija da bi na taj način povrijedila sestru,previše bi bila sretna zbog tebe i nove bebe koju će voljeti

ne znam,drugo je opet kad ti zatrudni kolegica na poslu,a drugo kad postaješ teta :/

Imam dvoje djece , a moj brat i njegova zena su se morali pomuciti za dobiti svoje malo zlato. Nikad ni kod jednog ni kod drugog nisam osjetila zavist ili ljubomoru , dapace bili su jako sretni zbog mene jer sam zbog bolesti cekala 9 godina dok nisam rodila drugo dijete.

ja sam prosla obje strane price, ne u obitelji vec sa prijateljima i moram ti rec da se sad kad imam dijete osijecam tocno kao ti i ne znam kako se rijesit tog osijecaja. :(

dok nisam imala svoje dijete ni jednom, ali ni jednom nisam bila ljubomorna na moje prijateljice koje su ostajale trudne, veselila bi me njihova sreca, ja bi to dozivljavala ko utjehu da ce jednom i meni sve bit dobro.

sad kad imam svoje dijete primjecujem da su se neki ljudi udaljili od nas jer smo mi "uspjeli", a oni jos nisu i to me uzasno, uzasno zalosti. :cry: a ja se trudim niti ne pokazivat ispred njih sprevise svoju srecu da ih ne bi "povrijedila" ali opet san se bas nedavno nasla u situaciji da sam se osjetila ko ti ... :( i uopce ne znam kako se postavit. ajme ovo me bas taklo u zicu... :cry:

Hvala na razumijevanju i podršci. Znam da ne bi trebala tako osjećati ali uhvatim se u situaciji da pred nikim od moje obitelji ne želim niti spomenuti moju želju za bebom jer uvijek je tu neka faza pokušavanja kroz koju oni prolaze a gdje da onda ja tu uletim sa mojim "izvoljevanjem". Naravno da ga ja takvim ne smatram, svim se srcem nadam da ga ni oni nebi takvim shvatili ali si ne mogu pomoći.

dok sam bila s "druge" strane, nisam osjecala ljubomoru na trudnoce mojih frendica, ali nacin na koji su ih objavljivale bilo je "ubij me njezno". ponekad sam mislila da ljudi stvarno nemaju osjecaja za druge.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ako ikako mogu pomoći svojim iskustvom. Bila sam u vrlo sličnoj situaciji, ali obrnute uloge. Dugo mi je trebalo da zatrudnim i u tom razdoblju stvarno sam se osjećala ljuto. Svi oko mene bili su najednom trudni. Nikad nisam bila ljuta na bliske ili nepoznate "trudne" ljude, na neki način sam osjećala ljubomoru, ali nekako pozitivno. Ne mogu objasniti s jedne strane se strašno raduješ radi njih, a s druge strane žališ sebe i svoju situaciju. Nikad se nisam našla povrijeđena radi tuđe trudnoće, jednostavno se raduješ s nekom sjetom u srcu i čekaš svojih 5 minuta. Ti im ne nanosiš nikakvo zlo niti tugu i mislim da te to ne mora brinuti. Raduj se i oni će se iskreno radovati s tobom, kao i ti s njima kada dođe i njihov mali :saint:

---

XX

Mogu te potpuno razumijeti da osjećaš nelagodu, ali eto i ja sam bila s "druge" strane i osjećala sam se vrlo slično kao Anemona s time da sam ja imala jedan vrlo kratak period (par tjedana) teške krize kada sam osjećala pravu zavist i ljutnju na one koji su bez problema ostali trudni, no to je bilo samo tih par dana, a ostalo vrijeme sam se osjećala isto kao Anemona.
Najsretnija sam bila kada sam čula da su mi dvije prijateljice sa potpomognute ostale trudne, to mi je dalo neopisivu nadu.
Ti gledaj svoje želje i interese jer mislim da bi tvog brata i ženu više bolilo da primjete kako se vi čudno ponašate iz sažaljenja prema njima. Ne znam jel me shvaćaš što ti želim reći, ali naručito ako ste bliski, takve se stvari osjete, a nekim ljudima (uključujući i mene u tom periodu) teško pada tuđe sažaljenje.
Možda da jednostavno napravite bebu bez ikakvih najava i pompi i samo objavite da ste trudni. Ja čvrsto vjerujem da će svi biti sretni :heart:

Kada bi mi neka bliska osoba rekla da je trudna , osjecanja su uvijek bila izmjesana u prvom trenutku . U pocetku bi me preplavila radost , a odmah nakon toga neko tuga , pa opet radost . Nije to tuga sto je neko drugi uspio , nego sto ja nisam . Nema to veze sa drugim trudnicama ..
Fino je sto si tako obzirna , ali tvoj zivot je tvoj zivot i nece dijete vise koje ti toliko zelis njima ni pomoci ni odmoci u njihovoj muci . Oni ce se sa svojim problemima i dalje boriti (i ako Bog da uspjeti :heart: ) bez obzira na tok zivota i sudbina ljudi oko njih .
Ako zelis pomoci bratu i snajki , nece to biti tako sto vise nikada neces ostati trudna . Mislim da je to prevelika i potpuno nepotrebna zrtva koja nikog od vas ne bi ucinila sretnim . Ko moze i ko voli djecu , neka radja . Nemamo mi nista protiv trudnica , nama smetaju bezobzirna pitanja u smislu " a sta vi cekate " . :mrgreen:

Nista ti ne izvoljevas draga , to sto zelis je sasvim normalno . Ja ti zelim svu srecu i ubrzo jos jednu bebicu i naravno da u sto skorijem roku postanes tetka :heart:

Nadam se da će ti moj savjet pomoći.
Moraš na to ovako gledati:

- tvoje treće dijete će ih boliti isto koliko ih bole i prva dva. Ispočetka je teško prihvatiti da su drugi oko tebe trudni ali na kraju prihvatiš situaciju. Vjerujem da jako vole tvoju djecu. Tako će zavoljeti i treće.
- zamisli kako bi se osječali da znaju da radi njih nisi rodila treće dijete. osim što imaju bol radi neimanja svoje djece, sada bi se morali nositi sa krivnjom da su tebi uskratili treće.

Oni će u konačnici dobiti dijete i biti će im drago da ima starije bratiće i sestične.

Želim svima zahvaliti, drago mi je čuti kako razmišljate vi koje ste u situaciji da želite dijete a to vam je iz ovih ili onih razloga onemogućeno.
Lakše mi je kad čitam vaša razmišljanja i nadam se da će se to i u mom slučaju pokazati takvim, naravno ako zatrudnim u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti. Svim budućim mama, pogotovo onima koje se bore svim snagama da to postenu želim od srca da im se želje uskoro i ostvare. :heart:

Moja sestra je bila na 14 IVF i kad smo svi bili 100 posto sigurni da će napokon uspjeti, ja sam zatrudnila sa 3 neplaniranim djetetom, i bila sam koma, jel mi je bilo neugodno od nje reći da se nama desilo, mada smo si jako dobre, i nije ni tada zatrudnila, pa mi je bilo još gore, jel su svi bili tužni i razočarani, a ja koja već imam, djecu, opet trudna,
Danas ona ima curicu od godinu dana, a ja nakon te "neplanirane" još jednog "planiranog" :mrgreen:

I ja sam godinama gledala kako svi oko nas zatrudnjuju, neki više puta. Znala sam osjetiti zavist, i naravno krivnju zbog toga, a istovremeno mi je bilo drago zbog njih - pomiješani osjećaji, uostalom, puno bi gore bilo da nitko u familiji nema djecu.
Nemoj se osjećati krivom ni zbog želje ni zbog mogućnosti da imaš djecu. Možeš se nadati da će tvoji dugo čekani nećaci imati jednog dana brojne bratiće za igru. :love:

I ja sam bila s druge strane priče i nikada, ali baš nikada nisam osjetila zavist što netko drugi čeka dijete. Naprotiv, kad god bih vidjela trudnicu to bi mi dalo nadu, pomislila bih "eto, ako je ona uspjela, sigurno ću jednog dana i ja".

Ono što me je rastuživalo u to vrijeme borbe i iščekivanja je nebriga ljudi prema djeci, strašno me boljeo to što ne znaju cijeniti što imaju. Pri tome mislim na zanemarivanje, bacila bi me u bed svaka vijest da je dijete poginulo u nesreći jer nije bilo u sjedalici, da je pronađeno novorođenče u smeću, slike male djece kako bosonoga prose po Zagrebu su me izluđivale... Ali to je neka druga tema.

Želim ti reći da će tvoj brat i njegova žena sigurno biti sretni zbog tebe - dijete unosi svjetlost u svačiji život, i sigurno će im dati snage da se bore i dalje. A ako misliš da će im tako biti lakše, pričekaj da ostaneš trudna i samo im objavi sretnu vijest. I reci im da znaš da će i oni uspjeti.

Sasvim dobro znam o cemu govoris, yummy.
Kada sam ostala trudna sa prvom cerkicom, nasla sam se "s ove strane" price.
Sa slicicom sa ultrazvuka, presrecni, otisli smo kod mog voljenog ujaka (koji je vec tada bio u zrelim godinama, kao i ujna, a na pocetku braka u kojem su zarko zeleli decu).
Od tog dana, ta zena koja je dotad bila sasvim ok prema meni, zamrzela me je iz dna duse. Moja su deca za nju oduvek bila nemoguca, nevaspitana, a nasa zelja za trecim detetom komentarisana kao "nacin da njih iznerviramo".
Ali, to je ekstreman primer, I ja im nisam zamerila jer znam kako su duboko patili prolazeci kroz bolne potupke vto, jos bolnije neuspehe i na kraju, saznanje da nikada nece biti roditelji.
Medjutim, cinjenica da oni pate, nas nije i ne moze nas omesti u radosti roditeljstva i zelji za trecom bebom. Tvoj zivot je samo tvoj i ravnaj se prema vasim partnerskim merilima. Bez obzira na tudju nesrecu, ti imas pravo na srecu. Uzivaj u planovima, zelim ti da se sto pre ostvare. A ako je iskrena ljubav i povezanost izmedju vas i rodjaka bez potomstva, na kraju ce prevladati dobra, pozitivna osecanja.

Citiraj:

---

Vishnja prvotno napisa

Sasvim dobro znam o cemu govoris, yummy.
Kada sam ostala trudna sa prvom cerkicom, nasla sam se "s ove strane" price.
Sa slicicom sa ultrazvuka, presrecni, otisli smo kod mog voljenog ujaka (koji je vec tada bio u zrelim godinama, kao i ujna, a na pocetku braka u kojem su zarko zeleli decu).
Od tog dana, ta zena koja je dotad bila sasvim ok prema meni, zamrzela me je iz dna duse. Moja su deca za nju oduvek bila nemoguca, nevaspitana, a nasa zelja za trecim detetom komentarisana kao "nacin da njih iznerviramo".
Ali, to je ekstreman primer, I ja im nisam zamerila jer znam kako su duboko patili prolazeci kroz bolne potupke vto, jos bolnije neuspehe i na kraju, saznanje da nikada nece biti roditelji.
Medjutim, cinjenica da oni pate, nas nije i ne moze nas omesti u radosti roditeljstva i zelji za trecom bebom. Tvoj zivot je samo tvoj i ravnaj se prema vasim partnerskim merilima. Bez obzira na tudju nesrecu, ti imas pravo na srecu. Uzivaj u planovima, zelim ti da se sto pre ostvare. A ako je iskrena ljubav i povezanost izmedju vas i rodjaka bez potomstva, na kraju ce prevladati dobra, pozitivna osecanja.

---

Vishnja :*

Evo ja imam za priznati jedno ne bas lijepo iskustvo. Mi smo pokusavali u isto vrijeme kao i nasi prijatelji, i oni su uspjeli a mi nismo. (Na kraju nam je trebalo preko 3 godine pokusavanja i puno postupaka MPO.) Bili smo jednom isli zajedno nas 4 na jedan dugacki put kad je zena bila 5 mjeseci trudna i stalno si je mazila trbuh, a ja stalno provjeravala jesam li dobila mengu jer smo bas cekali rezultat postupka (i da, dobila sam, na putu nazad i plakala ko kisna godina). U svakom slucaju, to je bilo takvo bolno iskustvo da ja to nisam mogla ponoviti, i udaljili smo se od njih nakon toga jer je jednostavno bilo previse bolno i stalno bi mi oci zasuzile protiv vlastite volje. Kasnije smo se ponovo priblizili kad smo taj jedan krizni period kad nas je sve pogadjalo ostavili iza sebe.

Ali, hocu naglasiti da bi se jos puno puno puno gore osjecala da su oni svoju trudnocu odlagali radi nas. Naravno da svijet ide dalje i ne vrti se oko nas. I to dijete je bilo i slatko i lijepo i sve smo mu najbolje zeljeli. Naravno da smo bili sretni radi njih. Bili smo nesretni zbog nas, i to se ne bi puno promijenilo ma koliko malo ili puno djece nas okruzivalo.

Moja mama mi je skrivala da su obje moje sestricne trudne jer me je mislila nekako zastititi od tuge. I onda me je pogodilo jos puno vise kad sam saznala jer je jedna bila taman pred porod - kao da se to moglo sakriti. Pouka: reci cim prije, i cim obzirnije, i za ocekivati je da ce ona druga strana imati ambivalentne osjecaje (iako one negativne ljudi skrivaju kao zmija noge), i da ce na onim negativnim osjecajima morati malo poraditi, ili malo vremena proci da se prihvati. Na kraju ce biti sretni radi vas, sigurno.

Citiraj:

---

pino prvotno napisa

Pouka: reci cim prije, i cim obzirnije, i za ocekivati je da ce ona druga strana imati ambivalentne osjecaje (iako one negativne ljudi skrivaju kao zmija noge), i da ce na onim negativnim osjecajima morati malo poraditi, ili malo vremena proci da se prihvati. Na kraju ce biti sretni radi vas, sigurno.

---

Potpisujem. Našla sam se na obje strane i kao primatelj vijesti o trudnoćama dok smo bili u bezuspješnim postupcima i kao ona koja objavljuje trudnoću dok drugi još čekaju. Ambivalentni osjećaji su normalni, to ti je pod ziher, a objava svake trudnoće neplodnom paru je stres, ali to je sve normalno i naravno da vas to ne treba vas kočiti u vašim željama. Uvjerena sam da će na kraju biti sretni zbog vas, ali nemoj misliti da, ako u prvi tren ne skaču u vis od sreće, poslije neće voljeti to djetešce.

yummymummy ne kužim oko čega ti uopće dvojiš, nije da ti nešto prebacujem, ali kakve veze ima to što ti imaš 2 djece i eventualno ćeš imati treće sa time što tvoj brat i njegova žena ne mogu imati djece. Svijet je pun ljudi koji imaju djece, onda bi bili ljubomorni na sve njih, a vjerojatno jesu jer to jako boli (imam frendicu koja nije mogla imati djece, tako da znam kroz što je sve prolazila). Ali ponavljam, to nema veze sa tobom i ako želiš imati treće dijete samo naprijed.

Još jedna podrška iz perspektive neplodnosti: ZA novu bebu ! :D

Meni je u ovome dirljivo i bolno tvoja količina obzira.
Ne mogu zamisliti da ne budem beskrajno presretna zbog bebe svoje sestre, naša neplodnost nema s time nikakve veze. Mislim da bi me jako povrijedilo da čujem da ona odustaje od bebe da ne povrijedi mene. :(
Ako smo neplodni, nismo pod skrbništvom!!

Naravno da tuđe trudnoće mogu teško pasti, blaženi su on koji nikad nisu osjetili da im se teško do kraja radovati, no što je osoba bliskija, to je manje izraženo. Kao što pino kaže, nismo nesretni zbog vas, nego zbog sebe. Moguće je da budemo sretni zbog vas i nesretni zbog sebe, istovremeno. A vama i vašim bebama želimo sve najbolje, kao što bismo i sebi. :heart:

Mi smo se dugo borili s neplodnošću i konačno pobijedili :D
Kad je moja sestra neplanirano ostala trudna najviše se bojala reći meni (i sada suzim zato što sam joj pomutila taj prekrasan događaj),i kad sam došla k njoj s ružom i časopisom "Bebe" plakala je i govorila "Ti si trebala prva,ti si starija"
Plakala sam zajedno s njom od sreće zbog mrvice u trbuhu i tuge zbog sebe same.
Ne nisam bila ljubomorna,samo tužna zbog sebe.
Kad se L. rodio bila je to ljubav na prvi pogled,onda je kroz par godina stigla i L. i opet ljubav na prvi pogled :heart:
Volim ih najviše na svijetu :heart:
Tek prošle godine su stigle moje ptičice i sad imam četvero djece koju volim najviše na svijetu :heart:
Nikada nisam bila ljubomorna na nove trudnoće,samo beskrajno tužna zato što nama ne uspjeva.
Glasam za bebicu :heart:

Cure, hvala vam na ovim pricama. :heart:

yummymummy, ja se još uvijek nalazim sa te neke "druge strane".

Moja je prva trudnoća završila spontanim, neki za nju nisu ni znali, a naslušala sam se GLUPIH do boli komentara, obzirom da sam bila u braku već par godina, kako neko "neće čekati kao mi - JER VOLI DJECU!", i slične nebuloze od kojih ti se srce slama.
U tom periodu nisam mogla očima vidjeti trudnu ženu, iskreno.

Onda je uslijedila kontrolisana trudnoća, odvratno iskustvo s poroda,
pa komplikacije u braku i sad ... šta sad?
Godine idu, ja bih tako rado još djece, ali nešto ne znam kako?

I kad god čujem da mi je neka od kolegica trudna mrak mi na oči padne,
mrzim je 5 minuta ili 5 dana ili mjesec dana( bilo je i toga, iskreno)i kad me prođe sve je super!
Zbog nje se radujem i sve se nadam da ni za mene još nije kasno.
Da im zavidim to je istina jer i ja bih rado ali ne ide.

Na tvom mjestu ja bih sjela sa bratom i iskreno istresla sve pred njega,
sve svoje strahove i sumnje, bojazan od njegove reakcije i osjećanja, a posebno od osjećanja koja bi se javila kod njegove supruge.
Zamoli ga nek ti on pomogne u prevladavanju tih problema koje imaš,
iskreno mu reci da želiš još djece ali da ne želiš njih da povrijediš ni na koji način, a time najmanje, sve mu reci.
Mislim da vas jedan takav razgovor može samo povezati.

:love: i ~~~~~ za tvog brata da postane tata :heart: