trogodišnjak sam otvorio prozor

Nakon što sam imala totalno neprospavanu noć odlučih se ipak napisati ovaj post jer se naprosto moram još nekom otvoriti (majci ovo ne smijem niti spomenuti jer bi je moglo srce uloviti....).

Ovako: jučer Loli (3,5 godine) i ja sami doma, tatek nam radi, mi se fino družimo, malo ljubimo, malo slažemo puzzle, malo kockice, malo se on samo poigra u svojo sobi. U jednom momentu primjetim da je prozor u njegovoj sobi ŠIROM OTVOREN, iako - roleta je uvijek potpuno spuštena na tom manjem prozoru (ima onaj neki glupi sistem polugice kojom određuješ da li će prozor biti otvoren širom ili "na koso"), pitam ga jel se on igrao sa prozorom - kaže nije, i ja mu vjerujem jer mislim da nas nikada nije vidio kako baratamo tom polugom. Uznemirim se, kažem mu da prozor UVIJEK mora biti zatvoren i da se sa njime ne smije igrati. Uostalom, NIKADA ga nisam vidjela da petlja sa prozorom niti mu to dozvoljavamo.
Prolazi večer, u nekom momentu zaključim da bi bilo dobro oprati suđe pa se prisilim i to napraviti prije "Zvjezda koje pjevaju". Usred pranja dolazi mi Loli i kaže da on gleda svatove kroz prozor. Fino, kažem ja njemu (kroz našu ulicu stalno subotom prolaze svatovi, trube, zastave vijore i od kako smo se doselili uvijek ih je gledao nosa zaljepljenog na prozor) i on sretno otrči u sobu.
Završim sa suđem, krenem prema kupaoni i SMRZNEM SE. U našoj (drugoj)spavaćoj sobi upaljena mala lampa na komodi (tik do prozora), PROZOR ŠIROM OTVOREN - ROLETA DIGNUTA nekih 50-ak centimetara, on stoji kraj komode, krši si ručice i gleda me pogledom "o-o, ovo neće biti dobro...".
U sekundi mi prolazi kroz glavu:
- njegova rečenica
- činjenica da se naginjao kroz otvoren prozor (8.kat) dok sam ja bezbrižno prala suđe
- komoda je u ravnini prozora, niti ja se ne naginjem kroz otvoren prozor dok ih perem jer mi se čini da ću pasti izgubim li samo malo ravnotežu jer su prozori neobično nisko postavljeni
- KAKO je otvorio prozor?! (taj prozor je UVIJEK skroz zatvoren i UVIJEK je spuštena roleta)
- KAKO je dignuo roletu ?! (za sve ovo potrebno je stati na komodu)
- KAKO TO NISAM ČULA?
Drhtavim glasom krenem objašnjavati da to više N I K A D A ne smije napraviti, no dok to izgovaram krenu mi suze i provali strah ŠTO DA SE DESILO?!
Idućih sat vremena ne uspijevam doći k sebi, zovem muža, na užas osjećam kako me hvata histerija, pokušavam objasniti Loliju što se desilo i zašto je to loše ali očito griješim jer sam totalno potresena pa plače i on. Nisam ponosna kako sam hendlala situaciju slijedećih nekoliko sati jer sam u jednom momentu izgubila i kontrolu nad glasom. Jednostavno me oduzeo mogući scenarij :cry:, MM nas je provjeravao svako malo. On je oduvijek bio moj glas razuma i stabilna stijena na koju se mogu osloniti no i u njegovom glasu sam naslutila stravu.
Noćas u svom krevetu sam zahvalila "anđelu čuvaru" što ga je čuvao. Kako to drugačije objasniti.
Sjetila sam se i one male djevojčice koja je prije nekoliko mjeseci zaista i pala kroz prozor sa tragičnim posljedicama. I tada sam pitala MMa kako im se to moglo desiti? Ok, ta djevočica nije sama otvorila prozor, ali posljedica ostaje ista: nisam dovoljno brinula za svoje dijete. Kako mi se to desilo?
Kako roditelj može predvidjeti posljedice dječje razigranosti i znati koje su im mogućnosti?
Mislila sam da znam. A nema pojma :(
On još spava, gledam ga jutros i opet mi krenu suze na oči. I vjerojatno će me taj osjećaj pratiti još dugo.

smrznula sam se od tvoje priče.

imam sličnu situaciju sa duplo mlađim klincom, radi se o terasi visine 3 metra i isprepletenoj ogradi kao stvorenoj za male nožice. već sam ga jednom uhvatila kako se penje i protrnila. odlučili smo kupiti trstiku da mu zagradimo ogradu.

činjenica je da opasnost vreba sa svih strana, al isto tako da Bog čuva malu djecu inače bi bilo puno više tragedija. možda da ugradiš kakvu mrežu.?

mi smo već stavili trstiku na balkon da uopće ne može gurnuti čak niti
nogu, iako smo već provjerili da se ne može provući. jednostavno nisam bila mirna dok to nismo napravili. a da i ne spominjem da mu je zabranjem pristup balkonu. ne dozvoljavam da je tamo čak niti dok vješam veš. već je pokušao (i uspio) otvoriti i ta vrata, no ta su vrata u dnevnoj sobi, stalno su mi na oku. također, loli je strašno dobar penjač, uspne se na svoj krevet visok 1,35 cm i to po glatkoj stražnjoj stranici, samo snagom ručica!
razgovarati ću sa MMom da uklonimo ručice kojima se manji prozor može kroz otvoriti , veliki ionako ide samo na koso a tamo se ionako ne može provući.... hmmmmm VALJDA ?!

moja mala curka je jedno vrijeme uporno, kad god je uhvatila priliku, hodala po prozorskoj klupčici u njihovoj sobi. znam točno kako se osjećaš iako nikad nije napravila nešto takvo (otvorila prozor i dignula roletnu). mi smo radi toga nabavili onu zaštitu za prozore koja se zalijepi za jednu i drugu stranu i kao ne može se prozor otvoriti, ali pri malo jačem trzaju zaštita se odlijepila tako da je to još gore nego da ju nemaš - misliš da si siguran, manje paziš, a zaštite u biti nema. jedino što bi trebalo pomoći su one bravice, no mislim da se to ne može naknadno ugrađivati.

uglavnom, mislim da je tvoj maleni iz svega shvatio da je nešto gadno, gadno napravio. nadam se da ti neće slične šokove više priređivati, a vi se svakako osigurajte i da mu to onemogućite :love:

Mi živimo u prizemlju, ali dogodine bi trebali seliti u stan koji je dosta visoko, pa stalno razmišljam o ovome, MM također. To mi je baš noćna mora...

Ajme draga, mogu zamisliti kako ti je bilo i kako ti je sad, jel meni kad Nina nestane s vidika svaki put dobijem lagani slom živaca :(

Ubuduće ga nikad ne puštaj s vidika, ma koliko godina imao, nikad ne znaš kaj zaigranim klincima može pasti na pamet. Time se ja vodim. Ja kad perem suđe Nina sjedi sa mnom na kuhinji :roll:

Mi se također ove godine selimo na kat, i tu sam otvorila jedan topic na tu temu jer me bilo strah tih prozora pa sam dobila lijepi savjet za prozore s bravicom i takve smo si gore postavili. Zaključam prozor i nema straha.

Hvala nebesima da je sve prošlo dobro :love2: koliko puta im samo ti anđelčići pomognu :)

Uh preznoji me priča.. kao da vidim svog švrću.

Mi imamo 5 velikih francuskih prozora na dnevnom i kuhinji sve nam je u staklima. I sve smo kvake/ručice izvadili !!! I ovako me strah od njegovih vratolomija.
S nepune 2 godine popeo se na tavan preko tankih i meni klizavih aluminijskih lotri, ja trudna jedva ga vratila dolje.
Inače se trudim vuću ga sa sobom jer često nešto isprobava sam :/ neumoran je po tom pitanju.
Isto pričam i pričam ali kod mog sina je znatiželja puno jača od moje priče :/ tako da sam uvijek na oprezu.

nije mi izgledalo strašno - dok nisam vidjela da si na osmom katu... :?

i ja sam se prestravila, jer se sjećam male plave vreće preko dječaka koji je pao s nebodera u mom susjedstvu... imali su neki ležaj ispod prozora, a na ležaju je bio tata.. mali mu je dao pusu - i to je zadnje (kaže tata) što je vidio... nije stigao ni dići ruku da ga uhvati... :(

kod susjeda sam vidjela nešto što možda estetski nije najljepše - ali je sigurno efikasno.

na vrhu prozora probušili su rupe, i dodali one najobičnije kuke koje zakvače prozor. da bi se prozor otvorio - moralo se prvo skinuti te kuke, a zatim otvarati...

btw - ne znam koliko je dobra zabrana pristupa balkonu... naime, iskoristit će ti prvu priliku da vidi što je to tako "zanimljivo" na tom mjestu na koje on ne smije...

odvedi ga na balkon, ali uz mjere opreza koje su mu poznate (kao npr. kad ideš preko ceste), tako da mu neverbalno daš do znanja da je to mjesto opasno...

:shock:
izvadi kvake s prozora do kojih može doseći

mi smo na 16. katu. francuski prozor ima rešetke, dva se mogu samo na kant otvoriti, a jednom smo morali skinuti kvaku - taj je točno iznad kutne garniture.

mene je toga najviše strah

Jedno je vrijeme sin od rođaka bio opčinjem letenjem i Red bullom imao je 7 godina, a živjeli su na 13 katu :roll:
fakat djeca mogu iz te reklame zaključiti da se može letjeti sa red bullom i da ti da krila...grozno!

Mene je uvijek uzasno strah tih prozora i isto sam bila razmisljala o tim kvackima na vrhu prozora no nasla sam te bravice. Nije mi jasno da to nema nigdje po djecjim ducanima ali koliko sam skuzila, pasu na svaki prozor. Ima ih za kupiti u Bauhausu i sa dva kljucica dodju oko 50tak kn. Ja sam svim prozorima u njihovim sobama izvadila "kvake" i stavila ove s bravicom.

Pridružujem se mamama ustravljenim prozorima,I ja sam jedna od tih!

Mada mi živimo na trećem spratu, to nikakve veze nema.
I još kad mi neko kaže "ma ne bi", ŠTA NE BI!?
Dječija radoznalos nema granica!

A moj biser je bio ovaj:
JA lično sam kao dijete izašla na vanjski rub balkona, znači preko ograde,
i tako odšetala do kraja i vratila se u kuću KROZ PROZOR!!!

Meni je bio zabranjen izlazak na balkon dok nisam izašla iz osnovne škole.

... priznala sam jučer majci što se desilo.

Mislila sam si: bolje da zna što je naš mali vjetropir sposoban/spreman napraviti, bolje će ga ubuduće paziti (skupa sa nama :( ).
Naravno, rastulila se kao tužna godina, odmah ga je uhvatila ponovo mu očitavati lekciju (mislim da ćemo mu to spominjati svaki dan do 49. godine) i tako... kada je došla k sebi ispriča ovo:

Ja stara 2 godine i neku siću (bila sam jako mršava i sitna za svoju dob), u Novalji smo, čoporativno familijarno ljetovanje, 10 odraslih, isto toliko djece, apartmani na nekoliko katova, odrasli zabavljeni kao da ih netko pustio sa lanca (uf, TO su bila ljetovanja...) a ja se u nekom momentu popnem na 2 kat, uđem u apartman, odem na terasu, provučem se kroz rešetke i mašem im kao luda. Njih 9 dole (blijedi kao krpe) pokušavaju me zabaviti a jedini prisebni ujo otrči gore na kat. Prisjelo im ljeto.

Eto mene žive pa zaključim da krv nije voda :oops:

E, btw: pričam danas kolegicama na poslu što se desilo a one me pitaju: jesi ga nalupala pošteno?!
Ma, stvarno mislim :evil: :evil:
Ali... to već neka druga priča, jako, jako, jako tužna....

I ja sam jedna od pretstravljenih roditelja koji ima katastrofalan prozor. I noćne more oko toga. I upravo radi toga postavljam zamke na pristupu prozoru. I nedam mu blizu. I nikad dovoljno puta opomenem. :/

Jer se sjetim sebe. Ne tako male (oko 13-14 godina). Koja je našla fantastičan način sunčanja. I to tako da sam otvorila veliki prozor u svojoj i bratovoj sobi. Taman do visine prozora nalazio se moj radni stol. I onda sam rastegla onu šipku od roleta i preko nje prebacila poplon, deku i jastuke. I tako se izvalila i sunčala. Noge su mi bile na stolu, a od guze na dalje ležala sam izvan prozora. Na 17 katu.

Jednom me je mama vidjela, i pozvala. Od straha mi je opalila šamar. Ona se cijelog događaja ne sjeća. Mislim da ga je od straha izbrisala iz sjećanja. :/

priča jedne cure koja je sa mnom išla u srednju.

Živjeli su u neboderu, tako na nekom visokom spratu, 10 ili više,
ona je fakat iskliznula kroz prozor,a stajala je u sredini između mame i tetke.
Tetka ju je uhvatila za noge!

I onda su stavili rešetke na sve prozore. I ja bih. Ako mi srce ne bi otkazalo u međuvremenu.

I meni je sve ovo noćna mora.
Mi živimo na 4. katu i kada su ovakve stvari u pitanju sretna sam što nemamo balkon i što su nam svi prozori osim onog u kuhinji krovni.
I taj u kuhinji je visoko za trogodišnjaka.
ALI, još dok smo ga ostavljali otvorenog (naravno da nije bio otvoren bez nadzora) i igrali se s Jankom u boravku, a on na minutu pobjegao iz sobe. Zazivali smo ga par sekundi i kako se nije odazivao, znala sam da radi neku spačku, ja sam krenula za njim, a on je stajao na radijatoru ispod prozora i gledao van. Isto sam premrla i isto mi je taj scenarij još mjesecima prolazio kroz glavu (tada još nismo imali Ivu, ma mislim da je imao 2 godine) i isto sam cijelo vrijeme mislila, kaj da se desilo najgore!!!!
Od tada prozor je otvoren samo ako je netko od nas velikih u kuhinji.
Mada se sada pribojavam baš ovoga, da ga ne otvori sam!

moj mali se je sa godinu i pol sam zkljucao u kuhinjicu...nasrecu bilo je ljeto pa su vrata za vani bila otvorena pa smo preko terase usli....zivimo na trecem katu

i ja se panično bojim
od kad se V rodila mi smo kao u bunkeru, stalno su rolete spuštene
MM se stalno buni da što palim svjetlo kad je vani dan, i on diže te rolete, ja ih spuštam
inače i ja imam priču iz djetinjstva
imala sam nešto preko 2 godine i mama me ostavila kod svoje tete, na 8. katu
moj bratić se igrao u dvorištu
teti je pozlilo, bila je niskotlakaš i legla, a ja sama, popela se na radijator i kroz prozor zovem bratića u dvorišu
teta je kroz "maglu" vidjela moje noge kako lamataju na prozoru, ustala se, uzela me, lupila po turu, spustila na pod i onesvjestila se uz mene
ali sam je ja brzo osvijestila, kaže da sam je fes ošamarila, da joj vratim to po guzi
moja mama se i danas naježi kad se tog sjeti

Draga :love: , mogu misliti kako ti je, meni je muka od citanja, a kako je tebi :(
Sada kada vec znas da je sposoban otvoriti taj prozor sam, ja se ne bi pouzdala u to da je dovoljno mu objasniti da je to opasno (sjecam se sebe i koliko su mi znacila takva objasnjenja :/ ), nego bi ja kupila u TL zastitu za prozore, da ih ne moze sam otvoriti. Mi za sada imamo te zastite na ladicama npr. sa nozevima, a deterzenti su u ormaru pod kljucem, a da mi dijete pocne otvarati prozore, sigurno bi stavila i na prozore. Svejedno mu ti i pored zastite mozes objasnjavati da je opasno...jer, 8. kat...

javlja se jedna koja je s dvije godine zajahala balkonsku ogradu na drugom katu. mama je bila u kuhinji, ja sam se igrala na balkonu, kaže da sam bila iznimno razumno dijete, jednom bi mi se reklo da se nešto ne smije, ja to nisam radila. i čuje me iznenada kako govorim "neće bojat, neće bojat". pomisli si, pa čega se ima bojati na balkonu, pogleda, a ja na ogradi, gledam dolje i tješim samu sebe. kaže da joj se krv sledila u žilama, ali nije viknula, jer se bojala da se ja ne bih trgnula i samo se prevalila preko, nego mi se samo prišuljala i zgrabila me. sad to prepričavamo kao još jednu od nepodopština (iza mene je imala dvojicu divljaka koji su me po takvim pitanjima dobrano nadmašili :mrgreen: ), ali ne mogu ni zamisliti kako joj je bilo.

meni se od cijele priče usjeklo to da u takvim situacijama nipošto ne treba reagirati vriskom ili deranjem, jer ne znamo kako bi dijete moglo reagirati, uplašiti se, trgnuti i tko zna što.

:* drage moje hvala...

Napravili smo akciju: onesposobili smo SVE rolete na prozorima koji se mogu otvoriti (otkvačili smo gornji dio da se ne mogu dignuti), pokušali smo ih oboje dignuti rukama, gurati i sl. - nisu se niti mrdnule, a skinuli smo i ručkice kojima se prozor može skroz otovoriti.
Ostaje mi još samo pitanje balkona, a tu ćemo očito morati primjenjivati edukativnu metodu.
... ili ga zazidati :mrgreen:

Mi smo na 5-tom katu i ja se isto ovoga bojim. Za sada je stvar ajmo reći pod kontrolom jer su prozori stari i teško se otvaraju, pa ih i ja moram dobro trgnuti da bih uspjela. Ali pošto ih imamo namjeru mijenjati, a i sad dolaze lijepi dani, a svi jedva čekamo zrak nakon onog užasa od centralnog grijanja preko zime, ne znam kako ubuduće? Zar vi zaista nikada ne otvarate širom prozore i balkonska vrata, a ako da kako rješavate u tim situacijama sigurnost djece?

8. kat
kad smo mijenjali prozore, prva stvar koju smo rekli je brava na ručku od prozora. I prozori su zaključani.

Ma da svi govorite o zaključavanju prozora, ali ja pitam držite li ih ikada otvorene, i šta tada? Ili zaista nitko ne otvara prozore širom nego samo na kant, to me zanima :?

širom su otvoreni:
- ako je netko odrasli u sobi; kad moram biti u kuhinji, zatvaram prozor i otvaram sve na kant
- kad idemo van onda sve pootvaramo
- uvijek je otvoren onaj na kojem su rešetke
- spustim rolete pa otvorim prozor

pogodili ste moju fobiju, dovoljan je 1 momenat nase nepaznje i moze se dogodit tragedija. najgore je sto nikad ne znas kad im penjanje na prozor moze past na pamet. mislis da su vec dovoljno veliki da razumiju opasnost i prevaris se.
ja sam se sa nekih 13 godina suncala na kosom krovu zgrade, popela se kroz abain sobe. znala sam i do susjeda prosetat po krovu, tu i tamo bi mi se koja kupa izmaknula pod nogama :shock:
jeza me hvata pa necu spominjati slucajeve za koje znam, ali uz savjete sto ste nabrojali imam jos jedan:
nikako ne pokusati otezati pristup prozoru namjestajem jer sto vam se sad cini za njih nesavladiva prepreka, jednog dana nece biti.

Citiraj:

---

mamanatali prvotno napisa

Ma da svi govorite o zaključavanju prozora, ali ja pitam držite li ih ikada otvorene, i šta tada? Ili zaista nitko ne otvara prozore širom nego samo na kant, to me zanima :?

---

nama je kuća prizemnica pa i nema nekog velikog straha i da padne kroz prozor.
ali Šefica (do sada) nikad nije pokazala želju za virkanjem kroz prozora (valjda jer imamo veliku teracu i dvor). nije se nikad penjala u blizini prozora.

kad smo kod mojih, a oni su na 5. katu, uključimo malo više opreza.
prozori i vrata su uvik otvoreni. i usrid zime (jer je nama uvik vruće).
kod mojih je Šefica pokazala interes za gledanje kroz prozor, ali je tada uvik netko s njom. ispod toga prozora (to je ustvari zatvorena teraca) je bio neki stol. kad smo skužili da voli gledat kroz taj prozor jer je doli igralište za dicu moji su makli stol. sama se ne može nikako popet.
na drugoj teraci je stol i plastične stolice koje sve stavimo jednu u drugu tako da ih zbog težine ne može privuć rubu terace.
na trećoj teraci smo isto odmakli stolice od ruba.
četvrta je nikad nije niti zanimala.

i brat i ja smo se odgojili u tom istom stanu, na 5. katu, bez ikakvih zaštita na teraci i prozorima. i sićam se kako su i tada uvik bili otvoreni. ali nam nikad nije palo na pamet penjat se po rubu i nadvirivat. najzanimljivija teraca ima veliki prorez kroz koji bi mi provlačili glavu i gledali. i to je bilo sve.

ali sam ja zato pala na drugom mistu s prvog kata i terace pala direkt na glavu koja se rascvitala ko lubenica. :mrgreen:

Citiraj:

---

mamanatali prvotno napisa

Ma da svi govorite o zaključavanju prozora, ali ja pitam držite li ih ikada otvorene, i šta tada? Ili zaista nitko ne otvara prozore širom nego samo na kant, to me zanima :?

---

to i mene zanima! i još mi nije jasno ovo sa roletama da se ne daju dići. kaj ste cijeli dan u mraku?

Citiraj:

---

Maya&Leon prvotno napisa

:*
Napravili smo akciju: onesposobili smo SVE rolete na prozorima koji se mogu otvoriti (otkvačili smo gornji dio da se ne mogu dignuti), pokušali smo ih oboje dignuti rukama, gurati i sl. - nisu se niti mrdnule, a skinuli smo i ručkice kojima se prozor može skroz otovoriti.

---

znam da si doživila šok, ali stvarno si zabarakadirala cilu kuću i spustila sve rolete bez mogućnosti podizanja. :?

Citiraj:

---

Suzizana prvotno napisa

Citiraj:

---

mamanatali prvotno napisa

Ma da svi govorite o zaključavanju prozora, ali ja pitam držite li ih ikada otvorene, i šta tada? Ili zaista nitko ne otvara prozore širom nego samo na kant, to me zanima :?

---

to i mene zanima! i još mi nije jasno ovo sa roletama da se ne daju dići. kaj ste cijeli dan u mraku?

---

Isto.

Ja nikad ne spuštam rolete (mi smo na 8. katu) jer ne volim mrak. Prozore NIKAD ne otvaram širom (osim kad ih perem), ali je kod nas u boravku/blagovaonici velika staklena stijena koja vodi prema balkonu i ta je uvijek otvorena (osim zimi kad je otvorena samo za luftanje), a u našoj sobi je cijeli dan otvoren prozor, ali ne na kant jer je ogroman i težak i loše napravljen pa postoji realna opasnost pada prozora, nego ga odškrinem oko 10 cm i omotam ručku gurtnom od rolete da se ne može više otvoriti.

Ionak smo stalno u boravku pa malog imam na oku, a s vremenom je naučio da može ići na balkon kad sam ja tamo i kad nam se javi da znamo da je na balkonu. Na balkonu imamo stol i stolice, ali su natrpani tak da se po njima nemoguće spentrati, ali za svaki slučaj ja posebno pazim kad je na balkonu (srećom, još mu nije palo na pamet ikakvo veranje, ako ga kaj zanima viri kroz ogradu.

Ne, nismo u mraku i zagušljivom prostoru,

prozor otvaramo:
-kad M nema doma
-kad smo vani

Evo, cijelo jutro je prozor bio otvoren. M je u vrtiću, ja vani i dovoljno se prozračilo. Ostavila sam ga na kant i kad M dođe, zaključavam.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

Maya&Leon prvotno napisa

:*
Napravili smo akciju: onesposobili smo SVE rolete na prozorima koji se mogu otvoriti (otkvačili smo gornji dio da se ne mogu dignuti), pokušali smo ih oboje dignuti rukama, gurati i sl. - nisu se niti mrdnule, a skinuli smo i ručkice kojima se prozor može skroz otovoriti.

---

znam da si doživila šok, ali stvarno si zabarakadirala cilu kuću i spustila sve rolete bez mogućnosti podizanja. :?

---

:lol: e...baš sam se slatko nasmijala dok sam zamišljala ovu scenu :lol:

Ma ne, u svakoj od spavaćih soba postoji OGROMAN prozor koji se može otvoriti samo na koso (a ti prozori su kod nas 12 mjeseci u godini tako i otvoreni - volimo spavati na hladnom, jedino u Lolijevoj sobi zatvorim prozor preko dana - zimi, da se ne prehladi) a i pored tog velikog prozora je manji prozor, koji se može skroz otvoriti (i kroz taj prozor je Zlato Mamino prebrojavalo svatove...).
Kroz ove velike prozore dopire sasvim dovoljno svjetla da u stvari uopće nije potrebno dizati roletu na manjem prozoru. A po cijelom stanu imam čak 14 velikih prozora, pa vam iskreno velim - nekad mi je svijetla čak i previše (naročito uz jutarnju kavu :mrgreen: )

Svejedno... bilo je funny zamisliti naš bunker :lol: :lol:

Btw. i ja otvaram širom prozore (koje mogu) samo kada su MM i Loli vani u parku a zatvaram ih barem 1/2 sata prije njihova dolaska, u strahu da ne zaboravim...