Kriv je štok!

Dijete potrči kroz sobu, ne gleda, zvekne ramenom o štok...
ili
zapne nogom za prag...
ili
dok se provlači ispod stola, podigne glavu i naravno, udari se...

Moja svekrva, MM trče da nalupaju štok, prag, sto...jer je štok kriv što se našao u tom trenutku u zidu te se malac udario. :roll:
Meni to strašno ide na živce. Kad malac zaplače, utješim ga uz objašnjenje da se udario jer nije bio dovoljno pažljiv, nadajući se da će sljedeći put barem mrvicu više paziti.

Meni je MM čisti primjer da je ovakav način tješenja pogrešan. I dan danas, šta god da se desi, kriv mu je neko drugi. Čak i kad krivca nema - takav se mora izmisliti. :evil: Jednostavno nije naučio da je u datom momentu možda kriv on ili viša sila i gotovo. Da ne mora svaki put kad se razbije čaša, padne kiša na oprano auto ili biloštadrugo neko/nešto biti linčovan/o...

Ili možda griješim ja, što prihvatam stvari onakve kakve jesu i ne tražim krivca i tamo gdje ga nema?

Citiraj:

---

thousands of voices prvotno napisa

Da ne mora svaki put kad se razbije čaša, padne kiša na oprano auto ili biloštadrugo neko/nešto biti linčovan/o...

Ili možda griješim ja, što prihvatam stvari onakve kakve jesu i ne tražim krivca i tamo gdje ga nema?

---

Ovako i ja.
A posebno mi se diže kosa na glavi od onoga: ajmo istući stol jer si se udarila :x

Ja joj kažem u takvim situacijama: dogodi se nekad, proći će , mama ljubi, nije nitko kriv...

A mene su vracali da vidim sta sam uradila " jadnom " :mrgreen: stoku u koji sam udarila . I momentalno bih zaboravila na sebe dok bih neko vrijeme zabrinuto posmatrala stok . Mislim sve to u cilju kako bi mi se skrenula paznja pa da ne placem vise .
Zato danas uvijek prvo pomislim da je sve moja krivica :mrgreen:

Mislim da si u pravu ...

Mislim da takve stvari ne izazivaju trajne psihološke posljedice. Tim više što tako radi npr. samo svekrva, a mama ne. Ako udaranje štoka pomogne djetetu da zaboravi na bol, mislim da neće biti neke štete po psihu.

Ne znam, ja nisam za udaranje uopće- bio to stol ili mlađa seka.
Meni to zvuči kao da je potičem na agresivno ponašanje. Zašto bih je poticala na to da mora nekome vratiti?

I meni to udaranje ide na živce.
Neki dan gledam jednog malog od 18 mjeseci i lupio se u stol i počne on lupati po stolu. Prvo nisam skužila kaj radi, a onda mi je sinulo. I ima puno takvkih primjera.
Ne samo do starijih, deda i baka, već i od mama i tata.

Ja isto ne učim Leonu da je kriv stol ili štok ili štogod, pa se pridružujem grupi koja poluuspješno preodgaja bake i dede po tom pitanju :)

sto uopste neko mora biti kriv? Stok, stolica ili dijete?
Bitnije mi ga je utjesiti. A najbitnije da ga ne tjesim time sto cu nekog ili nesto tuci....

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Mislim da takve stvari ne izazivaju trajne psihološke posljedice. Tim više što tako radi npr. samo svekrva, a mama ne. Ako udaranje štoka pomogne djetetu da zaboravi na bol, mislim da neće biti neke štete po psihu.

---

slažem se, pogotovo što sam ja jedna od onih što su "tukle" štok, pod, stol....kad bi se šefica zveknila.
i to mi je manje traumatično nego da plače pola sata jer se drmnila.

i to "udaranje" je po meni rezervirano za malu djecu.
Šefica sad ima 3,5 i naravno da zna kako joj stol nije kriv šta je opalila glavom nego njena nepažnja (koju sama istakne). i bome to moje udaranje štoka i stola stvarno nije pobudilo u njoj agresivnu crtu.

koliko se god trudili ," ne utjecat na psihu " , nikad zapravo nećemo znati što se u njihovim glavicama smišlja. :/

općenito su teoretski stvari po tom pitanju danas kud i kamo kvalitetnije nego prije pol stoljeća no ipak djeca nam od slućaja do slućaja različito reagiraju. pravila nema. ;)

klinci su klinci i to trebaju biti .

slažem se po pitanj štoka , ne treba ih poticati u razmišljnju i zauzimanju stava da je uvijek netko drugi kriv :D

ponekad je bake / svekrve i mame / dovoljno vidjeti u primjeni svojih metoda pa da nam se digne kosa na glavi :x

u svemu tome ima draži :)
sve je to život :) :) :) :)

Identičnu stvar radi moja mama koja mi čuva klinca.Rezultat- frajer je naučio tući!!
Imao je fazu koja je trajala par mjeseci kad je lupao sve oko sebe,i stvari i ljude i govorio "tući!"
I danas, s više od dvije godine,kad je ljut na nekoga-udara ga.Pokušavamo ga odučiti,ali ide jako polako.

mi nismo tukli... mi smo dragali štok / stol / stolicu.... :lol:

kako je tek njih bolilo, a nisu znali plakati!!! :mrgreen:

Citiraj:

---

thousands of voices prvotno napisa

Meni je MM čisti primjer da je ovakav način tješenja pogrešan. I dan danas, šta god da se desi, kriv mu je neko drugi. Čak i kad krivca nema - takav se mora izmisliti. :evil: Jednostavno nije naučio da je u datom momentu možda kriv on ili viša sila i gotovo.

---

E ovako i kod mene, i strašno mi ide na živce. Uvijek je neko drugi kriv, nesmeta mi to udaranje stola nego to što je neko drugi kriv :evil: . Npr ima kćerku iz prvog braka, već odrasla, kad god nešto loše napravi kriva njena mama.
Sad kad naša djeca nešto naprave kriv neko drugi, ja ili geni moji naravno. I to ti on meni kroz šalu govori...da ja neplanem. Radi mali glupost a on pita: Jesi to u vrtiću vidio :? Ma mislim se šta će govoriti kad odrastu.
A što se tiče udaranja štoka i sl. i ja to radim ali ne da krivim sve okolo i normalno da mu kažem da mora paziti jer se on kreće.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

mi nismo tukli... mi smo dragali štok / stol / stolicu.... :lol:

kako je tek njih bolilo, a nisu znali plakati!!! :mrgreen:

---

viš, dobra ideja! :!:

ja uglavnom nastojim utješiti s notom "dogodi se svako, mama/tata će poljubiti i proći će.
Moji (babe, didovi) automatski i nesvjesno imaju za naviku tući predmete, ali se time previše ne sekiram, i tu se slažem s Deaedi

Citiraj:

---

tinkie winkie prvotno napisa

ja uglavnom nastojim utješiti s notom "dogodi se svako, mama/tata će poljubiti i proći će.
Moji (babe, didovi) automatski i nesvjesno imaju za naviku tući predmete, ali se time previše ne sekiram, i tu se slažem s Deaedi

---

također smo uvijek ljubili da prođe,i uvijek bi nekom čarolijom prošlo

a situacija da se udari zločesti štok možda je bila dva puta s drugom bakom ali se uopće nisam na to obazirala...svejedno bi došli na poljubac da prođe,bez obzira na glupi štok :mrgreen:

Zločesti stol

Malo doprinosa raspravi... od prije 2 godine 8)

Pogodile ste me u žicu. Ja sam to svekrvi i prigovorila. Prvo nisam mogla vjerovati šta mala radi, a poslije :evil: :evil: Sva sreća pa me je poslušala. Sama ideja da je stol zločesti pa ga treba tući mi digne tlak na 200.
Ima i drugi biser: Kad nešto padne na pod ili je zaprljano onda je to : "Kakano". Ma mislim, helou?? Kakano je g...no, a ne nešto što se ne dira, onda kako ćemo zvati ono što JE kakano??

i meni je sve što padne na pod kakano. :mrgreen:
Go*no je us*ano :mrgreen:

Ma ja se uopće s tim ne opterećujem. Ima i gorih stvari

Prekrasno mi je bilo kad sam se ja nedavno zveknula u glavu, a moj Filip mi pritrci, zagrli me, poljubi i ponavlja: "Proci ce, proci ce..." Bas sam bila ponosna, to je od mene naucio, tako sam ja njega tjesila. Ni nemoj plakat, ni udri po stolu/stoku, ni trebas paziti, samo- daj da ljubim i proci ce. Bake su znale govorit zločasto stol, mi im pricali da to ne rade, ali...nisu bas sasvim stale, ali se nije primilo.

Ne mislim da ce takve stvari pojacati agresivnost (moj je dovoljno agresivan i bez takvih fora), ali poticu da se traži krivac i odgovornost van samog sebe.

Bake su stvarno nevjerojatne! I moja mama to radi! Meni to nikad ne bi palo na pamet - tući predmete... :roll: To je valjda nekakvo narodno "blago"...

moj stariji sin po navici još uvijek sam dolazi meni da ga poljubim gdje se lupio! :lol:


inače slažem se da bi nekako trebalo preodgojiti bake i didove! :roll: ja sam bila između dva ekstrema gdje se jedna strana (luda svekrva) ponašala prema jednogodišnjem djetetu tako da ga je slala u čošak :evil: zbog neke gluposti(na to sam poludila i nikada više nisam dopustila da dijete bude nasamo s njom) a s druge strane moji roditelji koji djetetu dopuste da im se doslovce popne na glavu s riječima "to smiješ samo nama ali ne mami i tati"(moš mislit :roll: ) i nakon toga sam uvijek imala problema s djetetom u objašnjavanju da se neke stvari ne smiju nikako !

ja mu preusmjerim paznju sa panike tako da pitam 'gdje je bo-bo?' (d a pokaze TOCNO gdje je, to ga fokusira... ja jos dodatno znam pitati - jel tu ili tu-2 cm u desno npr)..
onda puhnem/pusu dam i kazem 'ooode bo-bo' i pokazem kao da odleti sa tog mjesta gdje mi je pokazao da ga boli...
dovoljno da se potpuno smiri kod manjih udaraca (kojih je veeeelika vecina)...
kod tezih pricekam malo da place u zagrljaju (nikad to nije vise od minutu-dvije) i onda 'bo-bo procedura'... :mrgreen:

sad je doslo do toga da kad zvekne u parku a ja sjedim podalje - samo vikne: 'maaaamaaa, di je bo-bo?'
pa ja puhnem kroz zracnu udaljenost nekad i preko 15metara i on se nastavi igrati... ne da mu se sad dolaziti do mene niti me cekati da se dovucem do njega, pre zanimljiva mu je igra... :lol:
nekad si i sam promrmlja u bradu 'proceduru', puhne, da si pusu i ide dalje...

a to da ce ubuduce pokusati paziti niti ne sumnjam...
kad ipak kazem nesto tipa 'moras paziti' - to je kad sam se i sama uplasila od njegovog pada, udarca... (malo sisla s pameti, jelte)

za tucu stokova, stoga, nema potrebe...
neko mu je jednom to pokazao pa ga je gledao k'o u ludjaka: 'kakva tuca - pusi, ljubi tu gdje je bo-bo i idemo dalje...'
da je s tom osobom puno - malo bi si popricala s njom... :mrgreen:

Mi ne tucemo nikoga niti raspravljamo mnogo o krivici kada se udari. Samo je tesim i iduci put kada krene da pravi istu "gresku", podsetim je kako je bilo prosli put i pokazem joj kako da prodje a da se ne udari. Za sada to super funkcionise.
Da mi dete mnogo vremena provodi sa nekim ko tuce stolove i sl., to bih svakako menjala. A izludjuje me i samo jednom kada vidim tako nesto, ali kontrolisem se ,jos uvek :mrgreen:, jer zaista ne mislim da to bilo kako utice na nju ako je retko sa osobom koja to radi.

Znači, ipak sam u većini :) , barem ovdje.

Ne kažem da udaranje štoka utiče na psihu i potiče agresivnost ali vraćanje udarca (ni krivom ni dužnom :mrgreen: ) štoku mi je pogrešno.
izmišljanje krivca tako postaje obrazac ponašanja, bar kod mog MM i njegovih. Uvijek je neko drugi kriv. Mda, takvim ljudima je vjerujem lakše - okriviti drugog umjesto sebe, ali živjeti s takvim ljudima je već :roll: .

lucky day - fora s letećim bo-bo ti je :heart:

i mi smo prošli kroz to
dakako da je začetnim bila moja mama
poludjela sam .. ali onda je bilo već kasno
no da se ispraviti, prvo dobro "oribaš" uzročnika, da ga neutraliziraš
nakon toga sam polako tražila samo objašnjanje di se udarila, onda pusa i prođe

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

mi nismo tukli... mi smo dragali štok / stol / stolicu.... :lol:

kako je tek njih bolilo, a nisu znali plakati!!! :mrgreen:

---

To mi je super ideja.

i ja sam uspjela odgovoriti moju mamu od toga. sad je isto pusa i prođe i napomena da se mora gledati kud hoda.
Užasno mi je glupo to udaranje stvari, zapravo udaranje uopće. A šta kad se sudari s drugim djetetom? Treba li i njega udariti? To je izlječilo moju mamu.

Citiraj:

---

thousands of voices prvotno napisa

lucky day - fora s letećim bo-bo ti je :heart:

---

eh, nije moja fora...
ex-sveki me inspirirala... ;)

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

mi nismo tukli... mi smo dragali štok / stol / stolicu.... :lol:

kako je tek njih bolilo, a nisu znali plakati!!! :mrgreen:

---

To mi je super ideja.

---

slicno 'tehniku' koristimo za ljude, zivotinje i biljke... tj. nest sto ne zelim da udari ali ne zelim sprijeciti kontakt...
pogotovo dok je bio mladji i nije jos mogao fino kontrolirati pokrete ruku pa su pokusaji dodira znali manifestirati kao udarac...

dakle, krene udariti/dodirnuti - ili vec udari a ja kazem 'draaagi pas', 'draaaga palma' - i to mu vec sugerita 'ton' kojim ce uspostaviti fizicki kontakt s objektom...
tako da smo mi fazu 'udaranja' kao nacin istrazivanja i uspostavljanja kontakta sa fizickom stvarnoscu prilicno brzo i bezbolno prosli...