Odmor poslije poroda?????

Molim vas da mi netko objasni o čemu je riječ.
Nisam rađala i možda nisam adekvatna za ovakvo pitanje, međutim, u zadnje vrijeme sam od nedavno posalih mama čula kako je super da bebe u rodilištu budu preko noći u drugim sobama, da se mame odmore, jer će kad dođe kući biti dovoljno vremena za druženje :? :? :shock:
Ne razumijem, odmor od čega? Ponavljam nemam iskustvo, ali mislim da kad bih ja rodila želim da moja bebica bude s nama (i na tatu mislim) cijelo vrijeme. Nadam se da ću roditi u Austriji, jer tamo uz nadoplatu i tata može biti s nama :* :love:
Svidjelo mi se, kad mi je, kad sam išla kod ginekologa koji ordinira u Austriji, rekao: Malo nadoplatite, pa možete biti SVO TROJE U SOBI.
[/i]Svo troje cute :heart: :heart:

I ja nemogu shavatiti taj "odmor".
I čini mi se da si nikada neću oprostiti kaj nisam inzistirala na full roomingu sa Irmom.
Ja po cijele noći nisam spavala jer sam jedva čekala da mi je donesu.

ja sam vec rekla- ja sam nemajka i nije mi smetalo kaj su ih nosili onih par sati preko noci :P

Meni je isto odgovaralo sto beba nije samnom,tj.sto je po noci odvojena.Preko dana je dolazila svaka tri sata i ostajala po sat vremena.Netko je pitao od cega odmor.Na primjer od trudnoce( nije svima laka i jednostavna), od poroda.....imala sam ovako vremena popricati sa obitelji,oprati se u miru i ono najvaznije prespavati noc.Nije to tako strasno,samo tri dana.

pretpostavljam da će me netko zbog ovog "prozvati" (osim Ines :lol: ), ali meni je bilo ok što su nam bebice odnijeli oko ponoći, a dovozili bi ih u jutro oko 5 i ja sam taj period prespavala ko top.

ok; da su uvjeti drugačiji, pa da smo MM i ja sami sa bebom u sobi, pa je, kada zatreba i on malo ponosi i sl., jer ja stvarno nisam osjećala da sam u stanju to sve sama i zato mi to nije teško padalo.

a nije da si nisam mislila gdje je, kako je, da li plače, da li je gladan, ali ja sam stvarno imala ponekad osjećaj da ću se hodajući srušiti i zaspati
tih prvih par dana sam stvarno bila bez atoma snage

inače, preko dana su bebe bile skoro stalno s nama i ne osjećam se kao nemajka zato što sam tih par dana neposredno nakon poroda spavala ko top

možda će vam zvučati grozno, ali bila sam sretna što ću do jutra odspavati par sati

:*

i meni je to bilo ok,bila sam sva neka zbunjena,umorna,placljiva itd...

meni to nikako nije ok... to dijete sam Ja rodila, i Ja se želim brinuti o njemu/njoj i dan i noć
jedino što meni zaista smeta je to što moram bit u bolnici ona glupa četiri dana, kad bi ja odmah doma

Nakon drugog poroda je kćer bila sa mnom stalno i bilo je super,nkon trećeg nije postajala ta mogučnost ,al sam se ja fizički osječala super tako da mi ne bi bio problem.
Ali poslije prvog poroda sam bila na rubu snaga,užasno sam se namučila,porod je trajao beskonačno,cvaknuli su me poštenski,izgulila sam si kožu na laktovima i nogama,na usnama sam imala rane od žeđi...dakle da su mi i nudili da beba bude stalno uz mene ja to ne bi mogla... :( ne želim nikog plašiti,takvo ružno iskustvo mi se više nije ponovilo.

Citiraj:

---

daphne prvotno napisa

meni to nikako nije ok... to dijete sam Ja rodila, i Ja se želim brinuti o njemu/njoj i dan i noć

---

uopće nije riječ o tome da se netko NE ŽELI brinuti o svom djetetu, ali me nitko ne može prozvati ako sam imala vremena za istuširati se, otići na wc i odspavati koji sat

sve mi želimo i, uvjerena sam, najbolje se brinemo za svoje bebe, ali mnoge od nas nakon poroda nismo čitave ni fizički ni psihički i zato treba žene u tom užasnom razdoblju razumjeti... :cry:

Ja sam četvrtu noć molila da ju odnesu jer sam bila na rubu živaca.
Pukla sam od umora, od boravka u bolnici, nisam 6 dana i 6 noći spavala (žene su uz mene hrkale, a to ne podnosim!).
Bilo mi je žao, no to je bilo sigurnije nego da mi od umora ispadne iz ruke ili sl.

Vjerujem da bih tako opet napravila.
Da je netko samnom cijelo vrijeme i da znam da idem doma nakon 2-3 dana, onda ok.

Meni je bilo koma :( jer nije cicao uopće kod mene u bolnici, spavao je svaki put jer su ga tamo našopali. Sve dok nisam digla frku i rasplakala se, pa su se sestre uplašile da ću "izgubiti mlijeko" od živciranja. Tek treći dan je bio sa mnom :D
A što se tiče tuširanja, vjerujem da bi ga tih 5 minuta pričuvale cure u sobi. Uostalom ne može se otkotrljati s kreveta...

Ja sam isto nakon dosta neprospavanih noći (bila sam poslije carskog u bolnici dva tjedna zbog komplikacija) pukla i došla sestra i odnijela mi Dinu.
Nisam uopće osjećala grižnju savjesti, jer u onakvom stanju nisam mu bila najbolja mama. Naspavali smo se i on i ja odvojeni.
Kad smo došli kući, sve je došlo na svoje.

I meni je bilo lakše kad su ga odnosili oko 23,00 sata. Bila sam totalno koma, tak umorna, da bi skupa zaspali nakon cicanja, pa me sestra budila kad je došla po njega. U Vinogradskoj nema rooming in, al stvarno često donose djecu. Ja sam stvarno imala sreću da je moj mišić odmah super primio cicu i svega je jednom spavo kad su ga donjeli i to su ga vjerojatno oni nahranili jer je cijeli prvi dan bljucko jer se naguto plodne vode, pa je vjerojatno pobljucko sve što je pojeo, a inače je cicao punom parom. Druga stvar je da je i muž mogo bit samnom pa bi se mijenjali, al ovak bar malo dođeš k sebi. Da me netko krivo ne shvati nije meni teško se brinut za moju mrvicu, ali i doma ti uvijek prvih dana neko pomogne, a u bolnici si ipak totalno sam, i totalno iscrpljen. A i moje mišljenje je da je za bebu bolje da ima smirenu i odmornu mamu, a ne mamu na rubu snaga. ;)

Noć nakon poroda nisam mogla od uzbuđenja oka sklopiti, a kamoli dobro odspavati.
Bebu mi nisu dali tu prvu noć. Da se kao odmorim.
Bila mi je to najduža noć u životu. Vani je padala kiša, a ja sam plakala u duši.
Ostale dvije noći je bila sa mnom, ali uopće nisam osjećala nikakav umor iako sam jako malo spavala.

Ja sam u bolnici ostala 6 dana i samo sam jednu noć (mislim 2.) zamolila da Leu odnesu (to je bilo oko 3 ujutro) jer sam bila koma, porod je dugo trajao (sve skupa od 03,00 ujutro do 18.40).Iako sam bila iscrpljena bilo mi je užasno žao pa sam je u neko doba išla tražiti, soba mi je bila blizu sobe za bebice pa sam stalno mislila da ona plače..... :(
Rooming in je meni bio super vjerovatno i zbog toga što sam normalno sjedila dva dana nakon poroda, nikakvih bolova ni problema ali druge cure su se itekako namučile. Neke nisu mogle ni iz kreveta ustati a kamoli nositi bebu kad zaplače, podignuti je da podrigne itd.
Moje je mišljenje da se mama mora odmoriti barem par sati, porod nije mačji kašalj a i bebice osjete kad su mame pod stresom i izmorene.

Meni su bebu doneijeli odmah nakon poroda koji je jako dugo trajao sa dosta problema. Do veceri mi je skocila temperatura. Noc prije toga nisam oka sklopila jer sam se poradjala cijelu noc. Takodje se nisam mogla ustati iz kreveta od epiziotomije i jos od dnevnog sisanja su mi se napravile ragade a mlijeko jos nije bilo krenulo.
Sve u svemu tu prvu noc joj nisam bila od koristi i sestra kad me vidjela na sta licim mi je rekla da se obavezno odmorim prije nego se onesvjestim i da mi preporucuje da beba spava u drugoj sobi. Mogu vam reci da mi je itekako prijalo da se odmorim bar 4 sata. Ujutro u 6 su mi je donijeli i od tad se nismo razdvojile.

Meni je isto odgovaralo da ih odnesu oko ponoći. Uglavnom su tako i radile, uz male iznimke. Donosile su ih oko 6 ujutro, nekad i ranije.
Bila sam umorna, iscrpljena od poroda, sve me živo boljelo.
Već drugi dan je bilo bolje, ali dobro mi je došlo spavanje u komadu 5 sati barem prvih 5 dana. Kad sam došla s Lukom doma nisam spavala više od sat vremena u komadu 3 mjeseca :shock:
Jocu su glat mogli ostaviti kraj mene od prvog dana, taj je spavao cijelu noć od kako se rodio (i u rodilištu i doma). Sestre su mi govorile da je čudesno dijete koje zaspi poslije zadnjeg dojenja i budi se jedino ujutro kad ih već nose k mamama. :D

evo, bas ovaj topic pokazuje koliko je to individualno, pogotovo u nasim uvjetima.
zato bi stvarno trebalo omoguciti svim mamama da imaju rooming in, ali i da ako zele imaju uvijek i nekoga tko im moze preuzet bebu ako su preslabe i preumorne.

meni je prvi put u Vinogradskoj to razdvajanje najteze palo od svega. nisam ni jednu noc prakticki oka sklopila.
prvu noc sam bila preuzbudjena sto sam postala mama, samo sam razmisljala o bebici i cekala da je donesu, nije mi nikako bilo dosta "upijanja", sto se nastavilo i kad smo dosli doma, MM i ja smo je samo snjofali i gledali.
drugu i trecu noc nisam spavala zbog navale mlijeka i bolnih grudi uslijed toga, a nisu mi je htjeli dati "van rasporeda" :x .
tek sam se odmorila kad smo dosli kuci.

drugu bebu sam rodila u Rijeci gdje imaju rooming in i to mi je bilo u usporedbi bez roominga prepredivno.
istinabog, zna bit jako bucno kad druge bebe placu, ali bolje mi je i to slusat nego kako placu kroz zatvorena vrata na kraju hodnika :( .

Ja se vama divim cure
Meni je jos 2 i pol mjeseca do poroda i ja imam osjecaj da necu imati pojma sto i kako da radim kad mi daju moju bebu.
Uzasno me strah toga, tako da mi je cak palo na pamet da ce mozda i mojoj curici bit bolje ako ju odnesu i donesu mi ju samo na hranjenje!
Ja planiram roditi ili na SD ili u Vinogradskoj, i zanima me smije li beba biti samnom kada mi dodje muz ili mama u posjetu ili ih maknu za vrijeme posjeta?
U svakom slucaju, svaki dan citam vase postove u nadi da cu nauciti kako se ponasati kad mi donesu bebicu...Valjda..nadam se da cu znati sto da radim!!

U Vinogradskoj posjete uopće neidu u sobu rodilja (osim na čuvanju trudnoće, ali to je odvojeno), već rodilje izlaze na hodnik. Bebe odnesu prije posjeta, tak da možete izać, a tati, baki i dr., ih pokažu samo kroz prozorčić posebne prostorije odmah kod ulaza, al se za pokazivanje moraju zapisat kod sestre (bar je tak bilo prije malo manje od 2 godine).

Citiraj:

---

ivonna prvotno napisa

zanima me smije li beba biti samnom kada mi dodje muz ili mama u posjetu ili ih maknu za vrijeme posjeta?

---

Ni na SD ni u Vinogradskoj ti nitko ne dolazi u sobu, već ti izlaziš na hodnik.
Osim ako rodiš carski pa ti se prvi dan posjete prošvercaju, ali ni tada bebice nisu u sobi jer ih tijekom posjeta odnose.

Roko_mama :) pisali istovremeno!

ivonna, ma naravno da češ znati
imaš to u sebi, samo još nisi svjesna... :love:

Ja sam rodila na carski na Sv. Duhu i mogu samo reci da su mi dani nakon poroda bili grozni: Beba je sa mamom: od 5.30-7; 10-13; 13.45-15.30; 17-21; 22-00 !!!

Meni, prvorotki je to bilo stvarno prenaporno. I najbolje je kad kazu: dojite lezeci i nemojte dizati bebu! Ma da mi netko samo objasni, ako je beba sa mnom 4 sata u komadu, i svih 4 sata place jer je gladna jer mo mlijeko jos nije doslo, a sestre mi je nisu htjele odnijet na hranjenje, kako da je ni jednom ne podignem i ne nosim! Naravno, rez mi procurio i krvario jos 14 dana nakon poroda.

Mene nervira sto mame ne mogu odabrati da li zele da im bebe budu cijeli dan uz njih (a po meni je gornji raspored doslovce cjelodnevni) ili da im se samo nose na dojenje.

Evo naprimjer neka mi netko objasni kako ovo izvesti (mozda bude malo saljivo, ali..): dali mi cepic da ispraznim crijeva - ja znam iz prijasnjih iskustava da sam nakon toga sjedila na WC-u po 2-3 sata uz strasne grceve. Kada dakle da ja stavim taj cepic - kaj ce cure iz sobe hraniti moje dijete dok ja sjedim na WC-u? Znam da zvuci smijesno, ali o su situacije o kojima razmisljas u tim trenucima.

Zato: dajte mamama pravo izbora: neke zele rooming in, a neke, kao ja preferiraju da se beba nosi samo na dojenje svaka npr. 3-4h. Vremena za zblizavanje sa bebicom imate kad se dodje doma. Forsiranje umornih i iscrpljenih mama moze samo dovesti mame na rub zivcanog sloma.

vis kak smo razliciti....
meni je to vrijeme bilo nedovoljno.

ako se nesto nije promijenilo, nije ti beba nakon carskog na SD-u odmah prvi dan dosla, jelda?

Upalo mi je u oči, čitajući vas, da večina prvorotkinja isto misli vrlo racionalno zapravo:"E DA MI SE ODMORIT". Moram priznati da sam i ja to htjela s prvom bebom, međutim s dugom mi to nije padalo napamet, išla sam odmah doma i bez onog bolničkog programa uspjela sam se super odmoriti porcionirano tokom dana.
Prvi je porod naravno i teži od drugog, a i duže traje pa su žene i iscrpljenije, a ima i povreda koje neugodu povečavaju plus malo kemije uz to, dovoljno je da nam realno treba odmor.
Bitno je znati da je za dojenje bitno da je beba uz mamu i da često doji, a ne po bolničkoj satnici. A dojenje je fantastičan start u novi život s malim bićem.
Ako se žena dobro pripremi za porod umno i fizički mogućnost je veća da će se poroditi lako i brzo pa će je zaobići nedaće dugog iscrpljujućeg poroda koje uzrokuju umor. S druge strane treba potražiti rodilište s mogućnošću solo boravka u sobi s bebom. Znači možemo i mi nešto učiniti prije poroda za bolji porod pa onda i za manji umor, a to nije samo spremljena torba.

Najbolje bi bilo da svaka rodilja moze sama izabrati sistem koji joj najbolje odgovara.
Meni je sistem djelomicnog rooming-in-a u Sv. Duhu bio O.K.
Ne zbog odmora vec zbog postepenog upoznavanja s potrebama bebe:
prvo dojenje etc., a briga za kakicu, prematanja i pranja od dolaska doma
(tako sam ja i s tatinim autom: prvo ga samo vozila, zatim pocela kupovati benzin,
pa "saznala" da postoji i ulje, a na kraju vodila i na popravake :)).
Naravno, s drugom bebom ako se dogodi, to vise nece biti potrebno.
Sto se odmora tice, to sam fakat iznenadila sama sebe.
Cijelo vrijeme sam bila u nekom pobudenom stanju tako da sam ja poznata
pospanka jedva docekivala jutarnje "izbacivanje" iz kreveta i pocetak jos jednog dana!!
A i doma mi je spavanje bio najmanji problem iako se nisam drzla onog "spavaj kad beba spava".
Jednostano tih prvih mjeseci spavanje nije bio neki veci problem
(pri prvoj samostalnoj voznji autom s Lukinih nepunih mjesec dana
sam tek skuzila koliko sam neispavana).
Mislim da ako je to moguce, treba slusati svoje tijelo i raditi kako tebi pase
(a ne drugima u istoj situaciji).
Npr. iako ne bih svoje stanje nazvala ni priblizno problematicnim, zbog zarastanja medice,
tj. neugodnosti pri sjedenju i hodanju koja je potrajaaala nisam izlazila van
tih mjesec dana. Jednostavno tak mi je pasalo, a mogla sam si to priustiti.
Po doma sam sve sama radila oko bebaca, a MM je pomagao kad bi dosao s posla.

Zapravo, sad se cesto osjecam puno umornija nego tih dana.
Paznja koju Luka zahtjeva s godinu dana plus pokusaji da ostali aspekti
zivota funkcioniraju (stan, posao, vrijeme za sebe -> a za to ostaju samo ovi nocni sati)
me cesto vise iscrpe. Moguce da su mi tad i hormoni davali dodatni boost.

Citiraj:

---

samaritanka prvotno napisa

Upalo mi je u oči, čitajući vas, da večina prvorotkinja isto misli vrlo racionalno zapravo:"E DA MI SE ODMORIT". Moram priznati da sam i ja to htjela s prvom bebom, međutim s dugom mi to nije padalo napamet, išla sam odmah doma i bez onog bolničkog programa uspjela sam se super odmoriti porcionirano tokom dana.
Prvi je porod naravno i teži od drugog, a i duže traje pa su žene i iscrpljenije, a ima i povreda koje neugodu povečavaju plus malo kemije uz to, dovoljno je da nam realno treba odmor.
Bitno je znati da je za dojenje bitno da je beba uz mamu i da često doji, a ne po bolničkoj satnici. A dojenje je fantastičan start u novi život s malim bićem.
Ako se žena dobro pripremi za porod umno i fizički mogućnost je veća da će se poroditi lako i brzo pa će je zaobići nedaće dugog iscrpljujućeg poroda koje uzrokuju umor. S druge strane treba potražiti rodilište s mogućnošću solo boravka u sobi s bebom. Znači možemo i mi nešto učiniti prije poroda za bolji porod pa onda i za manji umor, a to nije samo spremljena torba.

---

Pretpostavljam da si rodila u Njemačkoj,pa si mogla ići odma nakon poroda doma.I ja bi rado tako da sam mogla. :)

Samo mi nije jasno kolko sam se umno i fizički trebala pripremiti da bi mi porod trajao kraće.Zbilja ne znam šta sam trebala u trudnoći raditi da bi se brže otvarala i da bi se beba spustila,jer te vije stvari su moj porod razvukle u beskonačnost. :/

citat."Evo naprimjer neka mi netko objasni kako ovo izvesti (mozda bude malo saljivo, ali..): dali mi cepic da ispraznim crijeva - ja znam iz prijasnjih iskustava da sam nakon toga sjedila na WC-u po 2-3 sata uz strasne grceve. Kada dakle da ja stavim taj cepic - kaj ce cure iz sobe hraniti moje dijete dok ja sjedim na WC-u? Znam da zvuci smijesno, ali o su situacije o kojima razmisljas u tim trenucima. "


tko to nije prošao ne razumije ili ne želi razumjeti

ja sam jedva namolila klisitir,jer se već sumnjalo na zapletaj crijeva

jednom rječju ne ponovilo se

Citiraj:

---

tko to nije prošao ne razumije ili ne želi razumjeti

---

:? ja nisam imala to iskustvo, ali, molim lijepo, i zelim i sasvim mogu razumjeti.
ne moramo bas sve iskusit na svojoj kozi da bi mogli razumjeti i drugacije iskustvo.

to je jako ružno iskustvo :(

nisam mislila na nikog konkretno na forumu već okolinu

koja banalizira carski rez ,kao tebi je bilo lako.....

bar ovdje vlada empatija i razumijevanje

tako gadno da tek sad mogu malo pisati o tome a da se ne ukomiram

Postoji carski rez i carski rez... onaj kojem je prethodilo 2 dana trudova, dripa, nespavanja, i onaj na koji odeš odmah nakon brijanja i klistira. Ja sam isprobala oba.
Osim toga postoje i različite kirurške tehnike za CR (rezanje vs. razdvajanje trbušnih mišića) i različite anestezije.
Tako da dvije žene obje s carskim rezom mogu imati sasvim različito fizičko i psihičko stanje. Isto kao i poslije normalnog poroda, koji se mogu silno razlikovati.

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

vis kak smo razliciti....
meni je to vrijeme bilo nedovoljno.

ako se nesto nije promijenilo, nije ti beba nakon carskog na SD-u odmah prvi dan dosla, jelda?

---

Carski u utorak, srijeda na intenzivnoj, beba mi je dosla u cetvrtak ujutro. Ja sam tada jedva hodala-carski mi je dobro prosao ali rana me grozno boljela.

Ono sto sam ja ustvari htjela reci: svaka bi zena trebala imati pravo da odabere da li se osjeca dovoljno sposobnom i fizicki spremnom da beba bude na punom ili djelomicnom rooming in-u ili da je donose samo na dojenje. Mene je i ovaj djelomicni rooming-in na Sv.Duhu strasno iscrpljivao. Toliko da sam trazila da me puste doma na vlastitu odgovornost, dan ranije od uobicajenog najranijeg otpusta. Doma me cekala mama i muz koji su mi mogli uzeti i donijeti bebu na dojenje, presvuci je i nositi prvo vrijeme dok se ja nisam oporavila i dok mi rez nije prestao curiti.

Rodila na carski (spinalna), dobro sam podnijela, al mi je pasalo da ga po noći odnesu, bila sam mrtva umorna. Odnijeli su ga oko 23 - 24 h, a donijeli oko 5 h ujutro.

Najbolje bi bilo da pitalu rodilje što žele, a ne prema svima isto!

Cure, zanima me da li ste imali problema sa dojenjem ako vam beba nije dojila prvu noc?

Citiraj:

---

Zvončica prvotno napisa

Najbolje bi bilo da pitalu rodilje što žele, a ne prema svima isto!

---

Naravno, kod nas je tako i bilo. (Merkur)

Meni se cini da su veci problemi kada ti odmah donesu bebu a nemas jos mlijeka. Meni je mlijeko doslo 3. dan, iako je beba bila stalno samnom.

Ja sam stvarno imala sreću pa je meni mlijeko doslovce curilo već mjesec dana prije poroda, samo digla ruku a mlijeko curilo ko ludo. Rodila sam u ponoć a Roka mi donijeli prvi put u 6 i odmah je super cicao. Ja sam se čak morala odmah izdajat da može uopće primit cicu kolko je bila puna. Stvarno sam imala sreće. ROko je u prvih mjesec dana dobio 1,78 kg, a bio je samo dojen. ;)