Printable View
ja sam mlada mama dvoje klinaca, D. ima 3,5 god i A. ima 15mj. Već duže vrijeme aktivno tražim posao i bila sam već na nekoliko razgovora, a svaki put kad sam rekla da imam dvoje male djece, čudno su me pogledali i pitali šta sa čuvanjem i bolovanjima. Zanima me kakva su vaša iskustva?
Uopće me ne čude takva pitanja.S obzirom od kud si....
I mene je to pratilo, ali prije trudnoće.
Na razgovoru za sadašnji posao, imala sam isto pitanje.I objasnila da imam baka servis od 8 odraslih osoba.I dobila posao.
Ali moram naglasiti bitnu stvar.Moj šef nije bjelovarčanin.
mene su odbijali jer "sam tek udata i sigurno cu imat djecu pa..." jos je dobro kad vec imas djecu, bar neces na porodiljni :evil:
meni je rečeno da ako odem na bolovanje, mogu uzeti radnu knjižicu. kikica je imala 39 temperaturu, i bila je na sumamedima. :evil:
Čisto da znate da ni u Sa nije bolja situacija, a sigurno ni u ostatku BiH.
Nakon škole, moja kolegica i ja smo zajedno tražile posao,
ja sa djetetom od tad 2,5 godine, ona udata par godina, još bez djece.
Mene nisu htjeli "jer su mala djeca svako malo bolesna, naročito kad idu u vrtić",
nju nisu htjeli "jer još nema djece a svakako će ih imati uskoro".
Katastrofa! Za plakati!
Sirciere - :shock: :evil: :cry: Očaj!
kad mi je leo imao godinu i nesto, isla sam na razgovor za jedan posao (voditelj odjela u jednom trgovackom centru francuskog vlasnika). intervjuirao me sef hrvatske podruznice - francuz. pricali smo prvo o sebi, rekla sam da imam troje djece, on se nasmijao, rekao da ih on ima cetvero, ja njemu da ga jos stignem "uhvatiti", on meni - nadam se da i hocete :mrgreen:
"uhvatila" ga jesam, al posao prihvatila nisam (iako su me izmedju svih kandidata uzeli u drugi krug i strasno se zbedirali sto nisam prihvatila posao) :mrgreen:
eto, ima i drugacijih primjera :)
Evo još jedna pozitivna priča: dobila sam posao s bebom od 10 mjeseci.
Jedan od testova koje smo pisali tijekom procesa, sastojao se od dopunjavanja rečenice "Ja sam...".
Moja prva rečenica je izgledala: Ja sam Lovrina mama.
:heart:Citiraj:
Maruška prvotno napisa
Za Francuza :D
Moram i ovdje ponoviti svoje odlično iskustvo: prvi šef me zaposlio trudnu, a sadašnja šefica me maltene tjerala da napravimo drugo dijete i svi su u firmi jako sretni zbog mene :heart:
Vjerujem da će te ohrabriti naši dobri primjeri, xymt :love:
Mom sefu nije najmilija cinjenica sto me zbog porodiljnog nece biti 13 mjeseci, ali samo zbog toga sto cu mu faliti kao dobar radnik. Inace podrzava majke, raduje se s nama zbog trudnoce, bas nekidan me uvjeravao (kao da treba :) ) da ne ostanem na jednom djetetu, a najbolje mi je bilo pred kraj trudnoce kad mi je u par navrata skretao poslovne razgovore na vaznost dojenja :mrgreen: 'Znas, i moja je zena dojila dugo prije 30 godina, sedam i devet mjeseci' (a ja se u sebi smijem, bojim se da bi ga sad ove dvije godine ipak malo iznenadile...)
:heart: na sve vase drugacije primjere.Citiraj:
litala prvotno napisa
Isto pozitivna iskustva. Mi smo sve došle na posao kao mlađe žene, bez djece, a onda rađale, išle na porodiljske, vraćale se na posao, bolovanja (ne puno, srećom).
Privatna firma, a šef i šefica navijaju za što više djece! :D I svakome se vesele skoro kao roditelji :love:
Stvarno se nadam da ću i ja uskoro naići na tako dobrog šefa ili šeficu.
Možda se varam, ali mislim da je u većim gradovima malo lakše naći posao (možda griješim).
Curke držite mi fige!
Pozdrav
nije pula bas tako velika ;) :*
Na intervjuu za posao me moj ravnatelj pitao planiram li još djece, te da bi njemu bilo važno da može računati na mene godinu-dvije jer je u nekim projektima - ja mu rekla (plan je za godinu dana, a koliko ćemo ga se držati, kako bi to bila sigurna) i on me zaposlio. Poslije mi je rekao da to pita više da vidi laže li kandidat jer ionako očekuje da većina mlađih žena planira obitelj ili 2. dijete poslije prvog-tako da mu nije toliko bitan odgovor već stav. Ja ga otkačila-rekla tako i tako, pa vi vidite paše li vam to ili ne. Iskreno, više mi paše da me direktno pitaju, nego da obilaze oko tog pitanja i ispipavaju.
Ja imam najboljeg šefa na svijetu :mrgreen:
To je vjerovatno zato što mi je otac, a naročito zato što je dedo mojoj kćeri :lol:
A radim kod njega u firmi (i ako to nije u struci) iz razloga što niko (do sad, nada umira zadnja) nije bio raspoložen primiti, prvo mladu ženu bez djece, a onda mladu majku sa malom bebom. A ja nisam imala dovoljno jaku vezu da me prime bez obzira na to što sam mlada žena u reproduktivnom razdoblju.
Malo je ovo ipak predramatizirano, moglo bi se zaključiti da ni jedna "mlada žena u reproduktivnom razdoblju" :mrgreen: kod nas ne radi, ali su me pitanja o privatnom životu na intervjuima za posao (šta bi vam muž rekao ako bi ste morali ostati u nočnoj smjeni, putovati 3 mjeseca na obuku, ko vam čuva djevojčicu ...) zaista jako nervirala. Odlučila sam da uzvratim istom mjerom prvom slijedećom prilikom. Oni nemaju pravo pitatati takva pitanja. A ja imam pravo ne odgovarati na njih.
Ja imam i : :roll: i :) iskustvo:
Na jednom od razgovora za posao su me vrlo otvoreno pitali, ovim riječima i redosljedom:
1. koliko djece imate? (jedno, hvala na pitanju)
2. koliko godina ima? (??)
2. koliko djece još namjeravate imati? (nemojte me krivo shvatiti ali o tome ću prvo razgovarati sa suprugom)
3. kako mislite uskladiti poslovne obaveze sa majčinstvom? (...a koliko sati dnevno rade ljudi u vašoj tvrtci?)
4. koliko često je vaše dijete bolesno (...molim? nisam vas valjda dobro shvatila? zašto je to bitno?)
5. ...mislili smo reći u stvari kako rješavate pitanje bolovanja zbog djeteta? (jednostavno: imam baka servis ali po potrebi i težini bolesti odlazim na bolovanje.... no ovdje mi to definitivno neće biti potrebno, hvala na razgovoru i doviđenja)
A kod sadašnjeg poslodavca (privatnik) ne samo da takva ili slična pitanja nisu bila postavljena, nego kada sam potegnula to pitanje kao mogući kamen spoticanja, kratko mi je rečeno da je to vrlo privatna stvar koja NIMALO ne utječe na odluku i sve što ih interesira jesu kvalitete iz mog CV-a :D .
Ja imam samo pozitivna iskustva pri zapošljavanju. Prvo zaposlenje u inozemstvu (kao Assistant of Manager Samsunga - predstavništvo Srednjeg istoka) dobila sam kad mi je starija imala 7 mjeseci. Manager kompanije je bio Cipriot koji je imao troje djece i bilo mu je drago čuti što imam malu bebu te rekao da se nada da neću ostati najednom jer su djeca nešto najljepše u životu (iako mi je na intervjuu iz torbe duda i mali automobilčić :lol: , mislila garant nemam šanse). Kad sam sve odvagala, shvatila sam da bi to bio posao od 0-24 jer kad bi on bio na poslovnom putu (a to je bilo često) ja bi trebala preuzeti kompletno vođenje kompanije (od kojih 2000 zaposlenih i ostale 4 poslovnice). Lova odlična, ali nisam prihvatila. Bilo mu je jako žao, zvao me više puta ako sam se predomislila, čak mi ponudio da će mi on naći full time nanny za kćerku.
Onda sam se zaposlila u USA ambasadi i dozvolili mi da dio posla nosim kući kako bi što više bila doma.
U sadašnju firmu su me primili na osnovu mog iskustva i znanja, i nitijedno pitanje nije bilo usmjereno na moj privatan život. Direktor nije pitao ni da li sam udana ni da li i imam djecu, a kad sam mu rekla da ne mogu biti na obuci u drugom gradu na 3 tje, ali da bi 2 bila prihvatljiva, zbog djece, rekao je 'nema problema, onda budite taj tjedan kući sa dječicom i čekajte da vam završimo ured pa vas zovnemo' :heart:
iridana :D