Opustenost u toku IVF?

Drage moje,zelela bih da cujem vasa iskustva vezana za psihicku opustenost u toku IVF-a.
Ja sam u prosloj stimulaciji bila zaista sigurna da ce da uspe,citala sam knjige,gledala televiziju....pokusavala da budem maksimalno opustena.Iscekivanje 14 dana posle ET ,niko ne moze da bude opusten 100%.Moja beta je tada bila 0.
Spremam se za novi postupak i zanima me neka statistika.
Ginekolozi tvrde da sto vise znas o PPO i sto imas vise skole,manje su sanse za uspeh.Da li mislite da je to tacno? :?
Jeste li vi ponosne trudnice bile potpuno opustene u toku IVF?
Mislite li da psiha igra znacajnu ulogu u toku potpomognute oplodnje?
Kakva su vasa iskustva?

duga76 ... Hh...

da se vratimo zdravoj logici.... Tko može biti potpuno opušten ako ide na IVF?! Radi se o vrlo važnom i emotivnom razdoblju od kojega puno očekujemo.

A što se tiće znanja mislim da je izjava

Citiraj:

---

sto imas vise skole,manje su sanse za uspeh

---

potpuna glupost. Ako imaš manje informacija jedino što možeš je manje pitati doktora i po tome je njemu jednostavnije.

Psiha može imati veze u onom dijelu kako ćeš ti i TM prihvatiti rezultat.
Ponekada se jedino daju tablete za smirenje kod onih od kojih se učekuje da uspore na poslu ili lakše miruju.

No, da se vratim na ključ problema. dobili ste negativnu betu i tu je ustvari pitanje. Postoji određeni postotak uspješnosti IVF postupka koji iznosi u stimuliranom postupku cca 30 - 40 %. Još uvijek je veliki postotak onih koji ipak ne uspiju pa moraju ponovno. Na žalost. :love:

Kao zaključak: Pravilo je da nema pravila. Nekada odlični embriji ne uspiju a nekada oni od kojih su skoro odustali jave se za 2 tjedna kroz veliku betu.
Postoje različiti protokoli bolnica koji se razlikuju od broja dana mirovanja nakon ET do medikamenata koji se primaju tijekom postupka ali sve je slično.

ako uspiješ se smiriti lakše ćeš prolaziti kroz sve to.

Sretno!

Draga Dodirko, u potpunosti te potpisujem :love:

Ja sam u IVF vodama još od davne 1995. Iza mene je čak 16 punkcija, transfera, iščekivanja beta,....
Pozitivna beta bila je iz devetog pokušaja i imam preslatku djevojčicu (4.5 g). E sad, šta je bilo prethodnih 8 puta i iza trudnoće još 7 puta ja zaista ne znam. Taj deveti uspješan put ja se NISAM ništa manje nervirala, ne mislila,... Pa Bože moj ne možemo mi biti imune na svu stresnu situaciju koju sa sobom nosi jedan IVF i iza transfera biti cool kao da se ništa nije dogodilo. Meni čak u tome ne pomaže ni normabel.

Drage moje duga, Dodirko i sve moje drage suborke želim vam od srca da što prije ugledate plusiće, ono stvarno jednom se MORA dogoditi.
Sve vas :love:

Hebemeu misha, ja sam prve tri stimulacije odradila potpuno opušteno i veselo :D , pa nije pomoglo. Onda me pomalo počelo grčiti i stezati :( pitanje pa kada će se meni posrećiti i šta mogu učiniti :/ . Onda ni to nije pomoglo. E, sada sam se opet opustila jer vidim da ne mogu s time upravljati, sve ću poslušati i mogu se samo prepustiti i nadati se najboljemu. I eto, ne znam šta bi bilo ono pravo.

Mnoge forumašice kažu da se desilo kad su odustale i kad su se najmanje nadale :? ili kad su čvrsto odlučile ovo mi je zadnji pokušaj. A neke druge opet da su sigurno znale i bile uvjerene da će biti bingo! Ako netko može dati recept za uspjeh ja će biti vrlo zahvalna?

Prvi put sam upala navrat na nos.Nisam ni znala što me je snašlo, niti sam se stigla informirati što me čeka.
Prikrpila sam se jednoj veteranki i pratila je u stopu.
I bila uvjerena u neuspjeh, jer eto 25% je uspješnost, a to bi nekako bilo 4 put. :lol:
I upalilo je od prve.
Drugi put, sam krenula puna sebe, uvjerena u uspjeh.I mućak.
Nema pravila.

To ti je vječno pitanje u stilu koke i jajeta. Neko će tvrdit da je bitna, neko da nije utvrđena neka veza. Ako si se opustila maksimalno koliko si mogla, nemaš što više o tome dumat, možeš eventualno otići na neki tečaj za opuštanje u stilu autogenog treninga ili idući put piti normabel, ali ovo drugo tih ne bih ti to preporučila jer postupci uspijevaju i u uvjetima ekstremnih stvari - tipa smrti u obitelji i sl. Ja sam zadnji put bila a propos postupka opuštena jer sam bila gotovo 99% uvjerena da je to samo onako just in case prije iduće stimulacije odlazak po smrzliće reda radi prije godišnjih, jedini mi je interes bio - ajmo odradit makar transfer prije godišnjih, pa da možemo "zasluženo" uživat na moru jer smo ispunili naš "fiskalni MPO plan za to polugodište". A propos pozitivnih misli vezano za postupak - nisam imala nijednu, pače, uvjerena sam bila da smrzlići neće niti preživjet otapanje i živciralo me što se ne može klinika samo nazvat nego moramo silaziti s Pohorja baš do Maribora da bi nam tamo, npr., rekli, da na žalost nisu preživjeli - a bio je divan dan, mi gore šetamo u gojzericama, 7.-mi mjesec, usred tjedna, nigdje nikoga, ja već "prela planove" kako bi mogli dio godišnjeg, umjesto na moru, provest na Pohorju. I eto - tad je uspjelo, a nikakvih predosjećaja da ću bit trudna niti nekih misli, niti ičeg, bili smo skroz u stilu - ajde, super, to sam odradila, nisam htjela niti utrogestan uzimat da mi ne bude menga na moru preobilna i prebolna. Još samo jednu misao bih ti htjela čvrsto usadit - molim te, nemoj se samo još i grist što se nisi kao dovoljno opustila ili se idući put preispitivat jesi li sad dovoljno opuštena itd. Sebe radi, bilo bi dobro što manje šizit oko MPO-a, ali opet, dijelom je to i nemoguće pa treba sav taj miks osjećaja prihvatit - to bih ti ja poručila. A opet, samo sebe slušaj, jer svako u ovome ima svoju priču i sigurna sam da neke žene misle da baš kad su se opustile i mislile pozitivno su zatrudnjele i one su isto u pravu. To ti je, naime, rašomon, i prave istine nema - svak svoju ima i ona koja je tvoja istina - ta je za tebe dobra. Sretno :* !

Citiraj:

---

duga76 prvotno napisa

Ginekolozi tvrde da sto vise znas o PPO i sto imas vise skole,manje su sanse za uspeh.Da li mislite da je to tacno? :?

---

A za ovo, to je isto ono... kao kad za dojenje tvrde da ako imaš faks, onda nećeš uspješno dojit - bezvezarija (doduše, evo ja u dojenju potvrđujem taj mit jer sam tu doživjela fijasko, ali npr. uspio mi MPO, a za MPO sam se totalno "zagrijala" i nema mi većeg "gušta", ozbiljno, od gledanja sličica sa UZV-a, uspoređivanja endometrija, pa sličica maternice i njenih nepravilnosti, usporedbe kako koja klinika radi itd.). Biće to rekao neki doktor kojeg nervira što ga toliko ispituješ ili ti pak rekla neka pacijentica koju nervira što ti kao sve nešto proučavaš - šala, šala. Moje ti je mišljenje da su ti sve takve izjave - bezveze. Jednako dugo se u postupcima vrte i žene koje ništa o MPO-u ne znaju i one koje znaju, to je često stvar dijagnoze i sreće, definitivno oni koji su uporniji imaju više šanse, bez obzira proučavali MPO materiju ili ne, uz uvjet da su u nekoj od OK klinika za MPO, a da nisu kod nekog ginića-svaštara.

A, vidim da to ginekolozi kao tvrde - biće to neko rekao u šali da smanji eventualni rafal tvojih pitanjah, ja ti to ne bih uopće "obadavala", nego bi ih i dalje "rešetala" :mrgreen:. Naravno, ako ti tako paše, ako ti ne paše - nemoj pitat, sve je stvar temperamenta, napravi onako kako je tebi lakše - mene je "zabavljalo" uspoređivat terapije, šaltat klinike i doktore, skretalo mi je misli s toga oće li uspjet ili neće i imala sam kao neku iluziju proaktivnosti u stilu - sve sam prošla na ovim prostorima i to je kao to. Ako ti više paše vjerovat svom doktoru i ne pitati - nemoj pitat, sve je to kul. Sretno :love: !

Citiraj:

---

Ginekolozi tvrde da sto vise znas o PPO i sto imas vise skole,manje su sanse za uspeh

---

Ne bih se složila. Ja bih rekla da nam je itekako bitno što više se informirati i što više znati o konkretnoj problematici jer nerijetko same moramo pružiti liječnicima odgovarajuće informacije (npr. o vlastitoj bolesti) koje bismo možda bez potrebnog (pred)znanja ignorirale) i navesti ih na određena mišljenja, sukladno tome i djelovanja...

Ja ću vječno biti zahvalna Rodinom forumu, tj našim sveznalicama ;), puno sam od njih naučila i učim još!

Neznanje je super samo ako si došla i uspjela iz prve pa da nisi niti ušla dublje u problematiku MPO-a.
Moje mišljenje je da ako si tip koji ima potrebu sve znati onda i pitaj i traži odgovore, ako ti paše da te doc vodi onda ne pitaj i pokorno slušaj samo što ti on kaže.
Nakon toliko godina u MPO-u moj je glavni moto: "Živi život i ne zaboravi usput i uživati!"
I nekako se nadam da se upornost na kraju isplati.

Citiraj:

---

fritulica1 prvotno napisa

Citiraj:

---

Ginekolozi tvrde da sto vise znas o PPO i sto imas vise skole,manje su sanse za uspeh

---

Ne bih se složila. Ja bih rekla da nam je itekako bitno što više se informirati i što više znati o konkretnoj problematici jer nerijetko same moramo pružiti liječnicima odgovarajuće informacije (npr. o vlastitoj bolesti) koje bismo možda bez potrebnog (pred)znanja ignorirale) i navesti ih na određena mišljenja, sukladno tome i djelovanja...

Ja ću vječno biti zahvalna Rodinom forumu, tj našim sveznalicama ;), puno sam od njih naučila i učim još!

---

puno puta se desilo da je svom dr napomenem neku sitnicu.On se složi smojim mišljenjem i neprigovara.posebice ako je doktor siguran u sebe

Citiraj:

---

laky prvotno napisa

...i neprigovara.posebice ako je doktor siguran u sebe

---

E, ima nešto u ovome :*. Dakle, tvrdnje da znanje o MPO-u priječe uspjeh ćeš naći ili kod prezaposlenih ili kod nesigurnih. Enivej, ne trebaju te nešto specijalno tangirat - ako ti se pita, nema te sile koja će te u tome spriječit jer je to tvoje pravo kao pacijenta, naravno, ne možeš ga sad zarobit na pola sata, ali onako, svaki put jedno par brzih pitanjaca na koja će potrošit tipa minutu-dvije, why not. Ako ti se ne pita i ne čačka - nemoj.

još nešto vezano uz psihičku opuštenost, ne smijemo zaboraviti da imamo i fizičko tijelo :lol: .

Citiraj:

---

sjetna35 prvotno napisa

još nešto vezano uz psihičku opuštenost, ne smijemo zaboraviti da imamo i fizičko tijelo :lol: .

---

Slažem se ali za tijelo mogu dobro odraditi opuštanje normabelčeki.

Citiraj:

---

uporna prvotno napisa

Citiraj:

---

sjetna35 prvotno napisa

još nešto vezano uz psihičku opuštenost, ne smijemo zaboraviti da imamo i fizičko tijelo :lol: .

---

Slažem se ali za tijelo mogu dobro odraditi opuštanje normabelčeki.

---

Ili ovo gore što si ti rekla - ne zaboravi uživati :love:.

Osobno, meni je pomagala autoironija i doza humora, a i moja hipohodarsko doktor-loving crta, kao i odbijanje grižnje savjesti oko svega, pa i oko nerviranja (ono - nemoj se sad nervirat oko nerviranja), mi je olakšala MPO put. Što god kome paše - to je to.

Ma ja sam patološki slučaj nerviranja tako da mi je poprilično teško izdržati tj biti opuštena,sad u 2 mj mi se desilo da sam jedan dan poželila odustati koliko sabe izludim.Najgore mi je ona prva 3 dana kad treba ležati ajme užas! Onda mi po glavi stalno se vrti da bi trebala uživati a ja sve nervoznija što više mislim o uživanju.

Ja sam tip koji voli sve znati, šta mi se događa s tijelom, šta mi dr. radi, šta ćemo i zašto dalje itd. Meni je lakše kada sam uključena jer valjda imam osjećaj da radim sve što je moguće da pridonesem uspjehu. Nikako nisam tip koji bi se samo prepustio dr., bez da pratim što se događa, niti volim dr. koji samo rade, a ništa ne komentiraju i ne dijele s pacijentom bez obzira koliki stručnjaci bili, ipak se radi o mom tijelu.
Ali ako je nekome lakše da ništa ne zna, ili ga ne zanima mislim da je i to ok, sve je pitanje tko je kakav tip i kome što paše.
A što se tiče opuštenosti mogu reći da sam generalno opuštenija i pozitivnija, bez obzira na nedavni neuspjeh, od kad smo krenuli u konkretne postupke umjesto onih čekanja do sada.

Meni su ona 3 dana poslije transfera najbolja. Prošla je punkcija, uhvaćena je stanica, oplodila se je i još ne čekam nikakve simptome.

Meni su najgori onih 4 - 5 dana prije bete, dotad nekako i izdržim al ono pred ciljem grrrrrrr..

i naravno kao prava štrepsa sve volim znati unaprijed što će mi se radit, zašto,pa onda ex-post kako je bilo...volim information exchange s doktorom prije, tijekom, nakon...volim znati.

Hvala vam svima na odgovorima. :heart:
Posto mnogo toga znam o potpomognutoj oplodnji,mogu sa lekarima(ginekolozima) normalno razgovarati o svemu sto me ocekuje.
Tipicna streberka:))Uradila sam gomilu analiza potrebnih i nepotrebnih,od viska glava ne boli.
Posto me sad ceka postupak u Mariboru,odemo mm i ja kod jedne doktorice,ovde u BG koja se dugo bavi potpomognutom oplodnjom.I ona odmah kada me je videla i stupila u konverzaciju sa mnom kao iz topa kaze:"Vama ce tesko sta u zivotu uspeti,kada se toliko unosite u to.Sto vise znate o PPO to je gore za vas.Eto,kaze,ja sa vrata znam koja ce mi pacijentkinja ostati trudna ,a koja ne....Domacice,zeljoradnice,cistacice.....njima sve uspeva iz prve,jer se ne unose toliko u PPO,samo kao OVCICE slepo slusaju lekarska uputstva i eto uspeha" :evil: :?
Doktorica je izgleda i vidovita,sta?
I tako sam ja ostala bez teksta.....
I to me navelo na razmisljanje o sebi i onom sto je doktorica rekla.Onda se setim,moja koleginica,devojka iskreno malo nizeg IQ,koja se svemu i svacemu smeje,predstavlja tipican primer osobe koju nista u zivotu ne zanima.Ostala je iz prve trudna PPO.
Potvrdjuje doktoricinu teoriju...
Ali nemoguce da mi sa fakultetom imamo manje sansi u postupku potpomognute oplodnje,od zena bez faxa.To sto istrazujemo i udubljujemo se u PPO,bas znaci da nismo OVCICE.Doktorka je malo preterala....
Posto sam hiperemotivna osoba,moram sebe da pripremim i na pozitivan i na negativan ishod PPO,jer sam 1. neuspeh ICSI-a jako tesko podnela.U tom cilju pocela sam da idem kod psihotarapeuta,da naucim neke tehnike emotivnog praznjenja i kontrole.
Mogu vam reci da pomaze....
POzdrav svima!!!

duga ja ti želim trudnoću čim prije i da možeš toj "uvaženoj doktorki" pokazati da uspijevaju i školovane žene.

Ma daj, kidaj nalijevo od te doktorice, to su obične budalaštine nesigurnih, bezobraznih i primitivnih doktora, koji su očito one-man ili woman show in town (nemaju konkurenciju ili imaju minimalnu konkurenciju) pa si mogu svakakve izjave dopuštat. Please nemoj mi reći da si je shvatila ozbiljno - to ide u jedno uho unutra, u drugo van. Ako moraš opet kod nje nešto obavljat, a ti je nemoj pitat - pitaj ove u Mariboru, to su ti pravi intelektualci evropsko-američkog stila i pravi kužeri - pravi kužer u stvar nikad neće tako nešto blebnut. Sretno u Mariboru :love:.

I nemoj please bit toliko hiperemotivna - ova dr. je točno "nanjušila" s vrata di si najtanja, pa po tome, iz nekog svog primitivnog instinkta, "tuče" jer joj se, vjerojatno, ne da odgovarat na pitanja. Evo ja skoro i magisterij završila - pa sam isto uspila. Nema ti to veze s razinom obrazvanja (barem ne direktne), ali su vjerojatno ove koje nemaju školu mlađe i imaju mlađe jajne stanice - e, to već ima veze s vezom. Ali, šta ćeš sad o tome dumat, zaključi priču, nju više ne pitaj, pitaj dr-ove u Mariboru i smisli si neki svoj MPO put - a i vidim da već jesi :love:.

Ma trebalo bi tu doktoricu pitati kolko ona ima djece i kako to da je uspila kad je visokoškolovana,nego takvima paše kad imaju pacijente malo nižega IQ jer su onda oni za njih bogovi

ležeći u bolnici nakon operacije ,sestre bile divne osim jedne (naravno)ta ne voli kada se kuka ,viče da te boli bla-bla...rekla je doslovce ovako kod nas u sobi pred svima nama" da ona najviše voli one ženice koje dođu iz Donje Pušče ili Bistre(manja mijesta izvan zgb.,za one koje ne znaju) ,jer takvima je sve dobro, niš ne pitaju i niš ih ne boli"nemreš vjerovat :shock:

Hvala vam svima!!! :D
Potpuno ste u pravu,ma ja to i nisam tako ozbiljno shvatila....nego eto da prodiskutujem sa vama i cujem vase misljenje.
Verujem u sebe i u dr u Mariboru,i jedva cekam da toj doticnoj dr,pokvarim teoriju:)))
Ina33 kada god pomislim na Maribor,ja se setim tebe i lika tvoje preslatke curice!!!! :D :D Napune mi se baterije i samo sto ne poletim od SRECE!!! :heart: :saint:

veće gluposti od ove da ti znanje smeta da ostaneš trudna nisam čula :lol:

no ima nešto u tome da doktorima jako smeta što ima nas žena koje "previše" čačkamo i petljamo im se u posao, a ide na tragu one da je pacijent objekt u procesu liječenja, a ne aktivni sudionik.
to je po meni stara škola, koja od pacijenta ne traži nikakvu odgovornost u liječenju i za mene osobno je to loše.

no kužim i doktore koji ne mogu izaći na kraj s poluinformacijama i dezinformacijama kojima barataju pojedini pacijenti.
lčesto pacijenti uzimaju i neke stvari zdravo za gotovo kad čuju od nekoga, ili kad nešto pročitaju.

vrlo često pacijenti nemaju dovoljno znanja da povežu cijelu sliku i stvore si paniku tamo gdje ne treba, a doktori ne znaju jednostavnim rječnikom objasniti ljudima ili nemaju vremena objasniti ljudima, ili im se čini bespotrebnim po milijunti put u danu objašnjavati ljudima pa im radije kažu da im je bolje da ništa ni ne znaju.

Jezgrovito i pametno rečeno da ne može bolje :)! I tako svaki pacijent lagano napreduje, od panike prema razumijevanju i povezivanju, a mudar doktor ga lijepo vodi i tako njih dvoje, ravnopravnih i aktivnih sudionika, lijepo surađuju do uspjeha - tako ja to vidim.

Otisli smo u postupak oboruzani znanjem i s popisom pitanja za svaki korak i to u kliniku gdje se ne boje osvjestenih pacijenata/klijenata. Bahato zvuci ali zaista nismo sumljali u cinjenicu da cemo postati roditelje.

Zadnji postupak smo suprug i ja odradili 'in cognito' jer nismo osjecali potrebu da podjelimo nase korake s 'vanjskim svijetom'. Svaki odlazak u dezelu nam je bio kao mali poklon koji ce nas dovesti blize nasoj bebi i nisam bila opterecena s crnim mislima. Za vrijeme postupka sam osila iskljucivo bijelu odjecu i osmjeh mi se stalno bio na licu ...

Suprug i ja smo prosli sve i svasta na putu do nase principesse, nije nam zao i nismo ogorceni --- jednostavno je tako trebalo biti :heart:

Citiraj:

---

rvukovi2 prvotno napisa

vrlo često pacijenti nemaju dovoljno znanja da povežu cijelu sliku i stvore si paniku tamo gdje ne treba, a doktori ne znaju jednostavnim rječnikom objasniti ljudima ili nemaju vremena objasniti ljudima, ili im se čini bespotrebnim po milijunti put u danu objašnjavati ljudima pa im radije kažu da im je bolje da ništa ni ne znaju.

---

Slažem se da doktori ponekad nemaju vremena sve objasniti pacijentu i upravo zbog toga ja smatram da je sasvim dobro da se sam pacijent raspita na njemu svim dostupnim mjestima o postupcima, dijagnozama i svemu drugom, i da ipak priupita liječnika o nekim stvarima koje mu nisu jasne. Ipak se radi o njegovom tijelu i mora biti upoznat sa svime.
Recimo, ja sam jučer bila kod svoje docentice koja mi je propisala šta sve trebam nabaviti, išla kod sestre po decapeptyl - nitko me nije uputio kako da se pikam sama, kako se mješaju gonali, da se decapeptyl drži na tem. do + 8 stupnjeva... Znam da oni to ponavljaju više puta na dan, ali to im je posao. Zato sam tu na forumu pronašla puno stvari o tome, skinula filmić s interneta o samodavanju inekcija i drugo.
Hvala svim dragim rodama na davanju savjeta i njihovim iskustvima iz kojh svi mi učimo-

Vjerujem da sam dovoljno potkovana znanjem o MPO kao "običan" pacijent. Imam i nešto znanja vezano uz ljudsko tijelo i njegove funkcije koje je dio profesionalne orjentacije. Dugo se pripremam na cijelu proceduru, više se družim s vama nego s ljudima koji me okružuju i zapravo mislim da nikad ne bih mogla biti spremnija nego što jesam, ali niti da postoji apsolutno savršeni trenutak za MPO.
Stvarno sam bila sretna kad smo krenuli i mirna..zapravo začuđujuće mirna (jer poznajem sebe i takva mi je narav da uvijek tražim dlaku u jajetu)..ali danas se sve preokrenulo. ne znam kada sam zadnji put osjećala toliku tugu..možda prošle godine kada smo se MM i ja skoro razveli i kada je bilo više nego očito da nećemo ići po našeg bebača!
Utoliko mislim da je sve skupa ovo toliko stresno za naše tijelo, da niti pripremanje ni nepripremanje, znanje ni neznanje nije smjernica kojom će ići IVF. Naravno da nije prirodno nafilati tijelo hormonima i očekivati da će sve ići kao po špagi, i naravo da svako tijelo ima svoj način hendlanja s novonastalom situacijom..zato mi se čini uopće suludim komentirati koliko ZNANJE o postupku utječe na njegov ishod, a kad čujem ono slavno "opusti se!" automatski mi pozli! Evo ja sam bila posve opuštena i sretna ali sada više nisam. Zašto je to tako ne znam ali mislim da bi mi trenutno samo sedacija pomogla..istovremeno znam da će sve biti onako kako mora i da ja tu ništa ne mogu!

Jedna važna činjenica u svemu ovome je i to da su doktori i sestre radi pacijenata a ne pacijenti radi njih,i onaj tko to ne zaboravi uvijek če naći osmijeh i ljubazno objasniti sve što nekoga zanima.