Primjerena kazna

Prijateljičin sin od 12 godina je u zadnje vrijeme počeo njoj totalno izmicati iz kontrole. Uopće ju ne doživljava, može mu reći milion puta nešto, njegov odgovor je evo sad ću i onda to zavlači do beskraja i ne učini ništa.
Na informacijama na kojima nije bila nešto više od mjesec dana ju je dočekao podatak da nije napisao 18 zadaća i zbog toga ima 6 mjedinica, 3 minusa=1 jedinica, a onda se pojavio još jedan problem. Problematični dečko iz škole ga zafrkavao, on je to riješio na način da je otišao kod najproblematičnijeg u školi kojem je izmislio da potonji kaže svašta o njemu, a kad je taj skužio da je prijateljičin sin sve slagao, sad mu obadvojca prijete da će ga srediti. Ma katatrofa. Van svake pameti.
Sad oni su nakon razgovora s njim odredili slijedeću kaznu.
Do kraja škole nema komp.igara, DVD, igranja vani, ničega što mu donosi zadovoljstvo. Po meni je to predvelika kazna.
Šta vi mislite? Šta bi bilo primjereno.
I još pitanje kako bi vi riješili problem prijetnje ona dva dečka, kako ispraviti to što je zakuhao?
Hvala vam puno na odgovorima, ja imam 5,5 godišnjaka i ovo mi je još malo mutno razdoblje pa molim roditelje teenegera za pomoć.

kazne neće pomoći

ne samo da kazne neće pomoći nego će i produbiti jaz između njega i roditelja
oni već sad imaju problema u komunikaciji sa malim, nakon dodatnih kazni ta komunikacija (i ovakva slabašna) može nestati
a osim toga te kazne dati će roditeljima lažan osječaj da su napravili "nešto" , a u biti napravili su ništa

Men ejako zanima odgovor na tvoje pitanje, ali sama ti ne mogu pomoći jer imam tek 3,5-godišnjaka.
Ali eto, zanima me ako mi ikada bude trebalo. Nadam se da ne bude :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by alanovamama

Do kraja škole nema komp.igara, DVD, igranja vani, ničega što mu donosi zadovoljstvo. Po meni je to predvelika kazna.
Šta vi mislite? Šta bi bilo primjereno.

---

ovo je izrazito okrutno i van pameti! :shock:

prije 40 godina (u petom razredu) dobila sam zabranu igranja - jer sam na polugodištu skupila četvorke (umjesto petica koje su očekivali :x ).

dan danas pamtim kako sam kroz prozor gledala djecu koja se igraju, i kako mi je samo bilo na pameti da pobjegnem i poigram se... :(

tvoja prijateljica treba biti svjesna da je njen sin u pubertetu ("evo, sad ću" je rečenica koja i mene dovodi do ludila :mrgreen: ), a isto tako se treba zapitati zašto joj sin nije rekao o problemima s dečkima u školi...

probleme s ovom dvojicom treba riješiti u školi, zatražiti zajednički razgovor s pedagogom, psihologom, roditeljima, itd... van škole se to ne može rješavati.

a ostalo - neka roditelji razmisle da li ih je šef za loše obavljen posao kaznio tako drakonski! možda da malom zavežu kamen za noge, bace ga u savu - pa ako ispliva - bit će nešto od njega... :x :x

sorciere , ja se apsolutno slažem s tobom, ali sam htjela čuti mišljenja ostalih.
Zato i pitanje šta bi vi napravili u tom slučaju, ja sam manje za kazne, a više za motivaciju.

I da pitanje je koja je primjerena motivacija za 12-godišnjaka?

Quote:

---

Originally Posted by alanovamama

I da pitanje je koja je primjerena motivacija za 12-godišnjaka?

---

To trebaju pitati njega. Različita djeca različiti interesi.
I zajednički dogovoriti koja će biti nagrada kad sredi sve ocjene. Meni se čini da bi to bilo efikasnije.

zabraniti sve sto mu donosi zadovoljstvo?! :shock: oce se cudit kad im za par godina, kad skupi hrabrosti, pocne bjezat od kuce??

mali je nesto skrivio, trebaju mu dat priliku da to ispravi. sa ocjenama je vrlo jasno sta treba ispravit - mora pocet ucit i popravljat ocjene. sto se tice bullya, slazem se da to treba rjesavat u skoli s pedagogom ili vec nekim.

ali poanta nije da roditelj malome izdiktira sta sve sad mora napravit i sta mu je sve kazna. najbolje je da roditelji razgovaraju s njim sto je napravio, zasto, i vjecna "kako to namjeravas popraviti?"... od svega ovoga cime su ga isli kaznit neka razmisle sto su od toga privilegije, a sto "normalne" stvari, pa da se dogovore opet kako ukidaju neke privilegije (npr. ograniciti kolicinu igranja/gledanja filmova/...) ali naravno za svaki popravak da mu se vrati ponesto...

ovo bi trebao bit dugi razgovor koji nije roditeljski monolog nego zajednicko smisljanje rjesenja. tj. on sam treba reć šta je pogriješio, i dat prijedloge kako će to popravit.

Quote:

---

Originally Posted by alanovamama

sorciere , ja se apsolutno slažem s tobom, ali sam htjela čuti mišljenja ostalih.
Zato i pitanje šta bi vi napravili u tom slučaju, ja sam manje za kazne, a više za motivaciju.

---

Quote:

---

bolje je dizati moral, nego rušiti dostojanstvo.

---

:mrgreen:

problem te kazne je što će se on više pozabaviti time kakvu je kaznu dobio (i kako je to skroz nefer prema njemu), nego sa pravim problemom (tim silnim jedinicama). da se radi o jednoj zabrani odlaska u kino (koje mu puno znači) - okej. al ovako će se kazna razvodnjiti i ništa od toga. tako da bih ja prvo uvela da se sve zadaće pregledavaju.. za početak.

Quote:

---

Originally Posted by mama courage

tako da bih ja prvo uvela da se sve zadaće pregledavaju.. za početak.

---

s ovim se slažem. iako moja curka radi sama i zadaće i lektire i učenje tu i tamo ubacim blic kontrolu, ali ne da dođem ko oficir i postrojim i nju i bilježnice, nego kroz zanimanje za gradivo koje su recimo zadnje radili.
da u određenom trenutku skužim da nešto nije ok i kontrola bi bila veća.

a što se tiče takve kazne može samo pogoršati stvari, jer će dijete biti nezadovoljno i nesretno i eto ti još većeg inata i problema.

PRavi problem nisu jedinice nego ono sto je dovelo do odbacivanja odgovornosti prema skolskim obavezama.

Ako prijateljica ne pruza otpor, preporucila bih joj knjigu Vase kompetentno dijete.

Quote:

---

Originally Posted by Zorana

Ako prijateljica ne pruza otpor, preporucila bih joj knjigu Vase kompetentno dijete.

---

također

kazne nisu ok

u ovom slučaju nije samo mali radio krivo, nego i roditelji
koja bi bila primjerena kazna za njih?
ili su dovoljne direktne posljedice osobnog djelovanja?
zar malome nije dovoljna posljedica gluposti koje je napravio?
od te dvojice će najvjerojatnije dobiti batine, nije li mu to doživotna lekcija i bez kazne?

Upravo to. Roditelji su odgovorni i odgovornost trebaju preuzeti i promijeniti pristup koji je uzrokovao problem. Ni meni nije onda jasno cemu kaznjavati dijete.

jer ne žele/znaju preuzeti odgovornost za nastalu situaciju, nego kažnjavanjem krivnju u 100% obliku (i odgovornost za to) prebacuju na 12-godišnjeg klinca

Quote:

---

Originally Posted by alanovamama

Na informacijama na kojima nije bila nešto više od mjesec dana ju je dočekao podatak da nije napisao 18 zadaća .

---

kako se ovo moglo desiti?
oni ne prate njegovo školovanje?

Quote:

---

njegov odgovor je evo sad ću i onda to zavlači do beskraja i ne učini ništa.

---

ja sam odgovarala sa: "oću-oću" u prijevodu je značilo: ne pada mi napamet
to nije problematično ponašanje, to ti je normalno teen-ponašanje u kombinaciji sa lijenošču

Zanimljiva tema za mene, s obzirom da moja devetogodišnjakinja često pribegava odgovoru Evo sad ću...
I ja mislim da kažnjavanje samo produbljuje jaz i da će, neminovno, dovesti do novih problema...
Možda živim u iluzijama, ali u odnosu nas i naše dece nadam se onome, kao u knjizi JJ-a - Ako uradite pravu stvar u detinjstvu, u pubertetu ćete moći uživati u svom delu... Tako nekako...
Univerzalnog recepta, naravno, nema. Poverenje, razgovor, poneka gednja da, ali nikako surove kazne koje samo ponižavaju dete i roditeljima daju lažnu sliku o tome da su nešto preduzeli---

Pa ako je mali imao uredne ocjene i nije bilo problema u školi - normalno je ići na informacije jednom mjesečno, pa čak i jednom u 2 mjeseca.
Problem je ulazak u pubertet i očito neke druge okolnosti koje su im promakle. Dakle, krenulo je krizno razdoblje i sad treba odlučiti kojim putem krenuti
- kazne i zabrane koje će vjerojatno dovesti do većeg revolta i možda do suprotnog efekta
- ili zajednički dogovor oko načina rješavanja problema, a taj dogovor bi trebao uključiti i razrednicu.

Mislim da bi praksa svakodnevnog pregledavanja zadaca i vece poticanje na ucenje kako bi se ocjene ispravile bila dovoljna kazna ovom tinejdzeru (a vjerojatno i roditeljima, kad su sve to tako zapostavili :roll: ). To bi potaknulo i vise razgovaranja, pa bi se mozda i rijesio problem zasto nije s roditeljima podijelio ono sto ga u skoli muci.
No, ja osobno bih u ovom slucaju ipak zabranila i izlaske na odredjeno vrijeme - na tjedan dana s 2 ukljucena vikenda, jer neka nagrada za popravak ocjena i dodatni trud mora biti.

Hvala vam cure puno, u biti se ja u potpunosti slažem s vama, a sad budući da mi je to jako dobra prijateljica idem u akciju. Ne neću se mješati u odgoj, ali ću kao onako usput reći kako bi ja to riješila.

Kazne mogu djelovati samo loše - primjećujem da mnogi roditelji kad se nađu u situaciji da im dijete opominju zbog zanemarivanja školskih obaveza i općenito zbog ponašanja u školi, pribjegavaju kaznama, valjda zato što im to daje osjećaj da nešto poduzimaju. Ali ono što poduzimaju samo će povećati problem.

Ova kazna, osim što je stroga, po mom mišljenju je neprovediva, a jedini će joj učinak biti da se sin još više udalji od roditelja. Jedini način je biti prisutan u životu djeteta, znači razgovarati s njim, pokušati razumjeti njegove probleme i pomoći mu u rješavanju tih problema, ići u školu ako treba i svaki tjedan, ali ne kao djetetov nadzornik nego kao brižni roditelj koji mu želi pomoći, ukratko biti uz njega. Obećavanje nagrade za popravljanje ocjena za mene je samo drugo lice kazne, jer u osnovi leži isto - to nije naš problem nego tvoj, pa ga izvoli sam riješiti, a hoće li biti nagrada ili kazna, ovisi o ishodu.

Ja bih roditelje kaznila . I to jako, jer su zaribali u odgoju svog djeteta.

Djeca su kao bunerang, uvijek se vraćaju roditeljima.

A odgajaju se stalno, s 12 godina je ohohoho prekasno.

ma treba i roditeljima ono o cemu je pisala zdenka2 (potpisujem).
nema instant rjesenja, bilo da se radi o djeci ili roditeljima

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Jedini način je biti prisutan u životu djeteta, znači razgovarati s njim, pokušati razumjeti njegove probleme i pomoći mu u rješavanju tih problema, .

---

za ovakvu komunikaciju je jako bitan element: ne-kažnjavanje
dijete mora znati da ti može reči i najveću glupost koju je napravio bez straha da će dobiti kaznu (ako će dobiti kaznu, onda nečeš ni znati za te gluposti, nije ni dijete bez pameti)
treba se izgraditi obostrano povjerenje

jer kad ti dijete govori koju je glupost napravilo, i pri tome zna da je glupost/greška ono se ne hvali , nego traži odobravanje ili "poduku"
dijete se treba učiti životu, ali ga se ne smije osuđivati za greške , svi mi ih radimo .... a nije li lijepo kad dobiješ "drugu priliku"

posjedica je dovoljna kazna
posljedica može biti materijalna (razbiješ čašu) i emocionalna

Nema instant rješenja, instant načinom nije ni popustio u školi. Doduše ne čini mi se da je strašno veliki propust mjesec dana bez informacija, kod nas su npr. informacije svaki drugi tjedan, i ako je sve OK, vjerujem da nije potrebno ići svaki termin.

Bilo bi dobro da probaju s njim puno razgovarati i napraviti zajednički "ratni plan" za popravljanje ocjena. Iako je on u pubertetu, ne vjerujem da mu je svejedno što je nakupio jedinice, prije je takav nonšalantni stav gluma.

Kazna je toliko drastična da mislim da uopće neće imati efekt kakav bi oni željeli, već upravo suprotan.

Ali uvela bih, dana za danom, kontrolu izvršavanja obaveza, eventualno propitivanje nekog pouzdanog kolege (npr. ako je rastresen ili nepažljiv pa zaboravi što imaju za zadaću). I onda, svakodnevno, mala životna zadovoljstva (tipa crtić ili igra vani ili određeno vrijeme na kompu) nakon što je zadaća napisana, ponovljeno gradivo za slijedeći dan, knjige složene u torbu i obavljene kućne obaveze. Mislim da to onda nije nagrada ni kazna, već prirodni redoslijed preuzimanja odgovornosti u životu.

A problem s ovim dečkima bi možda bilo najbolje riješiti na zajedničkom sastaku, s dečkima i razrednicom.

Ako netko ima ideju kako iz riječnika potpuno brisati "evo sad ću..." (nakon čega, za pola sata slijedi..."a što ono??"), bit ću jako zahvalna :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by Marija

Ako netko ima ideju kako iz riječnika potpuno brisati "evo sad ću..." (nakon čega, za pola sata slijedi..."a što ono??"), bit ću jako zahvalna :mrgreen:

---

ja isto! ne za klinca nego za MD! :P

bit cu optimist; ako se promjena u ponasanju dogodila naglo moguce je da su se roditelji izgubili i shokirani nasli lose rjesenje u kaznama. to se da ispravit, jedni drugima priznaju gresku, nadju uzrok problema i krenu u rjesavanje.

ako problemi u komunikaciji ipak nisu od jucer tj. odnedavno, ili su nedavno eskalirali, ja bi potrazila strucnu pomoc, ne mora biti prekasno.

protiv kaznjavanja sam, iako ne vidim nista lose u povremenim neuvjetovanim nagradama ukoliko osjetim da je djetetu jasno da je uspjeh i postignuti cilj za njegovo dobro.

inace mi doma cujemo:
ahaa - mislima daleko, na jedno uslo na drugo izislo
veselo i kratko OK - odlucio napravit i u trenu zaboravio
tuzno uuuaaa - hoce ali mu se fakat ne da

Quote:

---

Originally Posted by Marija

Ako netko ima ideju kako iz riječnika potpuno brisati "evo sad ću..." (nakon čega, za pola sata slijedi..."a što ono??"), bit ću jako zahvalna :mrgreen:

---

ma samo se treba strpiti... cca 5-8 godina :lol: (ovisno u kojoj dobi ti je potomak)

Nažalost stvari su se s 12-godišnjakom znatno pogoršale.
Naime prošli cijeli tjedan je markirao iz škole i tek kad je bio stjeran u kut , mama rekla da u ponedjeljak ide u školu na informacije, priznaje to. Otac je poludio , jedva sam ga smirila i objasnila mu da ga nikako nesmije udariti i nadam se da to neće učiniti. Ja sam im savjetovala da podhitno potraže stručnu pomoć, pedagogica škole je upoznata, s onom prethodnom situacijom i s jedinicama iz hrvatskog, ali od nje očito nije bilo baš neke pomoći.
Pitanje kome se u Zagrebu najbolje obratiti za pomoć. Jer to dijete je očito u velikim problemima, a roditelji nisu u stanju doći do pravog uzroka.
Naime roditelji su pred rastavom, preselili su se u međuvremenu na početku godine u novi kvart, i on je između ostalog očito upao u loše društvo, u kojem se želi pokazati kao "faca" , ako se sjećate situacijie s ona dva dečka pri otvaranju topica.
U svemu tome je i laganje, izvlačenje, s tim da mama to većinom rješava uz viku i udarce, a otac razgovorima s njim međutim koji ne donose isto nikakve rezultate. Naime nakon opetovanih razgovora o takvim situacijama, nakon dogovora i obećanja da se to više neće ponavljati, za par dana opet ista priča.
Imate li kakav dobar savjet? Hvala

Quote:

---

Originally Posted by alanovamama

Jer to dijete je očito u velikim problemima, a roditelji nisu u stanju doći do pravog uzroka.

Naime roditelji su pred rastavom, preselili su se u međuvremenu na početku godine u novi kvart, i on je između ostalog očito upao u loše društvo, u kojem se želi pokazati kao "faca" , ako se sjećate situacijie s ona dva dečka pri otvaranju topica.
U svemu tome je i laganje, izvlačenje, s tim da mama to većinom rješava uz viku i udarce, a otac razgovorima s njim međutim koji ne donose isto nikakve rezultate.

---

potrebna je stručna pomoć čitavoj obitelji
starci su uzrok, dijetovo ponašanje je posljedica
neka zaborave ideju da će malog poslati nekom psihiću na popravak, i da će onda biti sve superiška
obje strane trebaju se mijenjati

alanovamama imas PP

Hvala