Printable View
Dajte par dobrih prijedloga kako da svoju curicu od 3,5 god. odvojim da spava sama u svojoj sobi....Uporno hoće da spava sa nekim od nas u krevetu...Sve što sam pokušala nije upalilo ( ni upaljena svijeća, ni mnoštvo igračaka koje su joj u sobi na dohvat ruke, ni otvorena vrata od sobe....) :? Ne preostaje drugo nego da je istučem, a to najmanje želim i volim :/ i izbjegavam tako rješavati probleme, ali možda je to jedini način :/ :?
koja bi bila poruka ako je istuces?
zaboravi. samo strpljenja i po malo.
ona vjerojatno osjeca nesigurnost kad je sama u sobi. treba joj uliti sigurnost da ste vi blizu. budi pored nje navece, citaj joj knjigu prije spavanja, mazite se... i kad odlazis, reci da ides ali da si blizu i neka te zove ako te treba. i odazovi se svaki puta kad zazove. ispocetka je naporno, ali ne traje zauvijek.
To je gotovo kod sve djece problematično, ali silu nitko ne bi preporučio jer samo može postići kontraefekat.
Stvar je u samopouzdanju i strahu. Treba joj podići samopuzdanje da postane ponosna što je već velika djevojčica da može imati svoju sobu.
A čarobna formula ne postoji, samo beskonačan broj pokušaja od kojih će nešta upaliti. Možda da zajedno odete kupiti neku novu lutku koja će se useliti zajedno s njom u tu sobu, provesti vrijeme prije spavanja u čitanju priče, navesti je da samo legne a ne mora spavati ako neće ( jednom će se desiti da zaspi ), doći joj svaki put kad vas pozove dok ne osjeti sigurnost, montirati noćnu lampicu s prigušenim svjetlom, boravite u sobi što više preko dana, dozvoliti joj da sam uredi nake kutove u sobi, nalijepi svoje crteže, oslika dio zida, možda neki kućni ljubimac koji će spavati u sobi ( akvarij s ribicama, papigica, hrčak)...... Ne pada mi više na pamet. I ne treba očekivati da se to dogodi preko noći, dajte joj vremena da se navikne na promjenu. Sve ostalo može kod nje izazvati frustracije, još veći strah, zamrziti će tu sobu umjesto da ona postane njeno carstvo....
prvo- mislim da batinama, kao i u svemu ostalom, i u ovom mozes samo prouzrociti kontraefekt
evo kak smo mi luciju 'dobili' u njenu sobu.
sama je birala di cemo staviti koju sliku na zid, sama si je izabrala nocnu lampicu ( koja joj obavezno gori cijelu noc i sada) i tak jos neke detalje.
kad joj je dosao krevet ( dali smo raditi krevet sa ormarom, ladicama...)- pomagala je premjestati stvari unutra...
kupili smo joj jedno zvonce ( ko ono na ulaznim vratima samo je na baterije) i mm joj ga je zmontirao na zid pored kreveta.
kad nesto treba ili zeli ( npr- da dodjemo po nju i odnesemo ju u svoj krevet :mrgreen: ) pozvoni nam i mi doskakucemo.
reci cemo da nam to sluzi ko baby monitor za vece dijete. :lol:
Dijete treba znati da IMA MOGUĆNOST U SVAKOM TRENUTKU doći do roditelja. Da njezina soba ne bude personifikacija razdvojenosti, već da joj pruža ugodu i intimu iz koje može izaći kad god to poželi.
Ovo što je Ines napravila u smislu sudjelovanja u uređenju sobe i odabiru detalja mi je super.
Recite joj da su vrata otvorena i da uvijek može doći.
Batinama ćeš samo stvoriti još veći otpor - soba će biti krivac i uzrokom roditeljskog kažnjavanja. Ljutnju i negativne emocije neće uputiti roditeljima (jer vas voli) već - sobi.
Nemoj ju mlatit zato kaj nece spavat SAMA :( u sobi... Tvoja je curica malo veca od moje Melite... Uh.. Kaj ja znam.. :/ meni bi srce puklo da ju ostavim samu u sobi... i riknula bi od straha da znam da joj je upaljena svijeca... Pa kaj nemate lampicu???
Mozda ju je frka sjena na zidu od svijece???
Ona to ne cini zato da tebi napakosti nego zato jer ne zeli biti sama... Pretpostavljam dase do sad uvijek mogla stisnuti uz tebe, osjetiti toplinu i sigurnost... a sad joj odjednom to sve hoces uzeti...
kaj ja znam - mislim da je premala da ju odvajas od sebe pogotovo na tako grub nacin
jesi isla leci s njom u krevet, procitat joj pricu i malo se pomazit s njom dok ne zaspi???
ili je samo najuris u sobu imora spavat?
taj dio oko odlaska u krevet bas i ne kuzim
Meni je Daniel počeo sam spavati u svojoj sobi prije 1.rođendana i to bez ikakvih problema. Od svoje 2.god pa do 3,5 god živjeli smo sa sveki i bio je s nama u sobi što mu je naravno odgovaralo tako da kad smo se vratili u naš stan nije baš bio sretan da mora sam spavati. Ja sam to polako riješila mirnim putem i razgovorom. Poslije tuširanja smo se malo mazili na kauču, zatim pričica u krevetu, poljupci, zagrljaji i naravno 3-4 medvjedića s njim u krevet da ga čuvaju. I danas kad ima skoro 5 god. zna pitati ako može s nama u krevet pa ga ja pustim preko vikenda ali ne cijelu noć već samo u jutro. Djeca vole dogovore. Probaj i ti tako.
Moj Frano je vršnjak tvoje curice. S nama je u sobi, ali me neki dan pitao da zašto nemamo veći stan i on svoju sobu. I onda je počelo nabrajanje imena djece iz vrtića koji imaju svoju sobu. Nisam imala pojma da oni o tome pričaju.
Na kraju sam ga pitala da li bi on stvarno htio svoju sobu (mi ju nemamo), a on veli da nebi.
Kad spava kod bake, sam je u sobi.?!
Na svu srecu, taj problem smo preskocili u razvoju. Do prije godinu dana (dakle, kad je i Vedran imao 3,5 godine) smo zivjeli u 1-sobnom stanu,a onda smo se preselili u 3-sobni i Vedran je dobio svoju sobu. Imali smo istu taktiku kao i Ines - sam je odlucivao kako cemo sobu urediti (uz moderaciju roditelja :mrgreen: ), dobio je i famozan tepih sa cestama i auticima koji je zelio i sve to smo opisivali kao sretan dogadjaj i jedva je docekao da dobije tu svoju sobu.
Bili smo jako znatizeljni kako ce spavati tu prvu noc u svojoj sobi i spavao je kao da cijeli zivot nije nigdje drugdje spavao, dapace, ujutro smo culi samo lagani tapa-tapa po hodniku (vrata su ostala otvorena), to je mali sam krenuo na WC. :)
Od tada nije bilo nikakvog problema sa spavanjem, sad cesto sam kaze navecer da zeli da mu ugasimo sva svjetla da ostane u mraku, a povremeno zatvaramo i vrata (da ga ne budi Zrinka svojim nocnim placem) i to nije nikakav problem.
Ja bih isto predlozio da se od tog samostalnog spavanja napravi i iscenira nekakav veliki veseli dogadjaj tako da ispadne da to ona jedva doceka - svecano otvaranje uz balone i svjecice, smotra zivotinja itd itd
;)Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Dok se ne javi neka fetiva Splicanka...svica (ili gore navedena 'svijeca') je dalmatincima izraz za lampu...MM je dalmos, a ja se i dan danas zabezeknem kad mi veli da ugasim svicu...ono sto je nama svijeca u Dalmaciji je sterika.
Kod nas je to išlo ovako:
cure su spavale s nama u krevetu (do prije godinu dana otprilike), i onda smo im uredili njihovu sobu: zidovi pobojani u boje koje se njima sviđaju (žuto i zeleno ;) ), njihove (a i moje!) umjetnine vise sa zidova, umjesto kreveta veliki madrac od bračnog kreveta na podu (za kinderbet su mi nekako prevelike, a za "prave" krevete premale, Anči je iz normalnog kreveta često padala u snu...), s posteljinom s medekima, naravno. Sve njihove igračke (osim onih s kojima bi se mogle zadavit ili ih progutat) su im na raspolaganju kao društvo za spavanje, a i cure su uvijek spremne na dogovor. Dogovor stvarno pali u gotovo 100% slučajeva :) ! I stvarno. Curke oduševljene sobom, totalno su sretne i spavaju same :D !! Neko vrijeme. Onda su počele dolazit k nama u krevet (oko 3 po noći lagano tap, tap, tap kroz hodnik, i šutke uvlačenje između mame i tate...)
Onda smo počeli mi ležat kraj njih, u njihovom krevetu (i radili sve već gore navedeno: čitanje, maženje, bezbroj pusa za laku noć...) i čakali da zaspu pa se iskrali iz sobe. Onda smo mi pali. Gotovo redovito bismo mi zaspali prije njih :oops: I tako to još uvijek traje.... utješila me frendica neki dan s pričom da je pročitala negdje da je za razvoj dječje psihe dobro da spavaju sa starcima u krevetu (osjećaj sigurnosti, ljubavi...) pa onda neka... do neke slijedeće prilike dok ne odlučimo ponovo pokušati (jer mislim da se ipak svi kvalitetnije naspavamo kad nas se ne gura 4 u jednom krevetu nego samo po dvoje...
Zanimljivo, Vedran je tek nekoliko puta pokazao zelju da dodje nama u krevet (obicno kad je bio bolestan).
Navecer se kod citanja price grlimo, dobije puse i sl. i to je izgleda dovoljno, obicno ne inzistira na toem previse osim kad je neka posebna situacija.
A padovi s kreveta (ima krevet normalne visine) - pao je dvaput u godini dana. No, mi stavljamo uz krevet jedan veci jastuk pa ako bas i prizemlji, ne natuce se.
E,baš mi je drago da je netko pokrenuo ovu temu jer fakat sam već na rubu živaca!!
Luka će uskoro 5 god. i za svoj drugi rođendan svi čoporativno-dede,bake,mi...kupili smo mu sobicu-šarenu,slatku,preslatku!!
Sam je odmah htio ići u SVOJU sobicu i kao VELIKI dečko bez problema ostajao i spavao u njoj!!!
Rodio se Borna i kak je normalno,njegov kimbač je u našoj spavaćoj sobi(jer u Lukinu više ni igla ne stane).
I sve je super štimalo do unazad par mjeseci!!
Luka zaspi u svojoj sobi,nekad brže nekad uz maltranje i do 1 sat,ali...
Usred noći u neko nedoba od 3-4 evo njega..tap..tap...hooop ..u naš krevet!!
I tako svaku Božju noć već par mjeseci!!
Njegov logičan odgovor je:"A kak Borna može biti s vama,a ja ne??"
I kaj sad napraviti??
Ili mu staviti i njegov krevet u spavaću,pa ćemo svi čoporativno spavati-ali svak u svom krevetu,a ne s koljenom u rebrima,guzicom na mojoj glavi....
Ili porušiti sve moguće zidove(većinom nosive) pa nekak iskemijati još nekih 8-10 kvadrata za Borninu sobicu!!!
Ak ga stavimo opet sa nama-jel to nazadovanje??
Ili je to normalna ljubomorna reakcija koju treba riješiti pa makar i čoporativnim spavanjem???
ma ima tu još nešto... s tim madracom.... tu mi onda radimo i kolutove, i kojekakve razne akrobacije... bacanje... "jahanje"... možda im se to pretvorilo u mjesto za igru, a ne za spavanje? Makar... nemamo s tim problema kad MM i ja legnemo pored njihCitiraj:
tatek prvotno napisa
Hvala na objašnjenju o svijeći :lol:Citiraj:
dille prvotno napisa
Pokušat ću jedino još ono sa zvoncem...to mi je super, a možda i upali....
8) Ona je preko dana cijeli dan u svojoj sobi i igra se, čak je prije i spavala popodne sama u sobi. Otkako više ne spava popodne, neće da spava sama. A zna i sama da ne može sa menom u sobu jer je bebe bude plačem, već želi na kauču sa tatom ili bakom....i to vrlo lukavo... :? I sad u ovoj priči ja ispadam negativac :cry: :cry:
Cure moje, pa to je još malo dijete 3.5 godine. Moj Luka ima toliko i ne pada mi na pamet na silu ga ostavljati u sobi da spava sam.
Koliko god djelovali veliki, davali pametne izjave, oni su još mali.
Moj brat je spavao sa mnom u sobi dok nije navršio 10 godina. Bilo ga je strah, užasno strah. Kako sam ja puno starija od njega, imala sam svoju sobu, a njega sam (nakon tatinog terora) smjestila na krevet uz svoj.
Naime, on je doživljavao traume od tatine tvrdoglavosti. Tata ga je znao namlatiti zato što neće sam spavati. Užas jedan. Neću to nikad zaboraviti koliko je znao plakati, sav se tresao od plača.
Onda mi je jedan dan puko film, imao je cca 4,5 godine. Sama sam odvukla njegov krevet u svoju sobu i tako smo zajedno bili do njegove 10. godine.
Mislim da nema potrebe spominjati da se on s tatom ne slaže nikako, ko pas i mačka su. Ja sam mu pak ko mama. Sad ima 19 godina, normalni je dečko i ništa mu ne smeta što je spavao sa mnom u sobi do svoje 10. godine.
U tatu ni danas nema nikakvog povjerenja i stalno se svađaju :/
Samo da obavijestim da moja malena već 7 noći sama spava bez problema u svojoj sobi :D :D :D :D :D :D . Više sam ja opterećena nego ona, idem je po 5-6 puta noću kontrolirati, ali sve bude ok. SAma je jednu noć zaželila da spava u svojoj sobi i od tada je tamo...Pametnica moja mala :love: :love: :love: :love: :love:
Prvi post napisan je 5. travnja, u svojoj sobi počela je spavati oko 23. travnja - više nego solidna adaptacija.
:*