Printable View
Drage mame, nisam znala gdje bih s ovim pa evo ovdje ću gdje ima svega. Ja sam naime u dilemi. Imam 26 godina. Rodila sam odmah poslije fakulteta. Sad sam na produženom porodiljnom koji uskoro ističe i na mukama sam.
Zanima me vaše mišljenje:
1. Ostati kući sa sinom bar dok ne prođe ljeto (financije nam nisu problem)?
2. Jesam li već "prestara" za početak karijere?
3. Jesam li loša mama ako sam se sad već malo zaželila posvetiti poslu nakon dvije godine kući?
:? :?
hej, karlova mama :) ,
i ja sam u sličnoj situaciji (osim što sam 2 godine starija :oops: ),
imam 2 godine staža na poslovima koje ne želim obavljati. znači, na početku sam. gotovo sam sigurna da ću još ovo ljeto pauzirati pa se ozbiljno uhvatiti traženja posla.
imala sam različitih razmisljanja, od toga da bi mi pomoglo da se počnem zanimati za još nešto (osim karla, naravno :) ) pa do toga da ne želim svoju bebicu (koja je u međuvremenu izrasla) ostaviti nekome nepoznatom. nemamo baka servis.
i kad to sve jednom krene, kad nađem posao koji mi odgovara strah me kako to sve uskladiti, ni sada nemam vremena za sve, a (samo) se brinem za dijete.
da ne spominjem da ću ga najvjerojatnije morati dati u jaslice, znači svakih 10 dana novi virus, a ja se moram dokazivati na novom poslu, nemam godišnjeg,...
1. to samo ti znaš odgovor. ako će beba ići u jaslice onda je bolje da krene najesen zbog dežurstava ljeti.
2. definitivno nisi prestara. neki završe fakultet tek sa 26 :oops:
3. nisi loša mama, to je normalno
Najbolji stručnjaci su 'pronašli svoju karijeru' puno kasnije. ;)
Mislim da ti je bolje vrijeme za traženje posla jesen, jer se tada raspisuje više natječaja za zaposlenja negoli ljeti.
Prestara sa 26 godina ? Ma daj...Na svom primjeru sam se uvjerila da kad je obitelj u pitanju, nikakve kalkulacije ne dolaze u obzir. Uvijek za nešto neće biti povoljan trenutak, ali na kraju se sve posloži, i da sam na tvom mjestu postupila bi po vlastitom osjećaju. Napravi ono što ti misliš da je dobro za tebe.
Ja sam najprije čekala stalan posao ( 6 godina sam bila na određeno ), pa sam u međuvremenu izgubila volju za rađanjem, pa sam se predomislila i rodila u 29 godini, iako sam mislila da nitko neće pohvatati konce bez mene na poslu, sve je šljakalo.
I kad sam se vratila i bila najviše na bolovanju nego ikad u životu, dobila sam unapređenje koje mi je bilo obećavano godinama prije-ali uvijek bi negdje zastalo, pa šef, pa direktor , pa uprava, pa smjena uprave....
Sada nakon godine dana rada ponuđeno mi je još bolje plaćeno radno mjesto unutar firme, i u razgovoru s direkorom, shvatila sam da su svjesni da ću vjerojatno kad tad ponovo na porodiljski, ali eto , to nije nikakav problem, to radno mjesto koje ću sada preuzeti će me čekati ! Mislila sam da je to čista utopija, ali eto događa se. I uz sve to planiram se upisati na poslovnu akademiju, i vjerujem da ću odraditi i to. Eh da, nisam ništa manje sa svojim djetetom od ostalih zaposlenih majki, u 14,00 je dižem iz jaslica i samo sam njena do 9 navečer, i kad ona zaspi ja odrađujem sve poslovne i privatne zaostatke. :heart:
1. Pričekaj jesen i uživaj
2. Ako misliš da si prestara sjeti se samo koliko ćeš godina još morati raditi do mirovine.
3. Nisi loša mama. Ako ti odgovara, posao ti pruža iskustvo i zadovoljstvo i čini te boljom i mislim da bi samo mogla biti bolja mama zbog toga.
Totalno razumijem kad kažeš da misliš da si prestara mada sam ja tek sa 25 završila fakultet.
Dok sam bila na faksu nisam mislila ni na šta drugo nego kako se šta bolje zabaviti i na koncu položiti ispite. Rijetko koji sitni poslić bi odradila, ali nisam se zabrinjavala sa karijerom, mislila sam, kad to krene neće mi biti ravnog.
I prva greška poslovna (i u spjeh životni) je moj tzv. pripravnički. Zbog toga šta sam u toj firmi otukla 10mj pripravničkog i radila bolje-da-ne-pričam poslove ne mogu nigdje drugdje početi kao pripravnik (čitaj: u struci), ali tamo sam našla muža i imamo najdivnije biće na svijetu
:love:
I ovaj facebook je živi vrag. našla sam brdo ljudi sa faksa, svi tuku karijeru od MVP do Upravnih funkcija u Africi (!), a da ne pričam kojimxy ljudi završavajumagisterij.
Ali, NITKO OD NJIH NEMA DIJETE.
Imat će vjerojatno, ali sigurno mu se neće moći posvetiti ovoliko koliko i mi sada, neopterećeni konkurencijom i šefovima, odlaskom na posao nakon 6mj, ...
Sigurna sam da ću pronaći odgovarajući posao jer ipak imam lijepu diplomu i niko mi je ne može oduzeti.
1. Ja bih na tvom mjestu proucavala natjecaje i racunala da pocinjem na jesen. Trazenje posla se zna oduziti.Citiraj:
ka prvotno napisa
2. Na ovaj dio nemam komentara jer ja imam 34 i razmisljam promijeniti posao i ne mislim da sam stara za neki novi pocetak.
3. Na ovo pitanje moras sama dati odgovor.
mene muce slicne dileme. i ja sam na produzenom porodiljnom do kraja ove godine a onda se namjeravam posvetiti sebi tj.napokon nac neki dugorocniji posao u struci koja me zanima. malo sam madja od tebe i iman vec dvoje djece.... nisi prestara, kao sto rekose drugi, neki tada tek zavrse falkutet. uzivaj u djetetu jos neko vrijeme... :heart:
ko je spomenio facebook? :mrgreen: bas sam se nekidan pitala ima li ko s rode na fb?
Ima :mrgreen:Citiraj:
malena beba prvotno napisa
hm...onda i ja spadam u skupinu prestarih....
ostala sam trudna u svojoj apsolventskoj, sa nekih 3 ispita do kraja, diplomirala sam sa punih 25, a Mateinih mjesec dana starosti, znači prije 2 mjeseca. Imam "studentski" porodiljni do 1.mjeseca 2009. I nekako me isto frka..nemam ni dana staža. Pitam se kako ću sve to. A istovremeno razmišljam i o drugoj bebici jer ne bih voljela da je prevelika razlika u godinama između djece. Lijepo je da djeca skupa odrastaju. Sve zvuči ko nemoguća misija, jer bih voljela da me prvo zaposle za stalno, a prije tog moram odradit godinu dana pripravničkog, i svi znamo kako to ide sa zapošlljavanjem za stalno...treba vremena i vremena, a prije svega sreće! E, i kad bih tak razmišljala dođem na razliku od podosta godina među djecom i onda opet ne valja :/ Najbolje je ne planirati stvari, onda uvjek ispadne najbolje!!! :D Ali da se brinem, brinem se.. :/
s jedne strane jedva čekam da počnem radit, a s druge- voljela bih i drugo dijete....a kombinacije jednog i drugog...ne znam, čini mi se teško
I ja nekak tu spadam. Ja sam diplomirala s 23 i zaposlila se odmah, sad imam 29. Ali prošle godine taman kad sam otišla s jednog posla, pokupila otpremninu i trebala potpisati ugovor da idem na drugi posao ostala sam trudna neočekivano. MM i ja smo jako željeli bebu ali smo trebali ići na ICSI za godinu dana, pa nam se dogodilo prirodno.
Nisam prihvatila posao, zato jer bi taman otišla na porodiljni kad bi se uhodala u posao i naučila sve kaj treba i onda bi morali uzeti nekog drugog i učiti ga sve ispočetka, pa ne znam kak bi to onda izgledalo kad bi se ja vratila. A i u to vrijeme sam morala odraditi i nešto po ugovoru o djelu, pa bi mi sve skupa bilo prenaporno i odlučila sam ostati doma i uživati u trudnoći.
Za 6 mj. mi ističe porodiljni i onda ne znam kaj bum. MM i ja se nadamo da ćemo uspjeti napraviti još jednu bebu, pa da ostanem još doma, a onda će mi biti lakše kad budem morala raditi jer će biti njih dvije skupa u vrtiću ili s nekim doma.
Ne znam da li ćemo uspjeti imati bebu, ni da li ću uopće moći naći posao...
Ka, moje isprike što sam samo ugurala svoj problem. :*
Nikako ne možeš biti loša mama. Svima nama trebaju promjene okruženja. Meni je prekrasno sa mojom curicom ali mi isto tako iks puta dođe da odem negdje, isto me brinu godine, i sve mi se više čini da neću n i doživjet penziju :lol: (neću skupit dovoljno staža) :*
kristina_zg
ma koje isprike...i otvorila sam ovu temu jer imam osjećaj da nas ima puno s istom dilemom.
hvala curke šta ste se priključile.
...reći ću vam odmah da se u potpunosti slažem sa onim "mi planiramo, a On se smije." Ja sam isto mislila, kad sam već kući, sad još jedno dijete, taman lipa razlika, kad ono prije sedam dana spontani nakon 3 mjeseca i sad mi je trudnoća zadnja na listi... :(
slažem se da mi je pametnije pričekat jesen jer imam osjećaj da će sad prevladavat potražnja za sezonskim radnicima a to ne želim. s druge strane, meni bebi puni 3god u veljači, ovo ljeto bi ga skinula iz pelena pa bi mi mogao i u vrtić u 11. ili 12. misec, a dotad bi se snašla.
....ma iskreno, sve te promjene me malo plaše. nakon 2 godine provedene s njim po cijele dane prijeći na par sati dnevno?!! pa onda, slušat poslodavce s famoznim pitanjima: hoćete li imat još djece? a kada?...ma znam, na sve se čovik navikne.
samo eto lakše mi je nekako to s vama podijelit. čitat vaša mišljenja, iskustva.
e da, i prioriteti su mi se promijenili. kada sam tražila posao poslije faxa, bila je bitna plaća. sada mi je bitnije pristojno radno vrijeme, slobodni vikendi...a to baš i nije neki plus u današnja vrime.
eto, sad sam se napisala svega. slobodno komentirajte.
nevera nije ti ni loše to radno vrime. ;) ;)
Pojašnjenje za ka:
Ja počinjem u 6,30, MM i malena spavaju do 8, i onda do 9 stignu u jaslice - on je privatnik, pa je tako posložio-, a ja završavam u 14,00 i odmah je dižem iz jaslica. Ipak smo ti mi u provinciji, pa je sve na dohvat ruke, nema puno vožnje ! :heart:
dvoje djece koja odrastaju zajedno sa malom razlikom u godinama zvuči idealno. i za djecu, a i za mamu koja jednom napravi pauzu u poslu i poslije rasterećana može se prepustiti drugim stvarima.
Stvarno stanje stvari je bitno drukčije. velik dio nas je ostao trudan sa ugovorima na određeno. u prijevodu: nakon porodiljnog i par mj crkavice sa HZZ smo na samom početku.
u takvoj situaciji jedino šta možeš planirati je zaposliti se makar na godinu dana pa tek onda raditi drugog bebača jer ovako nebi imali nikakve naknade, a dvoje male djece na jednoj plaći kolika god ona bila i nije nešto za poželjeti.
ja ću tražiti posao ne zbog "karijere" nego zbog tih godinu dana da si mogu dozvoliti još jednu bebu. (kako grubo zvuči)
a svim onima sa ugovorima na neodređeno (koji mi se čini miljama daleko) iskreno - zavidim .
Citiraj:
ka prvotno napisa
ko da sebe slusam prije par godina, samo sto su meni financije bile problem, ali sam htjela biti sa sinom..
1. gledaj natjecaje, javljaj se mogucim poslodavcima, ali naglasi da bi krenula raditi poslije ljeta (ionako tada vecini i treba nova radna snaga)
2. diplomirala sam sa 25, radila do tada vec 4 godine honorarno na raznim poslovima u struci i van nje, ali mi nije padalo na pamet da sam prestara da bi zapocela pravu karijeru tj istrazivanje sto ja to zapravo zelim raditi ;)
3. na porodiljnom sam, nakon sto sam radila godinu dana prije porodiljnog, u 6mj djetetova zivota nazvala sve koje sam znala u struci i rekla da mi posalju nesto za radit u fushu jer ne mogu vise samo misliti o tome da sam SAMO majka...bila sam sretnija i mirnija cim sam nesto pocela raditi, tako da mislim da je odabir hoces li raditi pitanje tvog osjecaja na ne nekog generalnog stava - ako tebi treba onda je vazno da to ispunis
Onda sam ti ja za odbaciti sigurno. :mrgreen:
Diplomirat ću sa 27 i troje djece. Dobro je što sam na faksu koji je jako tražen pa ću naći posao, ali nezgodno je to što imam troje djece i ne znam koliko će itko biti spreman dati mi ugovor na neodređeno.
Financije... to se uvijek nekako sredi. Mi smo dobili drugo dijete dok smo oboje još bili studenti pa smo se snalazili s instrukcijama i fušom.
S 26 god. sigurno nisi prestara, jer ako ćemo raditi do 60 onda te čekaju još 34 god. do penzije :mrgreen:
pa tek će ti ga onda objeručke dati jer ćeš ih imati troje,Citiraj:
ivanche prvotno napisa
pa neće očekivati da ćeš skoro opet na porodiljni ili više njih :mrgreen:
Pa da prvi sljedeći je 3 godine :lol:
Zaozbiljno sad, mislim da će oni misliti kako ću ja stalno biti na bolovanju radi djece pa nisam isplativ radnik. :/
ivanche ako sam dobro shvatila - ti misliš da bi poslodavcu mogao biti problem što imaš doma moguća tri razloga za odlazak za bolovanje. Ja tek čekam prvo i nemam pojma kako će sve skupa izgledati pa me zanima koliko misliš da bi ostajala doma zbog bolovanja i da li imaš nekoga da se brine za njih ako ti radiš?
Ma MM radi u državnoj firmi sa prilično fleksibilnim radnim vremenom pa bi on bez problema mogao ostajati doma. Ali mislim da sama činjenica što imam toliko djece smeta i da njih neće zanimati što on može ostati s njima. Cura s mog smjera je ostala trudna pa su joj rekli da u toj firmi nema više mjesta za nju. A nedostaje ljudi mojeg zanimanja.
Nadam se da se varam, ali ako vidim da će to smetati onda ću lagati da nemam djecu da me ne bi zbog toga diskriminirali. To mi je užasno, ali ne vidim druge mogućnosti.
A oko duljine ostajanja doma ne znam, T sad treći mjesec vuče bolesti i da radim ovo bi mi bio treći mjesec na bolovanju. Općenito je ove godine više doma nego u vrtiću.
ivanche ne znam baš koliko ti je pametno lagat za djecu s obzirom da ako/kad te prihvate za posao, morat ćeš im reć a kakav si onda dojam ostavila?!
...to što si završila tražen fax je super, imaš veće šanse unatoč djeci. s druge strane, baš zbog njih 3, malo tko će očekivat da ćeš opet na porodiljno. a kad se mališi razbole, uvijek je tu i muž koji (koliko sam shvatila) može ostati s njima ako ustreba...
...ja sam, recimo, na jednom razgovoru bila potpuno iskrena, na pitanje o djeci sam rekla da planiram još jedno ili dvoje i da ne planiram čekat pretjerano dugo i ljudi su bili oduševljeni mojim stavom. dobro, posao sam morala odbit, ali sama činjenica da postoje ljudi koji su "ljudi" ulijeva nadu. ja sam za ono budi svoj. :mrgreen:
Ni ja ne bi lagala za djecu. Ako te pitaju za djecu, pa čak i ako te ne pitaju, iskreno možeš reći da imaš troje i da zna biti puno posla oko njih ali da srećom TM može uskočiti kad treba jer radi 'u državnoj firmi sa fleksibilnim radnim vremenom'. Uglavnom - pokušaj uobličiti tako da misle da ' ako su djeca bolesna muž će ih čuvati ' ali nemoj to doslovno reći. Ali iskreno - 3 mjeseca bolovanja je jako puno i mala je šansa da ti to neće uzeti za minus ako budeš na određeno ili na probnom roku.
Pa da, sad ih imam dvoje i tako dugo mi je mala bolesna. Neću si niti zamisliti kako će biti kad svi donesu doma boleštine iz vrtića u isto vrijeme.
Ne bi ja lagala, ali ako vidim da nema druge. ..
Makar bi ja radije zaposlila nekog tko već ima sređenu obiteljsku situaciju nego nekoga tko još ne zna što bi sa sobom.. al to sam ja, a nažalost kod nas nije tako.
Sad razmišljamo da se MM prijavi za neki posao vani i tamo je izričito navedeno da ne smiješ reći niti da li si muško ili žensko (dobro, kod nas se skuži po imenu) niti da li imaš obitelj niti koliko si točno star. Sve godine moraš izbaciti iz životopisa. Da slučajno ne bi došlo do diskriminacije. Nekako si mislim da kod nas nikad neće biti tako. :/
kad sam se ja prijavljivala za praksu u SAD-u, tražili su da im pošaljem sliku. tako da ta diskriminacija i nema toliko veze sa zemljom koliko sa samom politikom firme.
doduše, i ja imam u glavi da je manje takvih firmi (koje diskriminiraju) vani. :/
...meni je bitno da nađem posao i kad se toga uhvatim, neću puštat. ali, imam namjeru bit u potpunosti iskrena što se tiče nekih mojih životnih stavova jer smatram da se to ne može prikrivati, kad tad izađu na vidjelo. a prikrivanjem jedino što mogu učiniti je da ispadnem lažljivica.
slažem se da pitanjima poput godina, djece i vjere nije mjesto na razgovorima za posao. ali, nažalost, često naiđemo na njih. i tom slučaju, ja idem s iskrenošću pa di puklo... :mrgreen: