Printable View
Lovre je veoma drustven, ali u zadnje vrijeme me to pocelo malo plasiti jer jednostavno zna doci nepoznatoj osobi na ulici (obicno bira muskarce 8) ) i onda mu nesto prica, ako ta osoba sjedi onda Mali se njoj pridruzi, a ako netko mu kaze "hoces ici sa mnom" Lovre ide. Za sada to je uglavnom smjesno i drazesno, osim toga zivimo u malom gradu, ali... Kako uljudno ga odvuci od nepoznanaca i nauciti da to i nije bas najbolje...? A pri tome da i ne povrjedim onu nepoznatu osobu?
Ja se baš nisam obazirala na tuđe osjećaje.
A ta ekipa koja veli djeci - ideš sa mnom mi je :roll:
marko pozdravi susjede, a drži se mene ili mm , pa neka s 30 ide kod psihijatra, jer sam posesivna majka
:mrgreen: :*
Ima to svojih prednosti, dijete ti je otvoreno, a s tim će postići puno više u životu. Ja ga ne bih još učila da je to "opasno", više bih ga držala na oku, nek se dijete uči biti komunikativno i da se ne stidi...to je puno gore. A kasnije, dok malo više razumije polako mu objasni da nisu svi stranci dobri. Ovako mislim da neće puno razumjeti....
Naučit ću ju da ne priča sa strancima, da ne ulazi u tuđe kuće, dvorišta itd... Tu nema kompromisa.
Anima, dijete nema još ni 2 godine. Ne kažem da treba čekati da se nešto desi, ali ne vidim ništa loše ako dijete priča sa strancem, dok ga je vidim. Pa nisu baš svi pedofili, ubojice ili šta sve ne. Meni je eto pohvalno to što je dijete slobodno.
Moja nećakinja je isto tako radoznalo i slobodno dijete. Moja mišica neće nikome, samo meni. Mislim da će odrasti u stidljivo dijete . :(
Također ću ju naučiti i da bude oprezna s poznatima. Tj. da slijedi svoj instinkt. Radije ću biti paničarka po tom pitanju. Ne mislim ni da je pohvalno što je dijete slobodno niti mislilm da će tvoja mišica biti sramežljiva. Kod djece su to sve prolazne faze. Tj. ne znači da će dijete koje je s 2.g. sramežljivo biti takvo i kad odraste i obrnuto. Ja mislim da opreza nikad dosta, takva sam.
ajme i moja je imala takvu fazu, prilazila je uglavnom nepoznatim osobama koje jedu i trazila da joj daju jest, ajme sramote... :lol:
tako je u restoranu pitala jednog momka pizze, ja rekla da ona to ne voli a ona ce ko iz topa: volim, ti lazes... a u autobusu je neku tetu pitala stapica jer je, eto, puno gladna...
ali salu na stranu, nikako mi to nije bilo drago pa bi joj pokusala objasniti kad bi se odmakli od nepoznate osobe da to nije lipo i da nije svako dobar i da joj se moze svasta desit... s vremenom ju je proslo ali kad se sjetim...brrr... sva sreca zivimo u malom mjestu di se svi poznaju ali ljeti ima milijun turista... :/
Malena Beba, u slicnoj smo situacji - i mene posebno zabrinjavaju turisti. Lovre mada jos ne trazi rijecima od nepoznatih hranu koju kod njih vidi, ali zna prici posebno ovima koji nesto copaju 8)
kikica je isto tako išla nepoznatima. i poznatima. :mrgreen:
ali je uvijek imala savršen instinkt - da prilazi dobrim ljudima.
često sam se rukovodila time - kome je ONA prišla.
prema poznatima koji joj nisu "legli" - bila je pristojna, ali rezervirana.
a klopa je - klopa! :lol:
u sloveniji je tipu za susjednim stolom htjela maznut pomfrit :lol: :lol:
joj, moja nećakinja je s tri godine prišla teti na plaži i pitala je kakve to ona ima "male gaće"... (tange).
Ne smatram to sramotnim, dijete zamijetilo, pa Bože moj, neće nitko zato uzeti bat i utući je. Uostalom, istina je bila. Šta napraviti? Ništa, upozoriti da to nije pristojno ili što?
S vremenom će postati zreliji i shvaćati da razgovor ili druženje s nepoznatim može biti i opasno...tako je bar bilo s njom. Dotad pazi s kime je i šta jede! ( i od koga :roll: )
Takav je bio i moj sin. Ne vidim razloga za strah što je malo dijete otvoreno i prilazi drugim ljudima u prisutnosti svojih roditelja. Još malo i uhvatit će ga stid, pa će se povući. Prije bih rekla da se treba zabrinuti nad odraslima koji sve više i više zaziru od kontakata nego od djeteta koje prirodno ide k ljudima koji ga zanimaju.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Da,i moj Grga to radi već godinu dana.Prilazi nepoznatima bez problema,a što su likovi čudniji to su mu interesantniji.
Prošlo ljeto u Zadru na onim stubama sjedio neki lik duge masne kose,malo "sumnjivog" izgleda i on je uporno išao k njemu i htio se razgovarati.Sad već puno priča i prilazi svima (isto više muškarcima).Danas u kafić ušao lik sa povezom preko jednog oka i on njemu odma bok i kako si.
I ja sam već razmišljala o tome,volim što je tako slobodan i siguran ali i kako mu objasniti da ne prilazi baš svima ali da ga opet ne isprepadam pa da ne postane stisnut i nepristupačan.Znam i da je još mali,ali krenut će u vrtić i kad nekad gledam tete kad klince puštaju da se vani igraju ne čini mi se baš da razmišljaju o mogućnosti da bi neko dijete odlutalo.
Upravo ovako je bilo i kod nas! Roko je oduvijek obožavao ljude,prilazio je svima,i djeci i odraslima.Čak bi njega čudno gledali jer je imao smiješak na licu,a dijete je samo bilo radoznalo.A još ako je netko imao štagod za pojesti... :mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Kako je napunio tri godine,polako je počeo vagati tko mu je simpatičan,a tko ne.I to mi je super! Mi smo uvijek u blizini tako da neki strah uopće ne osjećam!
I dalje kad mu netko kaže hoće li ići s njim,on pruži rukicu,ali ja onda sa smješkom kažem da se ne može nikuda sa nepoznatima i nisam primjetila da se netko naljutio,a i da je....
Uglavnom,još su oni maleni,uče polako što se smije,a što ne...ne brini,s vremenom će znati ispravno postupiti ,možda za koju godinu neće htjeti ni pogledati nikoga osim vas!
Aneta još je on malen da bi mu ti objasnila (a da on shvati) šta je opasno, a šta nije.
i moja Šefica je bila takva u dobi tvog lovre. dovoljno joj se bilo nasmiješit i samo natuknit da će je se negdi vodit, odma bi pružila ruke i otišla. sad više nema šanse, sad se srami.
sad će otići samo s nekim koga je dovoljno puta vidila. a prije toga će obavezno pitat mene može li otići.
Ja se slazem s corny.
I moja E. bi išla sa bilo kojom odraslom osobom (dobro, ne baš bilo kojom, neki joj baš i ne sjednu), a čarobna riječ je igračke. Ne dopada mi se to, ali opet ne bih htjela u nju usaditi strah i sputavati njenu komunikativnost. A možda je kasnije i prođe. Za sad je u glavnom u našem društvu, i pod nadzorom. A razgovori će sigurno ulijediti kasnije, dok još malo poraste.
Djeca su znatiželjna! Nemojte im "ubijati" tu osobinu, ali, dakako, naučite ih i pripremite na opasnosti koje vrebaju! I svakako im dopustite da budu znatiželjni, jer znatiželja pokreće svijet!
ma da treba ih naučiti oprezu, ali ne ograničavati vlastitim strahovima
Mislim da je najteze drzati svoje strahove u nekim razumnim granicama. I dalje dozvoljavam Lovru da prilazi strancima, ali zadnjih dana sam primjetila da ako se radi o zenama onda on mi se odmah krije iza nogu i kaze "necu" :roll:
Preporučujem slikovnicu: "Medvjedići uče o neznancima", autori Stan i Jan Berenstain, Algoritam, 19 kn. ;)