Autobusi i tramvaji

Mi se često moramo prevoziti autobusima (tramvajima vrlo rijetko), jer mm radi, a ja ne vozim auto. To je uglavnom na kraće relacije, 5-10 minuta, ali me zanima kako to najsigurnije izvesti. Malca držim ili u slingu ili u kolicima, vezanog i suprotno od smjera vožnje (ako gužva dopusti). Ali što da radim sa starijom? Postoje li "manje" opasna mjesta? Ima li nekih "priručnih" pojaseva koje mogu nositi sa sobom i vezati je u javnom prijevozu?

PS: Molim konstruktivne odgovore i rješenja, ili vlastita iskustva :) Hvala!

Nema prirucnih pojaseva. Svaki put kad udes u bus ili tramvaj zamoli nekog da ti se ustane i stavi je da sjedi i da se drzi.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Svaki put kad udes u bus ili tramvaj zamoli nekog da ti se ustane i stavi je da sjedi i da se drzi.

---

Ovo potpisujem.

Ja i kad je gužva zamolim ljude da se razmaknu da smjestim djete sa kolicim naravno u suprotnom smjeru i zakočena u prostor predviđen za invalidska ili dječja kolica.
Na jednoj liniji već me znaju pa se razmiču :mrgreen:
Starije buseve propuštamo jer mi totalno nesigurno izgledaju i teško je s kolicima.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Nema prirucnih pojaseva. Svaki put kad udes u bus ili tramvaj zamoli nekog da ti se ustane i stavi je da sjedi i da se drzi.

---

Da, ovo radimo. Zapravo, kad me vide s dvoje djece i kolicima, ljudi se dižu sami od sebe :) Stvarno sam imala samo lijepa iskustva. Ipak me zanimalo postoji li još što za napraviti kako bi se povećala sigurnost djece. Ako ne, :(

eventualno da se voze u suprotnom smjeru od smjera vožnje, barem u tramvaju i busevima di se to može, ja tako posjednem M uvijek kad imam priliku, ako naglije zakoče manja vjerojatnost da izleti :/
Drugo ne znam.

A od koje dobi dijete učiti na stajanje u tramvaju?
Mi smo često u tramvaju i sve češće nam se dešava da stojimo... pritom pazim da se ima gdje uhvatiti (rukohvat i sl.), još ga i ja pridržavam pritom, ali nekako se nesigurno osjećam. S druge strane, više nam se ne dižu spontano, a meni je neugodno tražiti, jer više i nije tako mali.

Uciti stalno, al preferirati sjedalo dosta dugo.

Neznam, ja bih jos uvijek za moju osmogodisnjakinju trazila sjedalo (od nekog tko nije star ili invalid).

Ja sam često po busevima i tramvajima s klincima i Janku se uvijek netko digne ako enma slobodnih mjesta. A ako se baš dogodi da se nitko ne digne, ja ne mora ni tražiti jer on sam viče da hoće "sesti"! :roll:

i mene to zanima
V ima 5 godina i nekad joj se netko digne, uglavnom stariji ljudi, često ne
meni je isto neugodno pitati
nekad pokušavam "psihološki pristup" pa stanem s njom uz nekog mladog, često se naprave blesavi, pogotovo mlade cure, srednjoškolke, nekad se ustanu
mislim da se ipak lakše držati nekom od 30god nego nekom od 4-5, ali ne pitam, ako se digne, digne, ako ne nastojim je držati što čvršće

O cure ja vam se divim. Meni je koma, ali koma ići sa Leom u bus.
Zapravo, prvi puta smo se vozile tek prije mjesec-dva i to samo dve stanice po kvartu. Lea viče naglas u busu :roll: da je bljak i šugi i da se boji, da joj je brzo i da se trese, a meni je užasno teško balansirati sa njom po busu, baš sam nesposobna.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

O cure ja vam se divim. Meni je koma, ali koma ići sa Leom u bus.

---

Nije to za divljenje. To ti je kod nas čisto preživljavanje. Jednostavno nemamo izbora. Obzirom da ja ne vozim -- a i da vozim, auto je uglavnom kod mm-a koji je često u pokretu -- ako hoćemo igdje otići, moramo koristiti javni prijevoz. Ili možemo čamiti doma, u naselju bez ijednog igrališta/parka/nogostupa/vrtića isl. sadržaja za djecu

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Zapravo, prvi puta smo se vozile tek prije mjesec-dva i to samo dve stanice po kvartu. Lea viče naglas u busu :roll: da je bljak i šugi i da se boji, da joj je brzo i da se trese, a meni je užasno teško balansirati sa njom po busu, baš sam nesposobna.

---

Možda je upravo to problem, što niste ranije pokušale. Vjerojatno bi vam bilo lakše da ste se navikavale od prije. Uvijek možete probati opet, s više entuzijazma s tvoje strane, pa će se i cura možda "zaraziti" novotarijom. :love:

Moji se oboje vole voziti, iako mi postaje sve veći problem to što je Vilenjaku dosadno u kolicima, pa kad uđemo u bus, duda mora odmah u usta ako ga želim zadržati na koliko-toliko sigurnom mjestu.

Pa niti ja ne vozim - pa čamimo u naselju :mrgreen: Doduše, ima sadržaja za djecu, ali opet, nepokretne smo.

mi se vozimo stalno, bus, tramvaj, vlak, you name it :mrgreen:
čak smo dogurali do toga da #2 neće u auto, kaže da se boji

dižu nam se zbog male pa se sve 3 zguramo na jedan sic ako ne ide drugačije :roll:

Mis mo se često vozile prošlu godinu dok sam bila doma.
Ali u zadnje vrijeme me je baš strah. Ona uvijek sjedne, kolica okrenem u supr. smjeru, ali uvijek imam taj jedna sigurnosni apekt u glavi- da ona nije vezana :/ .
Dugo se već nismo vozile.

ni ja ne volim s kolicima u bus/tramvaj, radije sjedim kontra od smjera vožnje s malom u krilu, često u marami. Znači u slučaju frontalnog sudara nema kamo, može glavom u moja prsa i to je to. Ja sam doživjela dva konkretna sudara kao putnik u busu, jednom čak stojeći, a u oba slučaja nikom od putnika u busu nije bilo ništa ("konkretni" sudar = sva vozila solidno slupana, auto za totalku)

Citiraj:

---

Ailish prvotno napisa

Ja sam doživjela dva konkretna sudara kao putnik u busu, jednom čak stojeći, a u oba slučaja nikom od putnika u busu nije bilo ništa

---

Ja se već 20 godina vozim busevima i nikad nisam doživjela sudar niti čak nešto blizu. Ali danas su mi se noge odrezale... taman smo stizali na našu stanicu i ja sam ustala s malim na rukama kad je vozač prenaglo zakočio. Dečko mi je skoro napravio salto mortale unatraške! :( Jedva sam ga zadržala na rukama. To mi je dobra pouka da ga NIKAD ne dižem iz kolica, makar se i derao. Još se tresem kad se sjetim.

Kako vi hendlate klince u javnom prijevozu kad/ako više ne mogu sjediti u kolicima? Da li ih svejedno ostavite unutra, zabavljate, dižete, odmah vezujete u sling/maramu ili što?

ako počne pobuna iz bilo kojeg razloga koristim sva raspoloživa sredstva, dozvoljavam i igranje s mobitelom :roll:
ne bih vadila iz kolica osim ako je stanica na kojoj izlazimo još daleko, manevriranje s bebom na rukama i istovremeno guranje kolica mi je preteško i prenesigurno

Prije dok smo se češće vozili tramvajem, a morali stajati zbog gužve i sično, ja bih uvijek dijete stavila ispred sebe tako da mu svojim tijelom osiguram da ga se što manje dodiruje i to na suprotnoj strani od smjera vožnje zato da u slučaju kočenja poduprem one koji bi krenuli naprijed tj. prema djetetu.

Vozi li se itko samoborčekovim autobusima s bebom u kolicima? Je li to uopće moguće izvesti s obzirom na visok ulaz i uzak prolaz između sjedala, nema onog ćoška za kolica.... :?

Ja sam se vozila par puta, ali s malim kišobran kolicima koja bizh stavila na policu ili sjedalo pored. S običnim kolicima, ovisi koji je model busa, ali dosta nezgodno :/

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Kako vi hendlate klince u javnom prijevozu kad/ako više ne mogu sjediti u kolicima? Da li ih svejedno ostavite unutra, zabavljate, dižete, odmah vezujete u sling/maramu ili što?

---

evo da i ja za "svoju" klinku dogovorim.

dok idemo negdje, još uvijek je relativno svježa i sve joj je zanimljivo,
gleda ljude, smije se svima, sluša onaj zvuk za stajanje razgoračenih očiju.
kolica stavim na za to predviđeno mjesto, ali u smjeru vožnje, jer ja sjednem na ono priručno sjedalo ispred nje da me vidi i da joj mogu pričati.
kad se vraćamo, bude već umorna i nervozna.
jednom sam je uzela u naručje i s njom stajala dobrih 15min :roll:
ona je za to vrijeme lupala po onoj šipki, po ćeli jednog gospodina koji je sjedio taman ispod nas :mrgreen: , otimala se, cupkala. ja sam je jednom rukom držala, a drugom šetala po šipki ovisno o mjestu gdje bi mogla drmnuti glavom :/
drugi put mi je isto bila u naručju, ali sam sjedila. opet se navalila na prozor, a okuke .. bože sačuvaj.
znam da bi bila najsigurnija u kolicima, ali ne mogu podnijeti drekačinu i cviljenje u prepunom busu. ne mogu :/
danas smo išle u nosiljci, na kraću relaciju i bila je skroz ok, jedino se izvijala da gleda djecu okolo.

i da. igranje s mobitelom i sunčanim naočalama je dno dna prije nego je zbilja al zbilja moram podignuti iz kolica :mrgreen: