naknade za ne-vrtić

Zanima me što mislite o inicijativi koja bi roditeljima čija djeca se ne uspiju adapitrati na vrtić osigurala naknadu za čuvanje djece. Naravno to se može utrošiti na tetu čuvalicu ili popravak buđeta slučaju da roditelji smanje radno vijreme ili odu na neplaćeno. Govorim to jer vidim djecu u vrtiću za koju su svjesni i roditelji i odgojitelji da se nisu adaptirala da plaču jako dugo, a nakon faze plakanja pređu u fazu "problem" u grupi. Na to svi samo sliježu ramenima, kao roditelji nemaju izbora.
Ne radi se o mojim klincima, ali svejedno jako je tužno vidjeti te situacije u kojima svi gube.
Mislim zapravo prvenstveno na jaslice, a zatim i na dugotrajni svakodnevni ostanak u vrtiću. Neki klinci to stvarno jako loše podnose - iz iskustva teta, ali svejedno nitko ne nudi nikakvo riješenje.

Znaci ti govoris o djeci koja jesu u vrticu, ali tamo ubuduce ne bi bili, pa ga ne bi ni placali, vec bi im se davala neka naknada da im se nadoknadi razlika izmedju troska vrtica i tete cuvalice, ili smanjene place? Mislim da je neodrzivo. Odakle bi ta sredstva isla? Tko bi na njih imao pravo i kako bi se to reguliralo? Tko bi procjenjivao sto znaci da se dijete nije uspjelo adaptirati i kako bi se sprijecile zlouporabe? Recimo, moje dijete cuva baka. Bih li ja na njega imala pravo primati naknadu jer se kao, ne moze privici na vrtic, pa da ga i dalje cuva baka?
Ja bih iskreno radije ta sredstva, ako bi postojala, ulozila u poboljsanje trenutnih uvjeta u vrticima, jaslicama, skolama...

moja općina sufinancira određen iznos za privatne jaslice
možda je sufinanciranje u nadležnosti općine/grada a ne države?

moja malena je pala u depresiju pri adaptaciji na jaslice
išla je niti mjesec i pol, 3 tjedna je bilo potrebno da dođe sebi (nakon ispisivanja)
MM je dao otkaz zbog toga, doma je i čuva ju

bilo bi super kad bi općina/grad imali kakvu poticajnu mjeru za čuvalice

MGrubi upravo je to primjer o kojem govorim. Mislim da bi nepristrani psiholog ili vrtićka psihologica mogla potvrditi da se kod djeteta radi o nazadovanju, stagniranju u razvoju ili privremenom poremećaju izazavnom adaptacijom na jaslice i time dati ozbljnu osnovu za takvu naknadu. Poboljšanje uvjeta u vrtićima da, naravno, ali mislim da treba krenuti od svakog djeteta ponaosob, a ne čekati da se poveća standard ili slično, osim toga neka djeca stvarno jesu dosta kasnije spremna za socijalizaciju od druge i u idealnim uvjetima, zašto bi štetu koja se nanosi djetetu morala obitelj snositi sama? Dominik je s 15 mjesci bio tjedan dana na adaptaciji u jedno privat.vrtiću i to waldorfskom, pa je nakon toga svako jutro imao 39 temp dok ne bi shvatio da neidmeo u vrtić . On se sad spet godina odlično socijalizirao na običan državni vrtić i ima super društvo. Srećom mi smo to (nekako - gerilski) mogli izvesti, žao mi je kad vidim klince čiji roditelji nemaju izbora.

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Odakle bi ta sredstva isla? Tko bi na njih imao pravo i kako bi se to reguliralo? ...

---

-kao i do sad: od općine/grada
-procjena psihologa (treba se prihvatiti da će određen % biti zlopupotrebe - mi smo takav narod..)
-samo registrirane tete-čuvalice (valjda imaju obrt ili sl.)

Ili potvrda da je roditelj na neplaćenom zbog toga ili oba na pla radnog vremena. Ma vrijeme je da držva služi ljudima onako kako im treba, ane kak je adminitraciji lakše. Znam da zvuči idealistički, ali ja stvanro mislim da je to izvedivo - takva sam vse po vsod. :mrgreen:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

-samo registrirane tete-čuvalice (valjda imaju obrt ili sl.)

---

Koliko znam to ne postoji kod nas-mozda se varam :?

Meni se osobno ne svidja ta ideja, radije bih da se da lova na poboljsanje uvjeta u postojecim vrticima (smanjivanje grupa, tj. veci broj teta, edukacija teta, strucni timovi, novi programi...). Ionako su jaslice nuzno zlo, a svaka (pa i najbolja) adaptacija na njih je po meni upitna-tj. trazi od djeteta da se odrekne svoje potrebe da bude u drustvu odrasle osobe (majke/tate u najboljem slucaju). Djeci koja se oko 4. godine ne mogu adaptirati u vrtic obicno treba pomoc, a ne izdvajanje iz grupe.

Po meni bi bilo ok zakonski regulirati (i olaksati) otvaranje malih obrta za cuvanje manjeg broja djece (5-6) razlicitog uzrasta, uz mogucnost kontrole i pomoci od strane strucnih timova.

MGrubi, kak ste dijagnosticirali tu depresiju? KOji su bili simptomi?

Meni se ideja sviđa, ali da ne bi bilo manipulacija sa time, grad bi trebao davati za dijete izvan vrtića onoliko koliko sufinancira i dijete u vrtiću, a to je nekih 700-800 kuna, koliko ja znam.
Ako tome pridodate svotu koju bi još vi pridodali za vrtić, a to je oko 500 kuna, već je lijepa svotica u pitanju.

Citiraj:

---

branka1 prvotno napisa

MGrubi, kak ste dijagnosticirali tu depresiju? KOji su bili simptomi?

---

iznimna potištenost, uopće se ne bi smijala kad smo doma
dakako da me je više tražila, znala bi se zamisliti (pogled u prazno) , tužna ili ozbiljna faca, gubitak apetita

meni dovoljno

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

-samo registrirane tete-čuvalice (valjda imaju obrt ili sl.)

---

i na čuvalice se treba adaptirati; a ako one imaju obrt (ne znam ni ja da li to kod nas postoji) znači da dijete nije kod kuće nego mijenja sredinu - sve u svemu situacija ista kao u adaptaciji na vrtić/jaslice (osim eventualnog manjeg broja djece i možda tete koja će se više svidjeti djetetu - ali na takvu bi možda naišlo i kad bi se prebacilo u drugi vrtić --> ne mislim da su dosadašnje tete krivo radile nego da djetetu možda nisu "sjele").
možda je onda bolje rješenje nać 1 tetu čuvalicu/baku (i sl.) za 1 dijete nego opet jednu na više njih

glejte, ja se ne kužim u ekonomiju, ako nekom treba mogu mamu (knjigovođa) pitati
ali mi je logično da osoba koji se bavi čuvanjem djece uplačije mirovinsko i zdravstveno osiguranje (nije nezaposlena i na teret države), e sad 100% nije u pitanju pravna osoba (d.o.o.), zato pretpostavljam da je to neki tip fizičke osobe (kao šta su obrti)

meni bi idealno bilo da mjesecni iznos koji se daje za vrticko dijete, a to je cca.1500kn opcina da roditelju koji onda bira sto ce s tim novcem - dati u vrtic, teti cuvalici i sl.
nazalost kod nas nema legalnih dadilja, tako da to ne moze ni funkcionirati.

Mislim da bi i ovaj problem, kao i brojne druge, jedan dio obitelji mogao riješiti kad bi u većoj mjeri bila dostupna mogućnost skraćenog radnog vremena i vrlo kliznog radnog vremena.