Kako protiv sebe

Znate po mojim postovima da sam razdvojena od mog supruga oko 3 mjeseca. U međuvremenu sam učvstila svoje mišljenje da ga jednostavno ne volim. Mislim da sam prelomila to u sebi da mi jednostavno nemamo zajedničku budućnost. Trebalo je to izreći naglas. Međutim, otkrivam da sam radi sve te situacije ranjiva, da me sve jako povrijedi, od toga što mi kažu roditelji, prijatelji...i u svemu tome uspjela mi se svidjeti jedna osoba koja je također u procesu razvoda...e sada...inače sam u životu impulzivna, ima nešto i u tome da treba znati prepoznati kada je nešto dobro i iskoristiti trenutak, a s druge strane oboje znamo da ne treba žuriti jer se možemo samo povrijediti...ali jedno ljudi misle i u teoriji znaju kako treba biti, a u životu se događa nešto sasvim drugo...
Kako sebe natjerati da stanem na loptu, da ne srljam, jer vidim da sam sama sebi najveći neprijatelj?! Zašto se iscrpljujem na novim poznanstvima kao nikad u životu, a to mi sada najmanje treba...kako mogu biti toliko samodestruktivna? Što mi se to događa?Zašto sada očekujem da mi se netko svidi i da to uspije iz prve, evo odmah? Kako se mogu zanositi tako? :cry: Uvijek sam bila brza voda, ali mislim da je vrijeme da stanem...zašto se naprosto ne mogu fokusirati na svoj život, dijete i polako ići dalje???Užasno sam ljuta na sebe, užasno...to vodi u plač, nesanicu... čemu??? :?

Nemoj se uvrijediti, ali mislim da bi ti koristilo da ideš popričati sa nekom stručnom osobom, nekim dobrim psihologom ili psihijatrom.
Ne biš vjerovala koliko to može čovjeka usmjeriti i pomoći mu.
Govorim ti iz iskustva i kao prijatelj.
Sretno.

Citiraj:

---

Noa prvotno napisa

Užasno sam ljuta na sebe, užasno...to vodi u plač, nesanicu... čemu??? :?

---

hm... na što si TOČNO ljuta?

na svoje noge, glavu, riticu, trbicu...? :mrgreen:

ili si ljuta na neke od svojih osjećaja i na točno određeno ponašanje? ;)

a sad fino napiši na koji osjećaj si ljuta
i na koji DIO ponašanja (jer sigurno nisi ljuta na sve).

kad otkriješ što te u tom dijelu ljuti, moći ćeš otkriti i ZAšto te to ljuti.

ne trebaš ovdje... papir, olovka - i iskrenost prema samoj sebi :* :love: . bit će ti lakše.

Noa,pa to je nekakav prirodan slijed događaja.Živjela si sa čovjekom prema kojem se ugasila ljubav,trpila si i bila s njim radi djeteta.Svima nama treba ljubavi i nježnosti i sasvim je normalno da osjećaš nešto prema nekome.Ali koliko bi ti pametno bilo da se upustiš u vezu,ne znam.A ovo za stručnu pomoć bi ti i ja savjetovala čisto da dobiješ nekakve "upute",smjernice kako se postaviti prema samoj sebi,životu i prema djetetu.

ja sam imala slican problem kao Noa, srljala sam iz veze u vezu, prije nego bi jedna sluzbeno bila gotova, vec bi nasla neku novu fiksaciju.,.. tako je bilo i sa brakom,. kada je on zavrsio dala sam sama sebi rok od 2 godine kada ne smije biti ni opciniti se sa nikime.. Izgleda da sam do sada svakog sljedeceg decka, muza, birala kao suprotnost ovom prethodnom, i na kraju od svega ispade totalna karikatura..
Sada mi treba 2 godine ( kontam da ako je to optimalno vrijeme da se ovisnik odvikne od ne prihvatljivog ponasanja, onda je optimalno i za moj slucaj ) da dodjem na cisto sama sa sobom i da onda znam kakab treba biti taj neki muskarac u mom zivotu., inace cu opet zaglaviti sa nekime tko je samo drugaciji od mog prethodnog, a meni nije uopce blizak..

pokusaj tako posloziti stvari., moras sebi dati vremena da vidis i ponovno otkrijes TKO SI TI, jer to je jedini nacin da vidis sto i tko ti fali.

Ne, ne ljutim se za psihološku/psihijatrijsku pomoć...upravo ju dogovaram i mislim da je to prvi korak.
A na pitanje na što se ljutim, na sebe, na svoju glavu, naravno :roll: !
Kako se mogu toliko opterećivati što netko koga sam upoznala i vidjela 5 puta misli o meni, pa kako on krasan bio ili se bar krasnim činio. Uvijek sam bila pomalo nesigurna , ali ovoliko... :? Eto to me ljuti! Uvijek mislim da sam ja nešto pogriješila, kad me pozove šef mislim da sam nešto krivo učinila, a nisam...razumijete? A to su , čini mi se prava pitanja za psihoterapeuta!Pitanja samopouzdanja i sigurnosti u samoga sebe. Zaista nemam zašto biti nesigurna, a ipak jesam...ah, ljudska psiha čudo pravo 8)

U prirodi čovjeka je da ne bude sam. Vjerojatno je jedan od razloga zašto te druga osoba privlači.
Drugo, sada si u iznimno emotivno osjetljivoj situaciji. To nema veze da li čovjeka sa kojim nisi više u braku voliš ili ne voliš. Jednostavno, u brak i onaj dio života koji je sada iza tebe uloženo je dosta emocija, maštanja i planiranja i sada se to sve polako prazni. Kako je uloženo puno emocija tako i treba vrijeme da postaneš sigurna u sebe, čvrsta vesela i jaka.
Moje mišljenje je ako te netko privlači ne treba bježati od njega. Samo jednom i drugom treba dokaz da vrijedite i možete imati nekoga kraj sebe. Možda vam je dovoljno da budete samo blizu jedno drugome, a nekada i to pomaže.
Ja sam svojevoljno izašla iz 10 godišnje veze. Iako sam bila 100% sigurna da sam u pravu što sam to napravila trebali su mi mjeseci da stanem na noge i krenem sigurna svojim putem.
Sretno…