tesko mi je...

u bedu u kojem jesam, cini mi se da sam jedina na svijetu koja nije zadovoljna tzv. produzenim dojenjem

kao da svi doje beskonacno i to ih jako veseli i smetaju ih samo povremeni komentari okoline

nije me briga za okolinu, barem ne jako. ali htjela bih prestati dojiti.

napamet znam sve upute. ne nastojim istovremeno ukinuti i nocne podoje, premda bih u ovom casu najradije da od sutra ne dojim uopce. uopce. uopce.

pokusali smo odavno vec smanjiti dnevne podoje, no bez ikakvog uspjeha. dogadjalo bi se pokoji dan da koji podoj preskocimo, ili da mu uspijem skrenuti pozornost, ili bilo koje pravilo od onih za prestanjanje dojenja bi upalilo, no sutradan bi bilo obicno jos gore, kao da mi se osvecuje....

uvjeravanja ili objasnjavanja, odgadjanja NIKAKO ne prolaze. On pocne DAJ CICU, MAMA CICU, MAMA CICUUU, CICUUUUUU i jucer je zavrsilo tako da me udario jer sam mu predlagala da radimo nesto drugo. vec mjesecima barem jedan podoj dnevno ili nocu proplacem od jada.

nikakvo mazenje s njim ne dolazi u obzir (s tatom ili bratom da, s mamom nikako, odmah trazi cicu)

pocinjem zazirati od njegovog povratka iz vrtica, postanem ocajna kad me ni ne pogleda ni ne slusa nego odmah MAMA CICU.

a nije vise ni toliko utjesna ta cica, dosta je nervozan, pretpostavljam i stoga sto sam ja tako jadna.

znam da nije istina ono sto je ona pedijatrica neki dan nadrobila o dojenju nakon 15 mjeseci, no je li moguce da je i mome djetetu dosta a da ne moze prestati? mislim, podnijet cu i udarce i stres i tugu sto mu ne dam ako znam da je to bolje za njega.

i jos nesto, hvala curama koje su mi poslale privatne poruke podrske kad sam prvi puta napisala da sam jadna i da mi je tesko zbog dojenja, bilo je to ugodno iznenadjenje.

Ivana, jako mi je zao, pratim puno tvoje postove o tom vasem prestajanjui svaki put mi je tesko, ali svaki put imam dojam (mozda je krivo) da ti nisi sama sa sobom zapravo rascistila da li prestati ili ne, kao da te nesto koci.
Ti znas, evo ja ti garantiram da je tako ako imas imalo sumnji, da je APSOLUTNO U REDU DA ZELIS PRESTATI I DA JE TO TVOJE PRAVO U SVAKOM SMISLU I DA NISI ZATO NIPOSTO LOSIJA MAMA od nas koje kao uzivamo cijelo vrijeme (a zapravo nemamo vremena napisat kad smo u krizi).
Mozda ti nesto olaksa, ali ja sam jucer mislila da cu ih obadvoje hitnuti s cice koliko mi je nervoza dosla (evo mi i menga stize pa mozda odatle i osjetljivost) i u jednom sam trenutku rekla dosta, odvikavam ih smjesta obadvoje. Pa sam vrtila koliko bi bilo lako dojiti samo Jana, jer bi to bilo manje puta dnevno ili samo Nolu jer ne bi postojala "opasnost" da se i jan zakaci pa da sam razdrljena na obje strane sto mi nekad tako smeta da sam pocela Jana traziti odgodu da ne sisu skupa. No, preispitujuci se skuzila sam da nisam jos u stanju donijeti cvrstu odluku da krenem u odvikavanje s moje strane, pogotovo jer mi se cini nepravedno odvikavati Jana dok Nola jos doji pa si uzdahnem i kazem "dojit cu ga kolko i ivarica, al ni minutu dulje" :lol:
Htjela sam samo reci da nisam ni ja bas uvijek sretna u tome.
Nekako se nadam da bi tebi pomogla jedna ful cvrsta odluka i da ides cvrsto i dosljedno podoj po podoj.
Saljem ti :heart:

Ivan, ja ti stvarno nemam šta pametno za reći jer nemam pojma kako postupiti u tvojoj situaciji, ali samo da ti dam podršku i pošaljem :*

Možda samo jedan opći savjet. Pokušaj sebi ugoditi i naći nešto što te veseli nevezano uz djecu. Probaj naći vrijeme samo za sebe.
Biti ćeš zadovoljnija sobom, a samim time i sve drugo će ti izgledati lakše.
Pa tako i kriza kroz koju prolaziš. Možda ju bezbolnije prebrodiš. :heart:

ne spadamo u tu kategoriju ali si razmišljam da dojenje u kojem god aranžmanu bilo treba biti ugodno svim sudionicima. i znaš, vidla sam te na 2 minute i tada mi nikako nisi ostavila dojam nemajke, dapače. a ja jakooo vjerujem svom prvom dojmu :heart:

Ne mogu ti pomoći savjetom jer ga nemam, jedino ti mogu pružiti virtualnu podršku da se ta situacija što brže riješi na što manju štetu za obje strane :love: :love:

Evo, ja ću se prikopčati na ovaj topic, nadam se da se ivana 7997 neće ljutiti. Ja ovih dana isto važem.... pritisak okoline (naravno i liječnika) postoji, ali se na to ne obazirem. Kod mene je problem što ni Jan ni ja nismo spremni. Ali višednevna i cjelonoćna sisanja su me totalno iscrpila. Uz to još imam i nizak tlak i zadnjih 2-3 tjedna imam česte vrtoglavice i strah me da se ne srušim dok ga nosim, dok se penjemo uz stepenice, dok vozim..... Uz to još planiramo uskoro imati drugo i ne znam da li ću fizički to biti u stanju :?

mislim da je to što si iskrena prema sebi divno. ali kao što je maja dobro primjetila, i ja bih rekla da sama nisi sigurna želiš li zaista prestati dojiti. za majku i za dijete važniji je iskren odnos od toga da dijete doji umornu i jadnu mamu. ovo moraš sama odvagnuti i donijeti konačnu odluku s kojom se dobro osjećaš. koja god tvoja odluka imaš moju podršku jer, iako imam kraći staž od tebe, znam jako dobro kako se osjećaš. ja sam plakala i danju i noću, iz jedne krize izlazila, a druga bi već počinjala... proklinjala sam dan kad sam nazvala sos rodin telefon iz rodilišta i molila da mi pomognu jer ja hoću dojiti. i sad mi se plače kad se samo sjetim svojih podvojenih osjećaja o dojenju. istovremeno najljepše životno iskustvo i najveća kazna koja me mogla zadesiti. tek odnedavno nisam više opterećena i dojenje mi više uopće nije naporno. a zapravo se dogodilo kad mi je MM u nekoliko navrata rekao da misli kako bi bilo dobro da zbog svog zdravlja prestanem dojiti. i tad sam shvatila da ja želim nastaviti dojiti pa su se nekako posložile i ostale kockice. lada manje traži, više ne cica cijelu noć i ne uspavljujem je na cici...mogla bi ovako još nekoliko reinkarnacija. držim fige da odlučiš ono što je najbolje za sve vas. :love:

ivana, meni se čini da sve mi dojilje, produžene ili ne, s vremena na vrijeme upadnemo u takve krize.
mene recimo trenutno peru zarini noćni podoji. dnevni su vrlo rijetki, većinu dana uopće ne traži, a i onda kad zatraži par puta tjedno, nije mi problem. i kod mene je drukčije to što se zara sa mnom mazi na razne načine i ne traži cicu čim me vidi da sam došla doma - ona me tada ljubi, mazi, plazi po meni, divlja od veselja, ali ne traži cicu - tako da se ja ne osjećam kao da joj je na meni važna jedino cica.
ali evo, meni je zara noćas doslovce cijelu noć imala cicu u ustima, totalno sam poludila, probudila sam se nervozna i totalno loše volje. a baš sam jučer tokom dana pričala s MM-om kako mi je malo naporno, ali da ja još nisam spremna ukinuti te noćne podoje - i čak ne zato što mislim da bi zari to bilo prestrašno, nego bi i ja i MM imali barem nekoliko neprospavanih noći pokušavajući ju 10 puta tokom noći uspavati bez cice.
pa smo se dogovorili ovako: kad ja totalno i definitivno odlučim prestati dojiti po noći, preselit ću se na spavanje u dnevnu sobu, a on će spavati s njom u našem krevetu i uspavljivati je kako god uspije - koliko god dana je potrebno (inače, on je i sada uspije uspavati bez cice i plača, ali samo ako mene nema na vidiku). i sad se puno bolje osjećam - jer trenutno nisam spremna na ukidanje noćnih podoja, ali onog trenutka kad ću biti - imam neko rješenje, neki plan.

lutonjica, necu te ubijati u pojam, mi smo probali s tim da ga tata uspavljuje, i to je islo bez problema. meni nije u tome vic. vic je u tome da zaspe bez dojenja - s mamom.

poanta je da odoli cici kad zna da je tu.

jasno mi je da mi je tesko donijeti konacnu odluku, rez, tocka, gotovo. gotovo sigurno mi je on zadnje dijete. to znaci da vise nikad nikad nikad necu dojiti. nije mi uvijek bilo koma. i bilo je kriza koje su prosle. ali je svaka sljedeca sve teza.

mene sad stvarno zanima je li moguce da i njega to muci, da bi htio prestati i on...

ne želim ni ja tebe ubijati u pojam :/ ali meni se po tvom opisu situacije čini da smo ipak "blaži" slučaj od vašeg pa možda uspije. čitala sam tu o dosta slučajeva kad mame noću nije bilo, pa se dijete odučilo od noćnih podoja, a kasnije nije tražilo kad se mama vratila u krevet, pa će to biti prvo što ćemo pokušati. ako ne uspije, tražit ćemo nešto novo. ali ja svejedno i dalje imam svoj plan A koji me tješi kad mi dođe kriza ;) ...
i ja ne želim potpuno ukinuti dojenje, uspavljivanje uz dojenje mi uopće ne bi bio problem - ako nakon toga do jutra neće tražiti cicu, isto kao što mi ni jutarnje dojenje nije problem. odnosno, ne da mi nisu problem, nego me vesele.
već sam ti negdje ovo pisala, zara je baš razumnica mala, u 99% slučajeva je mogu odvratiti od cice, ako mi tako dođe, čak je dovoljna rečenica "ma joj, šta će ti baš sad cica." i po noći to uspjeva, ako je totalno budna. ali, opet smo na početku, meni se još uvijek ne da nju prilikom svakog polubuđenja totalno razbuditi da bi ona uspjela bez suza prihvatiti da neće dobiti cicu, nego da ćemo se malo maziti.

e da, ovo mi prije nije palo na pamet, meni zara nekad prije spavanja totalno živčano počne cicati, i baš imam osjećaj da vuče i navlači bezveze i da joj se zapravo uopće ne da dojiti nego da to radi navike radi - i onda je pitam "zara, hoćeš pustiti cicu, pa će te mama radije maziti i pričati ti priču?" - i njen odgovor je tada uglavnom "da", ispusti bradavicu iz usta, namjesti se za maženje i onda tako zaspe.
tako da mislim da bi u slučaju da želi prestati dojiti, tvoj miš to nekako dao do znanja (kao što meni zara vrlo očito da do znanja da bi se ponekad prije spavanja radije mazila nego dojila)

Ivana i MM isto uspijeva uspavati Jana bez problema, ali sa mnom uvijek traži sisati. Ali noćne podoje nismo uspjeli zamijeniti tatom. Kao da zna da sam tu i plače, i ne mogu ja to tako dugo slušati.....
Hmmm, da li on to želi ne znam, ja sam sebi tu situaciju da on ne može zaspati bez sise protumačila kao da nije spreman :?

ivana, mi smo "teži slučaj" Ja često nisam znala što da radim i kako dalje. L je do prije par mjeseci iste sekunde pri povratku iz vrtića kad bi prekoračili prag, počela plakati daj cicu. Svaki put bi joj pokušavala objasniti da moramo oprati ruke, presvući se, ali sve to bi išlo jako teško. Po noći nema šanse da ju MM uzme. S tim da su njeni podoji još uvijek jako, jako dugi (10,15 min, ...), jedna pa onda isto tako druga. I rijetko sam pusti cicu.
Sad zna prespavati cijelu noć, ili ju uspijem odgovoriti od dojenja, ali onda traži ujutro prije vrtića. Kad po noći cica, ne traži ujutro. Ali čim preskoči noć, odmah je ujutro cica na redu.
Mi smo sada došli u fazu da ponekad bude razmak i 24 sata, ali još ne vidim način na koji ćemo prestati.
Ono što je mene dodatno opterećivalo tokom dojenja, je to što je ona jako, jako malo jela. Cica joj je uvijek bila prioritet. Nije bilo načina da je odgovorim od nje, tako da ponekad osjećam krivnju zbog toga.

Ivana, ja sigurno ne spadam u produženo,ali.. Ja sam dojila samo tri mjeseca i drugi i treći mjesec mi je bilo grozno, beskrajni podoji i noću i danju, grčevi, mislim da u ta tri mjeseca nisam jedan sat u komadu prespavala. Bila sam strašno umorna i živčana i totalno u komi. Nemajka glavom i bradom ( :evil: ). Dojenje mi je ipak bilo prioritet dok mi mama nije rekla "Nije njemu najbitnije da sisa tvoje mljeko, ono što je njemu najvažnije u životu je da ima roditelje koji ga vole, koji mu pristupaju s nježnošću i ljubavi, a ne da plačeš dok ga hraniš, pa ti njemu daješ sebe kroz to mljeko, hraniš ga s tim tvojim šizikama i onda se čudiš što je nervozan i što i on stalno plače, daj se priberi!!" :shock: .
Bila sam koma :cry: otišla kupiti adaptirano i evo imam zdravo i krasno djete iako sam mu otela sisu. Iako nemam nikakvih dvojbi oko prednosti dojenja, za moje djete i mene je ipak bilo bolje da prestanemo i da on konačno dobije mamu koja će mu se smješiti i dati mu ono naj od sebe jer ima i drugih načina da se ostane povezan i u bliskoj vezi s djetetom. Ja mislim da je bolje da djetetu uskratiš dojku s puno ljubavi, nego da mu je daješ uz hrpu negativnih emocija.

Čitajuči ove postove pao mi je kamen sa srca.Do sada sam mislila da je samo meni teško i da sam ja jedina mama na svijetu koja može dojiti a ne uživa u tome.Volim svoje djete ,obožavam ga i samo činjenica da je dojenje,tj.moje mljeko najbolje za njega me održava i daje mi snage da nastavim. A najrađe bi prestala zauvjek. Onda se pitam što ne valja sa mnom?Jel sam loša mama i zašto ne uživam u tome? Ne sramim se dojenja, uvjek dojimo u javnosti,kafičima,parkovima i trgovinama ako smo vani ali nije mi sjelo od početka...I sama sebi govorim da je mom djetetu važnije da ima smirenu i sretnu mamu koja ga voli i poklanja mu svu pažnju ali do sada se nisam usudila to ni pomisliti.Ivana, potpuno te razumijem iako ja dojim samo 4 mjeseca (za sada i nastavljam) ali sam i u velikoj dilemi i potajno se nadam da će se možda nešto desiti što će mi biti dobar izgovor da prestanem pogotovo zato jer mi je MM totalno za dojenje a i onda se neču morati opravdavati okolini zašto više ne dojim.

Jedino što ti mogu reći i poslati je ovu malu virtualnu podršku :love:

Ukoliko pronađem rješenje (u istom sam "sosu" kao i ti - mama=cica i to je to - da ne kažem kako u jaslicama zaspe sama i spava po 2,5 sata, a po noći ponekad svaki sat je KMEEEEEEE!) rado ću ga podijeliti s tobom i s drugima ... do tada :cry: :cry:

Ja se sve nadam da će ona sama prestati ...

Ojoj, draga, baš mi je žao što se tako jadno osjećaš, mogu mislit kako ti je bad :(

Doduše, ja spadam u sretniju grupu...i nakon 18 mjeseci meni je dojenje zapravo odmor kad se zavalim s mrvicom i guštam :angel:

Ali doći će i meni jednom glave, pogotovo noćna dojenja koja me još nisu iscpila do kraja ali ne znači da neće :mrgreen:

Ali to je zajednički biznis u kojem je cilj da uživaju i mama i dijete, pa ako je tebi postalo zaista teško, onda ima pravo mama od Sase.v., ti njega sad zapravo hraniš šizikama i nitko nije sretan zbog toga..dijete osjeća da nekaj nije u redu :(

Zato ti želim da se opušteno dogovoriš sama sa sobom i ako zaista želiš prekinuti dojenje - prekini bez imalo grižnje savjesti...dapače budi sretna i ponosna na sebe što si svom zlatu tako dugo davala nešto najljepše na svijetu :heart: :heart: :heart:

Citiraj:

---

sasa.v. prvotno napisa

Ja mislim da je bolje da djetetu uskratiš dojku s puno ljubavi, nego da mu je daješ uz hrpu negativnih emocija.

---

I ovo potpisujem :)

Pusa i molim te nemoj biti tužna...super si mama i to znaš :heart: glavu gore :heart: :love:

Moj Filip jos uvek sisa, isto tako -kad me vidi , dreka i kopanje po majci. Ja kao i ti, danas bih prestala i kazem uradicu to, a onda kada padne noc prikopcam ga i ostavim ga da sisa nocu. Imala sam zesce krize do skora, ali od kako sam prosle nedelje pocela da radim SUPER MI JE. Filip kod baka i deda normalno jede sve , kada me vidi sisa i nastavljamo po starom.
Potpuno te razumem

cure, bas sam nasla na LLLI stranicama jednu knjigu iz njihovog izdavastva upravo o prekidanju dojenja.
nadam se da ce pomoci ;) .
http://www.lalecheleague.org/books/weaning.html

Ivana, mislim da ti vec ionako znas svu ovu teoriju, ali mozda ipak :* ...



Weaning Basics
[excerpted from "How Weaning Happens," by Diane Bengson, 1999, LLLI]
Weaning can happen in many ways, but weaning methods fall into four basic categories: abrupt weaning, planned or gradual weaning, partial weaning and natural weaning. Here is a brief overview of each method.

Abrupt weaning means a sudden end to breastfeeding, with no warning or pre-planning. Some situations make this unavoidable, but whenever possible, mothers should try to wean more gradually. Abrupt weaning is difficult for both mother and baby. Because breastfeeding is the baby's source of comfort and closeness as well as food, a sudden, forced weaning is emotionally traumatic for the baby. Meanwhile mothers experience the physical discomfort of engorged breasts and risk a possible breast infection. The sudden shift in hormones associated with the abrupt weaning may leave some women feeling sad and depressed for a time, especially if they are not comfortable with the idea of weaning.

In a planned or gradual weaning, the mother encourages the child to wean by providing interesting distractions and other nourishment in place of breastfeedings. The mother eliminates one feeding every few days, giving the baby or child plenty of other loving attention while they both make the transition from nursing to other forms of nutrition and comfort. The mother may offer other food and beverages more often and may read to or play with her child in place of nursing. When weaning happens over a period of a few weeks or months, the child is less likely to be distressed, and the mother is less likely to suffer from engorgement or sudden hormonal shifts. A mother may choose a planned, gradual weaning when she wants to wean but her child does not seem ready to wean on his own. When planned weaning is accomplished gradually and lovingly, it can be a good situation for many mothers and babies.

Mothers who try partial weaning are looking for a compromise between nursing a toddler frequently and weaning entirely. With this method, a mother gradually eliminates most nursings but continues to nurse her child once or twice a day. Often a mother chooses to keep the nursing sessions that her child relies on most, such as the one before sleep or immediately upon waking. A mother may also choose to eliminate the nursing sessions that are the most difficult for her, such as during the night.

Natural weaning means allowing the child to outgrow nursing on his own timetable. Many mothers choose this approach because they recognize how important breastfeeding is to their child, or because they find it easier to wait for the child to wean himself. However, that doesn't mean the mother has no influence in the process. Natural weaning incorporates the natural limit-setting that babies need as they grow into toddlers. A mother who is practicing natural weaning views weaning as a developmental skill and lovingly guides her child as he learns the skills that replace nursing. This guidance may involve asking the child to wait to nurse or providing food or stimulating activity in place of nursing. It involves respecting the mother's feelings and preferences about breastfeeding while also taking into account the needs of the child

gle, danas je mjesec dana otkad sam otvorila ovaj topic...da mi je netko rekao da cu se danas ovako osjecati, topic ne bih ni otvarala...

uglavnom, stvari polako dolaze na svoje mjesto. uspjelo nam je - nekim cudom - izbaciti dojenje za uspavljivanje. topim se od miline kad legne u krevet, pokrije se, i malo se mazimo pa zaspe. sam.

bilo je bez plakanja, bez grubosti, papra, nivee...itd.

nocu jos uvijek trazi, i danju, no to vise nije tako ocajnicki, pomalo vidim da imam kontrolu nad time, i da cemo NEKAD prestati.

ponosna sam na svoje dijete i na svoju strpljivost. :heart:

ako koga zanima KAKO, ZABOGA? mogla bih to otprilike usporediti s pocecima dohrane. sjecate se koliko je dana trebalo da dijete skuzi cemu sluzi zlicica? tako je nekako njemu trebalo da skuzi kaj ja hocu. i kad je skuzio, sam je predlozio podoj od kojeg moze odustati. :) jer dojenje za uspavljivanje sam smatrala njemu najvaznijim. a gle, on ga vise ne treba. :) ili je to samo njegov ustupak meni. u svakom slucaju sam vrlo zadovoljna :)

gle, danas je mjesec dana otkad sam otvorila ovaj topic...da mi je netko rekao da cu se danas ovako osjecati, topic ne bih ni otvarala...

uglavnom, stvari polako dolaze na svoje mjesto. uspjelo nam je - nekim cudom - izbaciti dojenje za uspavljivanje. topim se od miline kad legne u krevet, pokrije se, i malo se mazimo pa zaspe. sam.

bilo je bez plakanja, bez grubosti, papra, nivee...itd.

nocu jos uvijek trazi, i danju, no to vise nije tako ocajnicki, pomalo vidim da imam kontrolu nad time, i da cemo NEKAD prestati.

ponosna sam na svoje dijete i na svoju strpljivost. :heart:

ako koga zanima KAKO, ZABOGA? mogla bih to otprilike usporediti s pocecima dohrane. sjecate se koliko je dana trebalo da dijete skuzi cemu sluzi zlicica? tako je nekako njemu trebalo da skuzi kaj ja hocu. i kad je skuzio, sam je predlozio podoj od kojeg moze odustati. :) jer dojenje za uspavljivanje sam smatrala njemu najvaznijim. a gle, on ga vise ne treba. :) ili je to samo njegov ustupak meni. u svakom slucaju sam vrlo zadovoljna :)

drago mi je da opet uživaš u dojenju!

ipak pitam: KAKO si ga, ZABOGA, uvjerila da se ne uspavljuje dojenjem? i to dok si ti prisutna?

:D

ivana, jako mi je drago i zbog tebe i zbog malog :)

nesto mi je zastekao forum pa post otisao dva puta, a ja mislila da nije nijednom :(

a kako...pa jedne veceri uz crtic poslije kupanja u dnevnoj trazio cicu. i ja sam rekla ok, ali u krevetu onda necemo. ne, ne, rekao je on. i tak smo malo u dnevnoj cicali cicali i mazili se. poslije crtica otisli, oprali zube kao i obicno, i legli u krevet. on je legao i pokrio se, i nije nista trazio. kako se onoga NE NUDI, NE ODBIJ drzim vec mjesecima, nisam mu niti nudila. i on je zaspao.

nakon silnoga cudjenja, odlucila sam to ponoviti i sutra. sutra vise nije bilo tako lako. malko je zicao i plakao, pa sam rekla ok, ali ne u krevetu. pa se ustao, pocicao na podu, i vratio u krevet. i zaspao sam.

negdje peti dan je propustio crtic u dnevnoj, pa je trazio cicu kad smo legli. ja sam rekla da smo se dogovorili da u krevetu nema, ali da u dnevnoj moze dobiti. pa smo svi - i ja i tata i filip i on - otisli u konvoju u dnevnu. sjeli na dvosjed, on trazi cicu. no valjda mu je bilo neugodno tako, iz konvoja, pa je samo malo uzeo u usta, pa pomazio, pa pustio, otisao u krevet, pokrio se, i zaspao.

sad svaku vecer kad trazi u dnevnoj napominje ALI U KREVETU NE!!

ja ga cijeli dan hvalim kako je veliki decko koji vise ne treba cicu. on nekad kaze MALO, PET MINUTA. pa toliko i dobije. sunce moje kooperativno

Dušica mala preslatka... :love:

slatkica mala! :angel:

baš super da vam stvari dolaze na svoje, odn. na onak kak vam paše :love:

apdejt: novi je dogovor da cicamo samo doma. pa smo cijeli vikend proveli okolo :)

jedan dan nije cicao citav dan, od jutra, do sutradan ujutro oko 5.

uglavnom, cini se da za sad ostaju fiksni nocni podoji - koji se sve vise prorjedjuju jer bolje spava - i ujutro, za budjenje, no to ovisi o tome kakve je volje itd, dogodilo se da odmah ode na igranje pa ne trazi

ja zadovoljna.
za sve kojima se cini da nema nade, evo niti u dva mjeseca - drasticna promjena. :)

Supeeeeeeeeeeeeeer da ste se tako lijepo dogovorili :angel:

Koliko vidim kod vas se dogadaju tektonske promjene i to na zadovoljstvo svih, a to je najvažnije. od srca ste me nasmijali (tek sam sad pročitala taj post) malim konvojem koji odlazi u dnevnu sobu na podoj. I stvarno velika razlika u postovima od prije dva mjeseca i danas. Jupi za sve vas. A evo i naš udpate: mi smo malo zamijenili uloge pa već skoro mjesec dana MM spava s Ladom (i uspavljuje ju, ali prije toga se ona i ja dugo mazimo i dojimo na krevetu, čitamo slikovnice i pričamo, polako odlazimo u fade out...). Ona se svejedno probudi 1-2 puta, a MM je koji put samo pomazi ili malo utješi tako da ona zaspe odmah. Nema plakanja, svi spavamo, a ja uljećem u sobu oko 6 ujutro i tada ciki dugo da nadoknadimo noć. Sad još samo čekam pravi trenutak da se i ja vratim u krevet, a to još ne znam kada će biti. Dnevne podoje kanim zadržati sve do tandema kad za to dođe vrijeme. Nadam se samo da i Lada planira isto:he,he:

woooow pinocchio, impresionirana sam! i mi se spremamo krenuti vašim stopama pa da vidimo kako će ići, samo nikako da se odlučimo početi...