Printable View
Radi se o muškarcu tridesetih godina koji je u zadnje vrijeme upao u nekakvo ludo stanje.Depresivan je i počeo je piti(inače je bio sklon piću ali sad je postalo prečesto) a kad pije onda je agresivan.Ne tuče nikoga ali viče i mlati po namještaju.
Ne pada mu napamet nikakvo liječenje,niti alkoholizma niti depresije jer uopće ne smatra da ima problem.Naravno,obitelj zbog njega trpi.Što se treba napraviti u ovakvom slučaju?
pije jer je depresivan ili je depresija posljedica pijenja?Citiraj:
Trina prvotno napisa
mislim, ima li kakav konkretan razlog/događaj/stanje koje ga je navelo da više pije?
mislim da bi njegova obitelj trebala s njim popričati i reći mu otvoreno (ili napisati, nekad je to lakše) kako se osjećaju kada pije. prepostavljam da strahuju od njegove reakcije.
u svakom slučaju treba ga natjerati da progleda i shvati da mu je pomoć potrebna dok još ima nekoga kome je do njega stalo i tko će mu biti podrška. ovakvim će ponašanjem odbiti od sebe one koji ga najviše vole. :(
Pije jer je depresivan.Iako,kažem,odavno je sklon piću i traženju izgovora za isto tako da mislim da depresije možda nebi ni bilo da ne pije jer piće samo pogoršava stvar.
Kako nagovoriti nekoga da se ode liječiti?Da ode psihijatru,psihologu,gdje se uopće treba ići?
Ne znam što pametno savjetovati, naime, mislim da je moguće da su se dr-ovi malo.. hm. promijenili u odnosu na visoku medijsku izloženost slučaja Pukanić pa možda se boje reagirati na inicijativu obitelji, nego čekaju nek pacijent traži pomoć, a pacijent je neće potražiti. Škakljivo je to. Iz slučaja bliže obitelji znam da ljudi koji pate od manične depresije u fazama agresije neće tražiti pomoć (mora člano obitelji to inicirati, a ne znam bi li sada izlazili na teren nakon ovog medijskog čuda oko Pukanićevih ili bi se bojali HHO-a i medija). Konkretno govorim o starijoj osobi koja se godinama liječi od manične depresije i u fazi manije izgleda prilično kao što smo vidjeli na TV-u - ja sam zdrava, mene bolesnu itd. Ali, nema fizičke agresije i kako je starija, ipak je sve to bitno blaže. Druga isto jedna osoba koja u široj obitelji koja je imala maničnu depresiju (mlađa osoba) je isto bila prvo depresivna, pa pila alkohol, pa postojala agresivna, samoozlijeđivala se, pokušavala se ubiti itd., mislim da je isto na urgenciju obitelji i susjeda bivala odvedena u bolnicu (prvo bi zvali policiju jer bi vikala, tukla, razbijala itd.). Na kraju je, na žalost, umrla od ciroze jetre zbog pića i tableta, zato neka to shvate obziljno i probaju pomoći ako se ikako može (to znači, na žalost, ići protiv njegove volje). Možda da pitaš neku od forumašica koje su liječnice po struci na pp što i kako?Citiraj:
Trina prvotno napisa
Da, ide se psihijatru, ne psihilogu, ako je stvar već teža. Na žalost, te osobe je često potrebno nekako "prevariti" da odu liječniku, nemam ti praktični savjet. Jednom sam čula da je jedan psihijatar odgovorio na pitanje "ali, kako ćemo mi to", "kad zagusti, već ćete smoći snage". Na žalost, pokazalo se točno.
A možda da krenu po "novoj paradigmi" ako se on ne želi liječiti - centar za soc. skrb pa onda dalje, ali ne znam u što se sve to onda može izroditi. Bilo bi puno bolje, naravno, da on ode liječniku na neki način, valjda će ga uspjeti nagovoriti nekako. Sretno, od srca.
Ili da nazovu policiju... Ili da kažu da će zvat policiju... Možda mu tad sine da ima problem. To mogu samo oni koji su uz njega procijeniti što je najbolje od tih opcija.
E, i ako će psihijatru, onda je ipak bolje privatno ako ikako mogu, ako se ide državno to obično završi na prepisivanju tableta i nema se vremena pratiti pacijenta. Ako će državno treba se dobro raspitati koji je dobar za taj specifičan problem - depresija+alkoholizam, nadam se da se ipak ne radi o maničnoj depresiji (depresija s fazama agresivnih ispada kad pacijent misli da sve može, da je najbolji, da su se svi urotili protiv njega, a on zdrav itd.). Ne znam koliko sam ti pomogla.
Na tvoje pitanje o tome kako potraziti pomoc ima razlicitih solucija: psihijatar, psiholog, a najbolje mozda psihoterapeut, pa onda razni drugi modeli - obiteljska terapija (osoba koja ima simptom je ipak samo dio familije i cijeli sustav treba zacijeliti...) Na zalost, koliko ja znam, preko lijecnika opce prakse mozes dobiti samo prvo - uputnicu za psihijatra.
To moze biti sjajno (psihijatri su ljudi koji su se ipak opredjelili za rad s ljudima), malo se treba raspitati i dobiti nekog s kim ce se moci porazgovarati, a da to ne bude na brzinu uputnica za medikamente - mozda nije vrijeme za takvu vrstu terapije...
Mozda ti u trazenju rjesenja pomogne malo uvida u to kako nastaje depresija, alkoholizam, agresivnost i slicne frke u familijama (polazište je holisticka perspektiva i ucenja psihologije i psihoterapije):
(... Osjecam se sad malo glupo jer pokusavam sazeti tisuce recenica u kratki post...)Citiraj:
...jako skraćeno iz mojih biljeski...
Ljudi imaju potrebu da ih se vidi, dozivi, cuje. Kada (iz bilo kojeg razloga) ne dobiju da ih se cuje i vidi, onda pojacavaju signal. Tako je ljutnja bazicni bioloski signal koji odasiljemo drugima kada nam treba da nas se cuje i dozivi.
Ono sto se u familijama cesto dogadja je da je ljutnja najmanje prihvacena i najvise odbacivana emocija - neprihvatljivo. I zapravo cijeli zivot zacepljujemo taj pojacani signal "cuj me, vazno mi je, dozivi me" koji nam dolazi od drugih ljudi. Na ljutnju najcesce reagiramo sa: "Nemoj se ljutiti." "Necu razgovarati s tobom kad si takav/takva prema meni." "Ne mozes tako razgovarati sa mnom." i slično. I to radimo vec s malom djecom, pa s vremenom imamo ljude koji potiskuju ljutnju i slicne vrlo zive i jake emocije jer su "neprikladne"... To vodi do toga da ljudi postaju ocajni jer su ostali bez bazicnog alata za komunicirati svoje vazne potrebe. To ide onda u depresiju + utapanje u raznim sredstvima koja olaksavaju zivot.
Vec ovdje osoba koja je pocela s nekom jednostavnom potrebom (cuj me, dozivi me) dozivljava dodatno odbacivanje od familije jer okolina ne zna i ne moze handlati niti depresiju, niti ovisnosti ... Onda alkohol ili droga ili sto vec osoba uzme - oni maknu zabranu i izroni potisnuta ljutnja, bijes i slicno, da podsjetim, potisnuti i neodgovoreni signal "cuj me, dozivi me, vidi me, vazno mi je, trebam te" ... I tek onda krece frka. Ako na nista dosad, na to familija reagira odbacivanjem i panikom, ako ne i agresijom. I tu se konacno sve zavrti jos jednom.
Osoba koja je krenula od toga da je se ne cuje i ne vidi pojacava signal sve vise i vise (sad vec i iz cistog ocaja) a sve sto dobiva je sve vise i vise odbacivanja...I to naprosto ide sve dalje i dalje i dalje. Izmedju ostalog, paradoksalno, jedna od poruka kojom se negira osnovna potreba osobe je kad je se salje da si to sredi, popravi... kao da ostatak familije nema veze s tim (cesto danasnja familija samo nastavlja sprance roditeljskih obitelji).
Ja ocito zastupam ideju da treba raditi na cijeloj familiji i dati covjeku priliku da razrijesi sto ga muci tamo gdje ga muci (moderirano, uz terapeuta), a ne izolirano, sam sa sobom (mada je i to nesto, uz terapeuta) Znaci, rad na partnerskom odnosu ili ako ima vece djece, onda obiteljskom terapijom - a kako sam shvatila - to nije slucaj.
U Zagrebu postoje i psihijatri i psiholozi, a i psihoterapeuti (cesto psihijatri i psiholozi koji su educirani dodatno u nekoj psihoterapeutskoj skoli) koji su jednostavno strucni, educirani, a najvaznije i zdravorazumski ljudi s kojma se moze porazgovarati.
Mozda nek na razgovore krene osoba koja ima problema s osobom koja je depresivna pa da pokusa pronaci nacin da se gore opisan krug nevolja nekako uspori ili zaustavi - i da nauci razgovarati s tom osobom. Ne kazem da osoba koja je depresivna i pije i agreisvna je nema sto raditi na sebi, ali mozda je potrebno da netko drugi ulozi energiju i da pomogne da dodje do toga da ovaj moze sam traziti dodatnu strucnu pomoc.
Vidim da sam sad to nabacala, nadam se da ces iz ovoga nesto izvuci.
Ina33 i Smich,hvala vam.
Cure moje,ako koja ima još kakav savjet ili objašnjenje ,pišite,svaki savjet je dobrodošao!
pa trina, za početak ne bi bilo loše nagovoriti ga da ode svom obiteljskom liječniku. mislim da bi to već bio korak naprijed.
osobno ne mislim da će slučaj pukanić uticati na bilo kakvo suzdržavanje u takvim slučajevima, jerbo kao što vidimo oni nisu svjesni nikakvih propusta, a kamo li manipulacije njihove struke. :roll: za sve su jelte mediji krivi.
no vratimo se tvom slučaju, mislim da je skoro pa nemoguće nekoga tko još nije na dnu dna nagovoriti na prisilnu hospitalizaciju. poznato je da alkoholičari sebe ne smatraju alkoholičarima itd., tako da po mom bi bio već veliki pomak da ta osoba ode svom liječniku od povjerenja. kao prvi korak. onda bih na tvom mjestu malo pročešljala udruge koje se bave tim problemima, možda oni imaju nekakve savjete.
a to je osoba koja živi s deprisivnom i alkoholu sklonom osobom.Citiraj:
smich prvotno napisa
jedino je problem u tome što ta osoba ne može u tuđe ime tražiti pomoć.
trebalo bi mu objasniti da je život u takvoj zajednici postao teško podnošljiv i ukoliko žele bolji suživot da je nužno potražiti stručnu pomoć.
vjerojatno neće pristati odmah, ali upornim ukazivanjem na to da je teško živjeti s njim takvim kakav je sada možda urodi njegovim pristankom.
Osim gore napisanoga jako je bitno da se alkoholiziranoj osobi nikada ne suprostavljati, barem ne ovako agresivnoj, ne prigovarati, govoriti smirenim glasom, pokazivati brigu, a nakon treznjenja pokusati razgovarati i nagovoriti na odlazak strucnjaku.
Alkoholizirane i agresivne osobe misle da im je cijeli svijet neprijatelj i svaku kritiku dozivljavaju jako burno :/
Dokazuje mu se jako dugo ali on ne priznaje.U nekoliko navrata je rekao da je shvatio da ima problem ali samo u tom smislu jer kuži da se obitelj raspada i da bi po tom pitanju trebao nešto promijeniti.Ali ne prestaje piti.To nije svakodnevno pijenje,u kući alkohola nema.To je skrivečki od žene,malo ovamo,malo tamo i ne može se isčuditi što je u tome loše jer nikoga ne tuče,jer nije 24 sata na dan pijan,jer radi,druži se sa djecom...A kad je pijan situacija je ružna.Onda par dana bude sve OK pa onda sve ispočetka.Dobila sam privatnu poruku od jedne osobe koja mi kaže da pijanci traže razlog da piju.To je istina,to sam i govorila.On nema problema,to su sve sitnice,gluposti,nesporazumi s kolegama...sitne stvari koje odrasle i zrele osobe riješavaju u hodu,razgovorom i zrelim pristupom svemu toma.Ali zato ima jako puno razloga biti sretan ali uvijek se vadi na te sitnice koje ga muče.Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Znam da mu treba pomoć,možda i čitavoj obitelji ali on jednostavno ne pristaje na nikakvu pomoć.
Na žalost teško je osobi koja pije dokazati da je alkoholičar jer oni se ne smatraju alkoholičarima. Malo je takvih koji imaju dovoljno jak karakter i volju da sami nešto pokrenu i pokušaju izaći na pravi put. Obično se ljudi trgnu tek ako im zaprijeti ozbiljni zdravstveni problem te se uplaše smrti. Obzirom da je to mlađa osoba teško da će mu samo tijelo dati signal da je krajnji rok za prestanak (obično starijim osobama dođe voda do grla).
Mislim da je alkoholičaru čak i kad je trijezan teško bilo što objasniti jer eto kao što je napisano on radi, druži se sa djecom i funkcionira i ne vidi ništa loše u tome što "poskrivećki" popije. Na žalost djeca su jako senzibilna i dobro osjete svaku promjenu raspoloženja i nauče se sklanjati sa puta alkoholičaru (ako nisu mala djeca u pitanju). Najteže je bračnom drugu koji vidi problem a ne zna kako da ga riješi.
Bilo bi idealno kada bi možda supruga se raspitala za najbliži klub lječenih alkoholičara i otišla prvo sama na jedan od sastanaka i na razgovor tamo. Možda u klubu ima osoba njihove generacije koji bi mogli nekako njenog supruga uvući u razgovor jer često su to "muški" razgovori i žene to ne razumiju, a onda se može uputiti i u bolnicu na odvikavanje i razgovore sa psihologom/psihijatrom.
Mislim da bi do osobe mlađe dobi lakše doprijeo netko tko je bio u sličnoj situaciji kroz razgovor o vlastitom iskustvu jer se neće osjećati tako ugorožen kao da ga na razgovor tjera supruga, tast i punica, roditelji, prijatelji i sl.
Kod starijih ljudi često tu ulogu odigraju vlastita djeca samo što su to već odrasla djeca koja mogu razgovarati o tim stvarima i ukazati na problem.
Na žalost ukoliko on postaje agresivan i iskaljuje se na stvarima pitanje je kad će prijeći granicu da ne podigne ruku na člana obitelji.
Klubovi lječenih alkoholičara su obično vrlo jake grupe koje se podržavaju međusobno i pomažu u kriznim situacijama da se ne poklekne.
Na žalost u našem društvu često se etiketiraju muškarci koji ne piju alkohol da nisu pravi muži.
Ja se nadam da će uspjeti porazgovarati sa njime i ukazati mu na njegovo ponašanje. Možda da se potajno snimi dok je u fazi agresive i alkohola i to mu se pusti kad je trijezan da vidi kako to izgleda?!?
Želim im da uspiju kao obitelj rješiti taj problem, neće biti lako ali nije nemoguće zajedničkim snagama uspjeti. Sretno.
Sad si me Uporna podsjetila na jednu stvar koju nisam napisala.A vjerojatno najutjecajnija u svemu tome.A to je da svi oko njega piju,i otac i brat i prijatelji.I nitko od njih ne misli da ima problema jer se kod nas to još uvijek smatra normalom.Još gore je to što njegov brat zbog pića ima puno ozbiljnijih problema,njegova djeca strašno pate zbog njega,o ženi da i ne govorim.A ni on nikad nije potražio pomoć.Pa ovaj valjda misli,ako mu brat i dalje živi,funkcionira,žena ga još uvijek nije ostavila a brat mu se ful dobro zabavlja,zašto bi i on kad još uvijek nisu u istom rangu.Otac mu je veseli pijanac,znate one koji se opiju pa pjevaju i plešu?A da li mu je ženi do plesa?Koga briga.Nažalost živim(o) u odvratnoj primitivnoj sredini gdje su,ko što Uporna kaže,muškarci koji ne piju pederi a žene koje ostavljaju pijance kurve (baš kao u knjizi Vedrane Rudan) i takav stav ne pomaže ni jednoj ni drugoj strani.Ne znam,moram o svemu dobro razmisliti
bolje biti sretan i slobodan jedan dan ,nego biti nesretan i rob 100 godina
Uf, Trina :(. Zvuči mi još teže - ono svi u obitelji piju, pijača je dobrodošla kao prihvatljivo muško viken-ponašanje? Možda stvarno upali onaj savjet od Uporne - snimit ga na kameru - iako će vjerojatno reći "pa kad ste mi rekle to i to kak' ne bi poludio". Vjerojatno će njega cijela njegova muška ekipa opravdavati, čije sve žene su tip - "a, to su ti muški". Je li on uvijek bio takav i imao te ispade ili to ide progresivno?
pa vidiš da je njima normalno biti alkoholičarCitiraj:
Trina prvotno napisa
:/
ne znam koliko ti je stalo do te osobe (il se ipak radi o njegovoj partnerici), al moj savjet bi ti bio da se tiho povučeš iz cijele situacije i da ne pokušavaš nešto što je već unaprijed osuđeno na propast. ali da budeš spremna kad ona osjeti potrebu se razvesti i zatreba tvoj savjet ili rame za plakanje. sve ostalo je previše iluzorno, a ti ćeš se bespotrebno nervirati. tužno, al istinito. znam.Citiraj:
Ne znam,moram o svemu dobro razmisliti
potpisujem MC
nemožeš dati pomoć onome tko je ne traži
možeš samo biti u pripremi da onaj dan kad on digne ruku na svoju ženu ponudiš pomoć - njoj i djeci
Mislim da bih potpisala zadnja dva posta, cijela situacija ne zvuci puno obecavajuce, uz tako jak faktor okoline on bi morao biti spreman odreci se svih i ponistit jedini nacin zivota koji zna, a sumnjam da je na to spreman :(.
da rezimiramo
run, lola, run
pogledaj ovaj link, možda im bude od pomoći
http://www.kreni.hr/