Još malo o vožnji bicikla...
U tjedan dana Andrej je savladao tehniku vožnje bicikla s pomoćnim kotačima (baš kad mi se činilo da ga nikad neće provozati :mrgreen: ), i to tako dobro, da smo se sad našli pred novim pitanjima.
Naime, on nije dijete koje će voziti x puta ukrug oko parkića, nego ima tendenciju odvesti se daleko u nepoznatom pravcu. A kako ipak nije tako siguran (ipak ima samo tjedan dana vozačkog staža!), ne mogu ga samo tako pustiti da se vozika, unatoč kacigi, pogotovo zato jer ne živimo u naročito child-friendly kvartu (previše prometa).
Zasad MM trči za njim, ali ni to trčanje mi nije trajno rješenje.
Učimo ga da nikako ne izlazi sam na cestu, a kad prelazimo cestu, mora sići s bicikla i gurati ga. To je za početak, a dalje...? Kako ga na jednostavan način podučiti da ne vozi kao muha bez glave, ne zalijeće se u pješake i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?
Ima li još neka bitna stavka koju bi morao znati, a koja mi trenutno ne pada na pamet?
I, još jedno pitanje - postoje li nekakve "škole sigurne vožnje bicikla" ili nešto slično za predškolsku (tj. vrtićku) djecu?
Re: Još malo o vožnji bicikla...
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ima li još neka bitna stavka koju bi morao znati, a koja mi trenutno ne pada na pamet?
Jedna stvar mi se čini bitnom, a to je: naučiti dijete da ne mijenja naglo pravac kretanja tj. kada želi skrenuti da obavezno pogleda što se zbiva iza njega i je li ga netko već počeo preticati. Kako mu to na jednostavan način objasniti? Ja bih uzela dva autića i pokazala što se može dogoditi u opisanoj situaciji ili bih se poslužila svojim tijelom - igrala bih se sudara, odglumila opasnu situaciju, naravno, bez ozljeda. Mislim da je važno da dijete razumije zašto se nešto traži od njega. Ako ne vidi smisao, teško da će zapamtiti, a kamoli se pridržavati nekog pravila.
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Kako ga na jednostavan način podučiti da ne vozi kao muha bez glave, ne zalijeće se u pješake
Reći mu da se drži ruba tj. svoje strane, to bi trebalo biti dovoljno. Ostalo će doći na svoje razvojem motorike i koordinacije pokreta.
Ili možda sasvim suprotno: dopustiti mu da se izdovolji jurnjave na nekom mjestu gdje nema gužve - još ako je bicikl nov, tko bi odolio testiranju svih njegovih mogućnosti!
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?
Što se tiče eksperimenata poput ovih, bojim se da tu nema 100% pouzdanog načina kojim bi se mogli spriječiti. Djeca jednostavno istražuju svijet, zanima ih kako se određena stvar (npr. bicikl) ponaša u određenim uvjetima (npr. na uzbrdici) i kakav će biti rezultat ako promijene koju varijablu (npr. okretanje u neokretanje pedala). I da, ponekad ta istraživanja završe jednim velikim BUM, no neka druga upravo tako počnu (iako nigdje nisam pronašla podatak, najdublje sumnjam da je pad jabuke na Newtonovu glavu bio sasvim bezbolan doživljaj).
Sjećam se i svojih biciklističkih početaka. Nema te teorije koja me mogla unaprijed naučiti pod kojim se kutevima može, a pod kojima ne može kotačem na rubnik. Ta me spoznaja stajala točno šest kapi krvi i ponekih poderanih hlača. :mrgreen:
Re: Još malo o vožnji bicikla...
Citiraj:
Pandora Aura Monroe prvotno napisa
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
i ne radi gluposti s pedalama (kao danas kad je na uzbrdici skinuo noge s pedala, otklizao se unatrag i pao s bicikla u travu)?
Što se tiče eksperimenata poput ovih, bojim se da tu nema 100% pouzdanog načina kojim bi se mogli spriječiti. Djeca jednostavno istražuju svijet, zanima ih kako se određena stvar (npr. bicikl) ponaša u određenim uvjetima (npr. na uzbrdici) i kakav će biti rezultat ako promijene koju varijablu (npr. okretanje u neokretanje pedala). I da, ponekad ta istraživanja završe jednim velikim BUM, no neka druga upravo tako počnu (iako nigdje nisam pronašla podatak, najdublje sumnjam da je pad jabuke na Newtonovu glavu bio sasvim bezbolan doživljaj).
Sjećam se i svojih biciklističkih početaka. Nema te teorije koja me mogla unaprijed naučiti pod kojim se kutevima može, a pod kojima ne može kotačem na rubnik. Ta me spoznaja stajala točno šest kapi krvi i ponekih poderanih hlača. :mrgreen:
Pandora, hvala na detaljnom odgovoru!
A ovo zadnje citiram jer sam se u istinitost navoda uvjerila već danas (dakle, dva dana nakon pisanja prvog posta). Naime, sad više ne skida noge s pedala. Shvatio je valjda :mrgreen:
Isto tako je morao proći silaženje s bicikla u pokretu, da bi se na kraju ipak vratio na dobre stare kočnice.
A što se tiče ovog kuta kotača i rubnika... ja to nikad nisam ni savladala. Meni je bilo dovoljno vidjeti mlađeg brata razbijenih koljena i zuba i zaključiti da nikad ne pokušavam u vožnji prijeći kotačem na rubnik :/
(zato i nisam neki biciklist i nemam bicikl)
