Printable View
Iako sam trudnica sa vrlo malo "staža", nešto me jako zanima. Naime, oduvijek sam govorila da, kad budem trudna, ne bih htjela znati bebin spol dok se ne rodi.
Naravno, sada kada sam u ovome stanju, već sad razmišljam što će biti, kako bi mogla izgledati itd.
Pa vas pitam - postoji li neka od vas koja je mislila kao i ja i izdržala do samog poroda da ne zna što nosi, ili niste mogle odoljeti izazovu?
Evo me :bye:
U prvoj trudnoći sam znala, i kad sam saznala, jednim velikim dijelom je nestalo za mene one trudničke draži....
U drugoj trudnoći nisam znala do samog kraja, u početku sam često razmišljala i zamišljala.... pred kraj sam totalno prestala razmišljati o spolu. Nije problem za izdržati :mrgreen:
Evo mog iskustva, pošto smo MM i ja se borili s neplodnošću 5 godina nije mi uopće bio važan spol, mada sam par puta uhvatila sebe kako razmišljam o curici, doktor nas je na jednom od pregleda totalno iznenadio ispalivši kao iz topa "jesam vam već rekao da je muško, imate dečkića" tako da nije bilo šanse da ne doznamo :)
meni je bilo nevažno ali sam sama na UZV skužila o čemu se radi :mrgreen:
I ja sam "skužila" samo što sam zamjenila nogu za pimpača :mrgreen:Citiraj:
kinder prvotno napisa
Citiraj:
kinder prvotno napisa
jesmo i moj ginekolog i ja, negdje u 16. tjednu, pa sam do 33 tjednu bila uvjerena da nosim dečka :mrgreen:
inače ja sam htjela znati
Upravo se s tim slažem. To željno iščekivanje bebice dodatno pojačava sama činjenica da ne znam kojeg će biti spola.Citiraj:
U prvoj trudnoći sam znala, i kad sam saznala, jednim velikim dijelom je nestalo za mene one trudničke draži....
Ma, mislim da ću izdržati, samo da se ne dogodi upravo ono što se dogodilo Kikic, da doc nepromišljeno oda tu slatku tajnu.
Kad smo već kod toga - je li istina da se negdje zabilježi da trudnica ne želi znati bebin spol?[/quote]
Jednostavno naglasiš prije svakog uz da ne želiš znati spol.
Za Lovra sam znala, a za Ledu nisam htjela. Mada me prije svakog uz kopkalo. Srećom, bila su samo tri i svaki put mi je bilo zlo, pa smo ih morali prekidati.
prvi put nisam htjela znati i bila sam pomalo razocarana kad je ginekolog ispalio: ha, jajca!
poslije mi je bilo jako drago, jer je moj dijete dobilo spol i odjednom se sve iskristaliziralo, i ime, i izgled, i fakultet...
u drugoj sam ocajnicki zeljela curicu i pitala na svakom utz. mm je komentirao (kad smo napokon otkrili da je cura) da se bojao da ce biti decko, jer bih ja ziher pala u depresiju koliko sam mantrala za curu...
Ja sam oduvijek govorila da bi htjela znati, i kad sam točno na polovini trudnoće saznala da je cura, bila sam :D , i do kraja sam svaki put pitala za spol ( da se nije transformirala u dečkića ! ).
Kad ponovno budem trbušasta, sve više razmišljam o tome da nam bude iznaneđenje, ako budem mogla izdržati.
Mada, poznavajući sebe , čisto sumnjam, ako se suzdržim da pitam ginekologa, hodat ću okolo i moliti gatare da mi zavrte prsten i lančić, pa da saznam :lol:
ja sam razmisljala o tome da ne pitamo i ne saznamo, ali sam ja toliko brijala kak je curica, da sam sama na pregledu izjavila nesto tipa "ona", pa je doc rekla, "a ne! mislim da je decko." i tako bi. u tom slucaju je dobro, mozda bi ja cijelu trudnocu previse brijala na curicu, pa kod poroda... ovako sam se vrlo brzo navikla na mog deckica, da ne mogu ni zamisliti kako je to ne znati, jer cesto razmisljam o njemu, vizualiziram ga... smeta me kad mm kaze "beba" i prica u zenskom rodu, kako je imenica u zenskom rodu, jel. ja ga zovem bebo. :mrgreen:
8) prvo sam bila rekla mm: idemo pravit zxujicu. i onda smo se dali na posao. :mrgreen: i cijelo vrijeme smo mislili na zxuju... samo tjedan prije nego što ću otići po rezultate amnio i ono jutro kad sam krenula do dr. (radila sam amnio u zg) smo bili uvjereni da će biti dečko. al onda sam vidjela na papirčiću xx. ma da, zxuja i nitko drugi. kako sam ikad mogla sumnjati.
ni ja nisan htjela znat spol jer mi nije bilo vazno, al je moj dr. mislio da se zezam pa mi reka :roll:
ja mrtva ozbiljna a on se sali.
i tako mi je reka vrlo rano i svaki put potvrdija al ja to nisan uzimala zdravo za gotovo dok nisan vidila moju malu zhabu sa pishulincem.
Ja sam ovako mislila dok nisam ostala trudna (tj, dok nisam dogurala do trenutka kad se može vidjeti. Nisam izdržala. Ali moj doc nije baš poletan da to govori ako nije 100% siguran, što se sa Eminom desilo tek negdje u 6. mjesecu. Sad mi intuicija govori da je dečkić, ali mi je zapravo "svejedno" :mrgreen:Citiraj:
Shireen prvotno napisa
Ja nisam znala do poroda. U početku se nije vidjelo zbog položaja, onda je dr. rekao da misli da je curica, na drugom pregledu da je možda dečko. Kasnije više nisam ni pitala niti me zanimalo, kako sam imala rizičnu trudnoću JEDINO mi je bilo važno da beba bude živa i zdrava i da što duže ostane u trbuhu.
meni je spol bio važan samo zbog ženske prevlasti u kući i da potvrdim MM-u da sam JA uvijek u pravu :lol:
u principu bilo mi je svejedno ali potajno sam si željela curicu :oops:
Iako mi se uvijek sviđao onaj dio poroda , kad bi gledala na filmovima, čestitam dobili ste...ja nisam mogla odoljeti izazovu,oba puta sam znala spol prije. U prvoj nam je gin odmah ispalio:a, pišulinac! a u drugoj trudnoći do zadnjeg nismo znali sigurno jer se cura dobro sakrivala.
Ja i u prvoj i u ovoj trudnoći nisam mogla dočekati da saznam tko mi se krije u stomaku :mrgreen: došao mi prvo Luka, a jučer konačno saznam da me trenutno gurka i rita mi se Nina :D nema veće sreće
razlog je jednostavan, oduvijek sam bila nestrpljiva :mrgreen:
Jenz čestitam ti :*
U prvoj trudnoći nisam uopće znala, ni sada ne znam još uvijek.
U prvoj mi je to bilo baš super, sada jedva čekam da saznam jer mi T želi samo curicu i moram ju pripremiti na dečka ako je slučajno drugačije.
Mi nismo htjeli znati ni u prosloj trudnoci,a necemo ni u ovoj.
Bilo je jako lijepo cuti: Cestitamo,dobili ste curicu :heart:
Iznenadenje do samog kraja.
ja ne bih mogla izdržati...valjda zato jer smo za prvo baš priželjkivali popišanca...
moja seka je mantrala za curu i nije htjela znat prije...Dobila je curu...zapravo dvije (i za drugu je mantrala) :mrgreen:
ja nikako ne bih mogla izdrzati. preznatizeljna sam. :)
al od samog pocetka sam imala neki osjecaj da je decko...
doktor je samo potvrdio sumnje :D
Prvi put mi je bilo svejedno nisam znala do poroda. Drugi put sam očajnički željela curu - i dobila.
Nisam znala negdje do 6. mjeseca šta je, ali kad sam saznala počela sam manijakalno skupljati tone roze robice :mrgreen: .
MM i ja smo htjeli znati i upravo smo saznali neki dan. Mislili smo da imamo curicu, ali neeee... mi imamo dečka :lol: .
Jako smo sretni što znamo spol. Zamišljamo mu lice, osobnost, baš razmišljamo o dečku, a ne onako neodređeno o bebici, "svađamo" se oko imena :lol: , polako mu kupujemo robicu, a volimo ga...............do.......
Nemam pojma koliko puta smo pregledali cd sa slikicama sa uzv i nemam pojma tko ne bi skužio da je dečko.
Ni MM ni ja ne volimo neizvjesnost i ne vidimo koja je draž u njoj. No to smo mi, svatko je drugačiji, jel tako???
ee upravo ovako. ja još nisam ni trudna, a već maštam naveliko :oops:Citiraj:
sandraf prvotno napisa
spol bih htjela znati čim prije, ne jer više priželjkujem curicu ili dečka,
nego jednostavno da se snovi mogu posložiti i tek onda ostatak trudnoće biti 8) :heart: :mrgreen:
prvo i osnovno ja bih pukla da nisam pitala.
Iv je i za mene i za gin bio dječak od početka i tu nije bilo dileme...
za B je gin rekla da je cura ali ja se nikako nisam mogla naviknuti na to da mu kažem djevojčice moja kad bih pričala sa stomakom...uvijek je bilo moj bebac.. mislila sam da je to jer već imam dječaka pa se teško privikavam na pomisao da je cura ali sam na kraju bila u pravu... u 8. mjesecu trudnoće je prominija spol :mrgreen: mama bila u pravu :D
i treći put ću isto pitat ali će bit dječak- u to sam sigurna.... :lol:
U prvoj trudnoći sam jedva dočekala pitati.
U drugoj sam se malo nećkala, pa pitala, pa su mi rekli krivo.
Zaklela sam se, ako bude treće, nema šanse na pitam.
Uopće se ne radi o tome da li ćeš izdržati. :love: To tako "naporno" zvuči.
Onog trena kada sam odlučila da ne želim znati spol do samog kraja, bila sam totalno zen i ni u jednom trenutku svih 8 mj. nisam poželjela "ipak" saznati. Jednostavno, želje nije bilo.
Vjerujem da je tako kod svih (prema onome što sam pričala s drugim mamama).
Pri svakom kontaktu s doktorima, odmah sam vikala da ne želim znati. Pa i kad sam došla u rodilište s puknutim vodenjakom, odmah su svi znali.
Za idućeg bebolinca ne znam, možda ipak pitam. Vidjet ću kak ću se osjećati. :)
Citiraj:
Shireen prvotno napisa
evo mene, cetiri puta :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
ja u prvoj trudnoci nisan zeljela znati, ima neke drazi u tome da saznas na porodu :heart:
ali je mjesec i pol prije termina med.sestra usla u ordinaciju i rekla nesto u stilu :vidi mala curica!!
plakala sam ko kisna godina, ja nisan zeljela znati!!!!! (iako sam prizeljkivala curicu)
u drugoj trudnoci sam pitala da me nebi opet zeznili.
treci put (koji ne ocekujem :lol: ) nema sanse da pitam!!!!
Ja sam sada u 11 tj. i ne mogu dočekati da doznam spol. Toliko dugo želim tu bebu da jednostavno prije poroda želim reći "sine mamin" ili "kćeri mamina", želim pričati ne s bebom nego sa sinom ili kćeri. Da sinu pričam muške stvar, a kćeri ženske. Umirem od želje da saznam.
Cure, prave ste!
Koliko god vas je, toliko je različitih odgovora, i sa svakim se mogu složiti.
Ja i dalje ostajem pri tome da ne želim znati spol, tako i MM, ali vidjet ćemo što će vrijeme pokazati...
Evo, danas sam bila na prvome pregledu, i doc mi je rekla da sam trudna cca 5 tjedana, i nije se ni :heart: culo :(
Ali mali "žutanjak" je u meni :mrgreen:
za prvog nit sam htjela znati,nit je htio pokazati,ali sam imala osjećaj da je dečko, a za drugog nisam htjela znati,ali se dr. provalio da je cura, a na idučem pregledu da je ipak dečko, a ja sam imala osjećaj da je opet dečko. :love:
ja sam jedva cekala saznati, makar sam osjecala da je decko, moja maza :heart:
Potpisujem, odmah sam vidjela malo pisulinca.Citiraj:
kinder prvotno napisa
Shiren prerano je za čuti srce. Ne moraš se brinuti sve će biti uredu. Srce moje mrvice je zakucalo sa 7+1 :love:
Ja sam isto silno htjela znati i dobro da je tako i bilo od rane trudnoće jer sam silno htjela curicu pa sam imala vremena "psihički se pripremiti" za pišonju :mrgreen:
Isto sam htjela odmah moći ga vizualizirati, pričati s njim itd. Ime mu je odabrano već u 12. tjednu kad smo saznali da je dečko. Kad je kasnije MD u 8. mjesecu predlagao neka druga imena - nije bilo šanse! Za mene je on već imao svoje ime i bio "prisutan". Da nisam znala spol, ne bi ga tako blisko osjećala, imam feeling.
I ne brigaj Shireen, uskoro ćeš čuti taj najljepši zvuk :heart: :heart:
ja sam isto govorila kako neću pitat za spol, a onda već na prvom pregledu s misec dana trudnoće pitala ginekologa šta se njemu čini šta ja nosim. :lol:
dosta rano smo saznali da je curica i bili presretni. pogotovo mm jer se u njegovoj obitelji 126 godina nije rodilo žensko.
i na svakom sam pregledu tirala dr.-a da dobro pogleda i provjeri da nije curica slučajno dobila pišu.
ma cure... :klap:
mi smo željeli znati. odmah smo našoj :heart: počeli birati ime, razgovarati s njom, baš kao što velite- vizualizirati je! puštali joj glazbu, pratili njene reakcije i pokrete, čitali zajedno što se događa s njom iz tjedna u tjedan, išli na 4D.
počeli je upoznavati...
željeli smo znati o njoj sve što se može znati
ja sam joj pisala dnevnik od prvog dana kad sam saznala da je tu...obraćala sam se baš njoj, mojoj kćeri. (i čitala mudrost majčinstva :lol: majke i kćeri!...vrlo korisno 8) )
ne znam hoće li tako biti i s drugom bebom, ali tada nam se činilo prirodno