Kako me moje dijete 'osvijestilo'
Za završnu predstavu u vrtiću dobili su neke tekstove koje bi i kod kuće trebali malo vježbati. U jednom tekstu likovi su pripovjedač, limun i naranča, tekst je kako sam poslije saznala objavljen u nekom dječjem časopisu, mislim Smib-u. Jedan od kandidata za ulogu limuna je i moja kći. Dijalog između limuna i naranče je zamišljen kao šaljivo 'prepucavanje' dvije voćke na temu koja je bolja, a zapravo će ih oboje snaći ista sudbina. Međutim, jedan od stihova otprilike glasi: 'Nakazo jedna grbava, kvrgava,...'. I tako ja s kćeri pročitam taj tekst, i isprva ne vidim ništa čudno, kad me moje dijete upita: 'Mama, je li nakaza ružna riječ?'. I tek se tu ja zamislim, i kažem kako to stvarno jest jako ružna riječ.
I kopkalo to mene par dana, i nazovem ja jutros tetu u vrtić i kažem kako bi mene osobno smetalo da moje dijete nekoga, pa makar i u šali u vrtićkom igrokazu nazove nakazom. Ajde kvrgava, grbava - to mogu biti i realni opisi (iako se naravno mogu zlorabiti i kao uvreda), ali nakaza je ISKLJUČIVO uvredljivi naziv za osobu s fizičkim nedostatkom.
Osim toga, po meni su to nedosljednost i dvostruka mjerila ako dijete učiš da se ružne riječi ne smiju govoriti, ali eto postoje izuzetne situacije kad smiju.
Da ne duljim, teta se zahvalila na mojoj primjedbi, rekla kako će se konzultirati s ostalim tetama organizatorima priredbe i kako će spornu riječ najvjerojatnije zamijeniti.
