ap klinci u dodiru sa "baby trainig" djecom

kak se ap klinci nose sa dresiranom djecom? kak se u real life nose sa djecom koja nisu naucila odgovoriti na plac, na zahtijev za paznjom?

kako se snalaze sa emocionalno nepovezanom djecom? kako se snalaze sa agresivnom djecom?

mene zapravo malo brine kak ce se eventualno nositi sa nasilnom djecom u skoli, jer vec sad vidim razliku izmedju njega i djece oko nas

citava mi se prica nametnula jer je susjedin klinac od 14 mjeseci rezao na sebastiana da mu otme vrecicu sa flipsom. ja naime kupujem sve i svasta po eko ducanima a susjeda spara pa malog hrani suhim pahuljicama za dorucak da ne bi trosila lovu na grickalice i kekse, a pogotovo na grickalice i kekse iz eko ducana. i valjda je mali zeljan takvih stvari (znam da je njima puno toga vaznije od zanimacije sa malim)

sebastian je ostao bez teksta, jednostavno je malom dao citavu vrecicu i gledao ga

isto je za igracke, susjedin mali nasrce na sebastiana da otme igracke, i rezi

kak sebastian silom prilika sve igracke dijeli sa psima nije bas pretjerano posesivan na igracke. jednostavno malom prepusti da scepa sto god hoce a on si nadje drugu zanimaciju

uz sve to mali je prilicno ljut sto je sebastian brzi (sebastian vec odavno hoda a susjedin mali jos ni ne puze, sjedi na guzi i tako se polako krece di vec hoce, i pobjesni kad sebastian otrci svojim poslom sa nekim predmetom koj vec ima u rukama)

Joj, baš si me piknula. Već sam htjela otvoriti topić na "jaslice i vrtići", jer je moj Frano neagresivno dijete i već mi je pun kufer toga da stalno dobiva batine ili mu uzimaju igračke ili mu strgaju crtež koji je nacrtao meni. Ide u jaslice od godine dana i stalno je takav. A fizički je veći jači od svih.
Ipak, mislim da nije to stvar odgoja (iako MM kaže da sam to ja napravila od njega?!) jer se Katarina od prvog dana zna izboriti za sebe- i kod brata i u jaslicama. A imaju iste roditelje i isti odgoj.

Ja sam se uvijek čudila roditeljima koji ne reagiraju na agresiju vlastitog djeteta. I možda sam stvarno ja kriva, ali je meni neobjašnjivo da bi moje dijete udarilo drugo npr. u parkiću, a da ja nisam izregirata tako da sam mu rekla da se to ne radi, jer da drugo dijete to boli.

Ne govorim mu da vrati kada ga neko udari već samo da to ne dopusti i da se makne.

Možda sam skrenula s teme, ali i mene to muči.

Mene zanima kakva su to dresirana djeca :?

pa baby training djeca

kuzis, kao sto i kod pasa imas positive reinforcement, sto ej po meni trening imas i fuj school sistem sto je dresura, zlostavljanje, sistem cirkus

baby training djeca su hranjena prema rasporedu, starci ne reagiraju na plakanje pa klinci kroz takav pristup uce da bez obzira da li su gladni nekad ce im dati jesti a nekad ne, i bez obzira na to da li plakanjem pokusavaju komunicirat nekad ce im se ukazati paznja nekad ne pa ih se od ranih dana uci da budu nesigurni jer nikad ne znaju kava ce biti reakcija na njihove potrebe i komunikaciju

Meni je isto tesko. Druga djeca Franu tuku, uzimaju mu igracke itd. Kad smo negdje ja stalno sjedim medu djecom i Franom da ga mogu branit. Jel to uopce pametno? Imam osjecaj da se ne zna obranit ili izborit za nesto. A samo zato sto nije naviko na takvo ponasanje. Uvijek stoji u cudu kad ga neko gurne ili mlatne ili uzme iz ruke. I onda pogleda mene na rubu placa i pod sokom, srce mi prepukne. A drugi roditelji uopce ne reagiraju. I jos mi kazu da ga previse mazim i zato je takav njeznica. I to njeznica uvijek vele s nekim prizvukom ruganja. Poludim!

Suncemojemelo, baš smo se našle. Samo ti moj Frano već ima 3,5 godine i stalno takvo ponašanje. Izluđena sam. Jučer sam opet pitala tetu u vrtiću pa mi je odgovorila da se ponekad i on obrani. Kada sam to rekla MMu, veli da je njemu neki dan rekla suprotno i da je jučer samo tješila mene.
Katarina je skroz druga priča - ona se zna izboriti za sebe, i obraniti- neda si blizu.

Ja stvarno mislim da to ovisi i od djeteta do djeteta, mi se Roku totalno posvetimo, ne vičemo, ne tučenom, sve objašnjavamo, i sve rješavamo razgovorom, odgovaramo na svaki njegov poziv, al je on jednostavno "hahar". Jučer smo imali šou u dučanu, makar smo sve objasnili da idemo u kupovinu, da ćemo se poigrat u igraonici, i sa svime se složio. Kad je počeo vrištat probala ga odvest u igraonicu nije htio, odveli ga iz dučana, u autu pričali da se nije lijepo ponašo, i da sad idemo u park, i ako nebude dobar da ćemo odmah ić doma. U parku je bio dobar al njega jednostavno više zanima trčanje po travi nego tobogan i ljuljanje. Što se tiče odnosa prema drugoj djeci on jednostavno se više zaigra sam nego s nekim i više je orijentiran na veću djecu. Neki dan bili u igraonici,svoje vršnjake faktički nije ni pogledo, a do većih i velikih je dolazi i reko bok i htio pričat s njima. Neki put zna uzet igračku drugom klincu, al zato ja nastojim bit u takvim situacijama uz njega i reć da kad se to dijete poigra onda će on, ne vidim svaku takvu situaciju, al nastojim zato bit tu, jer mislim da mirnija i povučenija djeca uz njega ne moraju ispaštat, već su ipak roditelji tu da iskontroliraju situaciju i pouče dijete kak se ponjet u određenoj situaciji, pokazat mu primjerom. Dobro on nije agresivan i ne tuče drugu djecu, al mora naučit i dijelit igračke i ostalo.

Roko_mama, znam ja da to ovisi o djetetu i na žalost se tu nemre puno napraviti. meni je samo teško gledati kak se Frano nezna obraniti. Ne želim ja da on vrati udarac nego da ga spriječi ili se makne.
A ima i on svojih "žutih minuta" kada nije po njegovom, ali to je druga tema. Mene muči to što se nezma postaviti kada ga netko gnjavi.

NanoiBeba meni je stvarno žao vašeg klinca, i ja sam htjela reć da bi se tu trebao postavit roditelj tog drugog djeteta koje maltretira Vašei on to spriječiti. Jer ja isto svom ne dozvolim da maltretira drugu mirniju, nježniju djecu i uvijek se umiješam kad on krene uzimat igračke. Jer ja znam da je vama teško upozoravat drugo dijete, svaki je roditelj dužan reagirat na ponašanje svog djeteta. Barem je to moje mišljenje. A ak se tak nekaj događa u vrtiću tu je teta da reagira, a ne da komentira "svako se dijete mora izborit za sebe. Tak je i moju nećakinju koja je isto dost povučena u vrtiću neka curica zaključavala u WC ko u zatvor i ona se siroče tri dana zaredom popiškila u gaćice. Kad je šogi kriknuo na tetu da kaj se to događa jer doma nema nezgoda onda je teta rekla da ju neka curica zaključava u WC pa do vjerojatno ima strah. Sam neznam di je tu bila teta :evil:

Slazem se s vama cure obje. Samo mene zanima da li je on takav zbog odgoja ili je jednostavan takvo dijete, kao sto kaze Roko mama. Moram priznat da sam milon puta pozeljala da je "harambasa", da se moze postavit. Ali sad ne pricam o tome da je on ziv, trci okolo itd. I Frane ima ispade tipa vristanje, bacanje. Mi smo jucer isli na sladoled i trebalo nam je 1h dok nismo dosli do tam, a inace ima samo par metara. Jer je on imao druge zanimacije. Ali vecina djece uzima igracke bez pogovora, s leda ga guraju, opale samar i to djeca od oko 2-3 godine. a on samo gleda. Da se bar obrani. Rekla sam da ako tako ostane kad poraste upisat cu ga na karate ili judo 8)

Suncemojemalo, mislim da je ipak stvar djeteta. već sam napisala da je moja Katrina skroz drugačija, a odgoj je isti.

Šta se tiče borilačkih vještina, baš mi priča kolega s posla kako curica njegovog prijatelja ide na karate i tam je najbolja, a u vrtiću nema šanse da se obrani.

Roko_mama, tako bi trebali reagiorati svi roditelji ali iz našeg parkića znam da ne reagiraju.

Ja mislim da je 50% odgoja i 50% kakvo je dijete. Roko doma nas zna štipat i udarit, a ja kad on to napravi kažem mi se ne tučemo mi se volimo i grlimo i pomazim ga i kažem dragi Roko, a onda on meni kaže daga mama i takvih je situacija sve manje. A iz pouzdanih izvora znam da ima i to jako puno roditelja kad dijete njih štipne da oni vrate njemu, da vidi dijete kak to boli.

Grga se s oko 2 godine tukao i grizao- rekle su mi tete da je to u toj dobi normalno.
Sada sa 3, 5 mi ga tete hvale kako je jako dobar i divan, a meni srce puca jer dolazi doma s ogrebotinama, ugrizima i šljivama koje pobere od druge djece.
Ne bori se fizički nego verbalno, a to kod njegovih u grupi baš ne pali.
E, sad mene malo brine to što je u vrtiću ipak drugačiji nego kad je s nama.

Ja sam u subotu imala okršajsa mamama na bočarskom. Situacija sljedeća: sjedim ja sa svojom djecom u pijesku (šljunku). Pokraj nas sjedi curica stara cca2 godine ili manje. Do nje mama i tata. Dolazi druga curica s mamom, uzima joj grabljice i kanticu. Prva počinje cviliti. Njen tata odgovara: ma budu se one dogovorile. Onda ju ta ista počinje mlatiti, mama ne reagira ili ponekad kaže NE i ništa dalje. Onda tata udarane djevojčice govori: ma uvijek ima djece koja tuku i one koja plaču. Mala i dalje ovu povremeno lupa. Onda mama curice koja udara govori : ma ona ima dva brata (poslije sam vidjela da jedan brat beba). Mala i dalje povremeno udara, ona druga cvili. Onda mama opet, ma od jeseni bu išla u vrtić, možda ju tete srede, ja nemrem. mala i dalje udara, a ona druga plače. nakon nekih 10 minuta nisam više izdržala i velim mami: pa kaj vi ne vidite da vaše dijete konstanantno lupa drugo a vi uopće ne reagirate. Totalno sam planula.
MM mi veli da sam pretjerala jer da su tam bili i roditelji te udarane curice. Osobno, meni su svi bili totalno nenormalni u tom svom ponašanju.
A valjda i ja nisam baš normalna jer sve gledam kroz prizmu roditelja djeteta koje manje više svi tuku.

Ne znam jel ste skužile kaj sam htjela reći.

Citiraj:

---

suncemojemalo prvotno napisa

Da se bar obrani. Rekla sam da ako tako ostane kad poraste upisat cu ga na karate ili judo 8)

---

Moja slatkica trenira taekwondo već tri godine, za glavu je veća od svojih vršnjaka, ali je svejedno znaju "maltnuti" u školi. Ona se jednostavno ne voli tući i svađati :) Mala je mirotvorac, sam se smije...(doma je malo drugačija priča :mrgreen:

Normalno! Ja pak ne mogu vjerovat da nitko nije nista poduzeo. Pa ili da je moje djete koje tuku zamolit ove druge da si smire djete, a ako moje dijete tuce smirit ga i u najgorem slucaju odvuc ga. Ne mogu vjerovat da su takvi tukani. :evil: Sirota curica! :/

Nanoibeba totalno kužim kaj si htjela reć, i ja mislim da bi i ja isto reagirala. I totalno mi je nepojmljivo da ni jedni ni drugi roditelji nisu reagirali. Jadna djeca, a pogotovo ovo siroto dijete čijim je roditeljima normalno da ju druga djeca tuku i pritom ju ne zaštite. Strašno :cry: Moje je mišljenje da se kod tak male djece roditelji moraju umiješat jer ipak su oni još mali.

Da, to je i mene začudilo kaj ti roditelji dozvoljavaju da im drugo dijete tuče njihovo. Onda sam si mislila kak valjda zato Frano uvijek dobije batine kad mene nema, jer bi ja inače reagirala. To mi je skroz neprimjereno ponašanje roditelja.

Inače, mi smo u našem kvartu imali ratobornu curicu. I njeni su uvijek reagirali tipa: ma pustite ih, to su djeca, budu se oni već dogovorili. No ako bi slučajno njihova curica bila udarena, odmah bi reagirali.

Mi smo svi "slabi" na svoju djecu, ali meni nikako nije prihvatljivo da roditelj ne reagira na agresiju vlastiog djeteta. Znam da se to ne može spriječiti ali dijete treba učiti da to nije ispravno ponašanje.

Na bočarskom je prije toga događaja bio još jedan koji me isto iznenadio. Uzme moja Katrina jednom dečkiću igračku. Nakon toga on to hoće natrag, ova neda. Ja govorim: vrati igračku. A njegovi roditelji: ma pustite, neka se sam izbori.
Naravno da sam Katarini još jednom rekla da vrati igračku i ona ju je lijepo vratila. uopće ne kužim kak bi se ta djeca od nešto više od godine dana sama borila za vlastite igračke.

Mene je neki dan jedna poprilično mlada majka nazvala isfrustriranom i živčanom babom jer sam ju zamolila da opomene svoje dijete od 6 god. koje je u igraonici izbacivalo i doslovce lansiralo loptice iz gumenog bazena preko i uz glave manje djece (1, 2 god.) ...

uglavnom, svoje sam dijete pokupila i lijepo joj odgovorila na što je ona i dalje bijesno svima oko sebe i svom djetetu govorila kako sam ja ta koja sam živčana

no comment

Moje dijete nije agresivno, a nekad pokupi u vrtiću udarce. Najgore je što on o tome šuti i mi primjetimo npr. masnicu na licu.
Onda je meni puko film, odšetala sam u vrtić dok su oni spavali i pozvala tetu van. Rekla sam joj da ja svoje dijete ne učim nasilju, da njega doma nitko ne tuče, ima mlađeg brata kojeg je udarao samo u početku (ljubomora). On plače kad se Josip udari, boli ga kao da se on udario.
Teta je rekla da stvarno ništa nije mogla učiniti, da se sve desilo u sekundi (što bi se možda i nama desilo u nekom parku i sl.).
No, ja ne znam kako njega podučiti da se brani. Reći mu da i on uzvrati udarac meni je glupo, a glupo mi je i da ga netko udara i da on bespomoćno stoji.

Tak ja kod nas oduvijek. Frano nikad nije bio agresivno dijete. Ide u jaslice od godine dana i dalje se ne zna braniti. Nikada mu ne govorim da vrati udarac već da se makne ili ga pokuša spriječiti. Inače, on je najviši u grupi i dosta je jak. Meni je iskreno drago da nije agresivan, ali opet mi ga je jako žao što stalno bude udaran.
Znam da tete ne mogu vidjeti sve, a i one djecu ne uče agresivnosti. Mada se sjećam da mi je jedna teta rekla da je njima puno lakše kada se dijete zna samo obraniti.

Ja sada već mislim da bi možda ja trebala otići psihijatru. Još kada slušam o nasilju u školama, mislim si kaj nas sve još čeka.

Kod nas je doslo do toga da Ledica samo pogleda drugo dijete, odmah ga procijeni i, ako ocijeni da je agresivno, pocne ga izbjegavati. :(

Pricamo, trudimo se na sve nacine, ali ona jednostavno uopce nije agresivna, a drugo dijete kad vidi da ga ona izbjegava, obicno je pocne izazivati, a poslije i tuci. :(

Nasrecu, najcesce nemam problema s mamama, obicno se druzim s takvima koje reagiraju, ali bit ce problem u 9. mjesec - krece u vrtic. :( Jucer sam je upisala i posebno upozorila tete na to. Vidjet cemo kako ce to ici. Bas me strah. :(

Citiraj:

---

Još kada slušam o nasilju u školama

---

I ovo mi cesto padne na pamet.

natasa, ja bih htjela da Frano tak reagira. Lijepo nek se makne. To mi je najbolja reakcija.

Znate čega se ja bojim, bojim se da se to ne skuplja u njima i da ne puknu pa nekoga onak pošteno ne odalame.
Prosuđujem po sebi, kad me netko natanane stalno zeza, nema mjere, onda puknem nakon xy napada i počnem vrištati. A djeca bi mogla kopirat metodu nasilnika i sami postati takvi.

Evo da probam da objasnim kako ja mislim da je najbolje resiti tu komplikovanu situaciju. Ja bih probala da objasnim detetu da ne uzima drugoj deci igracke da se udara i ne tuce i da to nikako nije lepo. ALI, ako njega neko PRVI napadne, onda mora da se brani! Nekako mu objasniti da ne zapocinje tucu ili svadju a ako je vec napadnut - onda mora da reaguje (kao recimo da lopav upadne u kucu, mora se odbraniti ali nece on ici i upadati u tudje kuce kao lopov) neznam da li sam jasno izlozila. A sto se tice roditelja i dece u parku, ja bih probala to ovako: Pratila bih situaciju i SAMO ako je bas opasno po zivot onda bih se umesala. Ako bi me dete pitalo zasto ga nisam odbranila probala bih ovako reci: Da te je napala njegova mama ja bih te branila, ali posto je on-ona tvoj vrsnjak, tvojih godina, moras se sam braniti. Jer nekad zivot nema milosti, moraju se ponekad snalaziti bez nas, ma koliko nam bilo to tesko. Ali mislim da je bolje po njih. Ima jedna recenica sto mi se svidja: Ako ti je dete gladno, nemoj mu dati ribe da jede, nego ga nauci da peca! jer onako bi se trenutno resila situacija a na ovaj drugi nacin bi naucilo samo da se prehrani ili sta vec. Ne znam da li sam uspela pomoci bar malo. Koliko sam citala vasa deca su osecajna i divno vaspitana pa se zbune kad je neko agresivan jer nije dobio dovoljno ljubavi i paznje pa je pokusava na taj nacin kompenzovati (privuci paznju), ni ta deca nisu kriva, krivi su uvek roditelji, al sta cemo!!! I njih su verovatno tako vaspitali pa ne znaju drugacije, a nisu se ni trudili da nauce. Posto je puno vise takvih roditelja i takve dece, nasa deca moraju nauciti koegzistirati sa okolinom. Hteli ne hteli. Kao kad bi pitomu macku ubacili u kavez sa divljim mackama! Ako misli da opstane morala bi nauciti i ona da pokaze zube :mrgreen:

moje drugo dijete, koje je odgajano puno vise u skladu s AP nacelima nego prvo, je istovremeno i puno agresivnije prema drugoj djeci.
MEni se to ne svidja, pokusavam je 'preodgojiti', ali to ide polako.
KAd sam pokraj nje, sprjecavam ju da gnjavi drugu djecu. Ali, sad je krenula u vrtic, i vec je nekoliko puta udarila neko drugo dijete. Bez obzira sto je moja, i meni najdraza i najmilija, i sto ja znam i sve njene dobre strane, ipak mi je prvenstveno zao djeteta koje udari.
No, ja nazalost tu ne mogu napraviti puno. Mogu razgovarati s njom sto vise, ali to sam i do sad radila. To ima efekta, ali tek na duge staze. Bojim se da je uvodjenje reda u vrticu ipak ponajvise na tetama, a i vjerujem da ce ona s vremenom shvatiti kakva pravila u kolektivu vrijede.

šta mislite: skuži li jedno dite da je neko drugo dite plaho i da mu neće vratiti udarac/štipanje/ugriz i to agresivno napada mirno?
evo situacije: odvedemo mm i ja malu u igraonicu. u igraonici ona, jedan stariji dječak od nekih 6 godina i drugi od nekih 5 godina.
moja se odma zaigra i nije je briga za ovu dvojicu, ali ja promatram ovo dvoje tuđe dice jer je ovaj od 5 godina stvarno odskakao svojim divljaštvom, bacanjem igračaka, drekom, skakanjem.
ovaj od 6 sidi i promatra situaciju.
i odjenom ovaj agresivni dođe do ovog mirnog i svom snagom ga uhvati za obraz i štipa li štipa.
ja gledam u čudu i kad sam vidila da ovome mirnom samo teku suze, ali ne reagira uopće dreknem na ovog agresivca.
u tom momentu skoči se tata od agresivca i dođe do malog: ajde sada poljubi bracu (nije mu brat), zašto ga štipaš...bla, bla, bla.
a agresivac ni pet ni šest nego udre plesku malome da je sve odzvonilo.
ostala sam :shock: :shock:
mirno se onda digne i ode plačući svojoj mami koja je sidila u kafiću i nije uopće vidila scenu.
tata odvede agresivca iz igraonice, a mali se vrati za 2 minute nazad ponovo radit nered.
kad sam vidila da kreće na moju malu, skočila sam ko oparena, uhvatila ga ruku i dozvala mu tatu. kažem mu:
držim vam dite jer sam vidila kako će mi malu napast isto ko onog dječaka maloprije. evo vam dite i nemojte slučajno da mi se približi maloj. priđe li on njoj ja ću prić vama.....
a on meni: pa nemojte tako, samo ga je malo uštipnio. :shock: :shock: ma znam ja da se on malo zločest i da voli udrit drugu dicu.
- ono je vama malo? pa dite je otišlo plačići ko kišna godina, modrog obraza. i uz štipanje mu je isprid vas zalipoi trisku. svaka čast, odgoj vam je bajan, a vi očito niste baš normalni kad vam je to ponašanje vašeg diteta normalno.
e tad je tata napokon odveo svog divnog sinka van iz igraonice.

i gle čuda, čim ga je odveo, sva dica koja su stala uz roditelje dolete u igraonicu. znači da je ovaj i prije sijao "teror" i dica se bojala ući u igraonicu radi njega.

ja svoju učim da se makne od agresivnije dice, ali ako je netko udre prvi da se i obrani. ne virujem da baš ima efekta ta obrana jer mi često dođe iz vrtića sa pričom kako je jedan te isti mali tuče.

osobno mislim da nije sve stvar odgoja ma koliko se mi trudili odgojit miroljubivo dite. neka dica jednostavno imaju crtu agresivnosti neka nemaju. ali vjerujem kako se dobrim i ispravnim odgojem i ta agresivnost može svest na najmanju moguću mjeru.

zasto se pretpostavlja da ce ap dijete biti miroljubljivo ? ili ono odgajano drugacije nece biti miroljubljivo ?

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

klinac od 14 mjeseci

---

Ma da, to što klinac od 14 mjeseci želi oteti drugome nešto iz ruke ili je frustriran što ne može trčati je očigledan dokaz odgojne dresure.
Meni je ovaj prvi post jednostavno grozan, od početne generalizecije do iznesenih primjera.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

klinac od 14 mjeseci

---

Ma da, to što klinac od 14 mjeseci želi oteti drugome nešto iz ruke ili je frustriran što ne može trčati je očigledan dokaz odgojne dresure.
Meni je ovaj prvi post jednostavno grozan, od početne generalizecije do iznesenih primjera.

---

slazem se.
i nazivanje djece "dresiranom" mi je :shock: . i prezrivi ton prema drugcijem, koje se nismo potrudili upoznati, nego eto iz prve znamo da je drugo dijete ljubomorno jer ne moze trcati. :shock:

I ja potpisujem vertex i seni.

Ja nisam bas AP odgajana, roditelji su nas uz puno ljubavi odgajali 'tradicionalno' misleci da nam rade najbolje - nismo ni agresivne, ni emocionalno nepovezane, nismo bile zanemarene, nista od generalizacija navedenih u prvom postu. Dapace, imale smo sve kvalitete koje se ovdje opet olako pripisuju AP djeci.

ja nazalost nisam imala ap roditelje. sama se (i mm) trudim biti ap mama. medutim, ni u snu mi ne pada na pamet da svoje dijete ili sebe smatram "boljim", niti da druge ljude, a pogotovo drugu djecu etiketiram. niti da ih mjerim svojom mjerom.

to je u suprotnosto sa biti ap covjek, a biti ap roditelj, mozes biti tek kad si ap covjek. ap nije dogma, ima razlicitih ap roditeljstava.

vertex, seni i summer su već rekle ono što bi i ja...

Ne znam da li moja H spada u AP djecu, ali definitivno se nas odgoj razlikuje od onog kojeg svakodnevno vidjam. Odnosno, ja bi rekla da se H ponasa znacajno drugacije od vecine djece: blaga je, njezna, pristojna, ne radi scene, drugoj djeci ne otima igracke, uvijek ih pita da li moze uzeti njihovu igracku, slatkise...Slusa me kada joj objasnim zasto nesto ne smije/ne moze....Ajme meni, ali druga djeca se meni u usporedbi s njom cine stvarno agresivna i dresirana...Kakav odgoj primjenjujemo: nikakav: dopusteno joj je sve, osim onoga sto je opasno. Stalno smo uz nju i pokazujemo je da je volimo. Jako puno joj vremena posvecujemo, ona je prioritet u svemu. Ne dobiva po guzi, na nju se ne podize glas...Strpljivim obajsnjavanjem postigli smo da nam vjeruje i da joj se vecina stvari moze objasniti.

Neki dan smo bili u Fort Apachu. Bilo je dosta djece, 1-2g u + ili - od H, dakle cca. pd 1.5-4g....I bas sam razgovarala sa MM i rekla sam mu da cu pogoditi koja djeca ide u vrtic, a koja ne. I pitala sam njih ili njihove roditelje...I pogodila sam sa 100%...Od 8 djece, 5 su isla u vrtic, 3 ne. I razlika je bila stvarno vidljiva. E sad, nije ovo topic protiv vrtica, nego ja sam se prestrasila da je bolje da H dam u vrtic, jer kako ce se snaci u skoli ili medju djecom....Definitvno su to 5 vrticke djece: agresivniji, motoricki spretniji, komunikativniji...I roditelji su ih puno manje nadzirali u igri. Jer svijet nije takav kakvog H vidi doma.

moja tonka je tek krenula u vrtic (sad ide dva tjedna), tako da porijeklo njene agresivnosti sigurno nije vrticko. Naprotiv, vidim da su sva druga djeca u vrticu blazeg karaktera od nje.
Toncek je u jaslice krenuo s godinu dana, i uvijek je bio miroljubiva bubica.
MEni se cini da je agresivnost kod djeteta od otprilike dvije godine tesko protumaciti iskljucivo djetetovim odgojem ili okolnostima u kojima odrasta.

Ili se samo tjesim ;)

Moje dijete nije ap odgajano, po samoj definiciji ap-a, ali kao odgovorni roditelj, naravno, odgovaram na svaku njegovu potrebu.
Ni na pamet mi ne pada "očvrščivati" ga ignoriranjem, isplakavanjem, nedajbože fizičkim kažnjavanjem, a opet s druge strane, moje dijete je to koje će u jaslicama, parku, bilogdje samo tako "napasti" drugo dijete. Jest da sam masu puta svjedočila kad ga dovedem u jaslice da druga djeca napadnu njega, ali teško je sada istraživati što je bilo prije - kokoš ili jaje.
Kad bi udario bilo koga, počevši od doma, pa nadalje, uvijek je bio upozoren na to da se to ne radi, dragi taj i taj, primjerom mu je ukazano kako se prema djeci (a i odraslima) treba ponašati, međutim i dan danas ako je tako naumio, podragat će i udariti. Je li moje dijete "izdresirano"? NE. I općenito ne trpim nikakve podjele na one "ispravno" i "neispravno" odgajane. Netko tko dijete odgaja apriori ap, ne znači da je time osigurao da njegovo dijete, danas-sutra, neće udariti drugo, isto kao što ne znači da netko tko se uopće ne brine o odgoju svog djeteta, ne može imati cool dijete koje neće napadati druge.
Isto tako, gdje su te granice i tko ih postavlja, između ap odgoja i "običnog" odgoja?
Ja nekako volim zlatnu sredinu i ne smatram da je za dobar odgoj potrebno da moje dijete npr. spava sa mnom u krevetu, ako mu ja pružam sve i možda i više nego neki drugi roditelj koji svoje dijete odgaja po ap-u.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

MEni se cini da je agresivnost kod djeteta od otprilike dvije godine tesko protumaciti iskljucivo djetetovim odgojem ili okolnostima u kojima odrasta.

---

meni se to ne samo cini, nego i prilicno vjerujem u to.
uz to sto imamo razlicite temperamente: kolerik, sangvinik, melankolik i flegmatik, te njihove raznorazne mjesavine, postoje naravno i razliciti karkteri.

pa imamo genije i tipa tesle i edisona i motzarta i straussa..... koji su slicni u svojoj nadarenosti u odredenom podrucju, a po svemu drugom prilicno razliciti.
a da ne govorimo o tome da se ideje o pozeljnoj osobnosti i karakteru prilicno razlikuju od covjeka do covjeka.
netko voli hilary rodham clinton, nekomu je laura bush simpaticnija.

mislim da je to jedan, meni jako, nesimpaticni klisee, da ne kazem zabluda:
mirna, povucena, tiha, koja dijele... djeca su ap odgajana
a zivahna, ekstrovertirana, glasna, koja manje rado djele... djeca su "dresirana".
i opcenito nedopustanje da djeca nemaju osjecaje i crte karaktera koja su nam manje simpaticna, kao i nedopustanje da djeca u izgradnji svoje licnosti prolaze razne faze i procese, od kojih neki bas i nisu lagani.

i konacno nedopustanje da su djeca razlicita, a da to nuzno ne znaci da su jedna "bolja", a druga "gora".

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

baby training djeca su hranjena prema rasporedu, starci ne reagiraju na plakanje pa klinci kroz takav pristup uce da bez obzira da li su gladni nekad ce im dati jesti a nekad ne, i bez obzira na to da li plakanjem pokusavaju komunicirat nekad ce im se ukazati paznja nekad ne pa ih se od ranih dana uci da budu nesigurni jer nikad ne znaju kava ce biti reakcija na njihove potrebe i komunikaciju

---

meni je ovo prestrašna metoda :shock:
jadna dica.

meni je to guranje u stereotipe katastrofa... nisi AP, znači dijete ti je dresirani emocionalno nepovezani zombi... mislim stvarno
:nope:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

i opcenito nedopustanje da djeca nemaju osjecaje i crte karaktera koja su nam manje simpaticna, kao i nedopustanje da djeca u izgradnji svoje licnosti prolaze razne faze i procese, od kojih neki bas i nisu lagani.

i konacno nedopustanje da su djeca razlicita, a da to nuzno ne znaci da su jedna "bolja", a druga "gora".

---

Eto upravo tako. Mene ta misao, koju sam više puta prepoznala na forumu, da bi "pravilno" odgajana djeca redom trebala biti blaga, suosjećajna, velikodušna i sve u svemu, gotovo eterična bića jednostavno žalosti. Hvala, seni, što si to tako dobro formulirala, jer sam ja upravo tražila riječi. Djeca imaju pravo na vlastitu osobnost. Djeca imaju pravo na nezrelost. To što djeca zaslužuju poštovanje kao i odrasli, ne znači da su djeca odrasli u malom tijelu.