prava samohranog posvojitelja

Prijateljica je u Rijeci posvojila djevojčicu od 4 godine.
U procesu posvojenja nije razmišljala o zemaljskim stvarima, te se tek sad susrela s činjeicom da ukoliko bude koristila posvojiteljski dopust, plaća pada na oko 2400. Kako je dijete veoma emocijalno zahtjevno, a i da nije ,normalno je da mu treba vremena i ljubavi u procesu prilagodbe na novi dom, a godišnji za to nije dostatan, neizbježan je posvojiteljski dopust. Ali kako njega financijski preživjet ?
Zato bi molila da itko ko ima pojma da li ona ima još neka finaciska prava (tipa kao mi ostale kad smo rodile-pomoć od Grada, države) , pomogne savijetom.
Sramotno je od države da ljude koji čine tako plemenito geslo, a i istovremeno državi prišparaju podosta kuna koje bi potrošila na brigu, odgoj i školovanje tog djeteta, tako financijski degradiraju.


:x

Na žalost, mislim da nema nikakvih drugih financijskih prava. Ja živim u istom gradu i nisam dobila nikakvu pomoć od grada, a naknada mi je bila još i manja - 1600 kuna.

E sad, ne znam ima li kao samohrani roditelj pravo na neki specifični dodatak, ali to bi joj trebali znati reći u Centru.

Hvala Nela.
:cry:

Uh, žao mi je, ali bojim se da joj naknada neće biti bi 2400,00 kn. Posvojitelji su posebna skupina i naknada se nije mijenjala već godinama. Iznosi 1663,00 kn.

Čak i s izmjenama koje se planiraju za 01.01.09. naša naknada ostaje u istom iznosu. :roll:

Naknada (nažalost) iznosi samo 1663,00 kn.

Posvojenje nikako ne smatram plemenitim činom. Ljudi posvajaju iz sebičnih razloga - da bi ostvarili svoje roditeljstvo koje na drugi način nisu mogli (htjeli) ostvariti.
Ono što je meni moje (posvojeno) dijete dalo ne može se mjeriti s onim što ja (i MM, i ostali oko nje) dajemo njoj.

Nepravda je što smo mi "posvojeni" roditelji očito pred državnom blagajnom - financijski - roditelji 2. klase. I nemamo prava biti sa svojom djecom 12.mjeseci s normalnom naknadom.


Puno pozdrava tvojoj prijateljici i njenoj djevojčici.

Sanja 74, slažem se s tobom, ali vjerujem i da ono što ti i tvoj muž dajete tom djetetu ( mislim o toplini i ljubavi), ni jedna ustanova , ma koliko se dobro skrbila, ne može ni približno dati, stoga je plemenito prigrlit takvo dijete i dati mu toplinu roditeljskog doma, koje moga djeca u sl. situaciji nikad nisu osjetila.
A pored svega nepobitna je čijenica je da bi ta djeca na žalost , ukoliko im se ne nadje roditeljski dom, morala bit pod financijskim jaslama države, i da samim činom posnojenja ,vi posvojitelji šparate državi znatan dio fin. sredstava, pa smatram da bi time trebali biti i više stimulirani od nas bioloških roditelja. :heart:

Mi nikome sa svojom djecom ništa ne "šparamo". Mi smo roditelji te djece i potpuno je normalno da se za njih brinemo. Mi moramo biti jednako stimulirani od države kao i svi ostali roditelji.

Vidim da nisi informirana da nitko od naše djece ne bi ostao "pod financijskim jaslama države" da ih mi nismo posvojili, jer praktički nema djeteta slobodnog za posvojenje kojeg ne čeka barem nekoliko parova koji ga žele. Koliko sam upoznata, te brojke se sada kreću prema 10: 1.

Zdenka, moje je mišljeje da ipak šparate.
Točno je da nisam informirana, ali razumno rasuđivanje mi govori da ima i manje poželjne djece (bolesne, dr.boje kože ili sl.), jer kako bi inače uspjeli u posvojenju i samohrani roditelji, ako 10 parova čeka na svako dijete.
To je samo moje skromno mišljeje. :)

Gledaj, onda ti i šparaš državi, jer ni tvoje dijete nije u domu. Mi odgajamo svoju djecu i brinemo za njih isto kao i svi drugi normalni roditelji.

Moje dijete nit je ikad bilo tamo, niti bi bilo ni pod koju cijenu.
Ne vidim zašto imaš toliko čangrizavo obrambeni ton. Moje mišljenje, kojim kritiziram financijski odos države prema posvojiteljima smatram da ne bi trebalo vrijeđat tebe ili tvoja roditeljska prava.
Pa valjda svatko ima pravo na mišljenje, ili svi moramo mislit kao ti?

Svako dijete bi pod određenim okolnostima moglo doći u dom - ono što sam htjela naglasiti jest da smo mi sada našoj djeci roditelji, kao što si i ti svom djetetu i nema veze gdje je ono bilo ili nije bilo prije toga - mi se za svoju djecu brinemo kao i svi ostali roditelji.

Moj "čangrizavi ton" polazi od istog razloga od kojeg je pošla i Sanja - pohvale našem "plemenitom činu" ili "uštedi koju činimo državi" uglavnom polaze od premise da mi nismo pravi roditelji našoj djeci, a to kod nas izaziva negodovanje, s pravom.

O tome da "svi moraju misliti kao ja" neću komentirati - svi znaju na ovom forumu da je to suprotno od istine.

Predlažem da spustimo lopticu; pročitaj malo više ovih tema koje imaš na našem pdf-u, informiraj se, upoznaj našu priče, probleme, djecu, nas. Mislim da ćeš kroz to moći bolje razumjeti svoju prijateljicu i upoznati je.

Ja i ni u kojem slučaju nisam htjela omalovažit vaše roditeljstvo čineći ga maje važnim nego roditeljstvo tzv.bioloških roditelja, jer smatram da kad postaeš roditelj,bilo na onaj ili ovaj način, tu više nema nikakvih razlika, i žao mi je ako je bilo tko to tako shvatio, već sam se osvrnula na fazu koja predhodi fazi ostvarivanja roditeljstva posvojene djece i potpore države u tome, i tu iskazala moje skromno mišljenje sa kojim se ne moraju svi slagat.
:love:

Po milijunti put. MM i ja NISMO bili plemeniti kada smo posvajali. Samo smo ostvarivali našu najveću želju - biti roditelji. I dajemo se našoj kćeri u potpunosti - tu su puno manje bitne financije, koliko naše vrijeme koje provodimo s njom.


A o "manje poželjnoj djeci" mi se stvarno gadi raspravljati. Tko tako misli niti ne zaslužuje biti roditelj ("manje poželjnih").
Da rodim dijete s poremećajem, zar bi bilo manje moje?! Zar bi dijete druge boje kože manje voljela?!
Pa MM i ja bi bili presretni da posvojimo još jedno dijete - crno, crveno, zeleno... PREKRASNO kako to samo djeca mogu biti!


Ajmo svi iz kataloga birati djecu! Ja bi npr. još dvije curice. Al da su po baš-baš iste kao moja kćer.


A znaš što ne šparam kad je u pitanju moja kćer? Ljubav. Bezrezervnu ljubav i obožavanje.

Meni je jako žao što imate toliko nepotrebno obrambeni stav, ali koliko vas to ljutilo ili ne, "manje poželjna djeca" nažalost postoje.Pretpostavljam Saja da je tvoja kćer zdrava i kad ste se ti i tm odlučili na roditeljstvo da ste više preferirali da dobijete zdravo dijete, nego neko s težim poremećajima, ali to je normalno, e pa vidiš postoji i termin"manje poželjnih roditelja", koji dobiju takvu djecu.
Cilj ove teme bio je nešto sasvim drugo, stoga nemam više namjera prepucavat se s vama u mojim i vašim mišljenjima koja se u biti razlikuju u malim nijansama, a koje vas povrijeđuju.Zaista mi to nije bio cilj.

Ja sam usvojila "manje poželjno dijete" s papirima da je slijepo.

I "draga moja" bila sam presretna kao da sam rodila/zapravo na neki način se rodila moja bezuvjetna ljubav prema njoj.

I nitko mi neće reći što sam i kako prošla s njom (i danas cijeli dan na Srebrnjaku)i kakav sam roditelj.

Čitajući sve što si napisala, mislim da moraš prvo riješiti predrasude u sebi i svojoj prijateljici pomoći na drugi način.
Moj posvojiteljski je bio 1100 kn i nikad mi nije palo na pamet da se žalim :evil: oko toga, zaboga, pa postala sam mama, a nisam dobila narukvicu da se s njom hvalim.

Neka se prijateljica okrene djetetu i kad dobije uzvraćenu/bezuvjetnu ljubav, shvatit će da nema novaca s kojima se to da mjeriti.

Žao mi je samo što moj odgovor neće razbistriti tvoje misli i što nas roditelje "željene djece" kao padobranac ne možeš razumijeti!

Citiraj:

---

leonči prvotno napisa

Sanja 74, slažem se s tobom, ali vjerujem i da ono što ti i tvoj muž dajete tom djetetu ( mislim o toplini i ljubavi), ni jedna ustanova , ma koliko se dobro skrbila, ne može ni približno dati, stoga je plemenito prigrlit takvo dijete i dati mu toplinu roditeljskog doma, koje moga djeca u sl. situaciji nikad nisu osjetila.
A pored svega nepobitna je čijenica je da bi ta djeca na žalost , ukoliko im se ne nadje roditeljski dom, morala bit pod financijskim jaslama države, i da samim činom posnojenja ,vi posvojitelji šparate državi znatan dio fin. sredstava, pa smatram da bi time trebali biti i više stimulirani od nas bioloških roditelja. :heart:

---

Tvoja prijateljica nije mogla iz ustanove uzeti i prigrliti dijete, ako mu nisu bili riješeni papiri za posvojenje. U trenutku kad je dijete moguće posvojiti, na njega je spremno desetak potencijalnih posvojitelja. Dakle, nemoguće je da ono ostane u ustanovi.
U našoj zemlji samo teško bolesna djeca ne nalaze posvojitelje i tada se traže inozemni posvojitelji koji se; doduše uz velike peripetije, ipak nađu.

Citiraj:

---

leonči prvotno napisa

Zdenka, moje je mišljeje da ipak šparate.
Točno je da nisam informirana, ali razumno rasuđivanje mi govori da ima i manje poželjne djece (bolesne, dr.boje kože ili sl.), jer kako bi inače uspjeli u posvojenju i samohrani roditelji, ako 10 parova čeka na svako dijete.
To je samo moje skromno mišljeje. :)

---

Točno je da ima potencijalnih posvojitelja koji ne žele bolesnu djecu, romsku djecu (pretpostavljam da si na njih mislila), stariju djecu... ali to ne znači da ih neće nitko, osim nekoliko plemenitih duša.

Ne bira se dijete roditeljima, nego roditelji djetetu (tako bi bar trebalo biti). Tvoja prijateljica je vjerojatno uspjela zato što ima kvalitete koje je nadležni Centar tražio. Što je to bilo, moraš pitati nju.

Citiraj:

---

leonči prvotno napisa

Meni je jako žao što imate toliko nepotrebno obrambeni stav, ali koliko vas to ljutilo ili ne, "manje poželjna djeca" nažalost postoje.Pretpostavljam Saja da je tvoja kćer zdrava i kad ste se ti i tm odlučili na roditeljstvo da ste više preferirali da dobijete zdravo dijete, nego neko s težim poremećajima, ali to je normalno, e pa vidiš postoji i termin"manje poželjnih roditelja", koji dobiju takvu djecu.
Cilj ove teme bio je nešto sasvim drugo, stoga nemam više namjera prepucavat se s vama u mojim i vašim mišljenjima koja se u biti razlikuju u malim nijansama, a koje vas povrijeđuju.Zaista mi to nije bio cilj.

---

Što znači manje ili više "poželjan roditelj"? Kako za koje dijete. Najmanje je poželjan onaj koji se zbog posvojenja smatra plemenitim i zato se nadam da su gore navedeni stavovi tvoji, a ne stavovi tvoje prijateljice.

Ako je ti smatraš "manje poželjnim roditeljem" "manje poželjnog djeteta", onda ona za tebe i nije roditelj, nego žrtva. Ja bih na njenom mjestu bila duboko uvrijeđena; i zbog sebe i zbog djeteta.

Meni je jako žao što imate tako silnu potrebu braniti se, i uvjeriti nekog da misli kao vi.

Što znači ovo inzistiranje da mi "imamo obrambeni stav", "branimo se"?. Od čega se mi to branimo? Od netočnih informacija i procjena?

Jednu stvar si dobro primijetila i napisala:

Citiraj:

---

Točno je da nisam informirana

---

Ja sam ti predložila da čitaš, saslušaš i informiraš se, tako da znaš o čemu govoriš, utoliko više što je tvoja prijateljica posvojena mama. Ne znam što u tom savjetu ima obrambeno.

Citiraj:

---

leonči prvotno napisa

Meni je jako žao što imate tako silnu potrebu braniti se, i uvjeriti nekog da misli kao vi.

---

Ajde probaj Slavenu Biliću i dečkima objasniti da oni ustvari igraju rukomet, pa da vidiš kako će se "braniti".

Uništila me ova opća opsjednutost nogometom :raspa: .