Jeste li ikad uzele predah?

Jučer sam oplakala negativnu betu našeg prvog stimuliranog IVF-a kojeg sam čekala 2 godine i za kojeg sam se duboko u duši nadala( iako to nikome nisam htjela priznati) da će biti i zadnji, da ću eto baš ja biti ta sretnica, da će započeti novi ljepši život, da će nas biti troje ili četvero i tako maštala unedogled...ponavljajući u sebi riječi moga doktora kako sam na kraju odlično reagirala, sve ide školski, on je stvarno zadovoljan....
Danas sam ipak gore nego jučer, u totalnom kaosu. čas plačem čas grozničavo planiram što i kako dalje. U glavi sam izmjenjala već sve doktore, klinike i bolnice s ovih prostora. U jednom trenu bih već idući ciklus išla u prirodni postupak, u drugom bih pak išla na laparo bez obzira na uredan hsg, u trećem išla na bioenergije i slične stvari( u koje usput rečeno ne vjerujem).
Moja mi duša s druge strane govori da stanem, odmorim, pustim se da odtugujem i zaboravim, uživam u malim stvarima s MM.
Koga slušati: glavu koja tjera dalje jer vrijeme curi ili malo poslušati dušu i stati na loptu, ne znam.
Znam samo da više od svega želim biti mama.

draga andrejaaa :love:
žao mi je zbog negatvne bete i neuspjeha :cry:
mislim da je normalno to kako se osjećaš, ali isto tako znam, da ti ipak treba par dana da bi mogla odlučiti hoćeš li odmah dalje, ili ćeš si dati vremena
pričekaj i odtuguj još koji dan, jer ne valja potiskivati osjećaje, nemoj se pretvarati da je ok. ako te boli i ako ti se plače - plači
vjerujem da ćeš za dan dva znati što ćeš i kako ćeš
šaljem ti veliki virtualni :love:

Jesam, oko godinu i pol do dvije, ne sjećam se više, nakon što mi je dr. L po drugi put dijagnosticirao polip zbog stimuliranja koje stanjuje endo (prvi sam morala histeroskopski skidat), imala sam to ljeto i prometnu i svašta nešto. Pauza je super godila, napunili smo baterije i putovali, i u toj pauzi sam uvela i Maribor koji je na kraju bio bingo. I na sugestiji za pauzu i na sugestiji za MB moram zahvalit jednoj dragoj forumašici, znat će ona koja je :heart:, koja me uvjerila da niti mojih tada 36 ili 37 nije puno. Mlada si, možeš si priuštit pauzu, jednom je jedna moja prijateljica meni rekla "IVF se ne radi na silu" i bila je u pravu :heart:.

E, i upravo Maribor ti je idealan za pauzirat jer ne bereš brigu oko termina - dobiješ ga za godinu-godinu i pol od konzultacije di se utvrdi da je prethodna dijagnostika odrađena. U pravilu žene iz Hrv. imaju uredno odrađenu dijagnostiku jer su naše bolnice temeljite. Dakle, nema toliko interfejsinga s klinikom i doktorom, nemaš nesigurnosti oko termina - tipa ispucane IVF kvote, pokvarila se neka mašina, doktori na seminaru, tamo imaju veliki tim i u pravilu ne odgađaju postpuke. Imaš svoj termin, u međuvremenu vadiš jednom krv i dođeš na UZV 8 dc i to ti je to, možeš na miru planirat svoj život i uživat - a termin te čeka pa si i napravila, ajmo to reć, nešto korisno za borbu za dijete. To ti je idealno za ubacit pauzu - eto malo mog osobnog iskustva. Sve to možeš napraviti kad odtuguješ malo. Sretno, učini ono što ti srce kaže, meni je ovo pomoglo, ali tvoj bingo može biti nešto stoto :heart: !

žao mi je što ti nije uspjelo :love:
preplavljena si emocijama i normalno je da si u totalnom kaosu...ja imam osjećaj da svaki dan od 0-24 razmišljam samo o tome kako ću postati majka...nakon što sam obavila hrpu pretraga, a najzadnje laparo/histero sama sam sebi rekla da ću malo stati na loptu i pokušati očistiti glavu jer znam da će majčinstvo sigurno doći....
ne mogu glavom kroz zid, ne mogu promijeniti ono što se dešava, ali mogu promijeniti svoj pristup tome...jedan je život i treba ga živjeti...
daj si još malo vremena da se smiriš, a ja ti želim da odlučiš ispravno, slušaj svoje srce i tijelo, mladi ste kao i mi, život je pred nama, naše bebice nas čekaju :love: :heart:

Ovo zvuci tako poznato. I ja sam bila u prvom postupku u Petrovoj, sazaljivo gledala curu kojoj je to bio drugi pokusaj, i vjerovala da ce meni uspjeti od prvog... A onda razocaranje, bol... Kasnije je bilo lakse, skuzila sam da je to sve stvar pokusaja i pogresaka. Ostala sam trudna iz 8. pokusaja. Tebe mogu utjesiti da je ipak rijetkost da netko toliko puta ide u postupak, i da se tebi to sigurno nece dogoditi. Uz to, imam i gotovo 10 godina vise nego ti.

Samo bih ti jedno savjetovala: sto dalje od Petrove. Jedan poznati ginekolog nedavno mi je na racun Petrove prokomentirao: 'pa tamo niste ni mogli ostati trudni'. Iako, cujem da su nedavno dobili novu osobu u laboratoriju (to je navodno bio jedan od problema, ali pojma nemam da li je to istina), no koliko znam oprema je jako stara i losa. Znam nekoliko cura koje su tamo u protekle 3-4 godine ostale trudne, no to je valjda puka slucajnost. Na kraju krajeva, pogledaj i forumsku statistiku.

Zelim ti puno srece, i po tome kako se forum rasciscava odkako ga ja pratim, sigurna sam da svatko kad-tad uspije.

Draga andrejaaa, samo ti isplači svoje suze! Uvijek je najteže prvi put..... svaka od nas prošla je svoj pakao. Vjeruj mi, svaka od nas se nada/la da će baš ona biti sretnica kojoj će uspjeti iz prve.

Ja sam nakon prvog neuspjeha bila neutješna.... mislila sam da ću umrijeti od jada! Moj ljubljeni me tada posjeo u autić i odveo u planinu :love: da se smirim, da se odmorim i da u tišini i ljepoti prirode razbistrim misli.

Nije vrijeme da razmišlljaš danas o tome što ćeš dalje. Danas još tuguj... Kas bude vrijeme, znat ćeš što trebaš napraviti. Šaljem ti jedan veliki :love:

Potpisala bih sky. Zasad, onako iz laičke perspektive, prateći forum, trudnoće iz Petrove su prije sporadične, nego pravilo. Nadam se da će se i oni uskoro poboljšati. Po meni, VV je zasad number one, slijedi SD, Petrova je na trećem mjestu od zagrebačkih državnih.

Obzirom da sam tek oko godinu dana u MPO svijetu i u ovoj našoj borbi, možda nisam meritorna, kad je u pitanju tema iz naslova, ali ipak imam potrebu da ovdje nešto napišem.
Najgore sam se u ovoj svojoj dosadašnjoj priči osjećala kada smo zbog zbog izolirane Clamydiae i Ureaplasme u brisu mm morali odustati od postupka i pauzirati ciklus....To me uništilo potpuno. To me boljelo više nego svi doživljeni minusi i negativne bete zajedno. Bio je to ciklus bez postupka, bez nade i bez života.....Bilo je to najdužih mjesec dana u mom životu.
Ja još uvijek ne mogu shvatiti koncept "odmaranja", "predaha", "uživanja u drugim stvarima"....Sve u meni samo želi ići naprijed i naprijed, iz ciklusa u ciklus, i jedino tako se osjećam dobro i jedino tako mogu normalno živjeti svoj život. Nakon negativnog testa/bete, pomisao da već za koji dan idem dalje i imam svoju novu priliku, je to što me drži. Funkcioniram dobro samo u uvjetima borbe...u uvjetima prisilnog pauziranja - nikako.
A sad, ako se u ovom postupku opet nisu poklopile moje zvijezde, očekuje me prisilna pauza od 3 ciklusa, što zbog g.o. mog doca., što zbog činjenice da u KB Osijek IVF laboratorij neće raditi gotovo 2 mjeseca....I to me užasava. To me baca u očaj i samo se pitam kako preživjeti ljeto bez postupaka? :?

andrejice normalno je da se tako osjecas, i ja sam bila ista onaj dan kad mi je glupi dr. rekao da nema js zbog hiperstimulacije pa opet onaj dan kad sam nakon transfera pocela krvarit - isplakala sam litre suza

ponekad moramo dodirnuti emocionalno dno da bismo se mogli dici i ici naprijed, da bismo mogli teret razocaranja i neuspjeha istinski ostaviti iza sebe kako bi se mogla roditi nova nada

dobro je da razmisljas kako dalje, ali pusti nekoliko dana da se sve slegne pa razmisli hladne glave, a to ce ti onda dati i priliku za pauzu

ja sam odlucila promijeniti kliniku, to znas, a zbog pretraga koje cu tamo morati napraviti i cekanja na red taman cu dobiti odmak od ovog postupka koji mi treba

ali prije svega sam odlucila da zelim maksimalno uzivati u ovom ljetu, u godisnjem koji dolazi, planiram jedno lijepo putovanje za iznenadjenje MM i znam da cu biti sretna i ispunjena jer imam njega koji me voli, jer nam je lijepo, jer smo mladi i jos su mnoge mogucnosti i prilike pred nama (koje naravno ukljucuju i nasu djecicu)

drzi se, grlim te jako :love:

Prvo se dobro odmori. 1-2-3 mj. ne znače ništa, a ti ćeš napuniti baterije. Malo uživaj, ja volim uživati. Alii isto ja nebi pravila veliku pauzu. Ja sam iz nekih meni sada glupi i neopravdanih razloga napravila dužu pauzu. Nakon 3 aih=0, sigurno nisam išla u postupak 1,5 god. Sada mi je žao, zato što sam sebi dopustila neke vanjske i nebitne utjecaje na moj život. Nakon toga još jedan aih=0. Onada prirodna trudnoća=spontani. Sad sam čekala 3 mj. da se oporavim, pa onda još 6 mj. radi posla... I gle kao je vrijeme iscurilo.
Sretno :love:

Daaaah, lista cekanje za Maribor je nama bila idealna da se psihicki i fizicki vratimo u formi nakon groznih iskustva sa stimuliranim postupkom na VVu. Suprug je inzistirao na tome da pauziramo godinu dana i nije pogrijesio :heart:

Sto se tice Petrove, imaju novu (mladu) biologicu koja zaista daje sve od sebe da nesto u labosu promjeni. Koliko sam cula, rezultati su se nakon njezinog dolaska vec poboljsali ...

andrejaaa, za uspjeh postupka je osim stručnog dijela, odnosno onoga što se uradi u klinici, vrlo bitno i psihičko stanje žene. Zbog toga, odtuguj par dana a onda pokušaj bistrije glave donijeti odluku koja tebi najbolje odgovara.
Ako ti treba pauza uzmi je, ali pazi da se ta pauza ne produži previše. Meni se dešavalo slično kao rebeci, što baš i nije najbolji izbor.
Prema tome moje mišljenje, nakon ovih 10 godina postupaka, pauza da ali ne predugo, i vrlo pažljivo birati kliniku i dr.

Hvala vam na svim savjetima, danas sam malo bistrije glave, moram nešto mjenjati i toga sam svjesna, ali ću sačekati da mi se još malo sve slegne.
Pujice :*

A joj... ne želim se sjećati negativne bete poslije prvog stimuliranog IVF-a. Grozno. Mislila sam da se neću oporaviti mjesecima. "Znala" sam da ne želim više toliko tuge i da mi treba odmor. Nakon 2 mjeseca... primijetila sam kako bi bilo odlično ubaciti koji prirodni IVF dok čekam stimulirani... i eto već 4 prirodna na žalost bezuspješna... ali guram.

Emocije su nekako otupile, malo me je i strah toga. Radje bi da suze izlete iz mene i da nakon nekog vremena znam da sam dobro ovako vučem to sa sobom i ponekad puknem na sasvim krivom mjestu....
Iskreno dižu me nove bete koje cure objavljuju jer i čuda se događaju i uporni uspijevaju pa zašto ne bi i mi jednom.

Vjerujem da hoćemo samo... zašto da bude jednostavno kada može i komplicirano.

Radi psihičkog odmora odustajem od prirodnog IVF-a u 6 mjesecu jer MM i ja odlazimo na planinarenje.... samo on i ja i pričice oko nas.

Citiraj:

---

Dodirko prvotno napisa

Emocije su nekako otupile, malo me je i strah toga. Radje bi da suze izlete iz mene i da nakon nekog vremena znam da sam dobro ovako vučem to sa sobom i ponekad puknem na sasvim krivom mjestu....

---

E, ovako je bilo i kod mene. Dr. L je bio tako poletan kad je bila prva inseminacija, i ja isto, tako da sam nakon leta bolno tresnula - plakala doslovno 2 tjedna u komadu, na semaforima dok bi vozila auto i slično. Mislila sam utopit ću se u toj tuzi. Onda je brzo uslijedilo tupilo. Pasalo mi je da kao fol ne ulažem emocije u to - ono, baš me briga pristup, nije to kraj svijeta. Taj me pristup onda dobro služio sve ove godine, zato je i Maribor bio moj preporod - kulerstvo i stručan-business-korektan pristup. Naravno, ne može ni to proć' bez posljedica pa sam se i tijekom trudnoće stalno kočila - ajde, pomalo, da ne poletimo previše, vidjet ćemo, zasad nam dobro ide i slično. Moja sestra je bila zabrinuta čak je sanjala da se beba rodila, a mi nismo ništa pripremili, nego samo blaženi govorimo, nek' se ona rodi, samo da je zdrava i sl. - a doma nemamo u tom njenom snu ništa pripremljeno. Nismo mogli u glavi zamislit da će to sad stvarno završit s bebom. Sjećam se da sam prvi put onako sebi predočila - ajde, valjda je to sad to - kad sam išla u bolnicu roditi.

Nema tu nekih čarobnih savjeta, svako nekako nesvjesno u nekoj od faza uzme pristup koji mu tada više paše, a koliko ja vidim, prevladavaju dva - odmak uz zakočene nade i brija na logistički dio priče (dijagnostika, zakazivanje termina, propitkivanja i sl.) i pristup nade i vjere, povjerenja u doka, pa onda ako je negativno tugovanje. Oba dva su OK, nekoj je ženi prirodno pristup a), a nekoj b) :heart: .

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

E, i upravo Maribor ti je idealan za pauzirat jer ne bereš brigu oko termina - dobiješ ga za godinu-godinu i pol od konzultacije di se utvrdi da je prethodna dijagnostika odrađena. U pravilu žene iz Hrv. imaju uredno odrađenu dijagnostiku jer su naše bolnice temeljite. Dakle, nema toliko interfejsinga s klinikom i doktorom, nemaš nesigurnosti oko termina - tipa ispucane IVF kvote, pokvarila se neka mašina, doktori na seminaru, tamo imaju veliki tim i u pravilu ne odgađaju postpuke. Imaš svoj termin, u međuvremenu vadiš jednom krv i dođeš na UZV 8 dc i to ti je to, možeš na miru planirat svoj život i uživat - a termin te čeka pa si i napravila, ajmo to reć, nešto korisno za borbu za dijete. To ti je idealno za ubacit pauzu - eto malo mog osobnog iskustva. Sve to možeš napraviti kad odtuguješ malo. Sretno, učini ono što ti srce kaže, meni je ovo pomoglo, ali tvoj bingo može biti nešto stoto :heart: !

---

Baš ovo šta je ina napisala smo i mi odlučili napraviti a dok čekamo MB možda napravim i još jedan prirodni,i to mi skroz odgaovara.Nakon zadnjeg neuspijeha izgubila sam bila povjerenje u mog MPO-ovca i odlučili smo pokušati negdje drugo a do tada ču uživati jer kad dodje beba imat čemo manje vremena za nas dvoje.Idemo dan po dan!

Draga Andreja ja sam jedna od onih koja je hektolitre suza isplakala samo zbog čekanja. Nakon dvije godine neuspješnih pokušaja kod kuće krenuli smo na MPO kliniku i tad sam mislila da sam spašena i da je to kraj mojoj baby agoniji. Kad me tamo dočekalo još gore razočaranje, još dvije godine pretraga i pribavljanja različitih nalaza i kad sam na koncu dobila priliku za prvi IVF, majka priroda odlučila je da neće ići. Nime već nekoliko ciklusa "vućem" predebeli endometrij i nemogu u postupak. Za zaključak mogu samo reći da sam kroz sve ovo vrijeme odlučila da mi je jedini cilj pokušati sve što je u mojoj moći da dođem do toliko željenog djeteta, bez obzira na fizičku bol (punkija, samopikanje, HSG, histeroskopija i dr.) ali ako ne uspije neću se emocionalno raspadati nego ću se tješiti ljubavlju svog supruga koji se ionako ponaša kao malo dijete. Ja se tješim jednom od čestih izreka u mom kraju: ne mogu svi imati sve! Ja imam supruga kojega volim i koji voli mene i to mi je najvažije, a imamo i sve materijalno što nam treba za ugodan život, "zdravi" smo što je najvažije ( trenutno u obitelji imam dva člana koja boluju od zločudnog tumora i to su ljudi od 22. i 29. god.). Ja vjerujem u sebe i supruga i mislim da ćemo na kraju i uspjeti ali nesmijemo si taj cilj vremenski ograničiti.

Draga dodirko, mislim da ti emocije nisu otupile vec da ih nakon razocarenja i boli pokusavas potisnuti - barem je meni tako bilo. Svaki postupak koji nije uspije je kao posljedicu imao da sam se ja malo vise povukla u sebe.

Curke kad vas citam, sve to tako poznato zvuci i cini mi se da sam ja sve ove emocije prozaliza davno a zaista nije. Eto, danas prije 2 godine je bila punkcija a nasa mariborska mrva sada ima skoro 15 mjeseci. Cekanje i pauze su se isplatile, znam da ce te i vi doci do svojih mrvica - samo polako i sve ce doci na svoje :love:

Ja sam upravo odgulila pauzu od jedno 4-5 mjeseci. Kako mi je divno bilo. Sexanje po želji (kad god hoćeš neovisno o stimulaciji, punkciji i transferu) :lol: , idem na posao a da prije toga ne moram obavit UZV i dizati se u cik zore te se pomicati s jednog kraja grada na drugi uživajući pri tom u gradskim gužvama, pretrpanim tramvajima punih znojnih i nezadovoljnih ljudi :evil: Ipak povremeno sam razmišljala nije li baš u tih nekoliko mjeseci bila moja najbolja stanica koja bi sigurno postala prekrasni :saint: . Ali što mogu zaredani nesupjesi su me stvarno dotukli i doveli na rub hospitalizacije zbog depresije :( :cry: . Koristila sam svaku priliku da uživam u životu: nisam propustila niti jedan izlet, rođendan, morski vikend ništa :love: . Baš mi je bilo lijepo. A sada radimo opet :mrgreen: sa smješkom na licu. Mislim da mi je pauza bila jako korisna iako su me drugi morali nagovoriti da je uzmem. Ali pune dvije godine prije toga nije bilo odmora ni trenutka i tako se naredalo 7 negativnih beta.

Prvi je put najgore, tada mi se činilo da je smak svijeta... iskidala sam nalaz s negativnom betom...izgazila ga na parkingu.... plakala sama u autu od Analize do kuće.
Prošlo je 3,5 godine od onda. U međuvremenu SD dva puta, Mb jednom, CITO jednom u punoj stimulaciji i nekoliko prirodnih. Činila sam se kao luda, nezaustavljiva.... narkoman koji više ne može bez tableta, inekcija, ultrazvuka. Sve sam podredila terminima, otkazivala poslovne puteve, zabave i šta sve ne. Kada putuješ tim tempom nemaš vremena za tugu i jadanje. Oko mene su svi zabrinuti za moje zdravlje, nenadani višak kilograma.... a meni ništa ne fali, ja se super osječam, dobre sam volje :/
A sada je dosta... svatko ima svoje granice mazohizma, a ja sam svoje potrošila. Nije vrijeme za odustajanje, ali intenzitet svega bi trebalo svesti na granicu ne-boli. U akciju kada treba.
Netko je rekao da je napravio pauzu i potrošio vrijeme za nebitne stvari. Nije istina, pauza je sjajna stvar ako je pametno koristiš na ljubav, seks, cerekanje, putovanja, opijanje s prijateljicama (uz obavezno filozofiranja o smislu života i revanje na mojoj terasi dok nas netko pametan ne ušutka jer po trideseti put pjevamo "Život je more") i nerazmišljanje o jajnim stanicama. Ako se pauza svede na krivnju savjesti i razmišljanje da li je baš ovaj mjesec horoskop stvoren samo radi tebe..... odmah u prvu kliniku pa što bude. U oba slučaja se ništa ne gubi.

Citiraj:

---

perkica prvotno napisa

Prvi je put najgore, tada mi se činilo da je smak svijeta... iskidala sam nalaz s negativnom betom...izgazila ga na parkingu.... plakala sama u autu od Analize do kuće.
Prošlo je 3,5 godine od onda. U međuvremenu SD dva puta, Mb jednom, CITO jednom u punoj stimulaciji i nekoliko prirodnih. Činila sam se kao luda, nezaustavljiva.... narkoman koji više ne može bez tableta, inekcija, ultrazvuka. Sve sam podredila terminima, otkazivala poslovne puteve, zabave i šta sve ne. Kada putuješ tim tempom nemaš vremena za tugu i jadanje. Oko mene su svi zabrinuti za moje zdravlje, nenadani višak kilograma.... a meni ništa ne fali, ja se super osječam, dobre sam volje :/
A sada je dosta... svatko ima svoje granice mazohizma, a ja sam svoje potrošila. Nije vrijeme za odustajanje, ali intenzitet svega bi trebalo svesti na granicu ne-boli. U akciju kada treba.
Netko je rekao da je napravio pauzu i potrošio vrijeme za nebitne stvari. Nije istina, pauza je sjajna stvar ako je pametno koristiš na ljubav, seks, cerekanje, putovanja, opijanje s prijateljicama (uz obavezno filozofiranja o smislu života i revanje na mojoj terasi dok nas netko pametan ne ušutka jer po trideseti put pjevamo "Život je more") i nerazmišljanje o jajnim stanicama. Ako se pauza svede na krivnju savjesti i razmišljanje da li je baš ovaj mjesec horoskop stvoren samo radi tebe..... odmah u prvu kliniku pa što bude. U oba slučaja se ništa ne gubi.

---

Ajme kako si mi super ovo napisala, upotpunosti potpisujem :heart:

[quote="perkica"]Prvi je put najgore, tada mi se činilo da je smak svijeta... iskidala sam nalaz s negativnom betom...izgazila ga na parkingu.... plakala sama u autu od Analize do kuće.
Prošlo je 3,5 godine od onda. U međuvremenu SD dva puta, Mb jednom, CITO jednom u punoj stimulaciji i nekoliko prirodnih. Činila sam se kao luda, nezaustavljiva.... narkoman koji više ne može bez tableta, inekcija, ultrazvuka. Sve sam podredila terminima, otkazivala poslovne puteve, zabave i šta sve ne. Kada putuješ tim tempom nemaš vremena za tugu i jadanje. Oko mene su svi zabrinuti za moje zdravlje, nenadani višak kilograma.... a meni ništa ne fali, ja se super osječam, dobre sam volje :/
A sada je dosta... svatko ima svoje granice mazohizma, a ja sam svoje potrošila. Nije vrijeme za odustajanje, ali intenzitet svega bi trebalo svesti na granicu ne-boli. U akciju kada treba.
Netko je rekao da je napravio pauzu i potrošio vrijeme za nebitne stvari. Nije istina, pauza je sjajna stvar ako je pametno koristiš na ljubav, seks, cerekanje, putovanja, opijanje s prijateljicama (uz obavezno filozofiranja o smislu života i revanje na mojoj terasi dok nas netko pametan ne ušutka jer po trideseti put pjevamo "Život je more") i nerazmišljanje o jajnim stanicama. Ako se pauza svede na krivnju savjesti i razmišljanje da li je baš ovaj mjesec horoskop stvoren samo radi tebe..... odmah u prvu kliniku pa što bude. U oba slučaja se ništa ne gubi.[/quote
također potpisujem,samo što sam ja čini se još na debelom početku,imala 3 neuspjela aih i tek jedan neuspjeli ivf,laparo,hsg,....
sad sam na pauzi s antibaybe pilulama od slijedećeg mjeseca pa naredna četiri do slijedećeg ivf-a.iako mislim da sam još pomalo u fazi nekog inteziteta,ali osjećam da će mi ovaj period odmora dobro doći bez iščekivanja vještice i razmišljanja da li je možda uspjelo na prirodnjak.
a osjećaji da,treba ih preusmjeriti u nekom drugom smjeru,na druženje,more,MM,pijanke.....do slijedećeg isčekivanja.
kao što je dim rekla važno je da se ja i MM obožavamo i da smo strašno povezani da vjerujem da ćemo na kraju uspjeti,a ako i ne sve je to dio života. :)

Citiraj:

---

perkica prvotno napisa

A sada je dosta... svatko ima svoje granice mazohizma, a ja sam svoje potrošila. Nije vrijeme za odustajanje, ali intenzitet svega bi trebalo svesti na granicu ne-boli. U akciju kada treba.
....... Ako se pauza svede na krivnju savjesti i razmišljanje da li je baš ovaj mjesec horoskop stvoren samo radi tebe..... odmah u prvu kliniku pa što bude. U oba slučaja se ništa ne gubi.

---

Što reći nego: Hallellujah, amen to that! Potpisujem od r-i-j-e-či do r-i-j-e-č-i (osim "Život je more", ali je bilo usporedivih epizoda :lol:). Kako si ovo točno rekla - treba ić' do svojih granica mazohizma, ali do svojih (ne doktorovih, ne forumskih tipa što je preporučljivo i kada). I na kraju balade misliti, ko što pjeva Edit Piaf "Ne žalim ni za čim!" :heart: .

perkica, ina33, čitajući vas, shvatila sam da sam ja u punom jeku faze mazohizma, i samo se nadam da ću dočekati svog :saint: prije nego odgonetnem gdje mi je granica..... Hmmmm, a baš me i zanima gdje je moja granica - eto ti dokaz mazohizma :mrgreen:
A sad sam u takvom borbeno - jurišnom raspoloženju, da ne znam kako bi položila oružje da sad ostanem t., vjerojatno bi me to potpuno izbacilo iz ravnoteže. :lol:

andrejaaa draga prvo jedan veliki :love: a zatim jedna velika :* i zatim jedan mali savjet: "Ako osjetiš potrebu da staneš sa postupcima - ti stani i odmori, ako te nešto tjera ti samo navali" - slušaj svoje tjelo i svoje osjećaje. Mislim da je najbolje tako jer kontrirati sam sebi nije dobro ni po psihičko ni po fizičko zdravlje.
Sve su ti već cure rekle i to jako dobro. Sve smo se mi nadale prvim dobitnim kombinacijama, nekima uspjelo, nekima ne ali ne daj da te to zgazi.
Ja i danas pomislim kad neko objavi trudnoću "Gle sretnice!" pa čak i osjetim mali žalac ljubomore (zašto ja ne), ali se i veselim jer sam sretna da je jedna od nas uspjela i jer ću i ja biti ta sretnica samo nije došao moj trenutak.
Trenutno se odmaram i baš mi je dobro. Iako godinice lagano pritišću ja sam nekako 8) (vidim da u klubu 39+ epidemija pa me ne brine što im se približavam :mrgreen: ).
Isplači se, odmori, razmisli, zagrli muža i što osjetiš da želiš to i učini a mi smo tu uz tebe :love:

U prvi pokušaj svi ulažemo najviše nade i valjda zato neuspjeh najviše boli i sve se pitamo zašto se to događa drugima a ne meni, zašto druge cure objavljuju predivne bete a mi moramo čekati. Iza mene su dva neuspjela IVF i ja odlučila odmoriti jer sam jednostavno iscrpljena. Svaka od nas je jedinstvena i svaka se drugačije nosi sa neuspjehom zato treba prvo misliti na sebe i uzeti predaha kada nam treba bez grižnje savjesti. Ja ću uživati u ovom ljetu, napuniti baterije i na jesen krenuti u nove pobjede.

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

A sad sam u takvom borbeno - jurišnom raspoloženju, da ne znam kako bi položila oružje da sad ostanem t., vjerojatno bi me to potpuno izbacilo iz ravnoteže. :lol:

---

Moram ti na ovo poslat :* ! Nemaš pojma kako to meni poznato zvuči :love:.

pauzirali smo i mi, ne zbog neuspjelog postupka, vec da bismo nasli ravnotezu u zivotu - da postupci ne budu jedina tema i svrha braka, vec da imamo brak u koji uklopimo i pokusaje lijecenja neplodnosti.

nije lako vidjeti tu negativnu betu, ma koji da je put, ali je bitno imati dovoljno drugog zadovoljstva u zivotu da se s njom moze suociti, a za to je neophodno nauciti zivjeti s neplodnosti. nekome to uspije vrlo rano, neko potrosi i deceniju zivota.

zato, ja sam uvijek za pauzu, jer bebe ne dolaze kad mi zelimo i kad mi idemo u postupak mimo svojih granica snage i izdrzljivosti, bebe dodju kad i ako im je vrijeme. :*

Citiraj:

---

wewa prvotno napisa

pauzirali smo i mi, ne zbog neuspjelog postupka, vec da bismo nasli ravnotezu u zivotu - da postupci ne budu jedina tema i svrha braka, vec da imamo brak u koji uklopimo i pokusaje lijecenja neplodnosti.
...
nije lako vidjeti tu negativnu betu, ma koji da je put, ali je bitno imati dovoljno drugog zadovoljstva u zivotu da se s njom moze suociti, a za to je neophodno nauciti zivjeti s neplodnosti.

---

Potpisujem i wewu :* !

andrejaaa ja ti mogu reći samo jedno svoje iskustvo, ali u tome te nitko ne može savjetovati, moraš slušati svoje srce. Ja sam nakon 1 IVF-a napravila pauzu od skoro godine dana i taman kad sam se spremala za drugi, kad sam bila psihički spremna ostala sam prirodno trudna. Ponekad je dobro napraviti pauzu, ako je potrebno da se čovjek smiri i dovede u red. Samo tvoje srce o tome odlučuje. Ja sam slušala samo sebe, niti MM nego samo sebe. :love:

Mene je razmišljanje o predahu popustilo, jednostavno više nema tuge u meni zbog negativne bete nego samo još jača volja.
Odlučila sam prihvatiti savjete nekih iskusnijih cura s ovog foruma, ovih dana se malo bacila na dodatno istraživanje svega.
Mislim se baciti na više polja tj. više klinika i možda odraditi još jedan IVF(koji me čeka) u Petrovoj , a u međuvremenu, tko zna, možda s ovom našom neplodnošću ostanem trudna i samo uz pomoć MM :mrgreen: jer ipak je pred nama jedno dugo i toplo ljeto.

Bravo, andrejaaa! Želim ti ugodan i u svakom smislu plodonosan godišnji - uživajte ti i TM, a nikad ne znaš što je u kartama zapisano :* !

Citiraj:

---

andrejaaa prvotno napisa

.... a u međuvremenu, tko zna, možda s ovom našom neplodnošću ostanem trudna i samo uz pomoć MM :mrgreen: jer ipak je pred nama jedno dugo i toplo ljeto.

---

:lol: :lol: Baš dobra misao!

Drage moje, kroz savjete Andrejiii mislim da ste pomogle i meni, ja sam definitvino odlučila uzeti pauzu i dobro se odmoriti, čak si nisam ni zacrtala do kada...i to ja potpuni "control freak"...sad slijedi uživanje i vjerujte tako se radujem razdoblju bez odlazaka na VV.

do priej par mjeseci nisam htjela propustit nijedan mjesec :lol: ko da će bit smak svijeta,a onda su mi zaredale dilatacije grlića, problemi zbog traumatičnog transfera (ne zove se bezveze tako),..i ja u dogovoru s svojim mužićem rekoh pa dosta je bilo, idemo malo na " :D odmor"

Ja sam isto odlučila uzeti pauzu do daljnjeg nakon 3 AIH, 1. neuspjelog pokušaja IVF i 1.ICSI ove godine,
Napravit ćemo samo andrološku obradu na VV jer već čekamo na nju skoro 3 mj. pa da imamo bar sve pretrage obavljene kad se odlučimo ponovo vratiti u igru.
Meni je isto došlo do zasićenja, od 10 mj. sam svaki mj. trčala po bolnicama čas u Rijeku pa čas u ZG. Mom suprugu se drastično pogoršao spermiogram od normo. smo došli do ICSI zadnji put (bilo je jedva dosta za oplodit 1 js) i mislim da je tu stres glavni krivac.
Ne preostaje nam drugu nego ponovo naći zadovoljstvo u malim stvarima u životu i kao što je već netko rekao da ne bude sve podređeno klinikama, postupcima...jer ništa ne ide na silu

ja pauziram od ožujka i moram priznati da mi je trenutno super. više nisam mogla izdržati taj tempo da svaki mjesec trčim u zg po 5-6 dana.
mislim da je ponekada pametno uzeti predah i napuniti baterije za nove borbe.
trenutno se najviše veselim dvotjednom odmoru na moru, a na jesen krećem u nove pobjede :D .

naravno
i ja sam radila pauze i mislim da ću opet
tak i onako idem u 9 mj. za dogovor pa ću si dati oduska do tad.
jer opet idemo ispoćetka.

Znas kako se kaze,prvi put je najgore...
Ako ti treba predah napravi pauzu,mlada si.Ja sam na pr. ta koja uvek juri u nove postupke(ali i razocarenja).Nakon zadnje negativne bete(7.stimulirani icsi) moj muz je rekao da njemu treba pauza i predah.Tako da do novembra,decembra odmaramo.I mogu ti reci da bas uzivamo :heart: :heart: :heart:
Drzi se i kako god da odlucis ispravno si odlucila :love:

Upravo pauziramo, nakon neuspjeha u 3.mj.
Tada sam taj neuspjeh podnijela loše, nisam htjela uopće razmišljati o novim postupcima, a u život sam unijela sto nekih drugih obaveza samo da ne mislim na potpomognutu.
Ali kao, ići ćemo ponovno na jesen.
U međuvremenu mi se razboljela mama, to sam podnijela gore nego bilo što u životu, gore nego sve nule na spermiogramu mm, gore od dva neuspjela ICSIja.
Jesen se opasno bliži, ljeto će proći za tren... a želim da ljeto ostane zauvijek. Jer još nije prošao moj strah spram pikanja, punkcija, neuspjeha... pa čak i uspjeha...od kad se to dogodilo mojoj mami, ja se bojim na svijet donijeti djete, jer život je tako okrutan, a svojoj djeci bi željela svu sreću ovoga svijeta.
:(
Valjda ću prevladati sve te svoje strahove. :/