Re: dojenje i klaustrofobija
Citiraj:
mama_mia22 prvotno napisa
da li se ikad kad dojite osjećate klaustrofobično??
meni se zna desit. pogotovo ujutro kad ju uzmem u krevet. ona bi jela a ja spavala. tad imam neki osjećaj zatočenosti i najradje bi bila bilo gdje drugdje na svijetu osim tu u krevetu dojeći ju. kao da se sve sužava oko mene, zidovi se bliže i sprešat će me. fakat loš osjećaj.
kasnije kad razmišljam o tome osjećam se loše zbog toga. prava dobra mama nikad ne bi trebala osjetit takvo što. a ujutro, opet isto.
jer se vama događa neš slično? jesam li normalna ja uoće?
kaj da radim? da popričam s nekim stručnim o tome??
oprostite na glupavoj temi al muči me to...
upravo bi. i smjeh i lebdenje i zaljubljenost i plač i bijes i nemoć i vrištanje i plakanje. jer dijete te u biti ne poznaje ako se s njim samo smiješ i veseliš, a nikad ne pustiš suzu il ne vikneš.
dojenje nisu samo cvjeće i oblaci.
Re: dojenje i klaustrofobija
Citiraj:
mama_mia22 prvotno napisa
kasnije kad razmišljam o tome osjećam se loše zbog toga. prava dobra mama nikad ne bi trebala osjetit takvo što. a ujutro, opet isto.
ma nemas se zasto lose osijecat. imas pravo na svoje osjecaje kakvi god oni bili, i lijepi i ruzni, pa ti si samo covjek, jedna obicna mama ko i svaka druga sa svojim brigama, problemima, strahovima ali i veseljem, ljubavlju i odgovornoscu za to malo bice.
zhang ti je lipo objasnila. :love:
proci ce. ako nastane neki veci problem od toga onda bi trebala nekog strucnog ali meni se cini da je to nesto prolazno. :* :love: