Priča iz privatnog rodilišta
vec dugo vremena pricam da cu staviti pricu ali nikako da napisem....
Evo i moje price….
Ako sam sto propustila samo recite pa cu dopisati….
Sve je pocelo 01.04. oko 20sati…kako sam bila jako aktivna taj dan (premjestala namjestaj i slicno) mislila sam da me zabolilo od pretjerane aktivnosti nisam ni slutila da trudovi vec pocinju jer ipak nam je ostalo jos 13dana do termina. Muz je isao vecerati, pokusao natjerati i mene da jedem (imali smo taj dan kasni rucak-veceru jer sam ja bila prepuna energije cijeli dan i nisam imala mira pa nisam stigla nista ni jesti osim dorucka), ali ja jednostavno nisam bila gladna i nisam mogla nista jesti…
Oko 23 sata samo isli spavati, medutim ja sam se probudila vec oko ponoci na jedan od mojih redovnih posjeta WCu (vec od prvog dana trudnoce sam navikla na dva do tri posjeta wcu tijekom noci),vratila se u krevet legla, nisam stigla ni zaspati kad ono opet….i tako svako (neznam tocno) 20min do pola sata sve do 4ujutro kada je to postalo svakih 5-6minuta….
Primjetila sam vec da je to postalo cesto ali nisam obracala paznju na to jer sam mislila da je to samo od naprezanja dan prije a i svi su mi uvijek govorili da trudovi bole u ledjima a mene je bolilo vise onak kao menga… Kad je i moj muz primjetio da se puno dizem iz kreveta skontao je da nesto nije uobicajeno, digao se i poceo mjeriti na sat
Oko 6sati ujutro smo zvali rodiliste da vidimo da li su to trudovi i sta da radimo…
Doktorica nam je rekla da ako su na pravilnom vremenskom razmaku onda su to trudovi i da je najbolje da dodemo pa cemo vidjeti kakva je situacija…ako je jos prerano mozemo se smjestiti u apartman, opustiti,setati, gledati TV – sto god nam drago
I tako smo se mi odlucili ipak kreniti prema rodilistu, medutim u srijedu ujutro u 7sati krenuti iz centra prema sv.duhu , znala sam da ce nam trebati barem sat vremena kroz guzvu pa sam odlucila da cemo cekati do osam i onda krenuti … tih osam su se za cas pretvorili skoro u pola deset jer mi se uz trudove nije dalo niti pomisliti na voznju i auto
U rodiliste smo stigli nesto prije deset sati, primila nas dr Gebauer – predivna zena i doktorica, dr Podobnik je bio usred carskog pa nam se on pridruzio nesto kasnije
Prikopcali smo se na CTG i slucali sto kaze beba i sto kazu trudovi – bili su vec na 4-5minuta, jacine do 90 , otvorena 4cm – doktorica nas odmah razveselila i informacijom da beba ima gustu crnu kosu
Dobila sam spavacicu, papuce, mrezaste gacice – vrijeme je za presvlacenje i akciju
Odmah smo dobili i jelovnike za taj dan da narucimo rucak i veceru, jer se nezna hocu li roditi ranije ili kasnije pa da ne ostanem bez rucka
Muz i ja narucili, on otisao odnijeti moje stvari u auto i pripremiti se za ono sto nas ceka, a ja sam otisla na konzultacije o brijanju i klistiranju… sestra je bila stvarno OK, meni se ispocetka ucinilo da me previse nagovara na jedno i na drugo jer sam ja stigla sa striktnom odlukom da necu nijedno, ali nakon sto mi je sve objasnila pristala sam… bila je predivna – sa aparaticem mi je obrijala samo tanku crtu po kojoj ce rezati ako bude trebalo (beba se ocekivala 4-4,5kg, 50-55cm), a klistiranje je izvela izmedu dva truda da nisam niti osjetila ( tada nisam znala cega li me to bilo strah cijelo vrijeme)….
Usla sam u kupaonu i tu mi se pridruzio muz, zbog jakih i cestih trudova jako mi je znacilo njegovo prisustvo vec od te „rane“ faze ….
Oko 1230 smo bili gotovi sa svim i usli smo u radaonu, moj muz je trazio neku OK stanicu na radiju (jer naravno nama nije ni na kraj pameti bilo uzeti neki cd – i inace slusamo uglavnom radio pa je to sasvim normalno za nas), donio meni vode i jastuk, kada nam se prdruzio i anesteziolog-ja sam htjela epiduralnu.
Sam ubod i cijeli postupak je bio super , nisam nista osjetila….prva doza kada je pocela djelovati – bila sam preporodena, medutim neznam iz kojih razloga nakon prve doze prestala je djelovati i opet sam bila na istim mukama…. Anesteziolog je bio divan, malo se salio sa mnom, pokusavao je provjeriti zasto ne djeluje, ali nije nasao razlog…..
Vec je bilo oko 1430, ja sam vec sat vremena bila skroz otvorena a glavica se jos nije pocela spustati…. Kaze sestra ajmo pokusati drip ako zelis….A JOJ, sta sad?
Toliko sam cula ruznih stvari o dripu, i sad moram odluciti? Ajde daj mi drip, mozda malo ubrza stvar jer sam uistinu vec bila umorna, gladna i premorena
Aha ako ste zaboravili sa pocetka price – zadnji obrok u utorak ujutro,neprospavana noc a sad je vec srijeda – 15sati
Za vrijeme dok je djelovala epiduralna sam poslala muza da ide rucati (taman su ga zvale sestre da mu je stigao rucak) jer sam znala da ce mi trebati on i njegova snaga
Kad je drip poceo- katastrofa, odmah sam pitala sestru jel ga moze iskljuciti….
Da vam sada ne duljim pricu previse tijekom tih par sati je bio dr Podobnik – koji je uistinu super za ohrabrivanje i kraj njega se osjecate kao da sve to traje jos 5minuta i da sve mozete, bio je jos jedan divan doktor – mislim da se zove Lukac ili ovako nekako (tada bas nisam bila u stanju pamtiti imena), njemu zaista svaka cast- predivan doktor. Nekoliko puta su bile i pedijatrica i sestra za bebe, da sve pripreme i budu u blizini kada nas mali princ stigne….
I tako je prica trajala do 17:15 – sve je zavrsilo uz pomoc doktora koji je olaksao cijelu muku malim nalijeganjem na moj trbuh, sestrom koja je u pravi trenutak napravila epi. Da beba lakse i brze izade i mom najdrazem muzu koji mi je drzao leda i vrat da mogu tiskati
Dr je sivanje izveo skoro neosjetno, ja sam mu pjevala cijelo vrijeme i kad bi nesto osjetila pocela bi mu samo pjevati la-la-la-la i onda bi on znao da nesto ne stima….cak smo se smijali i zezao me da li pjevam po zeljama
Iduca skoro tri sata smo proveli u radaoni ja,muz i beba , svi troje u opustanju i zagrljaju, naravno beba na cici
Oko 20sati smo dosli u sobu, ja i muz smo zalegli i isli vecerati, a bebu smo dali sestrama – ja nisam imala mlijeka a i bila sam strasno preumorna za ista….
Milslili smo da cemo moci odmah zaspati ali vjerovatno od uzbudenja to bas i nije bilo moguce pa smo malo pricali, malo gledali TV, malo drijemali,….
Kad smo dosli u sobu odmah su nas dosli vidjeti svi doktori i sestre, da nas pozdrave, vide jesmo se smjestili OK, meni su donijeli sokova,jogurta – napunili frizider, i kako je dr vidila da nisam bas jela (oslic i blitva) onda mi je donijela njoke sa 4 vrste sira da pojedem barem malo toga (u ponudi su jos bili griz , cokolino,….)
Tata je sutra dan vec sudjelovao u presvlacenju bebe, drzao ga da podrigne, cijeli dan lezao kraj nas na krevetu i drzao se sa svojim sinom za ruku
U subotu su nam rekli da je nas Dante dobio malo zutice i da mora u inkubator pod svjetla… e sada ono sto je najvaznije u toj prici je da su i sestra i pedijatrica bile neznam ni ja koliko puta meni u sobi objasniiti sve, objasniti zasto inkubator, odvele me da ga vidim i rekle da mogu sjediti kraj njega koliko god zelim, ako zelim da ce me zvati i za vrijeme hranjenja da mu dam jesti,….
Naravno svaku vecer okok 20sati mozete i zajedno sa sestrama kupati svoje bebe, a presvlacenje se moze odvijati kod vas u sobi…
Moj apartman je imao : krevet za mene, dodatni za muza, stolic za hranu(dorucak,rucak,vecera), nocni ormaric(u kojem se nalazi toplomjer tako da ujutro ako spavas za vrijeme obilaska izmjeris temp kad se probudis i onda kazes sestri), ormar sa vjesalicama,ormar sa policama, frizider,LCD,kupaonnu (tus kabina,wc,bide,lavabo, rucnika po zelji i volji,wc papir takoder, sampon za tusiranje, tekuci sapun za ruke, mrezaste gacice, uloske, spavacice,…),stol za presvlacenje bebe (sa svim potrebnim unutra), terasa…
Naravno posteljina se mjenja ujutro ili po potrebi
Kad sam ja bila u rodilistu bile smo tri rodilje i tri predivne male bebice – dvije curice i moj princ , na nas su isle jedna sestra za mame i jedna za bebe, pedijatrica, doktor/ica za mame (uglavno uvijek ih je bilo dvoje)….
Upoznala sam jednu mamu koja je na terasi (zajednickoj) pila kavu, prvi porod je imala u petrovoj sa drugim ovdje je odusevljena, ona za razliku od mene moze usporedivati….
Sestra nam je svako popodne ponudila da nam skuha kavu, uvijek u sobu mozete traziti sokova, cajeva,…. Meni je bilo super da mi je uvijek termosica kamilice na stolu jer sam to najradije pila…
I sad jos par detalja – pri prvom dizanju je sestra uz vas, ali uz mene je cijeli dan bila sestra pri svakom dizanju jer se nisam osjecala najbolje.. drugi dan je sestra bila u sobi dok sam se ja tusirala samo za svaki slucaj jer se nisam osjecala sigurno biti sama jos….
Pedijatrica i sestra za bebu – predivno su pazljive i sve objasanjavaju do u detalj i spremne su uvijek za svako pitanje..
Dojenje – trude se , i uce masirati dojke i uce mame kako staviti bebu na prsa, i u slucajevima kao kod mene kad nema mlijeka jako tjese mame, i bez obzira na to sto nema mlijeka inzistiraju da se beba stavi na prsa pola sata prije bocice tako da razvija refleks sisanja i potice dolazak mlijeka….
Par dana nakon izlaska iz rodilista se ide na kontrolu sa bebom (u cijeni rodilista), neznam tocno kako izgleda pregled (mene jako bolilo sve i nisam mogla pomisliti na ponovno penjanje na treci kat, pa su isli moj muz i moja mama sa bebom)…
Kad izlazite iz rodilista, sestra presvuce bebu sa vama, pokaze vam kako presvlacite,oblacite, sto sa pupkom…… tako da se ne dogodi da dodete doma i nemate pojma sta sad….
Pedijatrica me zvala navecer kad smo dosli kuci da vidi jesmo se snasli, jel dojimo , jel imamo kakvih pitanja, a doktor nam je bio na raspolaganju za sva pitanja koja smo imali (broj mobitela nam je dr Podobnik dao vec na pregledu oko 30-tog tjedna)…
Meni je bilo tako lijepo u rodilistu da kad su mi rekli da mogu doma, ja sam pitala jel mogu ostati jos do popodne, barem do poslije rucka
Jutros je moja draga prijateljica imala carski (med. Indikacije) kod njih i nadam se da ce biti jednako zadovoljna i sretna kao i ja
Inace ono sto je super i vazno za naglasiti a sta se mnogi pitaju – ne podrzavaju zelju za carskim, poticu zene na prirodan, vaginalni porod,….
Moja prijateljica ima 42godine, ovo joj je prvo dijete, ona je uska , a beba velika – samo su neke od indikacija za carski, ali svejedno su s njom sve do jucer razgovarali o vaginalnom porodu …
Mene su nagovarali na prirodni porod bez ikakvih medikamenata, ali odluka je ipak bila moja….
Jako se zalazu za aktivan porod, ja sam bila preumorna za daljnje setkanje, i kad sam jednom zalegla bilo mi je jako tesko dici se i setkati okolo, ali svejedno su me poticali na dizanje i setanje, cak su i uspjeli…….
Mislim da je za prvorotke ovo idealno jer ih netko vodi kroz sve, suprug (ili netko drugi) moze biti sa vama od ulaska do izlaska, sve se vrti oko vas i nemate brige…
Ja sam u rodiliste isla potpuno opustena, ni u jednom trenutku trudnoce me nije bilo strah poroda niti onoga sta me ceka jer sam znala tko je uz mene
