djeca u stranim vrtićima

sad kad mi je to "pred vratima" malo me hvata trema...

uskoro selimo...novi vrtić, sredina, jezik...za desetak dana idemo na prvi razgovor i "njuškanje". mjesto smo dobili. krećemo na jesen, od 9-13.

nika ide u vrtić dvije godine. jako je društvena, pametna, svoja...za nju bih uvijek rekla da će se integrirati bilo gdje za čas. pa ipak...bilo nam je koma i teško. i prve i druge godine je do nove godine bila adaptacija. po meni je bilo strašno, možda za neke je to svega malo plača ujutro. tek sad mogu reći da je super. tu.

a kako će biti na jesen...uf. molim mame s djecom u stranim vrtićima za par savjeta. kako to izgleda kad su odjednom tamo. tih prvih par mjeseci dok još ništa ne razumiju. samo slušam o tome, ma djeca su ti prilagodljiva...ali, mene zanima kak joj ja mogu pomoći, u integraciji, u svemu. pričamo puno i ona u teoriji zna kaj ju čeka, ali to je samo teorija.

nisam shvatila - jel selite u zagreb ili iz zagreba?

iz zagreba

selite u zemlju u kojoj se prica jezik kojim se malena nije nikad susretala?
(mislim, nije slovenija, poljska i jezici tog tipa koji su slicni nasem?)

Ne znam kolko tocno ima godina, a po mojem misljenju djetetu do 3. il 3 i pol godine to ne bi mozda bio toliki problem. Kasnije, ne znam...

Jel mozes vec sada s njom pricati na tom jeziku koji ce vam uskoro biti aktualan, tek toliko da se malo privikne?

jezik je njemački. ne znam ga ni ja. a nika, kao što stoji u potpisu, ima 4 god. ;)

mi puno pričamo o tome, kaj si je ona složila u glavici, ne znam, okolo priča poprilično suvislo o tome kaj ju čeka. a često se i prebacuje u druge uloge, tipa sve se to dešava njezinoj bebi i onda priča što sve čeka njenu bebu (ponavlja moje riječi njoj).

mene ipak malo muči opet ta adaptacija i kako će joj sad bit kad još niš i ne kuži. makar samo 4 sata dnevno. naravno, ne otpočetka.

jezik je njemački. ne znam ga ni ja. a nika, kao što stoji u potpisu, ima 4 god. ;)

mi puno pričamo o tome, kaj si je ona složila u glavici, ne znam, okolo priča poprilično suvislo o tome kaj ju čeka. a često se i prebacuje u druge uloge, tipa sve se to dešava njezinoj bebi i onda priča što sve čeka njenu bebu (ponavlja moje riječi njoj).

mene ipak malo muči opet ta adaptacija i kako će joj sad bit kad još niš i ne kuži. makar samo 4 sata dnevno. naravno, ne otpočetka.

Jel dolazis u Bec? :)

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Jel dolazis u Bec? :)

---

otela si mi riječi, još sam htjela dodati i zavidni smajlić. i ja bi u Beeeeč :mrgreen:

ja iskreno nemam pojma, ali koliko znam tamo imaju stručnu službu pa će ti znati odgovoriti na pitanja.

Moja Zorka je krenula u vrtic sa iskljucivo pasivnim znanjem njemackog j. U principu nije bilo nikakvog problema, sto se toga tice. Vazno je samo sa tetama ostvariti kontakt i uputiti ih u situaciju. Uz malo razumijevanja s njihove strane, ucenje jezika kod djece ide stvarno brzo. A i Bec je pun djece vrticke dobi koja krenu s ucenjem jezika tek kad krenu u vrtice.
Vjerujem da tvojoj curi ide u prilog to sto vec ima iskustvo s vrticem pa ne mora prolaziti prilagodbu skroz od pocetka. Mijenja se sredina, djeca i tete, ali otprilike zna kako to sve skupa izgleda. Meni se cini da je vecina djece stranaca pod velikim pritiskom upravo zbog same adaptacije, ne i zbog samog jezika.

Liza je krenula u hrvatski vrtić skoro bez znanja jezika jer doma sa njom pričamo slovenski.

Brzo se je navikla, tete su naučile par riječi tipa pišat, žedna, gladna na slovenskom da su je na početku malo razumijele.

znala sam, zorana, da ćeš me to pitati! :heart: (često te se sjetim i mimo foruma, jaaako si mi pomogla "onda". i jaaako si mi draga.)

nije beč. nažalost. ili ne znam kaj bih rekla. to sam nekako zaobišla, ali sad je mm otišao još malo dalje. u NJ. pa idemo i mi. (već sam dala otkaz i koma mi je i zbog toga,ali to je tema za drugi topik)

da da, mene više brine adaptacija, em što cijelo ljeto neće ići, kao i prošlo, pa je tu opet bilo banana u 9 mj, a onda i ipak potpuno različita sredina. jezik me zapravo manje muči, znam da će ga naučiti prije mene. i savršeno. i to me jako raduje.

s druge strane, kad sam ju prijavljivala za vrtić i raspitivala se za sve vrtiće koje sam našla, u svakom sam vidjela da je oko 20% stranaca. dakle, tete iskustva imaju. mene samo muči kako da joj ja malo olakšam.
i kaj mogu očekivati, kak se klinci ponašaju...ako će se ponašati oponašajući nas, bit će super. jer ja nemam straha niti negativni stav. samo malo treme. ono, razmišljam kak bu se ona osjećala.

Nika,sorry, nisam gledala potpis kada sam vec stisnula reply ;)
Ja bih na tvom mjestu ucinila sljedece -
ako cijelo ljeto nece ici u vrtic, a vec ste u Njem., onda bih ju vodila u igraonice u kojima bih bila s njom, da se susretne s jezikom i da se barem izbjegne adaptacija na jezik.
Nadam se da ce biti sve OK, posebno ako ce ici na pola dana :*
I mislim da je jezicna barijera djeci puno manje stresna nego nama odraslima - radije se nadaj da upadne u dobru grupu s dobrim tetama :)

Nika :heart:
Moj jedini savjet ti je da pokusas naci dobar vrtic s dobrim tetama. Sve ostalo ne bi trebalo biti problematicno. Ustvari, vec imate iskustva s vrticem. Znas da dobre tete cuda cine. :)
Osim toga, postoji period adaptacije pa ces vidjeti i sama kako ce sve skupa funkcionirati.

Ja sam kao mala dvojezično odrasla (u Zagrebu). Doma je mama samo pričala njemački sa mnom, a tata hrvatski. Nisam ni kužila da učim dva jezika i najnormalnija stvar mi je s mamom pričati njemački, a s tatom hrvatski. Tako da će ti malena kad jednom prođe prilagodba imati veliku prednost zbog toga.

Dok sam studirala čuvala sam stranu djecu, uglavnom Njemaca koji su ovdje radili. Ta djeca su išla ili u američki vrtić/školu ili u njemački vrtić u koji inače idu hrvatska djeca. Svi su se uvijek vrlo brzo snašli, čak i ako ne bi znali jezik.

Biti će velika prednost što tete imaju iskustva, a ja podržavam savjet vođenja u igraonice. Često vani vrtići znaju biti vrlo felksibilni, pa omogućiti i nekoliko dolazaka roditelja s djecom u početku, pa pokušaj vidjeti da li je to moguće u vašem vrtiću. Tako će malena dobiti kontakt s jezikom (neće joj biti tako stran), okolina će joj biti poznata već, kao i tete - to bi joj moglo pomoći. Odlasci na igrališta i slično će isto pomoći da joj ti zvukovi već uđu u uho.

Druga stvar koju možete skupa raditi je "učiti jezik" iz slikovnica. Postoje one najjednostavnije gdje ispod svakog predmeta imaš naziv predmeta. Isto tako postoje oni višejezični riječnici za djecu, sa slikama. To bi i njoj i tebi dobro došlo, barem da upoznate osnovne pojmove. Nije toliko bitno da se sasvim točno izgovaraju, koliko da uopće dođete u kontakt već s osnovnim riječima i rečenicama. Ono tipa "ja sam gladna", "umorna sam", "žedna sam" i slično.

Mislim da je poznavanje tih osnovnih stvari može dosta osloboditi, jer će biti sigurnija već u te fraze i prije ih iskoristiti.


E da, onaj njemački vrtić u koji idu naši klinci je u Gundulićevoj kod one crkve (blizu HEP-a). Možda se s njima možete nekako dogovoriti da odete koji puta tamo na par sati preko ljeta. Tako ćete postići blagi prijelaz, jer će biti u kontaktu s klincima koji pričaju hrvatski, ali i njemački pomalo.

Moja malena je krenula u 8. mjesecu u vrtić, na jeziku koji ne razumije (svedski), niti ga mi znamo govoriti.
Adaptacija nam ne ide nikako, jos uvijek se nije adaptirala, ne samo da place kad ju ujutro ostavljamo, vec place u toku cijelog dana (ujutro, poslije spavanja, popodne...kad god se sjeti mame i tate, a to je cesto).
Tete su jako dobre, jako se trude (njena teta je cak kupila samoinicijativno hrvatsko-svedski rjecnik fraza i pokusava je na sve nacine razumjeti i pomoci joj).
Ona ne zeli pomoc, nego zeli svojoj mami i tati.
Meni je to razumljivo, osjeca se nesigurno u okrizenju koje dobro ne razumije (iako je vec dosta dobro pocela razumijevati svedski, ali se ne moze jos izrazavati).
Inace je tip jako ovisan o kuminikaciji i paznji, a skoro pune dvije godine je dobivala maksimum od svih...
Ne znam sto da radimo, pokusavamo na sve nacine objasniti...mi ovdje oboje radimo, i nemamo nikoga drugoga, tako da nam vrtic treba...
Neki savjet, nova ideja...ja stvarno vise ne znam...?!

Samo jos da dodam

...cijelo ljeto smo pricali o vrticu, citali slikovnice na svedskom, imamo ih hrpu...koliko smo uspjeli druzili se s djecom...

Prije 10 dana smo bili u HR, oko sebe je imala bake, djedove, tete i sl koje jako voli, jako je uzivala i od kad smo se vratili situacija se jos dodatno pogorsala...
...u citavom tom periodu vrtica, mozda je bilo nekoliko dana kad je samo malo plakala ujutro,, a ostalo se lijepo igrala i smijala...

evo iz svoga iskustva
kad sam ja imala 3 godine preselili smo se u njemačku i ja krenula u vrtić, jezik sam brzo naučila to nije bio nikakav problem ali adaptacija :cry: mogu reći da se nisam uopće adaptirala cijelo vrijeme vrtića do 6 godine - do kraja, bila sam dosta nesretna u vrtiću, htjela samo mami i kući, velika je to promjena za djecu novi vrtić, sredina, jezik - često mi mo sebi predstavljamo lakše nego što je za djecu....meni je vrtić ostao u lošem sjećanju, znam da djeca nisu bila previše druželjubiva (mislim da su djeca drugačije odgojena nego kod nas, nepovjerljivi su prema strancima i novim osobama), bila sam dosta usamljena u vrtiću...

i sada kad vidim kako je moja h. sretna i zadovoljna u jaslicama, grli tete, smijeh i veselje kad je ostavljam - totalno drugačije iskustvo neko kod mene

hvala na iskustvu blond lady

i d. je vec pocela cavrljati svedski, tak da mi se cini da to pomalo dolazi na svoje...
al adaptacija to je skroz druga prica...i meni se ponekad cini da se ona nece nikad adaptirati :( moguce da ima nesto u mentalitetu...

lijepo je ponovo biti s vama. ja nakon sest mjeseci, i tri mjeseca dojclanda, ponovo imam vezu sa svijetom.

evo, sad mogu iz prve ruke reci da je sve proslo i prolazi u naj najboljem redu. nika mi je super u vrticu, od prvog dana. potpuno sam iznenadjena, naravno ugodno. nista cega sam se bojala nije bilo. mala trci u vrtic, pomalo sad vec kuzi, iako ne prica, djeca su ju super prihvatila, koliko mi se cini. jest da se nika najcesce do sad igrala sama, ali svako jutro ju doceka par njih, svi se deru halo nika...a nakon prvih deset dana boravka tu, jedna curica se prek cijelog trga derala..nikaaa...

so far, so good. izgleda i da cetiri godine ipak nose svoje.

trenutno mi je najvaznije da nika sretno odlazi u vrtic, i da je zadovoljna.

ja moram priznat sa samim vrticem bas i nisam. tete su nekako bas indoletne. jednom sam zatekla niku u dvoristu bez jakne i veste, samo u tankoj majici, a tu je od 9.mj bilo stvarno hladno. sad malo paze...

hvala vam na savjetima i iskustvima, probali smo i igraonice i slikovnice i dobro je to islo. a sad, svaki dan se sve vise privikavamo (iako ja bas i ne :/ )