Leda...VBAC

Da sam znala imala bih ih barem 10.
U kratkim crtivama Leda se rodila prirodnim putem 07.05.2008. u bolnici Merkur (prvi porod Eugen carski rez). Primalja mi je bila Teuta (hvala do neba).
06.07.2008. počeo je kao i svaki drugi dan. Sina u vrtić, dučan, ginekolog-uputnice za trudničku ambulantu, ručak, posjet baki, spremanje na spavanje, kad oko ponoći grči me. Pomislim kog sam vraga za ručak jela grašak eto ti sad i čubim na WC-u i nikak ništa nejde van. Nakon pola sata zovem MM-a koji se hvala bogu vratio iz pivnice i surfa po internetu. Dolazi gore i gleda me u čudu. Kažem mu kako mi baš nije dobro, da imam probavne smetnje. Nakon nekog vremena padne mi na pamet da on malo izmjeri razmak između grčeva u crijevima. Rezultat, 1 min, 30 sek, pa 1 min, pa 2 min, pa 30 sek... Ma ne to nemogu biti trudovi, oni počinju postepeno, a i ja sam u 38 tjednu. MM me gleda i odlučuje nazvati hitnu, uh kako sam bila ljuta na njega, pa samo me šarafilo u crijevima i čovjek mu lijepo kaže da su to trudovi i da idemo u najbliže rodilište. Nerado se oblačim (jedva), uz put se porigam svekrvi po ormaru :lol: , bjesomučno tražim baloner, jer za boga miloga nemogu nigdje bez njega, a MM već na rubu živaca doslovno me ubacuje u auto i juri u bolnicu. Sva sreća da je već oko 1 i 30. pa na cesto nema žive duše. Dolazimo u Merkur, MM me ubacije u nekakva kolica koja izgledaju kao električna stolica i zavidnom brzinom iskrcava me pred vratima rodilišta. Kad sam vidla ta vrata počinju me prati flash bekovi od prvog poroda. Tu sam ležala tjedan dana preko puta rađaone, onda carski i opet 6 dana bolnice :cry: .
Sestra brzo otvara vrata, oblačim spavaćicu s prorezom do pupka, spajaju me na CTG, a doktor ispituje, ja jedva govorim jer nemogu disati u ležečem položaju, a grčevi su jedan za drugim. Doc me pregledava, 4 prsta otvorena, sestra mi pokušava dati klistir, ali voda frca na sve strane. Odlazim na WC i imam filing da bum tu ostala jer nemogu više ništa. Izlazim nekako van i objema rukama se oslanjam na zid-disati ne mogu. I tada dolazi ona s cedevitom u ruci i pita me da li mi je dobro. Mislim si je kak ne samo hoću disati, kžem joj da nema razmaka između trudova. Prima me za ruku i penjem se na krevet u rađaoni kroz glavu mi prolazi-hoću carski. Ona me pregleda i veli da sam otvorena 10 prstiju i da ju samo slušam i da će sve biti gotovo u 2 truda. Ja uspjevam kroz zube protisnuti da me ne zeza, da to samo tako veli da bi mi bilo lakše i u tom trenu mi je neobično važno doznati njeno ime pa ju to i pitam. Ona se nasmije i kaže da se zove Teuta i da ona nikada ne laže. Zove doktora i dvaput ponavlja da sam otvorena 10 prstiju (ovaj valjda nemre vjerovat jer je MM-u rekao da zove tek u 5), ali brzo dolazi i počinje tiskanje. U sebi si mislim da hoću barem epiduralnu) prestajem tiskati u pola truda, a primalja Teuta mi se sagne do uha u kaže, ne to raditi, tiskati do kraja jer bebi svaki puta opadaju otkucaji srca. Najedanput sam bila prisebna i sabrana i kod idučeg truda tiskam iz petnih žila-prestati nisam niti mogla i rađam svoju curicu u 3 i 34. Plačem od sreće, Teuta mi je stavlja na prsa, ljubim ju i mazim, u pozdini čujem apgar 10/10. Važu je 2790 grama, 49 duga. Ubrzo izlzi i posteljica doktor me šiva nekom novom metodom svi slojevi jednim šavom (boli, boli). Govori mi da ću ga lupiti nogom u glavu, a ja da neću već ću ja mlatiti samo tako pored njega, a bih ga vrlo rado. Voze me na hodnik, a ja imam osječaj da lebdim od euforije i sreće, život je lijep. Dolazi Teuta i pita me da li se hoću javiti MM-u. Je pa i mogla bih, na njega sam totalno zaboravila. Zovem ga i kažem mu da je gotovo, a on zbunjen pita da što je gotovo. Odgovaram mu da sam rodila.

čestitam na bebici i VBAC-u :love:

Jako volim ove priče "Uf, što li sam jela grašak-Puf, rodilo se moje čedo"
Čestitam!

Čestitke od nas i od još jedne VBAC Lede :*

Čestitam!

super prica, bas me nasmijala!
cestitam :)

Čestitam!
:love:

Čestitke
:love:

ČESTITKE, SUPER PRIČA...OVAKO NEŠTO I SEBI ŽELIM... :love:

lijepa prica o brzom porodu :love:

Čestitke i bravo za brzi porod :D

Hvala svima na čestitkma. Kako je porod bio čudesn (lijep), tako je i moja curka pravo malo čudo. Udvostručila je težinu u prva dva mjeseca (rođena 2.790 kg-dojena) i prespavala prvi puta noć s dva tjedna, ali da se ne hvalim jer sam svjesna koliko sreće imam (dečko nije bio takav). Još jednom pusa svima i ženama koje nakon carskog priželjkuju prirodan porod samo naprijed, uzdajte se u sebe i svoje tijelo. Ja sam se strašno bojala i već pomišljala i nekome platiti za ponovni carski rez :oops:. Hvala bogu što nisam stigla i još jednom hvala divnoj babici koja je bila nenametljiva, a ipak prisutna u trenucima u kojima je trebalo i koja je točno znala što reći u kojem trenutku, a cijeli posao sam i tako morala odraditi sama.

Cestitam od srca :D