Sukob muških petnaestgodišnjaka

Susjeda i ja imamo imamo sinove vršnjake (15 g). I taj susjedin sin ekipi je ispričao neke laži o mom sinu (jedna od: ...moj sin mu pere čarape za 5 kn...). Ekipa vjerojatno i nije povjerovala (jer je taj dečko poznat po laganju i već je jednom dobio batine zbog toga). Sina smeta što susjed i nakon upozorenja da zna za priče i da ga ne petlja u svoje izmišljotine, ovaj i dalje po svom. Sin je pobijesnio i planira ga istući.

Ja bi da to riješi nekako drukčije, ali neznam kako. :oops: :?

Svaki prijedlog je dobrodošao.

Znam da je teško savjetovati jednom šesnaestogodišnjaku da je ignoriranje najbolja "osveta", ali pokušaj razgovarati s njim u tom smijeru.
Kad ga prođe prvi bijes (a proći će ga ako odoli napasti da ga zvekne na prvu) prijezirni osmijeh u prolazu će (susjedu) biti dovoljna kazna. A i čemu laži i pokušaji omalovažavanja ako nitko ne trza na njih?!
Moj je isto 92. I nije svetac.
U nižim razredima ga je baš lovila jedna faza gdje je na provokaciju znao brusiti: "E, kad ga ja šakom!..." No, sva sreća pa smo to riješili.

Znam da nepravda boli, ali reci mu da ako već onaj malac ne pokazuje da ima namjeru prestati, neka tvoj ne pokazuje da ga smeta.
Uostalom, neka pita ostatak ekipe što bi oni napravili da se nađu na njegovom mjestu (i ispriča im kako ga malac provocira) pa će samim time biti jasno (ja vjerujem) da nitko ni ne pridaje važnost nebulozama koje mali širi.

Nadam se samo da mu ekipa nebi rekla da bi ovoga po tamburi :mrgreen:

Ignoriranje – to je jedino što ja znam.
Ali sam zbog toga cijelo djetinjstvo i djevojaštvo trpila ružne komentare na račun svog izgleda. Sin ima malo drugačiju situaciju, ali slažem se s njim u njegovoj želji da napravi NEŠTO da susjed prestane pričati neistine (isto kao što sam u svom slučaju željela reći NEŠTO da komentari utihnu – nikad nisam uspjela smisliti to NEŠTO, pa sam ignorirala, ali me boljelo jako).

Na ovom forumu često se priča o "zaštiti svojih granica", pa sam se nadala da će to moje NEŠTO dobiti neki određeniji oblik.

a druga strana,
da porazgovara s njim, mislim riječima, ne šakama :lol: i kaže mu da ga to smeta i zašto rađe ne bi otišli na košarkaško igralište i dobro se oznojili protiv neke druge dvojice 8) (opet ne šakama, nego igrom) :)

Ma i ja tako mislim, neka ga jednostavno pita koji je njegov problem.

Ponekad te mali kavgadžije očekuju da ćeš svakako krenuti na njih, ponajmanje izi, najnormalnijim razgovorom, pitanjem, bez namjere da se potučeš, posvađaš, izvrijeđaš ga, prijetiš mu itd...

Oni se inače druže od kad znaju za sebe, ne intenzino, ali povremeno da (košarka, kompjuterske igrice, istraživanje napuštene kuće...).

Sin veli da je susjed i prije lagao i da ga je upozorio (više puta), sad je pobjesnio.

Još dva tri puta duboho udahne, prospava dvije noći i onda može na razgovor. :)

neka mu odbrusi pred ekipom da prekine lagati o njemu
i prekine svako druženje sa njim, osim nužnog

laganje puno govori o tom malom, tj. s*ere sam po sebi, tako mu objasni
ako on napadne slabijeg od sebe, koji ga nije u facu isprovocira: neće ništa riješiti, jer udarci nisu niti do sada zaustavile njegovo laganje.
a da ne spominjem da će sam ispasti kr*eten, jer napada slabijeg

neka se skulira, nasilje ništa ne riješava

Prespavao je dvije noći i više to ne spominje. Mene još ponešto zanima, ali neka još malo vremena prođe, da nebi opet šiznuo - tada baš i ne može suvislo razgovarati.

Pretpostavljam da će jedino druženje prekinuti.

Susjeda to neće spriječiti da priča svoje priče.

Citiraj:

---

neka mu odbrusi pred ekipom da prekine lagati o njemu

---

Reći ću mu. A nešto slično sam mu već bila predložila - da ekipu podsjeti na sve susjedove laži - nije baš bio oduševljen prijedlogom, ali to je bilo dok mu je para šištala iz glave.